U ova teška i neizvjesna vremena na jednu stvar treba obratiti posebnu pažnju – na izbacivanje leševa. “Throwing out the bodies” – tako se u originalu zove taktika koju mađioničari PR-a savjetuju svojim političkim klijentima.
Ukratko, kad se događa nešto veliko, bilo kriza ili slavlje koje zaokuplja pažnju javnosti, pravo je vrijeme za objaviti neku lošu vijest, neugodnu istinu, ili obaviti prljavi posao. Jer, kolika je šansa da se pored pandemije koja je prestravila cijelo čovječanstvo i zaustavlja ekonomije, u javnost probije priča o tome da je, na primjer, neki lokalni šerif utjecao na izmjenu prostornog plana kako bi svoju staju pretvorilo u vilu?
Ili da je neki ministar krivo prijavio vrijednost svoje imovine? Ili da se, recimo, nastavlja obračun političke vlasti s posljednjim preostalim neovisnim tijelima u zemlji?
Skoro pet mjeseci otezanja
E, ovo posljednje se upravo događa ovih dana. Prvi leš koji Vlada izbacuje preko palube je redovni izvještaj Antikorupcijskog odbora Vijeća Europe (GRECO). Vlada je na svojoj jučerašnjoj sjednici usvojila zaključak o primanju na znanje tog izvještaja za prošlo razdoblje te ga je konačno objavila.
Izvješće GRECO-a za Hrvatsku je usvojeno još početkom prosinca prošle godine, a njegova objava se dosad rutinski događala nakon tri-četiri tjedna. No, Vlada je, evo, otezala s objavom skoro punih pet mjeseci. Zašto? Pa zato što izvješće sadrži nemale packe zbog ponašanja Vlade prema Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa. A premijer baš i ne voli kad dobiva packe s europske razine, pogotovo kad dolaze zbog odnosa prema korupciji.
Sudski vatromet
Podsjetimo, predsjednik Vlade Andrej Plenković je u žestokom klinču s Povjerenstvom za sukob interesa još od lani. Zbog slučaja Borg tražio je izuzeće Nataše Novaković i praktički blokirao taj predmet, a Upravnom sudu u Zagrebu je, po recepturi Tomislava Karamarka koji je isto napravio u slučaju “Konzultantica” tužio Povjerenstvo za prekoračenje ovlasti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I tu je počeo vatromet. Sud je prionuo rješavanjem dvije Plenkovićeve žalbe tolikom brzinom da je u jednom trenutku sudac u jednom predmetu izdavao rješenja za drugi, a u srijedu je održano ročište u jednom od slučajeva iako su sva ostala – otkazana zbog pandemije.
Šest mjeseci, osim ako je u pitanju premijer
Iz suda su ustvrdili da se radilo o slučaju u hitnoj proceduri te da se sve žalbe na odluke Povjerenstva trebaju riješiti u roku od 60 dana. Ali, ročište za žalbu na presudu Povjerenstva u jednom drugom predmetu, koji nema veze s Plenkovićem, a koje se trebalo održati drugog tjedna odgođeno za – svibanj.
Ima još: prosječno vrijeme rješavanja žalbi na odluke Povjerenstva na sudovima je – šest mjeseci. Osim, kako vidimo, kad se žali premijer.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što rade odrasli ljudi?
Premijerove žalbe su, trebali li posebno naglašavati, usvojene. I sad treba dobro obratiti pažnju na sljedeći leš koji bi mogao odletjeti kroz prozor dok je pučanstvo u izolaciji – da se ove nepravomoćne presude uzmu kao argument da se hitno promijeni Zakon o sprječavanju sukoba interesa i značajno srežu ovlasti Povjerenstva koje je tako uporno premijerima dosad udaralo na živce.
Da, znam. Nije valjda da se Vlada zamara takvim stvarima dok je država u, praktički, izvanrednom stanju. No, bi li ozbiljni, odrasli ljudi više od četiri mjeseca odgađali objavu redovnih izvješća samo zato što ih se u njima kritizira? Uostalom, teško je vjerovati da Plenković dosad već nije čuo PR savjet – ako misliš to napraviti, idealno vrijeme je – sad.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sprema li Vlada, dok svi prate dramu oko pandemije, konačni obračun s Povjerenstvom za sukob interesa?
