Ustavni sud sahranio je tumačenje na osnovu kojeg je zagrebački Centar za socijalnu skrb, kojeg vodi ravnateljica Tanja Brozić, odbio priznati pravo na udomljavanje životnim partnerima Ivi Šegoti i Mladenu Kožiću. Ovo tijelo je odlučivalo o ustavnosti odredbi Zakona o udomiteljstvu iz kojeg su izostavljanje istospolne osobe koje žive u životnim i neformalnim životnim partnerstvima i nedvojbeno stalo na stranu istospolnih udomitelja.
Ustavnopravno neprihvatljivo
Ustavni sud nije ukinuo sporni zakon, ali je u svom rješenju jasno utvrdio da osporene zakonske odredbe “proizvode generalne diskriminatorne učinke prema istospolnom orijentiranim osobama koje žive u životnim i neformalnim životnim partnerstvima”. Za Ustavni sud je to “ustavnopravno neprihvatljivo”.
Same osporavane odredbe nisu ukidali, jer, kako kažu, time bi došlo do praznine u postojećem modelu usluge udomljavanja, čime bi se izazvala šteta i djeci i udomiteljima. Međutim, daju vrlo, vrlo jasan naputak kako postupati u slučajevima poput ovog sa Šegotom i Kožićem. Ustavni sud se izričito obraća “sudovima, odnosno drugim nadležnim tijelima” koja rješavaju pojedinačne slučajeve, te im poručuje da su osporene odredbe Zakona o udomiteljstvu “dužni tumačiti i primjenjivati na način koji će svim osobama pod jednakim uvjetima omogućiti sudjelovanje u javnoj usluzi udomljavanja, neovisno o tome živi li potencijalni udomitelj u životnom ili neformalnom životnom partnerstvu”.
Napadno nemiješanje Banskih dvora
Pitanje je, međutim, može li i odluka Ustavnog suda impresionirati zagrebački Centar za socijalnu skrb, odnosno, hrvatsku političku vlast koja se napadno obija miješati u cijelu priču. Odluka Upravnog suda je, naime, bila vrlo slična današnjoj odluci Ustavnog suda. “Smislenim tumačenjem citiranih zakonskih odredbi u njihovoj međusobnoj povezanosti udomiteljsku obitelj prema mišljenju suda mogu činiti i udomitelj i njegov životni partner”, kaže se u odluci Upravnog suda. Kako je na to reagirao Centar za socijalnu skrb u ponovljenom postupku o slučaju Šegota-Kožić?
Spektakularno. Objašnjenjem da Zakon o udomiteljstvu ne poznaje i ne navodi termin životnog partnerstva, “stoga ni ovo tijelo ne može donijeti rješenje koje se ne temelji na primjeni zakonskih odredbi, već se temelji na mišljenju suda”. Dakle, nije bitno kako sud tumači zakone, bitno je kako ih tumači Centar za socijalnu skrb Zagreb. Ostane li Centar ustrajan u svom stavu, dovoljno im je da u idućoj odluci kojem će nekom istospolnom paru odbiti udomljavanje između riječi “mišljenju” i “suda” dodaju – Ustavnog.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Šamarčina ministarstvu
Samo, priča o jednom dijelu javne uprave koji ignorira sudske odluke ne staje na vratima ureda Tanje Brozić. Naime, Šegota i Kožić su, kako su ispričali za Jutarnji list, prije otprilike dvije godine prošli cijeli postupak procjene za udomitelje i dobili pozitivno mišljenje. No, početkom prosinca 2017. godine, nadležni centar ih je obavijestio da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka izdavanje dozvole za udomiteljstvo jer su u životnom partnerstvu.
Žalili su se Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku – koje je, šoka li i nevjerice, odbilo njihovu žalbu. Upravni sud je, međutim, stao na stranu Šegote i Kožića, što nije bila samo šamarčina Centru za socijalnu skrb, već i resornom ministarstvu.
Autonomija za diskriminatore
Kako vidimo, Centar nije bio nimalo impresioniran odlukom suda. Resorna ministrica Vesna Bedeković, pak, cijelom pričom – proglasila se nenadležnom nad Centrom za socijalnu skrb.
“Presudu Upravnog suda ministarstvo je proslijedilo na postupanje Centru za socijalnu skrb, a on je donio rješenje u skladu sa svojom nadležnosti. Ministarstvo rješenje nije zaprimilo, to je rješenje koje je donio Centar”, izjavila je krajem siječnja ministrica. Novinari su je, logično, pitali nije li njezino Ministarstvo nadređeno centrima, no ona je ostala pri svome – Centar je autonoman, pa ona ne može komentirati rješenje i ulaziti u njegovu nadležnost, kazala je novinarima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Znači li to da će ministrica Bedeković, odnosno Vlada Republike Hrvatske, ostati savršeno ravnodušna i u slučaju da Centar nastavi s kršenjem sudskih odluka sad kad se radi o razini Ustavnog suda – vidjet će se vrlo brzo. Kao i premijerovo poimanje odgovornosti ministara koji se prave nevješti u slučaju kad tijela iz njihovih resora smatraju kako su kompetentnija od sudova za tumačenja zakona, te zastupaju, kako ono… “ustavnopravno neprihvatljive” zakonske odredbe koje “proizvode generalne diskriminatorne učinke”.
Što će biti nakon odluke Ustavnog suda o gejevima i udomljavanju: problem je ionako bio u Centru za socijalnu skrb
Zagrebački centar za socijalnu skrb ionako je već imao presudu Upravnog suda
Centar za socijalnu skrb Zagreb u svojoj je čuvenoj nedavnoj odluci odbio dati dozvolu za udomljavanje djeteta istospolnom paru iako je to značilo direktno suprotstavljanje odluci Upravnog suda. Od ovog su tjedna u ratu i s Ustavnim sudom.
