U svojim lani izdanim opsežnim političkim memoarima “For the record” bivši britanski premijer David Cameron prisjeća se mega skandala s dodatnim troškovima parlamentarnih zastupnika iz 2009. godine. Daily Telegraph je, naime, došao do CD-a sa svim dodatnim troškovima za koje su parlamentarci dobivali nadoknadu iz javnih sredstava i te podatke objavljivao u nastavcima. Bilo je doista svega.
Jedan majstor je tako iz državnog proračuna financirao čišćenje opkopa oko svoje kuće. Drugi je zaposlio sve članove obitelji kao asistente. Treći je dobio nadoknadu troška od 1600 funti za “plutajući otok za patke”… Cameron se prisjeća da je kao tadašnji predsjednik Konzervativne stranke nazivao zastupnike s bizarnim pitanjima poput: “Kakve veze vaš bazen ima s vašim parlamentarnim dužnostima?”.
Pogrešno i neetično
Zanimljivo, sve što su parlamentarci napravili bilo je u skladu s tada postojećim pravilima, no to im nije nimalo pomoglo da izbjegnu bijesu javnosti. Cameron je bio savršeno svjestan opasnosti i inzistirao je na tome da se sporni novac – vrati. Oni koji nisu na to htjeli pristati, bili su izbačeni iz stranke. “Političari su napravili stvari koje su pogrešne i neetične. Ne zanima me jesu li u skladu sa zakonom – pogrešne su”, izjavljivao je tada Cameron.
A mogao je, eto, pričati o tome da se radi o podmetanjima u stranci. Ili da je posao novinara da izvještavaju o stvarima koje su relevantne za građane, a ne da pišu o onima koje su passé – kako je to lijepo izricao ovih dana hrvatskih premijer Andrej Plenković u pogledu problema s imovinskim karticama njegovih ministara.
Grupacije, stožeri, masoni, Srbi…
Danas je Plenković otišao korak dalje. Nakon otkrića Indexa da je otac ministra mora, prometa i infrastrukture Olega Butkovića dobio 110 tisuća kuna državnih poticaja iako je bio dužan za komunalne usluge, premijer je ustvrdio da je “jasno kao dan” da se češljaju ljudi koji su njemu dali podršku u utrci za novi mandat na čelu HDZ-a. “Kujundžić da potporu u Imotskom – više nije ministar, Krstičević, Butković, Filipović, Barbarić, vjerojatno će slijediti još. Ako do 15.3 ne bude još barem dvadeset takvih onda ću tim grupacijama i stožerima dati kritiku da je to malo”, pričao je Plenković i onda otišao još malo dublje u pravcu teorija zavjere.
Kazao je kako misli da to nisu samo interni, unutarstranački obračuni i da ima onih koji na tome rade, ali ne zna tko su. Šteta, ali dosta je izvjesno da u ovom slučaju otpada da predsjednik Sabora Gordan Jandroković, kao u slučaju Gabrijele Žalac, recitira refren Vojka V. i baci sumnju možda na masone, a možda Srbe.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto ga je mijenjao?
Šalu na stranu, Plenković reakcijama na probleme s imovinom i poslovima svojih suradnika ne samo da uporno drži glavu u pijesku, već i pasivno-agresivno traži od medija i javnosti da ignoriraju sve ono što se vidi kad se iz očiju isperu i najsitniji kamenčići. Nije problem, naime, u tome postoje li politički protivnici (masoni, Srbi, ljevičari, desničari, ovi, oni…) koji Plenkoviću smještaju objavu kompromitirajućih podataka o ljudima koji ga okružuju. Problem je što ta, kompromitirajuća djelovanja uopće postoje. Primjerice, što njegovi ministri iz tko zna kojih razloga serijski pogrešno ispunjavaju imovinske kartice, zanimljivo, svaki put umanjujući vrijednost svoje imovine.
Uostalom, ako bi bilo bolje da je Kujundžić ostao ministar, bez obzira na imovinu i poslovne poduhvate o kojima se pisalo posljednjih tjedana – kojeg vraga ga je uopće mijenjao?! U suprotnom bi bilo logično ne samo da Plenković proziva medije i “one koji na tome rade” za objavu kompromitirajućih podataka – nego da im se zahvali na obavljenom poslu.
Premijerski raspored je natrpan, ali…
U krajnjoj liniji, razlika između “plutajućeg otoka za patke” i upornog umanjivanja vrijednosti vlastite imovine i nema previše. Suštinska razlika je u reakciji – tad još tek budući britanski premijer Cameron je kažnjavao svoje kolege zbog stvari koje su možda bile i zakonite, ali su sigurno bile neetične i pogrešne. Plenković mač vadi rijetko i nevoljko, ali se zato redovno žali na medije, češljanje i tajnovite stožere.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A da se primi Cameronove političke biografije? Stvar djeluje prilično poučna, samo što ima čak 732 stranice, a premijerski raspored je uvijek prenatrpan. Doduše, nastavi li ovako, Plenković bi uskoro mogao imati vremena za nešto temeljitije uživanje u literaturi.
Što nam govore Plenkovićeve reakcije na probleme s imovinom i poslovima njegovih suradnika
Zašto je premijeru sporna objava kompromitirajućih podataka o njegovim suradnicima, a ne suština optužbi?
