Što bi s HDZ-om i Hrvatskom htjeli pobunjenici Kovač, Stier i Penava? Čuli nismo ništa, dakle samo vlast

Ne samo da je izazivačka trojka djelovala mlitavo, nego se iz njihovih govora nije imalo što ni zapisati

Ipak je sjajna stvar što je otporaška trojka ustala da svrgne Plenkovića. Referendum u HDZ-u pokazat će, naime, kako među njihovim članstvom danas stoje stvari i koji smjer oni žele, Plenkovićev ili Stierov, a to će biti jasan signal i za sve građane Hrvatske. Pa ako Davor Bernardić sutra stvarno postane premijer Hrvatske, neka ne traže odgovor s krunicom u Međugorju, nego pred svojim ogledalima iznad lavaboa.

Kad su HDZ-ovci za vikend odslušali predstavljanje Mire Kovača, Davora Ive Stiera i Ivan Penave (onog istog Penave koji je 14. rujna 2018. godine u sve kamere izjavio da je Andrej Plenković najbolji premijer kojeg je Hrvatska ikad imala), vjerojatno su malo rezimirali nad jedinim ključnim pitanjem.

Ono glasi: što to pobunjenici i kandidati za novo vodstvo stranke zapravo hoće s HDZ-om. Štofa je, međutim bilo užasno malo.

Nisi imao što zapisati

Ne samo da je izazivačka trojka djelovala mlitavo, kao da su, večer prije, negdje zajedno pojeli odstajale hrane, ne samo da se Plenkovićevo ime nisu usudili ni spomenuti, nego se iz njihovih govora nije imalo što ni zapisati. Sva trojica su, jedan za drugim, samo ponavljala da je stranci potreban zaokret, da je ispala iz kolosijeka, da mora prizvati natrag odbjegle birače i da mora služiti narodu.

Svoje maglene općenitosti ukrasili su uobičajenim garnirungom nacionalne patetike pod Tuđmanovom slikom, pozivanjem na Domovinski rat, domoljublje, državotvornost i skidanje ”okova jednoumlja”. U tom leleku s desnice čulo se samo još ono da se više ne smije biti koalicije s HNS-om i Pupovcem, Božesačuvaj sa SDP-om, nego samo s ”demokršćanskim, konzervativnim i suverenističkim” strankama i udrugama. Ali s te strane i to je već bilo poznato.

Šiju kaput, a tkanine kao za džepnu maramicu

Ukratko, dečki su došli šiti novi kaput, a donijeli su tkanine za džepnu maramicu. Ili, bacili su sve karte na primordijalni simbolizam ideologije, a doslovno ni o čemu drugome što tišti sve ljude u Hrvatskoj uključujući, naravno, i članove HDZ-a, nisu imali reći ni jedne proste rečenice sa subjektom i predikatom, a o atributima da se i ne govori.

Nisu se čak ni toliko uzemljili da prigodno spomenu barem paradigmu danas već smijenjenog ministra Milana Kujundžića čijih su smanjenih kuća, zatajenih kvadrata, neprebrojanih apartmana, čudno zatvorenih biznisa, prijatelja i ”slučajnih ‘nomotehničkih grešaka” u imovinskoj kartici bili puni mediji na sam dan njihove, ah tako prijelomne, javne promocije.

Ni jedan od revolucionarnih muževa nije ni zinuo o bilo čemu što bi se ticalo atmosfere koja je Hrvatsku prikovala na dnu svih ljestvica uspješnosti u EU, a to su stranačko kadroviranje nad resursima javnog novca, nepotizam, politička kontrola u javnom HRT-u, stranačka mreža u pravosuđu, namještanje javnih nabava i natječaja, zloporaba tajnih službi, trgovina političkim utjecajem, gole pronevjere, zaštita nogometne i druge mafije, pogodovanje u gradovima i u provinciji, sukobi interesa, relativizacija zločina NDH itd.

Paušalno burgijanje o ”narodu” i ”vrijednostima”

Takvu atmosferu kreirao je HDZ kad god je bio na vlasti i nanovo je uspostavljao kad god se na vlast vraćao. Utoliko se sa znatnom sigurnošću može konstatirati da je njih sada upravo to koštalo na izborima kao što je paralelno i Hrvatsku koštalo masovnog iseljavanja.

No vrli HDZ-ovi otporaši ne kače ni na što od toga, a nekmoli na sve to crnilo uđuture, nego se kače na tričavu Istanbulsku konvenciju. Kako je jadno i promašeno sve to. Zemlja ima sto velikih problema, a trojedna momčad koja se samoproglašava jedinom snagom koja stranku može voditi u pobjedu na parlamentarnim izborima paušalno burgija o ”narodu” i o ”vrijednostima”.

Jasno, nemaju junaci volje ni praktičnog interesa imenovati svoje Kuščeviće, Đakiće, Lučiće, Culeje, Kujundžiće, Bandiće, Žalacke, Klemmove, Bubala, Tolušiće, ni Gorane Mariće da bi se naznačilo kako ne bi vodili HDZ i čega i kakvih bi se profila riješili. Svatko i bilo tko trebat će im u njihovoj nedostatnosti kad se podijele HDZ-ovi glasački listići, ne zamjeraj se nikome.

Arkadija balkanske krčme

Za njihovu arkadiju balkanske krčme samo im još fale poslovično nesposobni Tomislav Karamarko, a svakako i Milijan Brkić, mitski stup pozadinskog HDZ-ovog poretka, koji sad valjda računa da se zaboravilo kako je upravo on skalupio omrznutu koaliciju HDZ-a i HNS-a kad je Plenkoviću gorjelo pod petama. Nema tu nikakvog zaokreta, štovano pučanstvo, samo borba za vlast.

Ali nema veze, ipak je sjajna stvar što su Kovač, Stier i Penava ustali da svrgnu Plenkovića. Referendum u vladajućoj stranci pokazat će, naime, kako među njihovim članstvom danas stoje stvari i koji smjer oni žele, Plenkovićev ili Stierov, a to će biti poučan signal i za sve građane Hrvatske. Pa ako Davor Bernardić sutra stvarno postane premijer Hrvatske, neka ne traže odgovor s krunicom u Međugorju, nego pred svojim ogledalima iznad lavaboa.

Sanja Modrić
Telegram autor
240 članaka Više o autoru
Više s weba
Ostanite uz telegramov program