Potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske, ministar unutarnjih poslova, načelnik Stožera civilne zaštite RH i prvi na listi HDZ-a u Šestoj izbornoj jedinici, ukratko, Davor Božinović je nastojao zvučati kao čovjek koji i dalje sve ima pod savršenom kontrolom. Turizam, fizička distanca, odgovornost, sigurnost… I da, ni on, ni premijer Plenković se već mjesecima s nikim nisu rukovali.
Zagreb je, međutim, baš u vrijeme njegove izjave, zahvatio nalet vjetra. I dok je Božinović riječju i neverbalnom komunikacijom nastojao isijavati sigurnost, iza njegovih leđa se vjetar opako poigravao improviziranim plakatima s grbom Civilne zaštite RH, toliko da se u jednom trenutku iza njih, umjesto planirane kulise, vidio tek neugledni, betonski zid.
“Sigurna Hrvatska”, crtić potpune katastrofe
Bolju metaforu onoga u što se naglo pretvorila cijela predizborna kampanja HDZ teško da je moguće i zamisliti. Kao u nekom crtiću potpune katastrofe, cijela konstrukcija “Sigurne Hrvatske” u samo dva dana se rasula kao kula od karata pred novom i sve opipljivijom panikom od širenja virusa.
Na prvi dan kampanje za izbore u koje se pohrlilo šest mjeseci prije kraja mandata, kako bi HDZ profitirao na zaustavljanju epidemije (i izbjegao gospodarsku dramu koja slijedi najesen), korona se definitivno vratila, u petak je bilo 11 novozaraženih. A onda je premijer otišao u Zadar, na teniski turnir koji je trebao postati razglednicom hrvatskog turizma u “novom normalnom”. Danas je Plenković na testiranju na Covid-19 (nalaz je bio negativan), gradonačelnik Zadra i župan Zadarske županije u samoizolaciji, a svi svjetski mediji pišu o turniru u Hrvatskoj. Ne na način od kojeg će turizam profitirati.
Da stvar za HDZ bude još gora, preko vikenda je promoviran i bogato produciran spot koji je trebao podcrtati uspješnost stranke u borbi protiv svih kriza u Hrvatskoj, zemlji u kojoj se, paralelno s lansiranjem spota, vratila nelagoda i strah.
Hrljenje na izbore jednom se već isplatilo
Jurnjava na izbore u epidemiološki vrlo upitnim uvjetima Plenkoviću se jednom itekako isplatila. Na unutarstranačkim izborima je 15. ožujka pomeo stranačku oporbu, čiji ostatci su ovih dana sretni ako ih je uopće stavio na izborne liste. Logika je bila čvrsta – tko bi mijenjao čelništvo stranke u kriznoj situaciji? Zdravlje članova HDZ-a je tu dolazilo tek na drugo mjesto.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, situacija s parlamentarnim izborima daleko je složenija. Plenkoviću se, kako vidimo, cijeli narativ kampanje raspada. Pobjeda nad koronom je još itekako daleko, a jedino dalje od nje je ozbiljnost slogana “Sigurna Hrvatska” pod kojim HDZ ide na izbore.
Virus ne haje za političke ambicije
Stožer civilne zaštite RH, koji je u ožujku dočekan kao stručno osvježenje i autoritet u kojeg se građani mogu pouzdati u pandemiji, potrošio je sve kredite. U trenutku kad su najistureniji ljudi Stožera postali kandidati HDZ-a na izborima definitivno je postalo iluzorno računati da će više moći zadobiti ozbiljnije povjerenje građana. Da su ljudi koji su kandidati HDZ-a na izborima odustali od pojavljivanja na pressicama Stožera ovog vikenda, kako se sve skupa ne bi doživljavalo tek kao dio predizborne kampanje jedne stranke, možda bi bilo drugačije.
Ovako, posve je jasno da se HDZ i dalje, očajnički (jer im potpora ozbiljno pada) drži za koronavirus kao ključni predizborni adut. Samo, virus ne haje za ničije političke ambicije i praktički je nemoguće da u narednim danima nećemo gledati ozbiljnije širenje bolesti u Hrvatskoj, možda čak i iznad dvoznamenkastih dnevnih brojki u najtežim danima proljeća.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jandrokovićevo “farbanje”
Kakav odaziv na izborima se u takvim okolnostima uopće može očekivati i koliki će biti legitimitet tako izabrane vlasti (ma tko god ju formirao) postaju tako neugodna pitanja koja bi mogla do kraja nagristi ionako uzdrmane temelje hrvatske demokracije. A nije trebalo tako biti.