Plenković reakcijama na probleme s imovinom i poslovima svojih suradnika ne samo da uporno drži glavu u pijesku, već i pasivno-agresivno traži od medija i javnosti da ignoriraju sve ono što se vidi kad se iz očiju isperu i najsitniji kamenčići. Nije problem, naime, u tome postoje li politički protivnici (masoni, Srbi, ljevičari, desničari, ovi, oni…) koji Plenkoviću smještaju objavu kompromitirajućih podataka o ljudima koji ga okružuju.
U svojim lani izdanim opsežnim političkim memoarima “For the record” bivši britanski premijer David Cameron prisjeća se mega skandala s dodatnim troškovima parlamentarnih zastupnika iz 2009. godine. Daily Telegraph je, naime, došao do CD-a sa svim dodatnim troškovima za koje su parlamentarci dobivali nadoknadu iz javnih sredstava i te podatke objavljivao u nastavcima. Bilo je doista svega.
Jedan majstor je tako iz državnog proračuna financirao čišćenje opkopa oko svoje kuće. Drugi je zaposlio sve članove obitelji kao asistente. Treći je dobio nadoknadu troška od 1600 funti za “plutajući otok za patke”… Cameron se prisjeća da je kao tadašnji predsjednik Konzervativne stranke nazivao zastupnike s bizarnim pitanjima poput: “Kakve veze vaš bazen ima s vašim parlamentarnim dužnostima?”.
Pogrešno i neetično
Zanimljivo, sve što su parlamentarci napravili bilo je u skladu s tada postojećim pravilima, no to im nije nimalo pomoglo da izbjegnu bijesu javnosti. Cameron je bio savršeno svjestan opasnosti i inzistirao je na tome da se sporni novac – vrati. Oni koji nisu na to htjeli pristati, bili su izbačeni iz stranke. “Političari su napravili stvari koje su pogrešne i neetične. Ne zanima me jesu li u skladu sa zakonom – pogrešne su”, izjavljivao je tada Cameron.
A mogao je, eto, pričati o tome da se radi o podmetanjima u stranci. Ili da je posao novinara da izvještavaju o stvarima koje su relevantne za građane, a ne da pišu o onima koje su passé – kako je to lijepo izricao ovih dana hrvatskih premijer Andrej Plenković u pogledu problema s imovinskim karticama njegovih ministara.
Grupacije, stožeri, masoni, Srbi…
Danas je Plenković otišao korak dalje. Nakon otkrića Indexa da je otac ministra mora, prometa i infrastrukture Olega Butkovića dobio 110 tisuća kuna državnih poticaja iako je bio dužan za komunalne usluge, premijer je ustvrdio da je “jasno kao dan” da se češljaju ljudi koji su njemu dali podršku u utrci za novi mandat na čelu HDZ-a. “Kujundžić da potporu u Imotskom – više nije ministar, Krstičević, Butković, Filipović, Barbarić, vjerojatno će slijediti još. Ako do 15.3 ne bude još barem dvadeset takvih onda ću tim grupacijama i stožerima dati kritiku da je to malo”, pričao je Plenković i onda otišao još malo dublje u pravcu teorija zavjere.
Kazao je kako misli da to nisu samo interni, unutarstranački obračuni i da ima onih koji na tome rade, ali ne zna tko su. Šteta, ali dosta je izvjesno da u ovom slučaju otpada da predsjednik Sabora Gordan Jandroković, kao u slučaju Gabrijele Žalac, recitira refren Vojka V. i baci sumnju možda na masone, a možda Srbe.
Zašto ga je mijenjao?
Šalu na stranu, Plenković reakcijama na probleme s imovinom i poslovima svojih suradnika ne samo da uporno drži glavu u pijesku, već i pasivno-agresivno traži od medija i javnosti da ignoriraju sve ono što se vidi kad se iz očiju isperu i najsitniji kamenčići. Nije problem, naime, u tome postoje li politički protivnici (masoni, Srbi, ljevičari, desničari, ovi, oni…) koji Plenkoviću smještaju objavu kompromitirajućih podataka o ljudima koji ga okružuju. Problem je što ta, kompromitirajuća djelovanja uopće postoje. Primjerice, što njegovi ministri iz tko zna kojih razloga serijski pogrešno ispunjavaju imovinske kartice, zanimljivo, svaki put umanjujući vrijednost svoje imovine.
Uostalom, ako bi bilo bolje da je Kujundžić ostao ministar, bez obzira na imovinu i poslovne poduhvate o kojima se pisalo posljednjih tjedana – kojeg vraga ga je uopće mijenjao?! U suprotnom bi bilo logično ne samo da Plenković proziva medije i “one koji na tome rade” za objavu kompromitirajućih podataka – nego da im se zahvali na obavljenom poslu.
Premijerski raspored je natrpan, ali…
U krajnjoj liniji, razlika između “plutajućeg otoka za patke” i upornog umanjivanja vrijednosti vlastite imovine i nema previše. Suštinska razlika je u reakciji – tad još tek budući britanski premijer Cameron je kažnjavao svoje kolege zbog stvari koje su možda bile i zakonite, ali su sigurno bile neetične i pogrešne. Plenković mač vadi rijetko i nevoljko, ali se zato redovno žali na medije, češljanje i tajnovite stožere.
A da se primi Cameronove političke biografije? Stvar djeluje prilično poučna, samo što ima čak 732 stranice, a premijerski raspored je uvijek prenatrpan. Doduše, nastavi li ovako, Plenković bi uskoro mogao imati vremena za nešto temeljitije uživanje u literaturi.