Snimili smo zagrebačke bolnice koje izgledaju stravično. Doktori kažu da se novac za obnovu krivo troši
Sve fotografije novinari Telegrama snimili su prošli tjedan, i to u KBC-u Sestara milosrdnica, KBC-u Zagreb, bolnici na Šalati, Klinici za ženske bolesti u Petrovoj, KB Merkuru te Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj ulici
Ekipa Telegramovih reportera obišla je nekolicinu zagrebačkih bolnica. Snimili su derutne hodnike, razbijene prozore, zaštopane, prljave zahode, zidove s kojih doslovno otpada žbuka. Pojedini blokovi hrvatskih bolnica, osobito u Zagrebu, ekskluzivno su renovirani, gotovo high tech, no stotinjak metara dalje drugi odjeli rade u starim, loše opremljenim kliničkim zgradama s predratnim namještajem i strujnim kablovima koji bez zaštite vise iz zidova. O tom nesrazmjeru, teško objašnjivom za zemlju koja godišnje izdvaja 22 milijarde kuna za zdravstvo, razgovarali smo s nekim od vodećih hrvatskih liječnika.
Riječ je o najviše rangiranim stručnjacima koji su u pojedinim kliničkim centrima proveli cijeli radni vijek. Svi su, nakon desetljeća provedenih u hrvatskim bolnicama, suglasni kako novca u zdravstvu zapravo ima razmjerno dovoljno. Vodeći je problem način na koji se njime raspolaže. U zemlji je, navode bez iznimke, previše bolnica, pogotovo onih manjih koje su opremljene skupim aparatima, a pritom nema dovoljno specijalista koji na njima znaju raditi.
Na hrvatski zdravstveni sustav također su se negativno odrazile loše političke odluke, kao što su pogodovanja određenim bolnicama, nestručna kadroviranja i sumnjiva namještanja poslova. Značajna opterećenja proračuna uzrokuju i neodgovorni pacijenti, koji rutinske preglede obavljaju u vrhunskim kliničkim centrima ili uopće ne podižu nalaze nakon raznih skupih, a očito i nepotrebnih pretraga.
Tehnološki zastarjeli aparati
“Kad sam u travnju prošle godine napustila Zavod za radiologiju na Rebru, još uvijek smo radili na CT aparatu iz 2001. godine koji je tehnološki zastario jer je trebao biti zamijenjen nakon sedam godina”, kaže umirovljena profesorica i radiologinja Ranka Padovan Štern, koja je godinama bila predstojnica Zavoda za radiologiju KBC-a Zagreb.
Aparat za magnetsku rezonanciju, kojeg još uvijek koriste njezini kolege, već je postao arhivski primjerak. “Kriteriji raspodjele novca u zdravstvu nisu dobri i jasni. Kao pročelnica Zavoda svake sam godine popunjavala upitnik u koji sam trebala napisati što na Zavodu nedostaje. Uvijek bih samo prepisivala popis od prošle godine i dodavala ono što je u međuvremenu postalo neupotrebljivo”. Upravo je profesorica Padovan Štern prije deset godina javno prozvala HZZO zbog nelogične odluke da KBC-u Zagreb odbije kupiti PET/CT uređaj i umjesto toga preglede je plaćao privatnoj Poliklinici Medikol. I to devet tisuća kuna po svakom pacijentu.
Izbijanje afere Medikol
Profesor Damir Dodig s Kliničkog zavoda za nuklearnu medicinu KBC-a Zagreb tada je izjavio kako takvu pretragu obavi oko četiri tisuće pacijenata godišnje, što znači da je HZZO privatnoj klinici godišnje plaćao oko 36 milijuna kuna. Bolnica Rebro ovaj je aparat nabavila tek potkraj 2011. godine, odnosno nakon izbijanja afere Medikol, kada je Ministarstvo zdravlja priznalo da je ta kupnja za hrvatsko zdravstvo bila puno isplativiji potez. Od jednog drugog radiologa iz KBC-a Zagreb doznali smo kako je još 1995. godine HZZO kreditom Europske banke financirao nabavku nekoliko stotina radioloških aparata koji su raspodijeljeni po gotovo svim domovima zdravlja u Hrvatskoj. Međutim, većina tih aparata nikada nije stavljena u funkciju i ostala je zapakirana u kutijama.
