Nekad je nužno odabrati stranu

Što će se događati nakon tjedna u kojem je sud ključnim ljudima Agrokora rekao: ‘E sad je dosta’

Goranko Fižulić analizira prošlotjedna događanja u Agrokoru

14.12.2017., Zagreb - Agrokorovi dobavljaci, koji su dosad bili okupljeni u koordinaciju, odrzali su skupstinu na kojoj su osnovali Udrugu dobavljaca Agrokora.
 Marica Vidakovic. 
Photo: Petar Glebov/PIXSELL
FOTO: Petar Glebov/PIXSELL

Izvanredni povjerenik Fabris Peruško još uvijek je impresioniran svojom pozicijom te je u razgovoru za Večernji list pokazao kako nije dorastao narednoj rundi pripetavanja. Umjesto da kao svoj temeljni zadatak i mjeru vlastitog uspjeha postavi nagodbu koja će biti prihvaćena od što većeg broja vjerovnika, on najavljuje da su „protivnici u manjini te da će nagodba proći“, a sve bez pokazanog interesa za razloge i posljedice tog protivljenja. To je školski primjer moralnog hazarda i najbolja potvrda pogrešnog kadrovskog odabira

Za sve malobrojnije fanove čudnovatih dogodovština družbe koju je predvodio Ante Ramljak, a zatim preuzeo Fabris Peruško, protekli tjedan ostat će zapamćen kao uvod u novi zaplet. Najprije je Visoki trgovački sud (VTS) objavio Rješenje doneseno 5. travnja ove godine, kojim je usvojio žalbe deset domaćih i stranih vjerovnika i ukinuo rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 26. siječnja 2018. Tim rješenjem vjerovnici su na prijedlog Ante Ramljaka bili razvrstani u pet skupina te je vjerovničko vijeće trebalo imati samo pet članova, iako Zakon o postupku izvanredne uprave predviđa maksimalno devet. Razloge za tu odluku treba tražiti u Ugovoru o najstarijem kreditu i u njegovim dodacima.

Kako bi roll-up kreditori zadržali potpunu kontrolu nad procesom izvanredne uprave oni su odredbama Ugovora ograničili pravo izvanrednog povjerenika da sukladno članku 30. točki 2. samostalno odlučuje o načinu razvrstavanja vjerovnika u skupine te na taj način, i o broju članova vjerovničkog vijeća. Tako se početkom lipnja prošle godine Ante Ramljak Ugovorom obavezao da će skupine i sastav vjerovničkog vijeća odrediti nakon konzultacija s roll-up kreditorima i AlixPartners te da će roll-up kreditori imati posebnu skupinu. To izrijekom piše u članku 20.6. Ugovora. Budući da je ta skandalozna odredba prošla nekažnjeno Ante Ramljak je 28. rujna 2017. stavio svoj potpis na još jednu od osam poznatih izmjena Ugovora kojom je dodatno sam sebi ograničio prava u odlučivanju o formiranju vjerovničkog vijeća. Tim dodatkom za koji, kao i za sve ostale izmjene Ugovora, ne postoji suglasnost privremenog vjerovničkog vijeća, ugrađen je novi članak 20.28. Ugovora prema kojem dobavljači ne mogu imati više od jednog predstavnika u vjerovničkom vijeću bez suglasnosti roll-up kreditora.

Vrijeme je za ozbiljnu reviziju cijelog procesa

Kada je napokon, nakon namjernog odugovlačenja, objavljena lista priznatih tražbina, Ante Ramljak dao je nemušto objašnjenje zašto je predložio samo pet vjerovničkih skupina. Nije naravno rekao da bi povećanje na sedam ili devet vjerovničkih skupina dovelo u pitanje potpunu kontrolu roll-up kreditora nad procesom sklapanja nagodbe, kao i njegove vlastite obaveze iz Ugovora i svih dodataka koje je marljivo i samozatajno potpisivao. Sad kad je VTS sve vratio na početak i tako proglasio bezvrijednim sav rad dosadašnje izvanredne uprave i njene armije preskupo plaćenih savjetnika vrijeme je za ozbiljnu reviziju cijelog procesa.

Jer ako nakon trinaest mjeseci zagrebačko-londonski financijski i pravni trust mozgova nije uspio podijeliti 5700 vjerovnika koncerna u skupine sukladno Zakonu onda ili oni nemaju pojma o poslu koji rade ili namjerno rade krivo. Kako je taj isti skup uvaženih eksperata zamislio, napisao i proveo u djelo Ugovor o najstarijem kreditu, ne treba uopće sumnjati da su gospoda namjerno radila krivo. Ili bolje rečeno, u svoj bahatosti podcijenili su otpor malobrojne skupine lokalnih vjerovnika koji nisu pristali da njihove tražbine vrijede manje od onih iz New Yorka, Londona i Moskve. Koristeći sva pravna sredstva koja im stoje na raspolaganju Agram, Adris i Franck uspjeli su izboriti prve sudske pobjede koje čine konferencijske rasprave između Zagreba i ova tri grada sve dinamičnijim, a dogovorene raspodjele imovine i otpisa upitnim.

