Ovo nije još jedan o nizu tekstova u ulozi Katoličke crkve u društvenom i političkom životu Republike Hrvatske. Ovo je nešto neusporedivo šire i, nažalost, zlokobnije. Razmjerno se rijetko dešava, u funkcioniranju velikih, globalnih institucija – a Katolička crkva jest jedna od rijetkih posve globalnih institucija – da sami fundamenti njihove vjerodostojnosti bivaju iz dana u dan razotkrivani kao sustavno prikrivana laž s opakim posljedicama, koje se mogu okvalificirati kao čisto, esencijalno zlo.
A baš se to zadnjih godina događa Katoličkoj Crkvi, i to pod pontifikatom vjerojatno najboljeg Pape unatrag mnogo godina. Najboljeg u smislu ljudskosti, empatije ali i hrabrosti da se otvoreno bori protiv zlog u Crkvi. Veliko zasjedanje crkvenih vođa, koje upravo traje u Rimu, sazvano je zbog borbe protiv zla, dakle protiv masovnog seksualnog zlostavljanja djece, koje su provodili svećenici, i koje je crkvena hijerarhija sustavno prikrivala. Danas je, nažalost, jasno kako je Crkva desetljećima bila jedna od najvećih svjetskih organizacija za seksualno zlostavljanje djece.
Nema većeg primjera licemjerja
No, u zadnje vrijeme pojavljuju se i nove činjenice o seksualnom nasilju i devijantnom ponašanju unutar Katoličke Crkve. Sam je Papa priznao da postoje česti slučajevi seksualnog eksploatiranja opatica. A nedavno je vatikanski glasnogovornik potvrdio New York Timesu kako postoji crkveni protokol za postupanje prema djeci svećenika. Katolička Crkva, koja, dakle, propovijeda protiv izvanbračnog seksa, i koja svojim svećenicima ultimativno nalaže odricanje od seksa, sastavila je protokol za postupanje sa svećeničkom djecom!
Teško je naići na veći doktrinarni i formalni primjer licemjerja. Ali nije nemoguće, i to također unutar Crkve. Naime, skupa s vijestima o protokolu za svećeničku djecu, pojavljuje se sve više vijesti o klericima koji su svoje ljubavnice natjerali da abortiraju. Crkva pobačaj smatra ubojstvom i po cijelom svijetu vodi križarski rat protiv prava na pobačaj, a sami svećenici potiču na pobačaj svoje seksualne partnerice, koje ionako ne bi smjeli imati.
Što je istina o Katoličkoj crkvi?
Što je, dakle, danas istina o Katoličkoj crkvi, seksu i licemjerju? Prvo, katolički su svećenici masovno, svugdje u svijetu, seksualno zlostavljali djecu i upropastili stotine tisuća života. Drugo, crkvena je hijerarhija sve donedavno štitila i prikrivala taj masovni zločin. Treće, časne sestre nerijetko su tretirane kao seksualno roblje. Četvrto, Vatikan je uveo protokol za postupanje s djecom svećenika, premda svećenici ne smiju imati djecu, što dovoljno govori o raširenosti tog bazičnog prijestupa. I peto, pojedini su katolički svećenici nagovarali svoje partnerice na pobačaj.
Svih ovih pet činjenica govore da je Katolička crkva dramatično odstupila od pojedinih svojih glavnih načela, da je suodgovorna za dugogodišnje odvratne zločine prema djeci i ženama, i da je upravo bezočno licemjerna. Pa se sada mora postaviti pitanje može li se Crkvi više uopće vjerovati? Budući da je riječ o instituciji, koja počiva na vjeri, ovo pitanje ima osobitu težinu, puno značajniju od retoričke.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što je, dakle, danas istina o Katoličkoj crkvi, seksu i licemjerju?