Iste godine HZZO je nabavio 66 uređaja od tada relativno nepoznate japanske tvrtke Shimadzu, koja se povezivala s bivšim ministrom zdravstva Andrijom Hebrangom. Na natječaj su se javile još neke renomirane tvrtke s jeftinijim ponudama. Japanski uređaji vrlo brzo pokazali su se nedovoljno kvalitetnima jer na njih nisu smjeli stati pacijenti čija težina premašuje stotinu kilograma. Očito su bili proizvedeni prema mjerama azijskih ljudi. “Pacijentice su se često žalile na loš smještaj, neoličene zidove, vlagu, rasklimane prozore, nekvalitetnu hranu i nepostojanje osnovnog higijenskog pribora”, prisjeća se ginekolog Velimir Šimunić, jedan od najpoznatijih ginekologa u zemlji, koji je svoj cijeli radni vijek proveo u Klinici za ženske bolesti u Petrovoj.
Uređeno prije 30 godina
Bolnica, inače najuglednija ginekološka klinika u zemlji, posljednji je put planski preuređena i modernizirana prije više od trideset godina, u vrijeme dok ju je vodio profesor Miroslav Bolanča. Sve naknadne adaptacije rezultat su velikih humanitarnih akcija i donacija koje su se ostvarile zahvaljujući angažmanu pojedinih liječnika, kao što su profesori Snježana Škrablin, Josip Đelmiš i Marina Ivanišević. “Znamo kako je ogroman novac utrošen na adaptaciju KBC-a Rebro, koji ima nove moderno opremljene operacijske dvorane i aparaturu, ali u Petrovoj još uvijek postoje odjeli koji izgledaju stravično, kao što su zgrade u kojima se nalaze laboratoriji”, smatra profesor Šimunić.
Njegovi bivši kolege prije dva mjeseca potpisali su peticiju kojom su se požalili kako rade na prastaroj opremi. Primjerice, setovi za kirurgiju koriste se više od trideset godina, svako malo im ponestane instrumenata za laparoskopiju i stoga su često prisiljeni odgađati operacije. I dok se u Petrovoj žale na uvjete rada, na Rebru je stanje znatno drukčije. Naime, u posljednjih petnaest godina država je financirala kompletno uređenje i nadogradnju bolnice Rebro. U vrijeme SDP-a na njeno je uređenje utrošeno 72 milijuna eura, a nakon smjene vlasti novom ravnatelju Željku Reineru odobren je kredit od još 82 milijuna eura.
‘Na ginekologiji u Petrovoj koristimo setove za kirurgiju koji su stari više od trideset godina. Svako malo nam ponestane intrumenata za laparoskopiju pa smo prisiljeni odgađati operacije’
“Pedijatrija na Rebru renovirana je 2005. godine i ona sada pristojno izgleda. Najgori uvjeti rada bili su u vrijeme dok je pedijatrija bila na Šalati. Na novim odjelima svaki odjel ima apartmane, u kojima roditelji mogu boraviti s djecom, tako da sam posljednjih godina svoje karijere rijetko slušao pritužbe”, prisjeća se pedijatrijski endokrinolog, profesor Miroslav Dumić, nekadašnji voditelj Zavoda za endokrinologiju i dijabetes Klinike za pedijatriju KBC-a Zagreb. U najgorem stanju u KBC-u Zagreb trenutačno su Klinika za ortopediju, koja se još uvijek nalazi na lokaciji Šalata.
Nova politička pozicija
“To se dogodilo jer se vodstvo Klinike za ortopediju prilikom renoviranja Rebra protivilo odseliti na novu lokaciju. Čudio sam se hrabrosti bivšeg predstojnika”, kazao je farmakolog, profesor Igor Francetić, dugogodišnji šef Povjerenstva za lijekove KBC-a Zagreb, i pojasnio kako se u modernoj ortopediji mnogo više operira. Nakon svake operacije moguće su ozbiljne komplikacije, poput plućne embolije, infarkta i krvarenja. Zbog dislociranosti od velike bolnice u transportu od Šalate do Rebra troši se dragocjeno vrijeme.
“Smatram da je predstojnik donio katastrofalnu medicinsku odluku koju tadašnji ravnatelj, a mislim da je to bio profesor Reiner, nikako nije smio prihvatiti”, rekao je profesor Francetić. “Pretpostavljam kako tadašnjem predstojniku Klinike za ortopediju zbog protivljenja iseljenja nisu obnovili prostorije”, kaže. Francetić smatra da je loše stanje u pojedinim hrvatskim bolnicama nedostatak generalnog koncepta u zdravstvu i neodređivanja prioriteta, ali i prevelik broj bolnica. “Ja bih se usudio reći da u sustavu ima dovoljno novca, ali on se neracionalno troši. Hrvatska nema dovoljno sredstava za financiranje i adekvatno opremanje gotovo 70 bolnica. Jednostavno ih je previše”, kaže Francetić.
