Nekad je nužno odabrati stranu

Što nam govori to kad troje ključnih ministara zaobilazi konkretne odgovore o aferi vjetroelektrane?

Kako je moguće da ministri nisu posumnjali da njihovi bliski suradnici rade "na proviziju"?

Rutinsko izbjegavanje konkretnih odgovora teško da će moći funkcionirati 34 dana od parlamentarnih izbora. Istraga protiv Josipe Rimac i ostalih daje mučnu i mračnu sliku načina na koji su se, navodno, u samom krilu vlasti za lijepe provizije donosile odluke na štetu državne blagajne. Hladno, bez zadrške i pomalo rutinski.

Ako išta u najnovijoj priči o korupciji u državnom vrhu udara ravno u želudac, onda je to ležeran osjećaj običnog dana u uredu. Kako sumnjaju istražitelji, dakle, državna tajnica okrene par brojeva u drugim ministarstvima i odmah se malo promijene uvjeti za poticaje ili pogura rješavanje sporova s investitorima.

Kad dođe četiri, pet popodne, svi se sretni zapute kući na spremanje večere i gledanje omiljene serije. Investitori nastave sa svojim plemenitim razvojnim poslovima, a državni dužnosnici dobiju tu i tamo kakav peteroznamenkasti iznos u eurima ili zemljište s četveroznamenkastom kvadraturom u turističkom kraju. Ili, barem, jebi ga, besplatna vrata.

Mašina

Mašina je to koja se, gledano izvana, doima savršeno podmazanom, s cijelim nizom kotačića koji zadovoljno, bez zadrške i pomalo rutinski odrađuju svoj zadatak kako, je li, ne bi patio posao. Ta običnost, ta rutina koja rađa mučnu nevjericu dok se iščitavaju inkriminacije ili transkripti razgovora osumnjičenih, ozbiljan je politički teret i za ministre Vlade Andreja Plenkovića.

Naime, kako sumnja USKOK, u njihovim zgradama, njihovim uredima i pod njihovom zapovjednom odgovornošću hladno su se i bez previše osvrtanja dogovarali korupcijski poslovi u kojima je oštećivan državni proračun RH.

Sve doznala iz medija

Ružica Njavro, tajnica kabineta ministrice poljoprivrede Marije Vučković je, kako smatraju istražitelji, dogovarala izmjene uredbi i pravilnika da bi pogodovala privatnim investitorima na nagovor državne tajnice u Ministarstvu uprave Josipe Rimac.

U odgovoru za Telegram, iz Ministarstva poljoprivrede kažu kako ministrica nije imala nikakvih naznaka da Njavro pokušava utjecati na nju po pitanju spornih izmjena Uredbe o zakupu šumskog zemljišta, već je za sve doznala iz medija. Na pitanja, pak, o tome je li bilo uobičajeno da tajnica kabineta kod nje urgira za izmjenu bilo kojeg zakonskog akta, kažu da “suradnici ministrice kroz razgovore, stručna povjerenstva, kolegije i druge poslovne procese sudjeluju u izradama ključnih dokumenata”.

Uz to, dodaju i kako “konačan prijedlog dokumenata te odgovornost za iste donosi i snosi ministrica poljoprivrede, sukladno zakonima i interesima cjelokupne javnosti”. O tome će, kako se danas doznaje, ministrica Vučković pričati i istražiteljima USKOK-a.

Nezgodancija za Horvata

Situacija s ministrom gospodarstva, poduzetništva i obrta Darko Horvatom je, gledano s političkog aspekta, možda još i ozbiljnija. On je, naime, osobno u Banske dvore sa sobom doveo sad već bivšu pomoćnicu, Anu Mandac. Ona je, pak, kako sumnja USKOK, “rješavala” bespovratne državne potpore odabranim firmama i obrtima vrijedne stotine tisuća kuna.

Beskrajno je nezgodno za bilo kojeg ministra bilo koje Vlade na svijetu da mu pomoćnica – koja je pritom njegov osobni kadrovski odabir – bude pod sumnjom za korupciju, pogotovo ovih razmjera. Stoga smo ministra Horvata pitali planira li reviziju svih potpora dodijeljenih u njegovom ministarstvu, je li imao ikakvih naznaka o nezakonitoj dodjeli i planira li zbog svega što se događa odustati od kandidature na izborima i bilo koje eventualne funkcije u novoj vlasti dok se istraga i eventualno suđenje ne dovrše (ostavka, naime, nema puno smisla jer je Vlada tehnička).

Čeka se kampanja

Iako gro postavljenih pitanja nije direktno vezan za USKOK-ovu istragu, iz ministarstva su nam tek odgovorili kako, zbog istrage, u ovom trenutku ne mogu komentirati ni iznositi detalje vezane uz sam slučaj.

To bi vjerojatno trebalo značiti da bi, ne bude li se barem priča o kriminalu usred njegovog ministarstva dodatno širila, narednih tjedana i dalje Horvata mogli gledati kao ministra gospodarstva i HDZ-ovog kandidata na izborima. S obećanjima, je li, o gospodarskom razvoju i beskompromisnoj borbi protiv korupcije.

Banožić ostavio ozbiljna pitanja

Ministar državne imovine Mario Banožić je, pak, onaj koji je moćnoj kninskoj HDZ-ovki Josipi Rimac otvoreno rekao – ne. Naime, kako je jutros izjavio za N1, procijenio je da bi zahtjev koji mu je iznijela Rimac bio štetan za proračun RH. Banožićeva ispovijest, međutim, otvara nekoliko vrlo ozbiljnih pitanja.

Po svemu sudeći je, naime, sve ostalo na ministrovom “ne”. Međutim, je li moguće da je poziv visoke državne dužnosnice kojim se od njega traži da donese odluke štetne za državu, toliko uobičajena stvar da ministar na to nije dodatno reagirao? Da nije nazvao, primjerice, svog šefa, premijera Plenkovića i rekao mu da državna tajnica iz Ministarstva uprave pokušava progurati odluke koje će državni nanijeti milijunsku štetu?

Nije praksa, ali nije ni upozorio

Pitali smo, stoga, Banožića zovu li ga učestalo visokopozicionirani dužnosnici s takvim zahtjevima? Koliko puta su ga takvi izvori zvali s molbom za aktivnostima koje bi oštetile državni proračun? Je li o štetnom prijedlogu Josipe Rimac obavijestio premijera ili nekog drugog u Vladi? Ako jest, koja je povratna informacija, a ako nije – zašto?

“Nije praksa da visoki dužnosnici zovu vezano za investitore kao što nije praksa da nadređene izvještavamo o broju primljenih poziva tijekom dana”, lakonski su odgovorili iz ministarstva uz napomenu da ne prihvaćaju ništa što im se predlaže, a što nije u skladu sa zakonom.

Hladno i pomalo rutinski

Rutinsko izbjegavanje konkretnih odgovora, međutim, teško da će moći funkcionirati 34 dana od parlamentarnih izbora. Istraga protiv Josipe Rimac i ostalih daje mučnu i mračnu sliku načina na koji su se, navodno, u samom krilu vlasti za lijepe provizije donosile odluke na štetu državne blagajne. Hladno, bez zadrške i pomalo rutinski.

Ministri koji su bili zaduženi za resore u kojima se to događalo stoga su – ukoliko se sumnje istražitelja potvrde – gigantski podbacili u obavljanju svoje dužnosti. Jer, ili su znali za “igru” i prešutno je odobravali ili su toliko “dobro” obavljali svoj posao da nisu imali ni najblažeg pojma o tome da su im najbliži suradnici sudionici uigranih i isplativih korupcijskih makinacija.