Nekad je nužno odabrati stranu
FOTO: TG ilustracija

Škoro tvrdi da mu je parking kod bolnice skup, jer tako želi tržište. Evo zašto to baš i nije tako

Najmanje su tri razloga zašto je u Škorinom slučaju, parking kod bolnice izuzetno problematičan

Škoro tvrdi da mu je parking kod bolnice skup, jer tako želi tržište. Evo zašto to baš i nije tako

Najmanje su tri razloga zašto je u Škorinom slučaju, parking kod bolnice izuzetno problematičan

FOTO: TG ilustracija

Tezu o isključivo tržišnom ponašanju narušava već startna pozicija - bez inicijalnog dogovora s Milanom Bandićem, danas ugašena tvrtka ne bi došla do atraktivnog zemljišta pored bolnice. Odnosno: do tržišne pozicije ispred bolnice Merkur mogao je doći samo onaj, koji je imao mogućnost povoljnog dogovora s gospodinom Bandićem

Je li Miroslav Škoro u pravu da je totalno OK držati skupi parking preko puta bolnice? U strogo formalnom smislu, naravno da jest – pod uvjetom da poštuje zakone i propise, na privatnom zemljištu može organizirati gostovanja talijanskih cirkusa ili naplaćivati ulaznice za skupe izvedbe berlinskih orkestara.

Njegovu argumentaciju o tržišnim prilikama koje diktiraju cijene parkinga preuzeli su brojni fejs mudraci; najednom fascinirani pro-market retorikom, drže se kao da je tvrtka Miroslava Škore ponudila najsočnije lubenice na tržnici, pa ih oduševljeni potrošači hrle kupiti, ne mareći za cijenu.

U ovoj priči postoje najmanje tri ozbiljna problema, koji znatno kompromitiraju Škorinu moralnu odrješitost u slučaju parkinga – i otvaraju zanimljiva pitanja o odnosu privatnog i javnog, kao i suštinskim odlikama slobodnog tržišta.

Kako je uopće došlo do lukrativnog posla kod Merkura

Prvo, do navedenog zemljišta gospodin Škoro došao je pod uvjetima koji su u najmanju ruku dubiozni.

Kao što je Telegramov Drago Hedl pisao, zemljište za parking isposlovano je s Gradom Zagrebom, inicijalno za projekt bolničkog hotela, a nakon odustajanja od tog pothvata, za malen novac otkupljeno je prije likvidacije firme supruge gospodina Škore.

Tezu o isključivo tržišnom ponašanju narušava već startna pozicija – bez inicijalnog dogovora s Milanom Bandićem, danas ugašena tvrtka ne bi došla do atraktivnog zemljišta pored bolnice. Odnosno: do tržišne pozicije ispred bolnice Merkur mogao je doći samo onaj, koji je imao mogućnost povoljnog dogovora s gospodinom Bandićem.

Zagovornik tržišta postao je tek kad mu to odgovara

Drugo, parking gospodina Škore otvara neugodno pitanje osobnog integriteta. Tek u televizijskom intervjuu, suočen s pitanjima o vlastitom poslovanju, Miroslav Škoro pozicionirao se kao uvjereni zagovaratelj slobodnog tržišta i liberalne ekonomije.

Njegova dosadašnja retorika obilovala je snažnim populizmom o “vraćanju Hrvatske narodu” i borbi protiv elita koje su, prema njegovom tumačenju, orobile obične građane.

Privlačnost Škorine predsjedničke kampanje temeljila se na kombiniranju ekstremno desnog trolanja – prekopavanje Jasenovca, pomilovanje Merčepa, rat još nije gotov – s tradicionalnom anti-establišmentskom retorikom o koaliciji s narodom, otetoj državi, korumpiranim elitama i fantomskoj manjini koja drži poluge vlasti.

Političar koji u ime naroda napada otrovni establišment

A ako se pozicionirate kao jedini borac protiv otrovnog establišmenta koji običnom puku dere kožu, onda je, načelno govoreći, dobra ideja pokušati ne ispasti dio tog istog establišmenta.

Nekima bi se – možda – moglo učiniti kako je naplaćivanje skupog parkinga preko puta bolnice, na zemljištu isposlovanom s Gradom Zagrebom, sama definicija establišmentskog djelovanja na štetu istog onog naroda, s kojim planiraš sklopiti koaliciju.

Visoka cijena bolničkog parkinga sama po sebi nije kriminalna, nije nužno ni amoralna, ali u Škorinom slučaju ukazuje na problematičnu razinu vjerodostojnosti. Političar koji u Saboru propagira tvrde obiteljske vrijednosti ne bi trebao prakticirati preljub, ako ne želi biti izložen optužbama za licemjerje i lažno predstavljanje.

Poslovni modeli s iznimno limitiranom ponudom

Treći problem, najkompleksniji, ekonomske je naravi. Naplata parkinga poslovni je model baziran na iznimno limitiranoj ponudi i izraženoj potražnji, za razliku od digitalnih poslova, npr. cloud usluga, u kojima je ponuda uglavnom beskonačna, a potražnja deficitarna.

Pojednostavljeno, ako sutra želite lansirati aplikaciju, videokanal, Instagram profil ili portal, potrebna vam je veoma niska razina početnih ulaganja, bez državnih dozvola, certifikata, kombinacija ili poznanstava. Uz pomoć besplatnih alata i tutoriala u nekoliko sati svatko od nas može lansirati svoj newsletter ili servis.