Dodaje kako trenutačna politička pozicija planira otvoriti šestu kardiokirurgiju u Hrvatskoj, što je protiv svjetskih standarda, koji preporučuju jednu kardiokirurgiju na milijun stanovnika. Kao primjer nekontrolirane potrošnje navodi Opću bolnicu u Gospiću koja je prije pet godina dobila magnetsku rezonanciju, vrijednu više od 12 milijuna kuna. Na primopredaji uređaja ministar Darko Milinović naglasio je da odluku o tome da Gospiću treba magnet nije donio on kao političar koji dolazi iz Like, nego stručno povjerenstvo Ministarstva zdravstva.
Pacijenti ne podižu nalaze
“Naposljetku se ispostavilo da taj aparat nije imao tko očitati. Osobno mislim kako je puno jeftinije transportirati pacijente iz Gospića u Rijeku ili Karlovac, nego nabavljati skupocjenu opremu koja se danas rijetko koristi”, komentira profesor Francetić. Još jedan primjer neracionalnog proračuna za zdravstvo je zadarska Poliklinika koja se počela graditi 2007. godine. Za nju je tadašnje Ministarstvo zdravstva dobilo kredit Razvojne banke Vijeća Europe u iznosu od 140 milijuna kuna. Poliklinika je trebala biti gotova za dvije godine, odnosno 2009. godine, a nije otvorena do danas. Štoviše, djeluje sablasno, radovi su zaustavljeni, u prizemlju se urušio strop, a instalacije su uništene. Kaos je i u poznatim zagrebačkim bolnicama.
Priznati zagrebački urolog, profesor Ognjen Kraus, koji je prije pet godina otišao u mirovinu, kaže da je u Vinogradskoj dugo radio u prilično lošim uvjetima. “Operacijske sale i aparati bili su donekle korektni, ali ostatak Klinike za traumatologiju bio je u stvarno lošem stanju. Liječnici nisu imali ni pisaći stol”, kaže. Klinika je prije petnaest godina obnovljena zahvaljujući sredstvima iz državnog proračuna i raznim donacijama. “Mislim da hrvatsko zdravstvo raspolaže s dovoljno novca, ali s njime ne zna raspolagati”, objašnjava profesor Kraus. Priznati urolog smatra kako niti jedna zemlja ne može financirati transplantacije organa u čak nekoliko bolničkih centara, dok pacijenti na rutinske operacije bruha dolaze u Zagreb.
“Osim toga, nedavno je objavljen podatak kako čak trideset posto pacijenata nikada ne podigne nalaz CT-a ili rendgena. Njima bi se trebali ispostaviti računi”, predlaže. Gastroenterolog Boris Vucelić, koji je na Rebru 26 godina vodio Zavod za gastroenterologiju, smatra kako hrvatskom zdravstvu nedostaje bolja edukacija pacijenata i liječnika opće prakse. Primarna zaštita trebala bi postati kvalitetniji filtar, koji bi onda probirao pacijente, i prema realnoj potrebi slao ih u županijske ili sveučilišne centre”, rekao je Vucelić. Također je dodao kako u sveučilišne bolnice ne bi trebali dolaziti pacijenti koji pate od kroničnih bolesti jer na taj način specijalistima otežavaju postavljanje kompliciranih dijagnoza.
Izdvajanja od 22 milijarde
“Hrvatsko zdravstvo treba povećati investicije u infrastrukture, a do potrebnog novca za to se može doći boljom organizacijom bolnica”, objašnjava. Navodi primjer danskog grada Kopenhagena u kojem jedan ravnatelj upravlja svim gradskim bolnicama. Na taj se način spriječilo dupliciranje odjela i nekontrolirana javna nabava. “Velike kliničke bolnice bi trebale služiti za to da dijagnosticiraju kompleksne probleme, naprave intervencije i onda, ako je moguće, bolesnika vrate na županijski nivo, gdje ga se može kvalitetno pratiti.
Time bi se izbjegla nepotrebna kupnja opreme”, završio je Vucelić. Činjenica je, nadalje, kako ulaganja u zdravstvo kontinuirano rastu. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, u Hrvatskoj je 2002. godine ukupna potrošnja za zdravstvo iznosila 6,3 posto BDP-a, u 2005. godini 7 posto BDP-a, 2010. godine 8,4 posto BDP-a i 2013. godine 7,3 posto BDP-a. Od ukupne potrošnje na zdravstvo, udio opće države iznosi oko 85 posto. Iz proračuna se svake godine za sustav zdravstvene zaštite izdvaja više od 18 posto, a u 2015. godini taj iznos je iznosio 22 milijarde kuna.
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 6. veljače 2016.