Izbori su raspisani za 22. prosinca, 14 predsjedničkih aspiranata bacilo se na prikupljanje 10.000 potpisa potrebnih za ulazak u utrku i sad čekamo da vidimo tko će sve uspjeti. U međuvremenu se u pojedinim političkim taborima, kod nekih analitičara, ali i samih kandidata, razvijaju simptomi gdjegdje intelektualnog, gdjegdje psihosomatskog disbalansa.
Za sada je najveća progresija nestabilnosti zamijećena kod umirovljenog admirala Davora Domazeta Loše zaslugom emisije jedne lokalne televizije kamo su ga za ozbiljno pozvali kao kompetentnog sugovornika da komentira predstavljanje programa Kolinde Grabar Kitarović i druga politička pitanja. Admiral je, dakle, Hrvatskoj i cijelom svijetu otkrio mračnu tajnu.
Lošina teorija o obnovi treće Jugoslavije
“Ovo vam nitko neće reći u medijima što ću vam reći ja”, ukrutio se omiljeni vojni analitičar desnice Lošo najavljujući možda najsenzacionalniju senzaciju iz svoga proročkog šešira. “Ovo je sve osmišljeno. Nije slučajno odabrano da Kolinda predstavi svoj novi program 11.11. u 11 sati. Zato jer je 11, nakon 666, najznačajnija brojka u masoneriji. A u kakvu je odjeću bila obučena predsjednica? Crvenu i crnu, a to su vampirske, sotonske boje. I što nam je time poručeno? Da se obnavlja nova, treća Jugoslavija. Prvu i drugu su stvorili masoni, a tako će biti i s ovom trećom.”
Stvarno zvuči kao košmar iz neke opake polu-nesvijesti da je Kolinda glavni eksponent stvaranja treće Jugoslavije. No dobro, svakakva se misaona zrenja mogu očekivati od admirala koji je prije par godina vrlo seriozno objašnjavao na HTV-u da stvarno nije mogao na vrijeme napustiti Beograd, gdje je još u ljeto 1991. bio pitomac Ratne škole JNA, i staviti se na raspolaganje Hrvatskoj. Pa kako da ode ranije kad je čekao da mu se najprije izradi umjetno zubalo? Naravno i o predsjednici dosta govori što je poznatog šund-mahera Domazeta Lošu imenovala u svoje Vijeće za domovinsku sigurnost. Iz koga ga je, doduše, morala izbaciti 2017. kad je pozvao na ratni pohod vojnog pješaštva na Sloveniju.
Topljenje ledene stranačke publike
Što se, pak, tiče nje same, i kod nje dolazi do daljnjeg rasta ionako vječno povišene temperature koga ona, međutim, sama izaziva snagom vlastite volje. Tu je riječ o fizici: veliki žar gospođa Kolinda mora emanirati da bi poništila izrazitu pothlađenost koju spram nje spontano pokazuje HDZ. Ta metoda ciljanog dogrijavanja mlačne okolne materije bila je lijepo prezentirana na predstavljanju njenih predsjedničkih koncepata na Velesajmu. Predsjednica je upravo plamtjela i kiptjela ne bi li otoplila svoju ledenu stranačku publiku. Ali razgalio se jedino Oliver Mlakar.
Nije ništa pomoglo ni to što je svih sedam točaka svog takozvanog programa nazvala hrvatskim ovim i hrvatskim onim jer, kao što se razumije, pridjev “hrvatski” grije bolje nego Pašalićevi peleti. Raspaljivanju vatre čak nije pridonijela ni pubertetska pjesmica Doris Dragović Dajem ti srce, moguće zato što od predsjednice države HDZ-ovci ne traže spoj nego ideje koja im se dopadaju bitno više od Škorinih.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Đapićevo i Škorino motanje oko srca
Tom se općenitom principu nije, međutim, dovinuo ni Anto Đapić koji biračima nudi neostvarive promjene Ustava i političko obespravljenje manjina, ali prvenstveno – evo i njega – svoje srce. Zato je izumio slogan “Srcem za Hrvatsku” poput utemeljitelja kakve udruge za transplantaciju, a na skupovima pršti o svojim otrcanim “državotvornim” ljubavima kao da će mu se s njima 0,3 posto podrške u nekom slavonskom selu bez ambulante umnožiti barem na 33 posto na razini Hrvatske.
I Škoro je odmah, još u lipnju, počeo s malo šizofrenim prašenjem po Ustavu i po “elitama” s kojima je svih ovih godina jeo paštašutu iz istog tanjura. Degolovski se izjasnio da ne želi biti predsjednik fikus i povikao: “Sad ili nikad”. Ali promjena kursa je očita. Sada su se sve njegove poruke okrenule na malinovac i kamilicu.
