Nekad je nužno odabrati stranu

Split se guši u grafitima o klanju Srba. Zašto je gradska vlast dala ukloniti mural posvećen Jugoplastici?

Pored svih stvarnih problema koje Split ima, zašto se gradska vlast bira boriti s pitomim muralom

FOTO: Dalmatinski portal

Problem je naravno u imenu Jugoplastika, koje splitski hadezeovci očito ne mogu podnijeti, unatoč tome što je pod tim imenom klub osvojio prve dvije titule prvaka Europe i brojne jugoslavenske trofeje, ali i unatoč tome što je istoimena firma svojevremeno zapošljavala oko osam tisuća ljudi, mahom žena, te na neki način othranila značajan dio Splita

Ove godine navršava se 30. godišnjica otkad je splitska Jugoplastika osvojila prvu titulu europskog prvaka u košarci. U to ime organizirane su razne svečanosti, između ostalog i izložba u Muzeju grada, a jednu od spontanih akcija napravili su stanovnici Geta u Staroj gradskoj jezgri, oslikavši veliki mural u čast te velike generacije Jugoplastike.

Mural su jučer ujutro komunalci po nalogu Grada Splita izbrisali. Možemo sada raspravljati o sveopćoj poplavi murala po Splitu, najviše onih u čast Hajduka, ali i dosta njih s revizionističkim političkim porukama, odnosno o njihovoj primjerenosti na gradskim ulicama, no činjenica je da je veći dio njih oslikan legalno, uz suglasnost gradskih kotareva, škola i sl.

Dakle, nikada nijedan nije uklonjen. Osim murala, Split je prepun vulgarnih grafita, na kojima se aktivno zaziva ubijanje Srba, slavi ustaški ili nacistički pokret i sve u tom stilu, a koji se gotovo nikad ne uklanjaju. Nekoliko njih, s upravo navedenim sadržajem stoji već dva mjeseca na sportskom igralištu pored Medicinskog fakulteta, bez ikakve reakcije grada, sveučilišta ili fakulteta.

Problem je, naravno, u imenu

Ovo sve može značiti samo jedno, da ništa od navedenog ne smeta gradskoj upravi, na čelu s Androm Krstulovićem Oparom, ali im smeta mural u čast Jugoplastike, a svi znamo i zbog čega. Problem je naravno u imenu Jugoplastika, koje splitski hadezeovci očito ne mogu podnijeti, unatoč tome što je pod tim imenom klub osvojio prve dvije titule prvaka Europe i brojne jugoslavenske trofeje, ali i unatoč tome što je istoimena firma svojevremeno zapošljavala oko osam tisuća ljudi, mahom žena, te na neki način othranila značajan dio Splita.

Sve bi to splitski hadezeovci najradije izbrisali iz povijesti i vjerovatno bi bili najsretniji da se tih 45 godina socijalističkog razdoblja nije nikad dogodilo. Međutim, ne samo što se dogodilo, nego je Split u to vrijeme, svim poteškoćama pa i problemima koji su eksplodirali devedesetih unatoč, napravio nevjerojatan iskorak na svim poljima. Industrijskom, ekonomskom i demografskom, pa onda posljedično i na sportskom polju. Činjenica da je Jugoplastika bila trostruki prvak Europe omogućena je upravo zahvaljujući gospodarskoj i svakoj drugoj snazi tog grada, kojoj se Oparin Split ne može ni u mislima približiti.

Bijesno ratovanje protiv činjenica i sjećanja

Ta nemogućnost usporedbe zasigurno i čini jedan od razloga ovakvog odnosa. Nejasno je, međutim, što konkretno misle dobiti s ovim? Svatko razuman razumije zašto je to napravljeno, pa čak i Dino Rađa, kojem se može pripisati štošta, ali nikako manjak domoljublja ili veza s HDZ-om, a koji se ljutitim i emotivnim Facebook statusom osvrnuo na brisanje. Ime Jugoplastika iz memorije izbrisati ne mogu, jednako kao što ne mogu današnji klub dovesti niti blizu na razinu na kojoj je bio tada.

Ostaje im jedino bijesno ratovati protiv činjenica i sjećanja, što doista i rade svim raspoloživim sredstvima već 29 godina. Problem je što takva vrsta odnosa prema prošlosti samo vodi u frustracije i posredno generira kulturu mržnje koja se razliva društvom, a onda i vidi na zidovima grada. Neovisno pak o ovome, fascinantno je s čim se gradska uprava Splita koji ima ogroman broj realnih problema bavi. Simbolički ratovi i trajno devastiran Marjan će na kraju ostati jedino Oparino nasljeđe.