Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Slučaj Barišića koji tvrdi da nije kriv jer je, eto, samo slušao Sanadera savršeno opisuje hrvatsko društvo

Priče o tome da je netko nešto morao jer mu je netko drugi to naredio slušamo svaki dan

Priče slične njegovoj mogu se ispričati o sveučilišnim profesorima koji zatvaraju oči pred plagijatima. Bolnicama koje nemaju primjedbi na redovita stranačka imenovanja svojih ravnatelja. O tužiteljima i njihovim ladicama. Politički postavljenim menadžerima u javnim tvrtkama...

Sigurno je svatko u životu stoput zapazio kako se moralne nule uvijek izvlače i peru na isti način, a bivši HDZ-ov rizničar Mladen Barišić pojavio se da nas na taj vječni pokvareni standard prigodno podsjeti.

Na ponovljenom suđenju Ivi Sanaderu, Barišić je zablistao kao kralj svih ništarija izjasnivši se sada da nije ama baš nimalo kriv i zašto nije kriv. A nije, vidite, zato što se kriminalom bavio po uputama i naređenju Ive Sanadera. Šef je to tražio, a on je onda morao. Kako drugačije?

Žute kuverte za HDZ-ovce

Okej, kao glavni operativac tadašnjeg predsjednika HDZ-a i premijera, dirigirao je Barišić izvlačenjem ukupno barem 70 milijuna kuna javnog novca iz državnih poduzeća preko Fimi medije. To da. Što jest, jest. Trpao je svu tu grdnu lovu hrvatskih poreznih obveznika u crne fondove HDZ-a. Uredio je da se taj zgodni i bogati biznis odvija baš preko njegove ljubovce Nevenke Jurak i njene agencije da se i ona malo okoristi.

I – opet okej – bilo je tu fiktivnih računa za nepostojeće usluge, bilo je izmišljenih usluga koje su bile potpuno nepotrebne, našlo je Tužiteljstvo lažnih i napuhanih faktura i kojekakvih drugih financijskih i pravnih vratolomija. Novac se onda razdavao za ”stranačke stvari” uključujući i redovite apanaže utjecajnim HDZ-ovcima u žutim kuvertama. Dobar dan, nešto bi tu kod vas moralo biti za mene. Ali zašto Časni Sud odmah ne prihvati da je sve to tražio Ivo Sanader, pojadao se nevinašce Barišić. Koji je samo slušao i ispunjavao. Dužnost je dužnost.

Usta zalivena voskom

Naravno da ta blatna priča ovdje neće završiti ni poukom ni epifanijom kao što nije ni neka druga, a slična. Ni članovi vladajuće stranke, tadašnji i sadašnji, koji su u doba Sanadera sudjelovali u toj krađi, ne osjećaju se odgovornima i šute o svojim plaćeničkim ulogama kao da su im usta zalivena voskom.

Da su to pošteni ljudi, bili bi već tada pošteno progovorili o tome što im stranka radi ili barem odbili da ih se umače u govna. Ali ti su danas naprosto sretni da njih i njihovih omotnica nema u optužnici, pa sada mogu domoljubno raspravljati o tome je li ”za Hrvatsku” bolji Andrej Plenković ili Miro Kovač.

Gdje je, uostalom, bio Miro Kovač u doba Sanaderove Vlade? Radio je u Konzumu kao prodavač sireva i suhomesnatih proizvoda? Gdje su bili Gordan Jandroković, Božidar Kalmeta, Branko Bačić, Davor Božinović i tako dalje zajedno sa svim HDZ-ovim županima, gradonačelnicima i predsjednicima stranačkih tijela? Nisu ništa znali? Aha. To se ne može prodati ni zadnjem bedaku, ali svi oni svejedno stoje za tom tezgom na kojoj piše da je kriv Sanader, a oni pravi i čisti. On ih je učinio lopovima, natjerao ih je da primaju tuđe novce i neka zato bude obješen na stablo.

Koruptivne mreže moći

Ali, ako ćemo pravo, nije ta pojava raširena jedino u HDZ-u, ima je u cijelom društvu kao i u strankama, a sve sami poštenjaci. Ima Barišić dostojnih parnjaka kojegdje, od sudstva do sveučilišta, jer svuda se ”mora” nešto što se ne bi smjelo pa se i živa masa podešava. Mreže moći su se uspostavile i ode ti glava ako dirneš u ta koruptivna osinja gnijezda koja se više ne daju razmontirati. Ni rektora Borasa ne da se smijeniti kad je oko njega montirana zaštitna većina istih takvih, a ona na sveučilištu daje sve važne suglasnosti i prijedloge. Ljubim ruke, uvaženi gospodine.

Posvuda se bespogovorno se sluša, šuti i izvršava zbog novca, položaja, službenog auta ili zbog ega kome paše da si gazdin pouzdanik i prijatelj. Barišić je kod Sanadera jeo šparoge koje im je fino spremila gospođa Mirjana. Nosio je Brioni odijela i bio je despotski šef u Carini. Pa neće valjda odbiti poslušnost kad je tako obilato nagrađen.

Šutnja je zlato

No u takvim pričama sudjeluju i sveučilišni profesori koji zatvaraju oči pred plagijatima. Bolnički kadar koji nema primjedbi na redovita stranačka imenovanja svojih ravnatelja. Tužitelji sa svojim dubokim i mračnim ladicama. Politički postavljeni menadžeri u javnim tvrtkama koji na sastancima ne progovaraju ni o čemu što je kontroverznom da ne nadrljaju.

Društvo im prave doktori koji neće prokazati lažnog branitelja pa ih imamo preko pola milijuna i mladi znanstvenici koji šutke pišu znanstvene radove i projekte na koje se potpisuju njihovi šefovi. Iz doba rata naslijedili smo i sve te ”naše dečke” koji su se ogriješili o živote nevinih civila, ali zato što im je, naravno, netko drugi to naredio. Ne bi oni, ali zapovijed je zapovijed.

Zastrašujuće je ovo društvo kad se malo zaviri ispod naslova, titula i položaja. A pritom se i oni najgori slučajevi razotkrivaju, optužuju, sude i osuđuju kao da je ljudski vijek najmanje jedno tisućljeće. Evo Sanader i Barišić broje za Fimi mediju već devetu godinu. Zato u društvu nema ni pouke ni promjene. Parola s kojom se ovdje odgajaju djeca je pogni glavu, pregrizi i ne zamjeraj se. Šutnja je zlato. A ako više ne možeš, eto ti Njemačke pa tjeraj.

Sanja Modrić
Telegram autor
156 članaka Više o autoru
Više s weba