I on se odlučio motati tu negdje oko srca, pjesmica i tamburica jer kapira da to kod dobrog dijela publike koju može pridobiti pali više nego rasprava o predsjedničkim temama koje su ipak malo kompliciranije. Iako od te taktike susprezanja mogu stradati živci isto kao i od egzaltacije Kolindinog tipa, Škoro nema puno izbora. Upravo taj ‘dobar dio’ birača najviše mu treba pošto Bujanec, Božo Petrov i Hasanbegović sigurno neće biti dovoljni.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tehničko pregrijavanje Zorana Milanovića
Dok Škoro hoda po jajima, do određene je živčanosti i tehničkog pregrijavanja već došlo kod Zorana Milanovića. To smo jasno vidjeli neki dan kad se, tko zna s kojom bitnom idejom, instantno okomio na datum izbora premda taj dan može biti samo tjedan prije ili tjedan poslije, a ne kad procvjetaju visibabe. Takav nepotrebni ispad svakako nije nešto normalno od predsjednika koji želi da sve bude ‘normalno’.
Ali što ćemo kad je u predizbornom finišu ipak normalna pojava svih tih visokonaponskih ludosti i šiza koje već niču posvuda, a tek ćemo ih se, jadni, do sita nagledati. Kod Mislava Kolakušića, recimo, od početka vrije po svim paradigmama na entu. Te će rastjerati 50 posto sudaca dok pljesneš dlanom o dlan, te će uvesti tuđmanizam na kvadrat, te će okrenuti nebo i zemlju. A ti ‘pogledaj istini u oči’, kako piše na njegovom sloganu, i shvatit ćeš odmah tko te jedini može spasiti.
Analiza Ave Karabatić
Da. Pod kupolom predizbornih bijelih isijavanja upravo pratimo kako iz stranke odjednom lete HDZ-ovci zbog govora mržnje. Kako se za kose čupaju sve navodni umjereni konzervativci. Kako se ‘analitički’ zamjenjuju teze i sinteze da bi se puhalo u svoj rog. I kako se dio ljevičara po društvenim mrežama pred svima zaklinje da će im prije ruka otpasti nego što će glasati za Milanovića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pa slušati analize Ave Karabatić je golo ništa prema onom užasu koji nas još čeka dok broj glasova nekoga ne posjedne na Pantovčak. A taj je još pritom tako nevažan i tako su mu vezane ruke.
Slušati analize Ave Karabatić je golo ništa prema onome što nas sve čeka dok netko ne zasjedne na Pantovčak
Za sada je najveća progresija nestabilnosti zamijećena kod umirovljenog admirala Loše
Pod kupolom predizbornih bijelih isijavanja upravo pratimo kako iz stranke odjednom lete HDZ-ovci zbog govora mržnje. Kako se za kose čupaju sve navodni umjereni konzervativci. Kako se 'analitički' zamjenjuju teze i sinteze da bi se puhalo u svoj rog. I kako se dio ljevičara po društvenim mrežama pred svima zaklinje da će im prije ruka otpasti nego što će glasati za Milanovića.
Izbori su raspisani za 22. prosinca, 14 predsjedničkih aspiranata bacilo se na prikupljanje 10.000 potpisa potrebnih za ulazak u utrku i sad čekamo da vidimo tko će sve uspjeti. U međuvremenu se u pojedinim političkim taborima, kod nekih analitičara, ali i samih kandidata, razvijaju simptomi gdjegdje intelektualnog, gdjegdje psihosomatskog disbalansa.
Za sada je najveća progresija nestabilnosti zamijećena kod umirovljenog admirala Davora Domazeta Loše zaslugom emisije jedne lokalne televizije kamo su ga za ozbiljno pozvali kao kompetentnog sugovornika da komentira predstavljanje programa Kolinde Grabar Kitarović i druga politička pitanja. Admiral je, dakle, Hrvatskoj i cijelom svijetu otkrio mračnu tajnu.
Lošina teorija o obnovi treće Jugoslavije
“Ovo vam nitko neće reći u medijima što ću vam reći ja”, ukrutio se omiljeni vojni analitičar desnice Lošo najavljujući možda najsenzacionalniju senzaciju iz svoga proročkog šešira. “Ovo je sve osmišljeno. Nije slučajno odabrano da Kolinda predstavi svoj novi program 11.11. u 11 sati. Zato jer je 11, nakon 666, najznačajnija brojka u masoneriji. A u kakvu je odjeću bila obučena predsjednica? Crvenu i crnu, a to su vampirske, sotonske boje. I što nam je time poručeno? Da se obnavlja nova, treća Jugoslavija. Prvu i drugu su stvorili masoni, a tako će biti i s ovom trećom.”
Stvarno zvuči kao košmar iz neke opake polu-nesvijesti da je Kolinda glavni eksponent stvaranja treće Jugoslavije. No dobro, svakakva se misaona zrenja mogu očekivati od admirala koji je prije par godina vrlo seriozno objašnjavao na HTV-u da stvarno nije mogao na vrijeme napustiti Beograd, gdje je još u ljeto 1991. bio pitomac Ratne škole JNA, i staviti se na raspolaganje Hrvatskoj. Pa kako da ode ranije kad je čekao da mu se najprije izradi umjetno zubalo? Naravno i o predsjednici dosta govori što je poznatog šund-mahera Domazeta Lošu imenovala u svoje Vijeće za domovinsku sigurnost. Iz koga ga je, doduše, morala izbaciti 2017. kad je pozvao na ratni pohod vojnog pješaštva na Sloveniju.