Mandat Saboru koji je na brzinu raspušten u svibnju trajao je do 14. listopada, dakle redovni izbori su se mogli održati sve do sredine prosinca. Ukoliko bi u to vrijeme korona još divljala, dakle, ako bi se događalo nešto slično onome što se zbiva ovih dana, ne bi došlo do nikakve ustavne krize, kako danas javnost pokušava “ofarbati” Gordan Jandroković. U slučaju prirodne nepogode mandat saborskim zastupnicima se (odlukom Vlade i predsjednika Republike) može produžiti.
Vlastohleplje bez premca
U ustavnu krizu Hrvatska bi mogla ući – sad. Jer, osim spomenutog problema legitimiteta Sabora izabranog na izborima na kojima treba riskirati zdravlje da se iskoristi građansko pravo glasa, postavlja se pitanje što ako epidemiološka situacija postane toliko nepodnošljiva da se izbore ipak treba – odgoditi. Nije, naime, nije do kraja jasno može li se uopće produžiti mandat već raspuštenom Saboru i kako bi, uopće, zemlja mogla funkcionirati mjesecima bez parlamenta i samo s tehničkom Vladom, čije su ovlasti znatno ograničene. A pred vratima je, tek koji mjesec udaljen, najveći recesijski udar nakon Drugog svjetskog rata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Sigurna Hrvatska” tako se, vlastohlepljem Andreja Plenkovića i njegovih suradnika, pred našim očima i usred predizborne kampanje transformira u zemlju u kojoj vladaju strah, nesigurnost i prebacivanje vlastite krivice na građane ili virus kao takav. I teško se oteti vrlo neugodnom dojmu da je, zapravo, tek počelo.
Što ako epidemiološka situacija postane toliko nepodnošljiva da izbore treba odgoditi? Dva su ključna problema
"Sigurna Hrvatska", parola koja zbog vlastohleplja Plenkovića i HDZ-a postaje svoja otužna i zastrašujuća suprotnost
Nije do kraja jasno može li se uopće produžiti mandat već raspuštenom Saboru i kako bi, uopće, zemlja mogla funkcionirati mjesecima bez parlamenta i samo s tehničkom Vladom, čije su ovlasti znatno ograničene. A pred vratima je, tek koji mjesec udaljen, najveći recesijski udar nakon Drugog svjetskog rata.
Potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske, ministar unutarnjih poslova, načelnik Stožera civilne zaštite RH i prvi na listi HDZ-a u Šestoj izbornoj jedinici, ukratko, Davor Božinović je nastojao zvučati kao čovjek koji i dalje sve ima pod savršenom kontrolom. Turizam, fizička distanca, odgovornost, sigurnost… I da, ni on, ni premijer Plenković se već mjesecima s nikim nisu rukovali.
Zagreb je, međutim, baš u vrijeme njegove izjave, zahvatio nalet vjetra. I dok je Božinović riječju i neverbalnom komunikacijom nastojao isijavati sigurnost, iza njegovih leđa se vjetar opako poigravao improviziranim plakatima s grbom Civilne zaštite RH, toliko da se u jednom trenutku iza njih, umjesto planirane kulise, vidio tek neugledni, betonski zid.
“Sigurna Hrvatska”, crtić potpune katastrofe
Bolju metaforu onoga u što se naglo pretvorila cijela predizborna kampanja HDZ teško da je moguće i zamisliti. Kao u nekom crtiću potpune katastrofe, cijela konstrukcija “Sigurne Hrvatske” u samo dva dana se rasula kao kula od karata pred novom i sve opipljivijom panikom od širenja virusa.
Na prvi dan kampanje za izbore u koje se pohrlilo šest mjeseci prije kraja mandata, kako bi HDZ profitirao na zaustavljanju epidemije (i izbjegao gospodarsku dramu koja slijedi najesen), korona se definitivno vratila, u petak je bilo 11 novozaraženih. A onda je premijer otišao u Zadar, na teniski turnir koji je trebao postati razglednicom hrvatskog turizma u “novom normalnom”. Danas je Plenković na testiranju na Covid-19 (nalaz je bio negativan), gradonačelnik Zadra i župan Zadarske županije u samoizolaciji, a svi svjetski mediji pišu o turniru u Hrvatskoj. Ne na način od kojeg će turizam profitirati.