Što je super za nas, ali i za sve ostale, koji se time žele baviti. Siteova, profila i servisa stoga je bezbroj, ponuda je gotovo pa beskonačna, a potražnja se teško i mukotrpno generira; za dugoročan uspjeh morate ponuditi proizvod odgovarajuće kakvoće i osvojiti povjerenje korisnika, za koje se natječu svi ostali.

Ograničen broj gradskih zemljišta preko puta bolnica

Ako se, pak, želite baviti nečim stabilnijim i sigurnijim, poslom u kojem su korisnici već odavno akvizirani – recimo, naplatom parkinga preko puta popularne bolnice u Zagrebu – potreban vam je asset do kojeg je nešto teže doprijeti: gradsko zemljište, odnosno Milan Bandić.

Grad Zagreb posjeduje ograničen broj atraktivnih zemljišta; još je manji broj atraktivnih gradskih zemljišta na kojima se može graditi bolnički hotel ili parking; još su rjeđa zemljišta na kojima se može graditi bolnički hotel ili parking, a da to ujedno bude jedini organizirani parking u neposrednoj okolici bolnice.

Bez obzira stoji li iza toga poslovni akumen g. Škore, slučajna sklonost gradske uprave njegovim skladbama ili nešto problematičnije, domoći se jednog od tih zemljišta znači ostvariti nenadoknadivu tržišnu prednost, nezamislivu u mnogim drugim sektorima i nedostižnu mnogim drugim poduzetnicima.

Visoka razina kontrole limitirane ponude na tržištu

Poslovno gledano, akvizicijom gradskog zemljišta Miroslav Škoro, dakle, postigao je visoku razinu kontrolu ponude parkirnih mjesta u okolici bolnice Merkur, uz osiguranu potražnju tih istih parkirnih mjesta, samim time što se nalaze u okolici bolnice Merkur.

Tvrtka Miroslava Škore nije ponudila najsočnije lubenice ni najpametniju računovodstvenu aplikaciju, niti je kontinuirano gradila poziciju na tržištu. Njeno poslovanje bazirano je isključivo na ekstremno limitiranoj ponudi – parkirna mjesta kod Merkura – i njegovoj kontroli te ponude (parkirna mjesta u ulici postoje, ali Škoro nudi jedini organizirani parking odmah do bolnice).

Čest problem poslovnih modela baziranih na iznimno limitiranoj ponudi upravo je to što ne postoji pregršt adekvatne zamjenske robe, što pak znači da su izuzetno pogodni za pogodovanja, malverzacije ili netržišno postupanje, odnosno monopolno ponašanje.

Neefikasna tržišta bez prave konkurencije i razmjene

Tržišnu ponudu nekad limitiraju države jer žele kontrolirati navodno strateške industrije poput energetike ili željeznica, a nekad je limitiraju objektivni faktori, npr. visoka kapitalna ulaganja u rafinerije ili nedostupnost prirodnih resursa poput rijetkih ruda i atraktivnih zemljišta.

Najčešće, radi se o interesima inkumbenata koji regulativom i lobiranjem žele zaštiti vlastite pozicije i otežati ulazak novih igrača na njihovo tržište.

O problemu ograničene konkurencije i prava pristupa tržištima pisao je još Adam Smith, kao o jednoj od najvećih opasnosti razvoja slobodnih tržišta – jer tržišta bez prave konkurencije dugoročno su katastrofalno neučinkovita, potiču zloupotrebe i ne doprinose društvenom boljitku.

Kolika je cjenovna elastičnost ponude u Škorinom slučaju?

U takvim uvjetima, u kojima za parking gospodina Škore ne postoji adekvatna zamjena, bizarno je kazati kako cijenu njegove ponude određuje tržište. Možda nesvjesno, Škoro se poziva na jedan od temelja mikroekonomije, cjenovnu elastičnost ponude: koliko nešto možeš naplatiti, a da se korisnici ne pokupe ili ne odu kod konkurencije?

U njegovom slučaju, međutim, odgovora na to pitanje teško može biti, s obzirom na gotovo potpunu kontrolu ponude i specifičnost lokacije: u bolnicu se često ne ide planirano, niti se uvijek može gubiti vrijeme na traženje parkinga u okolnim ulicama.

Ukratko, u trenutnom modelu, u kojem na mikrotržištu kompletno kontrolira ponudu, Škoro može naplaćivati koliko hoće, bez da riskira značajniji gubitak interesa kupaca, koji u bolnicu moraju stići. Za koliko drugih poslova to isto možemo reći?

Informiranost kupaca kao ključan preduvjet efikasnih tržišta

Naravno, vele mudraci, pacijenti i njihovi najmiliji ne moraju uopće parkirati, mogu pješačiti ili ići taksijem. Što nas dovodi do sljedećeg problema tržišne pozicije Škorine kompanije. Za kvalitetnu odluku prije kupnje proizvoda ili usluge na slobodnom tržištu, pravovremena informiranost kupca ključan je preduvjet.

Kada se vozite u bolnicu, na pregled ili u hitan posjet, za pretpostaviti jest da nećete odmah guglati cijenu parkinga ispred nje, već ćete se s njom suočiti po dolasku pred bolnicu. A kad ste već tamo, nemate što, nego parkirati kod Miroslava Škore.

Da je Škorin parking jedan od dva-tri parkirališta ispred Merkura, a da se on posebno potrudio opravdati višu cijenu, pa na svom parkingu nudi besplatno pranje ili potpisane ploče, teže bi bilo naći mu zamjerke. Iz privilegiranih pozicija elegantno se pozivati na blagodati tržišta.