Topljenje ledene stranačke publike
Što se, pak, tiče nje same, i kod nje dolazi do daljnjeg rasta ionako vječno povišene temperature koga ona, međutim, sama izaziva snagom vlastite volje. Tu je riječ o fizici: veliki žar gospođa Kolinda mora emanirati da bi poništila izrazitu pothlađenost koju spram nje spontano pokazuje HDZ. Ta metoda ciljanog dogrijavanja mlačne okolne materije bila je lijepo prezentirana na predstavljanju njenih predsjedničkih koncepata na Velesajmu. Predsjednica je upravo plamtjela i kiptjela ne bi li otoplila svoju ledenu stranačku publiku. Ali razgalio se jedino Oliver Mlakar.
Nije ništa pomoglo ni to što je svih sedam točaka svog takozvanog programa nazvala hrvatskim ovim i hrvatskim onim jer, kao što se razumije, pridjev “hrvatski” grije bolje nego Pašalićevi peleti. Raspaljivanju vatre čak nije pridonijela ni pubertetska pjesmica Doris Dragović Dajem ti srce, moguće zato što od predsjednice države HDZ-ovci ne traže spoj nego ideje koja im se dopadaju bitno više od Škorinih.
Đapićevo i Škorino motanje oko srca
Tom se općenitom principu nije, međutim, dovinuo ni Anto Đapić koji biračima nudi neostvarive promjene Ustava i političko obespravljenje manjina, ali prvenstveno – evo i njega – svoje srce. Zato je izumio slogan “Srcem za Hrvatsku” poput utemeljitelja kakve udruge za transplantaciju, a na skupovima pršti o svojim otrcanim “državotvornim” ljubavima kao da će mu se s njima 0,3 posto podrške u nekom slavonskom selu bez ambulante umnožiti barem na 33 posto na razini Hrvatske.
I Škoro je odmah, još u lipnju, počeo s malo šizofrenim prašenjem po Ustavu i po “elitama” s kojima je svih ovih godina jeo paštašutu iz istog tanjura. Degolovski se izjasnio da ne želi biti predsjednik fikus i povikao: “Sad ili nikad”. Ali promjena kursa je očita. Sada su se sve njegove poruke okrenule na malinovac i kamilicu.
I on se odlučio motati tu negdje oko srca, pjesmica i tamburica jer kapira da to kod dobrog dijela publike koju može pridobiti pali više nego rasprava o predsjedničkim temama koje su ipak malo kompliciranije. Iako od te taktike susprezanja mogu stradati živci isto kao i od egzaltacije Kolindinog tipa, Škoro nema puno izbora. Upravo taj ‘dobar dio’ birača najviše mu treba pošto Bujanec, Božo Petrov i Hasanbegović sigurno neće biti dovoljni.
Tehničko pregrijavanje Zorana Milanovića
Dok Škoro hoda po jajima, do određene je živčanosti i tehničkog pregrijavanja već došlo kod Zorana Milanovića. To smo jasno vidjeli neki dan kad se, tko zna s kojom bitnom idejom, instantno okomio na datum izbora premda taj dan može biti samo tjedan prije ili tjedan poslije, a ne kad procvjetaju visibabe. Takav nepotrebni ispad svakako nije nešto normalno od predsjednika koji želi da sve bude ‘normalno’.
Ali što ćemo kad je u predizbornom finišu ipak normalna pojava svih tih visokonaponskih ludosti i šiza koje već niču posvuda, a tek ćemo ih se, jadni, do sita nagledati. Kod Mislava Kolakušića, recimo, od početka vrije po svim paradigmama na entu. Te će rastjerati 50 posto sudaca dok pljesneš dlanom o dlan, te će uvesti tuđmanizam na kvadrat, te će okrenuti nebo i zemlju. A ti ‘pogledaj istini u oči’, kako piše na njegovom sloganu, i shvatit ćeš odmah tko te jedini može spasiti.
Analiza Ave Karabatić
Da. Pod kupolom predizbornih bijelih isijavanja upravo pratimo kako iz stranke odjednom lete HDZ-ovci zbog govora mržnje. Kako se za kose čupaju sve navodni umjereni konzervativci. Kako se ‘analitički’ zamjenjuju teze i sinteze da bi se puhalo u svoj rog. I kako se dio ljevičara po društvenim mrežama pred svima zaklinje da će im prije ruka otpasti nego što će glasati za Milanovića.
Pa slušati analize Ave Karabatić je golo ništa prema onom užasu koji nas još čeka dok broj glasova nekoga ne posjedne na Pantovčak. A taj je još pritom tako nevažan i tako su mu vezane ruke.