Izvanredni povjerenik Fabris Peruško još uvijek je impresioniran svojom pozicijom te je u razgovoru za Večernji list pokazao kako nije dorastao narednoj rundi pripetavanja. Umjesto da kao svoj temeljni zadatak i mjeru vlastitog uspjeha postavi nagodbu koja će biti prihvaćena od što većeg broja vjerovnika, on najavljuje da su „protivnici u manjini te da će nagodba proći“, a sve bez pokazanog interesa za razloge i posljedice tog protivljenja. To je školski primjer moralnog hazarda i najbolja potvrda pogrešnog kadrovskog odabira. Peruško u istom intervjuu denuncira glavnu saveznicu svog prethodnika, Maricu Vidaković, zaboravljajući da bez njenog glasa u privremenom vjerovničkom vijeću roll-up kredit ne bi bio prihvaćen.

Sve je bilo pripremljeno za brzu egzekuciju nagodbe

Prokazujući Kraš kako je naplatio sve svoje tražbine gospodin Peruško nesvjesno prokazuje način odlučivanja u privremenom vjerovničkom vijeću. I to čini samo dan nakon što je Trgovački sud u Zagrebu napokon odlučio primijeniti svoje nadzorne ovlasti i trenirati strogoću nad njim i ostavštinom njegovog prethodnika. Možemo samo pretpostaviti motive koji su nagnali Sud da nakon ponavljanih zahtjeva pojedinih vjerovnika naredi Perušku dostavljanje u sudski spis ključnih dokumenata Ugovora o najstarijem kreditu, koji su prethodili njegovom potpisivanju u lipnju 2017. Tako bismo uskoro trebali čitati što sve piše u pismima o naknadama, zaštitnim mehanizmima i obvezi angažiranja kapitala te u bilo kojem drugom dokumentu o financiranju koji je dosad bio uspješno skrivan. Sud isto tako traži uvrštenje u spis svih zapisnika sa sjednica privremenog vjerovničkog vijeća održanih nakon 23. siječnja 2018., ugovora o povjerljivosti s članovima Vijeća te Pravilnika o korištenju informacija.

Rok za urudžbiranje navedene dokumentacije istječe krajem ovog tjedna, a do konca sljedećega Peruško treba dostaviti specifikaciju podmirenih tražbina pojedinih vjerovnika kako bi se utvrdilo njihovo pravo na glasovanje o nagodbi te predložiti novog člana Vijeća umjesto predstavnika „malih dobavljača“ čije su tražbine isplaćene u cijelosti. Sud očito nije znao da je i predstavnica „velikih dobavljača“ Marica Vidaković uspješno naplatila sva svoja potraživanja jer bi vjerojatno zatražio i njenu zamjenu. Ova količina zahtjeva Suda sigurno nije dobro sjela ekipi koja je sve pripremila za brzu i ne previše javnu egzekuciju nagodbe pod visokim pokroviteljstvom prijateljske politike i baražnom medijskom podrškom. Kada se tome pridodaju i svježi podnesci Francka i Agrama, nevolja je i previše.

Agram traži od Suda da napravi provjeru je li izvanredni povjerenik uredno zaprimio Zaključak od 20. veljače 2018. kojim je Sud zabranio izvanrednoj upravi plaćanje troškova vjerovnika koji za pojedine vjerovnike nastanu njihovim sudjelovanjem u postupku jer je izvanredni povjerenik 12. travnja ove godine predložio privremenom vjerovničkom vijeću donošenje odluke koja je izravno suprotna Zaključku. Peruško je tada predložio plaćanje usluga za novu grupu savjetnika, a o čemu sam već pisao, uglavnom bivših savjetnika pojedinih članova tog istog Vijeća. Agram „ne želi vjerovati da bi izvanredni povjerenik na takav način prkosio sudu da je dostava Zaključka bila uredna“ pa Agram sumnja da se „Zaključak zagubio kog nekog od savjetnika izvanredne uprave ili savjetnika savjetnika izvanredne uprave.“

Kompromitirano privremeno vjerovničko vijeće

Franck predlaže da Sud donese privremenu mjeru kojom zabranjuje članovima privremenog vjerovničkog vijeća da daju suglasnost izvanrednom povjereniku na konačni tekst nagodbe „ako tekst nagodbe uključuje odredbe o raspolaganju ili prijenosu imovine društva Roto Dinamic d.o.o na zrcalno društvo“, a „sve do namirenja osigurane tražbine sukladno razlučnom pravu“. Malo je izgledno da vjerovničko vijeće može biti izabrano u narednih trideset dana te da može kao reprezentativno i legitimno tijelo sudjelovati u izradi nagodbe. Plan roll-up kreditora da nagodbu proguraju kroz ovakvo, duboko kompromitirano i sukobom interesa inficirano privremeno vjerovničko vijeće više nije, ako je ikada i bio, prihvatljiv za Sud. Od pet vjerovničkih skupina u zakonskom roku od devedeset dana samo je skupina A izabrala svog predstavnika u Vijeću.

Franck je jedini obavijestio javnost da je izabran potrebnom većinom glasova u vjerovničko vijeće. Zašto bi nakon objave nove odluke o vjerovničkim skupinama taj posao bio obavljen bitno brže? A do krajnjeg zakonskog roka za sklapanje nagodbe, 10. srpnja, ostalo je manje od sedamdeset dana. Pravno najčišća, politički i financijski najmanje štetna opcija je produženje važenja poboljšane i sa Stečajnim zakonom usklađene verzije Zakona o postupku izvanredne uprave. Ali u toj opciji nema mjesta za one koji su potrošili pola milijarde kuna na savjetničke usluge, pogodovali jednoj malenoj grupi vjerovnika i izložili Republiku Hrvatsku riziku od sudskih postupaka za naknadu štete.