Da stvar za HDZ bude još gora, preko vikenda je promoviran i bogato produciran spot koji je trebao podcrtati uspješnost stranke u borbi protiv svih kriza u Hrvatskoj, zemlji u kojoj se, paralelno s lansiranjem spota, vratila nelagoda i strah.
Hrljenje na izbore jednom se već isplatilo
Jurnjava na izbore u epidemiološki vrlo upitnim uvjetima Plenkoviću se jednom itekako isplatila. Na unutarstranačkim izborima je 15. ožujka pomeo stranačku oporbu, čiji ostatci su ovih dana sretni ako ih je uopće stavio na izborne liste. Logika je bila čvrsta – tko bi mijenjao čelništvo stranke u kriznoj situaciji? Zdravlje članova HDZ-a je tu dolazilo tek na drugo mjesto.
No, situacija s parlamentarnim izborima daleko je složenija. Plenkoviću se, kako vidimo, cijeli narativ kampanje raspada. Pobjeda nad koronom je još itekako daleko, a jedino dalje od nje je ozbiljnost slogana “Sigurna Hrvatska” pod kojim HDZ ide na izbore.
Virus ne haje za političke ambicije
Stožer civilne zaštite RH, koji je u ožujku dočekan kao stručno osvježenje i autoritet u kojeg se građani mogu pouzdati u pandemiji, potrošio je sve kredite. U trenutku kad su najistureniji ljudi Stožera postali kandidati HDZ-a na izborima definitivno je postalo iluzorno računati da će više moći zadobiti ozbiljnije povjerenje građana. Da su ljudi koji su kandidati HDZ-a na izborima odustali od pojavljivanja na pressicama Stožera ovog vikenda, kako se sve skupa ne bi doživljavalo tek kao dio predizborne kampanje jedne stranke, možda bi bilo drugačije.
Ovako, posve je jasno da se HDZ i dalje, očajnički (jer im potpora ozbiljno pada) drži za koronavirus kao ključni predizborni adut. Samo, virus ne haje za ničije političke ambicije i praktički je nemoguće da u narednim danima nećemo gledati ozbiljnije širenje bolesti u Hrvatskoj, možda čak i iznad dvoznamenkastih dnevnih brojki u najtežim danima proljeća.
Jandrokovićevo “farbanje”
Kakav odaziv na izborima se u takvim okolnostima uopće može očekivati i koliki će biti legitimitet tako izabrane vlasti (ma tko god ju formirao) postaju tako neugodna pitanja koja bi mogla do kraja nagristi ionako uzdrmane temelje hrvatske demokracije. A nije trebalo tako biti.
Mandat Saboru koji je na brzinu raspušten u svibnju trajao je do 14. listopada, dakle redovni izbori su se mogli održati sve do sredine prosinca. Ukoliko bi u to vrijeme korona još divljala, dakle, ako bi se događalo nešto slično onome što se zbiva ovih dana, ne bi došlo do nikakve ustavne krize, kako danas javnost pokušava “ofarbati” Gordan Jandroković. U slučaju prirodne nepogode mandat saborskim zastupnicima se (odlukom Vlade i predsjednika Republike) može produžiti.
Vlastohleplje bez premca
U ustavnu krizu Hrvatska bi mogla ući – sad. Jer, osim spomenutog problema legitimiteta Sabora izabranog na izborima na kojima treba riskirati zdravlje da se iskoristi građansko pravo glasa, postavlja se pitanje što ako epidemiološka situacija postane toliko nepodnošljiva da se izbore ipak treba – odgoditi. Nije, naime, nije do kraja jasno može li se uopće produžiti mandat već raspuštenom Saboru i kako bi, uopće, zemlja mogla funkcionirati mjesecima bez parlamenta i samo s tehničkom Vladom, čije su ovlasti znatno ograničene. A pred vratima je, tek koji mjesec udaljen, najveći recesijski udar nakon Drugog svjetskog rata.
“Sigurna Hrvatska” tako se, vlastohlepljem Andreja Plenkovića i njegovih suradnika, pred našim očima i usred predizborne kampanje transformira u zemlju u kojoj vladaju strah, nesigurnost i prebacivanje vlastite krivice na građane ili virus kao takav. I teško se oteti vrlo neugodnom dojmu da je, zapravo, tek počelo.