Vrijeme milenijske krize je pravo za objavljivanje loše vijesti ili obavljanje prljavog posla
Kolika je šansa da se pored pandemije koja je prestravila cijelo čovječanstvo i zaustavlja ekonomije, u javnost probije priča o tome da je, recimo, neki lokalni šerif utjecao na izmjenu prostornog plana kako bi svoju staju pretvorilo u vilu? Ili da je neki ministar krivo prijavio vrijednost svoje imovine? Ili da se, na primjer, nastavlja obračun političke vlasti s posljednjim preostalim neovisnim tijelima u zemlji?
U ova teška i neizvjesna vremena na jednu stvar treba obratiti posebnu pažnju – na izbacivanje leševa. “Throwing out the bodies” – tako se u originalu zove taktika koju mađioničari PR-a savjetuju svojim političkim klijentima.
Ukratko, kad se događa nešto veliko, bilo kriza ili slavlje koje zaokuplja pažnju javnosti, pravo je vrijeme za objaviti neku lošu vijest, neugodnu istinu, ili obaviti prljavi posao. Jer, kolika je šansa da se pored pandemije koja je prestravila cijelo čovječanstvo i zaustavlja ekonomije, u javnost probije priča o tome da je, na primjer, neki lokalni šerif utjecao na izmjenu prostornog plana kako bi svoju staju pretvorilo u vilu?
Ili da je neki ministar krivo prijavio vrijednost svoje imovine? Ili da se, recimo, nastavlja obračun političke vlasti s posljednjim preostalim neovisnim tijelima u zemlji?
Skoro pet mjeseci otezanja
E, ovo posljednje se upravo događa ovih dana. Prvi leš koji Vlada izbacuje preko palube je redovni izvještaj Antikorupcijskog odbora Vijeća Europe (GRECO). Vlada je na svojoj jučerašnjoj sjednici usvojila zaključak o primanju na znanje tog izvještaja za prošlo razdoblje te ga je konačno objavila.
Izvješće GRECO-a za Hrvatsku je usvojeno još početkom prosinca prošle godine, a njegova objava se dosad rutinski događala nakon tri-četiri tjedna. No, Vlada je, evo, otezala s objavom skoro punih pet mjeseci. Zašto? Pa zato što izvješće sadrži nemale packe zbog ponašanja Vlade prema Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa. A premijer baš i ne voli kad dobiva packe s europske razine, pogotovo kad dolaze zbog odnosa prema korupciji.
Sudski vatromet
Podsjetimo, predsjednik Vlade Andrej Plenković je u žestokom klinču s Povjerenstvom za sukob interesa još od lani. Zbog slučaja Borg tražio je izuzeće Nataše Novaković i praktički blokirao taj predmet, a Upravnom sudu u Zagrebu je, po recepturi Tomislava Karamarka koji je isto napravio u slučaju “Konzultantica” tužio Povjerenstvo za prekoračenje ovlasti.
I tu je počeo vatromet. Sud je prionuo rješavanjem dvije Plenkovićeve žalbe tolikom brzinom da je u jednom trenutku sudac u jednom predmetu izdavao rješenja za drugi, a u srijedu je održano ročište u jednom od slučajeva iako su sva ostala – otkazana zbog pandemije.
Šest mjeseci, osim ako je u pitanju premijer
Iz suda su ustvrdili da se radilo o slučaju u hitnoj proceduri te da se sve žalbe na odluke Povjerenstva trebaju riješiti u roku od 60 dana. Ali, ročište za žalbu na presudu Povjerenstva u jednom drugom predmetu, koji nema veze s Plenkovićem, a koje se trebalo održati drugog tjedna odgođeno za – svibanj.
Ima još: prosječno vrijeme rješavanja žalbi na odluke Povjerenstva na sudovima je – šest mjeseci. Osim, kako vidimo, kad se žali premijer.
Što rade odrasli ljudi?
Premijerove žalbe su, trebali li posebno naglašavati, usvojene. I sad treba dobro obratiti pažnju na sljedeći leš koji bi mogao odletjeti kroz prozor dok je pučanstvo u izolaciji – da se ove nepravomoćne presude uzmu kao argument da se hitno promijeni Zakon o sprječavanju sukoba interesa i značajno srežu ovlasti Povjerenstva koje je tako uporno premijerima dosad udaralo na živce.
Da, znam. Nije valjda da se Vlada zamara takvim stvarima dok je država u, praktički, izvanrednom stanju. No, bi li ozbiljni, odrasli ljudi više od četiri mjeseca odgađali objavu redovnih izvješća samo zato što ih se u njima kritizira? Uostalom, teško je vjerovati da Plenković dosad već nije čuo PR savjet – ako misliš to napraviti, idealno vrijeme je – sad.