Moguće posljedice otkrića o sustavno devijantnom ponašanju Crkve zabrinjavajuće su
Pet činjenica koje govore da je Katolička crkva dramatično odstupila od svojih glavnih načela i da je upravo bezočno licemjerna. Pa se sada mora postaviti pitanje može li se Crkvi više uopće vjerovati?
Ovo nije još jedan o nizu tekstova u ulozi Katoličke crkve u društvenom i političkom životu Republike Hrvatske. Ovo je nešto neusporedivo šire i, nažalost, zlokobnije. Razmjerno se rijetko dešava, u funkcioniranju velikih, globalnih institucija – a Katolička crkva jest jedna od rijetkih posve globalnih institucija – da sami fundamenti njihove vjerodostojnosti bivaju iz dana u dan razotkrivani kao sustavno prikrivana laž s opakim posljedicama, koje se mogu okvalificirati kao čisto, esencijalno zlo.
A baš se to zadnjih godina događa Katoličkoj Crkvi, i to pod pontifikatom vjerojatno najboljeg Pape unatrag mnogo godina. Najboljeg u smislu ljudskosti, empatije ali i hrabrosti da se otvoreno bori protiv zlog u Crkvi. Veliko zasjedanje crkvenih vođa, koje upravo traje u Rimu, sazvano je zbog borbe protiv zla, dakle protiv masovnog seksualnog zlostavljanja djece, koje su provodili svećenici, i koje je crkvena hijerarhija sustavno prikrivala. Danas je, nažalost, jasno kako je Crkva desetljećima bila jedna od najvećih svjetskih organizacija za seksualno zlostavljanje djece.
Nema većeg primjera licemjerja
No, u zadnje vrijeme pojavljuju se i nove činjenice o seksualnom nasilju i devijantnom ponašanju unutar Katoličke Crkve. Sam je Papa priznao da postoje česti slučajevi seksualnog eksploatiranja opatica. A nedavno je vatikanski glasnogovornik potvrdio New York Timesu kako postoji crkveni protokol za postupanje prema djeci svećenika. Katolička Crkva, koja, dakle, propovijeda protiv izvanbračnog seksa, i koja svojim svećenicima ultimativno nalaže odricanje od seksa, sastavila je protokol za postupanje sa svećeničkom djecom!
Teško je naići na veći doktrinarni i formalni primjer licemjerja. Ali nije nemoguće, i to također unutar Crkve. Naime, skupa s vijestima o protokolu za svećeničku djecu, pojavljuje se sve više vijesti o klericima koji su svoje ljubavnice natjerali da abortiraju. Crkva pobačaj smatra ubojstvom i po cijelom svijetu vodi križarski rat protiv prava na pobačaj, a sami svećenici potiču na pobačaj svoje seksualne partnerice, koje ionako ne bi smjeli imati.
Što je istina o Katoličkoj crkvi?
Što je, dakle, danas istina o Katoličkoj crkvi, seksu i licemjerju? Prvo, katolički su svećenici masovno, svugdje u svijetu, seksualno zlostavljali djecu i upropastili stotine tisuća života. Drugo, crkvena je hijerarhija sve donedavno štitila i prikrivala taj masovni zločin. Treće, časne sestre nerijetko su tretirane kao seksualno roblje. Četvrto, Vatikan je uveo protokol za postupanje s djecom svećenika, premda svećenici ne smiju imati djecu, što dovoljno govori o raširenosti tog bazičnog prijestupa. I peto, pojedini su katolički svećenici nagovarali svoje partnerice na pobačaj.
Svih ovih pet činjenica govore da je Katolička crkva dramatično odstupila od pojedinih svojih glavnih načela, da je suodgovorna za dugogodišnje odvratne zločine prema djeci i ženama, i da je upravo bezočno licemjerna. Pa se sada mora postaviti pitanje može li se Crkvi više uopće vjerovati? Budući da je riječ o instituciji, koja počiva na vjeri, ovo pitanje ima osobitu težinu, puno značajniju od retoričke.