Unatoč žestokoj konkurenciji skandaloznih izjava koje u javni prostor puštaju vodeći političari ili svećenici u posljednje vrijeme, a i inače, u čemu najčešće prednjači Kolinda Grabar Kitarović, ovog tjedna titulu su joj zajednički preoteli diplomatkinja Elizabeta Mađarević i sinjsku svećenik fra Ante Čovo.
Diplomatkinja iz veleposlanstva u Berlinu je tako na Facebooku napisala: ‘Čista i autentična Europa. Samo bijeli Europljani kako je bilo samo 30 godina u cijeloj Europi. Ovo bi trebao biti dobar oglas za ljetovanja. Čovjek bi pomislio da to više nije moguće, ali na svu sreću je’.
S druge strane, Ante Čovo, inače sinjski gvardijan, govoreći o odlascima mladih iz Hrvatske, rekao je: “Bog Vam je udijelio tolike darove, sposobnosti, talente i postavio vas ne u Irsku, Švedsku i Njemačku nego u Hrvatsku. I vi odlaskom iz Hrvatske zatvarate nebo jer osiromašujte Lijepu našu svojim darovima i svojim sposobnostima. Nemojte dopustiti da vas materijalizam odvede daleko od Lijepe naše, da vam kupi jednosmjernu kartu i onda dođete ovdje natrag i onda kažete – ovdje nema sposobnih, ovdje nema vrijednih, ovdje se ne isplati živjeti.”
Ovim izjavama zajednička su glupost i antikršćanski stav
Iako se u prvom slučaju radi o prototipu rasističkih stavova, a u drugom o nevjerovatnoj zatucanosti, ono što im je zajedničko su glupost i antikršćanski stav. Krenimo od gluposti. Fascinantno je kako netko može istovremeno reklamirati ljetovanje, odnosno činjenicu da netko negdje putuje i kreće se raznim zemljama, pod parolom da u reklamiranim krajevima jedna skupina ljudi ne živi? Ali ima još.
S obzirom na ovakvu turističku reklamu, očito je kako ona, ne samo što ne može privući ljude druge boje kože kao turiste, nego ih i svjesno odbija, što je u izravnoj suprotnosti s idejom marketinga, a ujedno predstavlja i zagovaranje aparthejda. Koliko je to selekcioniranje ljudi u suprotnosti s idejom kršćanstva, na koju se Elizabeta Mađarević poziva, nije uopće potrebno dodatno objašnjavati.
Fra Ante Čovo još je spektakularniji. Osim što se postavlja kao svećenik nacionalne, a ne univerzalne crkve, neovisno o tome što bi najveći dio ovdašnjih svećenika upravo nacionalnu crkvu i želio, samo što to ne smiju javno izreći, ideja da je Bog negdje nekoga postavio mu je genijalna, ali nedovoljno razrađena. Zašto ići tako široko na državne granice, a ne zadržati se u mikrozajednici? Ako je Bog nekoga, npr. postavio u Sinj, nekoga u Split, a nekoga u Zadar, zašto bi se ti ljudi uopće micali izvan administrativnih granica vlastitih gradova? Ili još bolje, što ne bismo sve to skupa spustili na kvartove?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Javni prostor i društvo puni su ovakvih uglednika
Međutim, sve bi ovo, osim što je skandalozno, bilo na neki bizaran način zabavno, čak i neovisno o utjecajnim javnim pozicijama na kojima se ovo dvoje nalazi, kad bi oni s ovakvim stavovima predstavljali nedopustivi eksces. To pak, nažalost, nije slučaj. Ne samo što je javni prostor pun ljudi koji izriču slične stavove i zagovaraju jednako problematične ideje, nego su svi takvi zapravo ugledni u društvu.
Neki se nalaze na mjestu predsjednice republike, neki u masovnim medijima, neki na čelu biskupija i svima je, pored ove dvije zajedničke stvari koje sam na ova dva primjera naveo, zajedničko i to da ih se oni koji su odgovorni za razvoj zemlje i društva boje te prema njima ravnaju svoje politike i daju ovakvom diskursu pravo građanstva. Ukoliko se i dogodi neka formalna posljedica, a moguće je da će diplomatkinja Mađarević, uslijed pritiska javnosti biti stavljena pod neku sitnu sankciju, ona će biti u svrhu održanja sustava, a ne njegove temeljite reforme.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što je zajedničko istupima fra Čove i diplomatkinje rasistkinje? Dvije stvari - glupost i antikršćanski stav
Markovina piše o dvoje ljudi koji su svojim skandaloznim izjavama obilježili posljednja dva dana
Sve bi ovo, osim što je skandalozno, bilo na neki bizaran način zabavno, čak i neovisno o utjecajnim javnim pozicijama na kojima se ovo dvoje nalazi, kad bi oni s ovakvim stavovima predstavljali nedopustivi eksces. To pak, nažalost, nije slučaj.
