Nekad je nužno odabrati stranu

Šokirane izjave ministra Horvata o novim dugovima Uljanika bile bi moralne samo ako ih daje dok potpisuje ostavku

Restrukturiranje Uljanika traje od siječnja prošle godine, ali resorni ministar je i dalje izvan sebe od svake nove brojke

Ministar gospodarstva Darko Horvat ovog je tjedna potpuno hladno izjavio da minusi vezani u poslovanje Uljanika 'ne izgledaju dobro', te da su 'puno veći od svega onoga što je dosad stavljeno na papir'. Hrvatska država je vlasnik 25,5 posto dionica Uljanika. Za to brodogradilište je izdala milijarde kuna jamstava. Ekspertni tim u ministarstvu gospodarstva sad analizira brojke metastaziranih dugova. Sad. Najmanje tri ili četiri milijarde kuna prekasno. Ali, dobro je, Horvat najavljuje da će 'netko' za loše poslovne odluke u Uljaniku morati odgovarati i da će sve zatečeno u poslovnim knjigama 'trebati proći jednu analizu'.

Ne postoji diplomatski način da se ovo kaže; stoga – razina laži, nesposobnosti, neodgovornosti i besprizornog vrijeđanja javnosti koje isijava vladajuća ekipa neviđeni su u modernoj hrvatskoj političkoj povijesti. Ovdje se čak mogu slobodno zanemariti “dedramatiziranja” i ignoriranja problema, što je postala osnovna politička karakteristika premijera Andreja Plenkovića. Užasavajuće loš dojam svejedno ostaje.

Pritom često uz sebe nosi i zapanjujuće visoku i zapanjujuće konkretnu cijenu, koja prolazi uz zapanjujuću količinu ignoriranja šire javnosti. Milijarde koje se neodgovorno drobe u Uljaniku imaju utjecaja na javni diskurs u Hrvatskoj otprilike kao plakatni rat Viktora Orbana s Jean Claude Junckerom u Mađarskoj, ili bitka za titulu nogometnog prvaka u Portugalu. A dužnosnici su, pritom, sve besramniji.

Ne izgleda dobro

Ministar gospodarstva Darko Horvat tako je ovog tjedna potpuno hladno izjavio da minusi vezani u poslovanje Uljanika “ne izgledaju dobro”, te da su “puno veći od svega onoga što je dosad stavljeno na papir”. Ministar gospodarstva Darko Horvat imao bi svako moralno pravo na takvu izjavu u samo jednom slučaju – da ju da nekoliko sekundi prije potpisa na vlastitu neopozivu ostavku.

Naime, restrukturiranje Uljanika je de facto krenulo u siječnju prošle godine, kad je Vlada dala jamstvo za 96 milijuna eura kredita za sanaciju i fiskalnu konsolidaciju firme. To je prošlo dosta dobro.

Krajem godine je iz državnog proračuna isplaćeno 2,8 milijardi kuna jamstava za Uljanik. Milijardi. Nije krivo napisano. A nije ni konačno.

Analitički tim

Jer, kako je u petak rekao i dalje iskreno iznenađeni Horvat: “U ovom trenutku analitički tim sjedi u Ministarstvu gospodarstva i s kolegama koje smo angažirali, odvjetnicima, češljaju po excel tablicama koje je kolega Debeljak stavio na stol. Riječ je o gubitku na razini 1,1 milijardu eura za koji Debeljak tvrdi da, ako se ne sanira, nema perspektive ulaziti kao strateški partner u međufinanciranje. Mi ćemo identificirati danas ili sutra je li ta brojka istina”.

Hrvatska država je vlasnik 25,5 posto dionica Uljanika. Za to brodogradilište je izdala milijarde kuna jamstava. Ekspertni tim u ministarstvu gospodarstva sad analizira brojke metastaziranih dugova.

Sad. Najmanje tri ili četiri milijarde kuna prekasno. Ali, dobro je, Horvat najavljuje da će “netko” za loše poslovne odluke u Uljaniku morati odgovarati i da će sve zatečeno u poslovnim knjigama “trebati proći jednu analizu”.

Kosorovo upozorenje

Ovdje nije loše podsjetiti da se cijele prošle godine, dakle, pod Horvatovim budnim okom, u Uljaniku umjesto sedam brodova, za što je država dala jamstvo, nije gradilo ništa. Jer, eto, neviđeno je jednostavno sakriti činjenicu da se ne grade brodovi, sitan je to vrag, pa je savršeno jasno da je sad nužna minuciozna analiza toga kako su stvari pošle naopako.

Stoga, “jednu analizu” i “ekspertne timove” nikako ne bi trebalo ometati u koncentraciji bilo kakvom društvenom nestabilnošću. Na primjer, sakloni Bože, kakvim izvanrednim izborima.

Tu bi cijeloj Hrvatskoj prijetila prava katastrofa. Kako je to dobro neki dan sažeo lider važne stranke vladajuće koalicije, Darinko Kosor iz HSLS-a, poručivši da bi “pauza od šest mjeseci u slučaju novih izbora dovela do kraha Uljanika ili u pitanje Agrokor”.

Pakao nestabilnosti

Nastavak je to klasične Plenkovićeve priče o stabilnosti i Agrokoru, koja mu je bila alibi za pretrčavanje HNS-a iz opozicije u vladajuću koaliciju prije dvije godine. Vrijeme je tom narativu, kao i obično, dalo nepogrešivu patinu.

Jer u 2016.-oj, strašnoj godini nestabilnosti, izvanrednih izbora i, kako bi rekao Kosor “pauze od šest mjeseci”, BDP je u Hrvatskoj rastao za 3,5 posto. Onda se Vrdoljak utopio u Plenkovićevu stabilnost. Pa je BDP godinu poslije bio viši za 2,9 posto, a 2018.-e, kad smo svi već skupa počeli kunjati poput Horvata dok gleda besposlene kranove Uljanika, stopa rasta BDP-a se spustila na 2,6 posto. Nema sumnje da bi sve propalo da Plenkovićeva Vlada kolabira i ostavi, makar nakratko, Uljanik bez Horvatove supervizije, a Agrokor, štajaznam, stranim vlasnicima te firme. Hrvatska bi jamačno završila s milijardama kuna minusa i u raljama ortačkog kapitalizma.