Nekad je nužno odabrati stranu

Šteta je da vam promakne istup ministrice kulture koja objašnjava medijima čime bi se oni trebali baviti

Ministrica misli da bi novinari trebali samo informirati građane o tome što radi vlada

Da mediji nisu razotkrivali sve te maštovite mutne, prijevarne i neznalački obavljene postupke i poslove, sva bi nevinašca i sad sjedila u Banskim dvorima i na kojekakvim drugim pozicijama u vlasti i po volji raspolagali milijardama javnog novca i glavnim kadrovskim pozicijama u sustavu koje se, kao pod normalno, ovdje dijele po principu političke podobnosti.

Oštru lekciju novinarima održala je svojim mekim glasom ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, kojoj su na brizi i mediji, premda novinari to u ove tri godine nisu mogli primijetiti. Pred kamerama televizije N1, poručila je svima nama koji radimo u medijskoj branši kako ”moramo prihvatiti” da je naša glavna obaveza informirati o tome što vlast radi za građane. A mi, umjesto toga, trčimo za skandalima i nedopustivo lijepimo ”etikete na cjelinu zbog pojedinih slučajeva”.

Novinari se natječu ”tko će pronaći neku aferu, tko će nešto negativno prikazati” i tako stvaraju ”kakofoniju u kojoj je teško iskomunicirati ono što se radi za dobro građana”, kazala je ministrica, da bi s neskriveno posprdnim prizvukom zaključila kako ”nije grijeh da mediji pišu i o pozitivnim stvarima”.

Istupom o medijima prikačila se premijeru

Tim se istupom Nina Obuljen Koržinek direktno prikačila na misli premijera Andreja Plenkovića, koji je nekidan, usred afere s Milanom Kujundžićem, izjavio kako “zabrinjava fenomen” da se tako jako trese ministre ”aktivnostima medija”. Dijeliti iz vlasti ovakve packe medijima i inače je krajnje bezobrazno i neukusno, a osobito iz ekipe kojoj je 13 ministara i tko zna koliko još dužnosnika palo u ove tri godine, u najvećem obimu zbog sumnji na korupciju i laganja javnosti.

A ova je Vlada dopustila da se svi ti na koncu otjerani ministri i svi smijenjeni tipovi na državnim plaćama – svi do jednoga – predstavljaju kao nevine žrtve navodnih medijskih podmetanja, novinarskih konstrukcija i direktnih laži, orkestriranih negativnih kampanja i medijskog služenja ”određenim interesima”. Kao da su ih na noćnim radionicama osobno instruirali, Plenković i Nina Obuljen Koržinek.

Da nema novinara, svi bi i dalje bili u Banskim dvorima

No, budimo ozbiljni. Da mediji nisu razotkrivali sve te maštovite mutne, prijevarne i neznalački obavljene postupke i poslove, sva bi nevinašca i sad sjedila u Banskim dvorima i na kojekakvim drugim pozicijama u vlasti i po volji raspolagali milijardama javnog novca i glavnim kadrovskim pozicijama u sustavu koje se, kao pod normalno, ovdje dijele po principu političke podobnosti.

O tome je nekidan nešto rekao nevjerojatni lik Krešimir Žunić, sada već smijenjeni direktor državne agencije APN, koji je sebi kupio državni stan namijenjen sirotinji.

”Da, ja sam (…) iz redova HDZ-a, kod nas su sve tri glavne funkcije političke”, izbrbljao je Žunić. A i njega su raskrinkali novinari. Prije nego zamrači još koji subvencionirani POS-ov stan, i za drugi se već bio zapisao. Može se mirno reći da nijedna društvena snaga ni institucija nije učinila ni blizu koliko novinari da se prljavštine u vlasti i u samom vrhu vlasti iole čiste.

Mediji rade posao države

Nisu ni sve zajedno, uključujući i porezne urede, i DORH, i inspekcije, i SOA-u, i saborske odbore za ovo i ono, i opoziciju. Za to bi Vlada i premijer zapravo trebali zahvaljivati medijima budući da reporteri, istraživači i urednici u Hrvatskoj, gdje javno financirani kontrolni mehanizmi postoje samo na papiru, rade posao koji su oni dužni usustaviti i nadzirati. I to rade za uglavnom skromne plaće koje se moraju teško zaraditi u medijskom privatnom sektoru, iz profesionalnog uvjerenja.

Ukratko, da nema medija, građani ne bi znali ništa ni o čemu počevši od fijaska s borbenim avionima, utaja poreza, namještenih poticaja za poljoprivredu i svih čudesa nekretninskog biznisa do pogodovanja, nepotističkih zapošljavanja, korupcijskih paketa povezanih s politikom i tako redom.

Svakako, mediji bi puno više pisali ”o pozitivnim stvarima” da je pozitivnih puno više, a skandala puno manje. I još, na znanje ministrici za medije i premijeru, u Hrvatskoj novinari ne trče za aferama, nego afere upravo zaskaču novinare. Da je novinara i deset puta više, imali bi posla da padnu s nogu.