Unatoč žestokoj konkurenciji skandaloznih izjava koje u javni prostor puštaju vodeći političari ili svećenici u posljednje vrijeme, a i inače, u čemu najčešće prednjači Kolinda Grabar Kitarović, ovog tjedna titulu su joj zajednički preoteli diplomatkinja Elizabeta Mađarević i sinjsku svećenik fra Ante Čovo.
Diplomatkinja iz veleposlanstva u Berlinu je tako na Facebooku napisala: ‘Čista i autentična Europa. Samo bijeli Europljani kako je bilo samo 30 godina u cijeloj Europi. Ovo bi trebao biti dobar oglas za ljetovanja. Čovjek bi pomislio da to više nije moguće, ali na svu sreću je’.
S druge strane, Ante Čovo, inače sinjski gvardijan, govoreći o odlascima mladih iz Hrvatske, rekao je: “Bog Vam je udijelio tolike darove, sposobnosti, talente i postavio vas ne u Irsku, Švedsku i Njemačku nego u Hrvatsku. I vi odlaskom iz Hrvatske zatvarate nebo jer osiromašujte Lijepu našu svojim darovima i svojim sposobnostima. Nemojte dopustiti da vas materijalizam odvede daleko od Lijepe naše, da vam kupi jednosmjernu kartu i onda dođete ovdje natrag i onda kažete – ovdje nema sposobnih, ovdje nema vrijednih, ovdje se ne isplati živjeti.”
Ovim izjavama zajednička su glupost i antikršćanski stav
Iako se u prvom slučaju radi o prototipu rasističkih stavova, a u drugom o nevjerovatnoj zatucanosti, ono što im je zajedničko su glupost i antikršćanski stav. Krenimo od gluposti. Fascinantno je kako netko može istovremeno reklamirati ljetovanje, odnosno činjenicu da netko negdje putuje i kreće se raznim zemljama, pod parolom da u reklamiranim krajevima jedna skupina ljudi ne živi? Ali ima još.
S obzirom na ovakvu turističku reklamu, očito je kako ona, ne samo što ne može privući ljude druge boje kože kao turiste, nego ih i svjesno odbija, što je u izravnoj suprotnosti s idejom marketinga, a ujedno predstavlja i zagovaranje aparthejda. Koliko je to selekcioniranje ljudi u suprotnosti s idejom kršćanstva, na koju se Elizabeta Mađarević poziva, nije uopće potrebno dodatno objašnjavati.
Fra Ante Čovo još je spektakularniji. Osim što se postavlja kao svećenik nacionalne, a ne univerzalne crkve, neovisno o tome što bi najveći dio ovdašnjih svećenika upravo nacionalnu crkvu i želio, samo što to ne smiju javno izreći, ideja da je Bog negdje nekoga postavio mu je genijalna, ali nedovoljno razrađena. Zašto ići tako široko na državne granice, a ne zadržati se u mikrozajednici? Ako je Bog nekoga, npr. postavio u Sinj, nekoga u Split, a nekoga u Zadar, zašto bi se ti ljudi uopće micali izvan administrativnih granica vlastitih gradova? Ili još bolje, što ne bismo sve to skupa spustili na kvartove?
Javni prostor i društvo puni su ovakvih uglednika
Međutim, sve bi ovo, osim što je skandalozno, bilo na neki bizaran način zabavno, čak i neovisno o utjecajnim javnim pozicijama na kojima se ovo dvoje nalazi, kad bi oni s ovakvim stavovima predstavljali nedopustivi eksces. To pak, nažalost, nije slučaj. Ne samo što je javni prostor pun ljudi koji izriču slične stavove i zagovaraju jednako problematične ideje, nego su svi takvi zapravo ugledni u društvu.
Neki se nalaze na mjestu predsjednice republike, neki u masovnim medijima, neki na čelu biskupija i svima je, pored ove dvije zajedničke stvari koje sam na ova dva primjera naveo, zajedničko i to da ih se oni koji su odgovorni za razvoj zemlje i društva boje te prema njima ravnaju svoje politike i daju ovakvom diskursu pravo građanstva. Ukoliko se i dogodi neka formalna posljedica, a moguće je da će diplomatkinja Mađarević, uslijed pritiska javnosti biti stavljena pod neku sitnu sankciju, ona će biti u svrhu održanja sustava, a ne njegove temeljite reforme.