Ustavni sud sahranio je tumačenje na osnovu kojeg je zagrebački Centar za socijalnu skrb, kojeg vodi ravnateljica Tanja Brozić, odbio priznati pravo na udomljavanje životnim partnerima Ivi Šegoti i Mladenu Kožiću. Ovo tijelo je odlučivalo o ustavnosti odredbi Zakona o udomiteljstvu iz kojeg su izostavljanje istospolne osobe koje žive u životnim i neformalnim životnim partnerstvima i nedvojbeno stalo na stranu istospolnih udomitelja.
Ustavnopravno neprihvatljivo
Ustavni sud nije ukinuo sporni zakon, ali je u svom rješenju jasno utvrdio da osporene zakonske odredbe “proizvode generalne diskriminatorne učinke prema istospolnom orijentiranim osobama koje žive u životnim i neformalnim životnim partnerstvima”. Za Ustavni sud je to “ustavnopravno neprihvatljivo”.
Same osporavane odredbe nisu ukidali, jer, kako kažu, time bi došlo do praznine u postojećem modelu usluge udomljavanja, čime bi se izazvala šteta i djeci i udomiteljima. Međutim, daju vrlo, vrlo jasan naputak kako postupati u slučajevima poput ovog sa Šegotom i Kožićem. Ustavni sud se izričito obraća “sudovima, odnosno drugim nadležnim tijelima” koja rješavaju pojedinačne slučajeve, te im poručuje da su osporene odredbe Zakona o udomiteljstvu “dužni tumačiti i primjenjivati na način koji će svim osobama pod jednakim uvjetima omogućiti sudjelovanje u javnoj usluzi udomljavanja, neovisno o tome živi li potencijalni udomitelj u životnom ili neformalnom životnom partnerstvu”.
Napadno nemiješanje Banskih dvora
Pitanje je, međutim, može li i odluka Ustavnog suda impresionirati zagrebački Centar za socijalnu skrb, odnosno, hrvatsku političku vlast koja se napadno obija miješati u cijelu priču. Odluka Upravnog suda je, naime, bila vrlo slična današnjoj odluci Ustavnog suda. “Smislenim tumačenjem citiranih zakonskih odredbi u njihovoj međusobnoj povezanosti udomiteljsku obitelj prema mišljenju suda mogu činiti i udomitelj i njegov životni partner”, kaže se u odluci Upravnog suda. Kako je na to reagirao Centar za socijalnu skrb u ponovljenom postupku o slučaju Šegota-Kožić?
Spektakularno. Objašnjenjem da Zakon o udomiteljstvu ne poznaje i ne navodi termin životnog partnerstva, “stoga ni ovo tijelo ne može donijeti rješenje koje se ne temelji na primjeni zakonskih odredbi, već se temelji na mišljenju suda”. Dakle, nije bitno kako sud tumači zakone, bitno je kako ih tumači Centar za socijalnu skrb Zagreb. Ostane li Centar ustrajan u svom stavu, dovoljno im je da u idućoj odluci kojem će nekom istospolnom paru odbiti udomljavanje između riječi “mišljenju” i “suda” dodaju – Ustavnog.
Šamarčina ministarstvu
Samo, priča o jednom dijelu javne uprave koji ignorira sudske odluke ne staje na vratima ureda Tanje Brozić. Naime, Šegota i Kožić su, kako su ispričali za Jutarnji list, prije otprilike dvije godine prošli cijeli postupak procjene za udomitelje i dobili pozitivno mišljenje. No, početkom prosinca 2017. godine, nadležni centar ih je obavijestio da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka izdavanje dozvole za udomiteljstvo jer su u životnom partnerstvu.
Žalili su se Ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku – koje je, šoka li i nevjerice, odbilo njihovu žalbu. Upravni sud je, međutim, stao na stranu Šegote i Kožića, što nije bila samo šamarčina Centru za socijalnu skrb, već i resornom ministarstvu.
Autonomija za diskriminatore
Kako vidimo, Centar nije bio nimalo impresioniran odlukom suda. Resorna ministrica Vesna Bedeković, pak, cijelom pričom – proglasila se nenadležnom nad Centrom za socijalnu skrb.
“Presudu Upravnog suda ministarstvo je proslijedilo na postupanje Centru za socijalnu skrb, a on je donio rješenje u skladu sa svojom nadležnosti. Ministarstvo rješenje nije zaprimilo, to je rješenje koje je donio Centar”, izjavila je krajem siječnja ministrica. Novinari su je, logično, pitali nije li njezino Ministarstvo nadređeno centrima, no ona je ostala pri svome – Centar je autonoman, pa ona ne može komentirati rješenje i ulaziti u njegovu nadležnost, kazala je novinarima.
Znači li to da će ministrica Bedeković, odnosno Vlada Republike Hrvatske, ostati savršeno ravnodušna i u slučaju da Centar nastavi s kršenjem sudskih odluka sad kad se radi o razini Ustavnog suda – vidjet će se vrlo brzo. Kao i premijerovo poimanje odgovornosti ministara koji se prave nevješti u slučaju kad tijela iz njihovih resora smatraju kako su kompetentnija od sudova za tumačenja zakona, te zastupaju, kako ono… “ustavnopravno neprihvatljive” zakonske odredbe koje “proizvode generalne diskriminatorne učinke”.