Debata se održala u Miamiju u dva dijela jer se ove sezone za predsjednika prijavilo toliko kandidata da ne stanu na istu pozornicu – svake večer debatiralo ih je po desetero. Zaključak je, u grubim crtama, da Biden na čelu kolone i dalje stoji sigurno, ali okrznuto, a osim senatorica iz Massachusettsa i Kalifornije ozbiljno bi ga mogli ugroziti Pete Buttigieg, gradonačelnik South Benda u Indiani i – teoretski – Bernie Sanders, trenutačno drugoplasirani kandidat, jedini koji se natjecao i u prošloj sezoni. No, Sanders već neko vrijeme ima loš trend u anketama, a nastup u debati sigurno mu nije pomogao. Nadalje, sučeljavanje je pokazalo da ni Beto O’Rourke, hvaljeni bivši kongresnik iz Teksasa, zasad nije zvijezda u usponu, nego u stagnaciji.
Od svih ostalih u polju od 23 kandidata kao donekle ozbiljni istaknuli su se Cory Booker, senator iz New Jerseyja, i možda njegova kolegica s druge strane Hudsona, Kirsten Gillibrand, senatorica iz New Yorka. Iznenađenje je bio relativno dobar nastup Juliána Castra, bivšeg Obaminog ministra stanovanja i gradonačelnika San Antonija, te možda – na jako dugom štapu – Billa de Blasija, aktualnog gradonačelnika New Yorka. Većina ostalih ili se utopila u bezličnosti ili dokazala da nisu dorasli utrci za predsjednika.
Harris se lansirala u glavnog izazivača Bidenu
Druga večer debate bila je dinamičnija, zanimljivija i po posljedicama važnija. Od najbolje plasiranih, voljom ždrijeba tu je upalo petero: Biden, Sanders, Buttigieg, Harris i Gillibrand; prve večeri debatirali su Warren, O’Rourke i Booker. Prva večer pokazala je da Demokratska stranka skreće prilično ulijevo, ali nije donijela velike obračune među kandidatima. Drugu večer Kamala Harris iskoristila je da se lansira u glavnog izazivača Bidenu.
U kampanju smo ušli s ovim glavnim pitanjem: kako će Demokratska stranka odgovoriti na fenomen Trumpa? Hoće li odabrati kandidata koji obećava povratak u “normalno stanje”, ili nekoga tko nudi nastavak populističke politike – samo s druge, progresivne strane? Ukratko, bitka se vodi između zagovornika “restauracije” i zagovornika “revolucije”. To kažu i ankete.
S prosjekom od 30 posto vodi Joe Biden, bivši potpredsjednik Baracka Obame, koji poručuje da je Trump aberacija, a postojeći institucionalni sistem dobar – treba ga ponovno osnažiti i onda unutar njega provoditi reforme; treba se, zapravo, vratiti u zlatno Obamino doba. Druga opcija, koju predvodi Bernie Sanders, govori slično onome što kaže Trump – sistem je loš jer ne služi malom čovjeku, treba ga srušiti i izgraditi novi. Ostali kandidati negdje su na krivulji između ta dva pola – najbliža Bernieju je Elizabeth Warren, iako s puno umjerenijim stavovima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Crna žena i senatorica iz Kalifornije nametnula je ton debate
Prva večer debate prošla je u ideološkom suglasju jer je tamo jedina političarka od kalibra bila Warren, koja je nametnula ton. Druga večer donijela je vatromet i iznenađenje koje prkosi podjeli koju sam spomenuo. Zato počinjem s drugom večeri; na prvu ću se vratiti kasnije.
Sve je išlo očekivano – Biden se gradio kao institucionalni “glas razuma” koji će Ameriku vratiti u doba normalne politike kakvu smo zadnji put vidjeli pod Obamom; Bernie se predstavio kao socijalist koji zagovara “revoluciju” i temeljite promjene. Uz Bidena su se svrstali neki slabiji kandidati – senator Michael Bennett i guverner John Hickenlooper, obojica iz Kolorada; uz Sandersa je stala Gillibrand. No, onda se javila Kamala Harris.
Kao crna žena i senatorica iz Kalifornije, ona zna da ima neporecive progresivne kredencijale, pa se često pozicionira prema centru ne bi li proširila svoju bazu. No, ovdje nije prihvatila podjelu “restauracija vs. revolucija”, nego nametnula svoju igru. Prvo je rekla nešto što ćete rijetko čuti od bilo kojeg demokrata – da se nije slagala s Obamom u njegovoj politici deportacije nedokumentiranih imigranata koji su prekršili zakon. To je bilo zagrijavanje, jer je iduća meta Kamaline poruke bio sam Joe Biden, Obamin potpredsjednik.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Ja ne mislim da ste vi rasist, ali…” – kad je to izgovorila, bilo je jasno gdje će završiti. Harris je iskoristila Bidenovu slabost – činjenicu da je u politici još od ranih 1970-ih, dakle od davnih, vrlo različitih vremena, i svoju kritiku usmjerila na njegove nedavne komentare kako je tih godina uspješno surađivao s ljudima s kojima se nije slagao, ali je s njima nalazio zajednički jezik. Ti ljudi su senatori iz 1970-ih koji su bili rasisti i zagovornici segregacije na Jugu.
Našla je Bidenovu slabu točku – rasizam, i udarala po njoj
No, žaoka njene kritike usmjerila se na Bidenovo svojedobno protivljenje busingu – saveznoj politici koja je prisilila škole na rasnu integraciju tako što je organizirala prijevoz crne djece, koju su inače napadali ako bi sami hodali do škole. Biden je odgovorio da nije bio protivnik rasne integracije škola, nego toga da savezna vlast organizira autobuse. To je taman pozicija koju su zagovarali segregacionisti: pustite državama da same to reguliraju. Naravno, države u kojima su na vlasti bili bijeli rasisti nisu organizirale buseve da rasno integriraju škole.
“Krajem 1970-ih u Kaliforniji se takvim busom u školu vozila djevojčica koja je bila tek druga generacija djece u integriranim školama. To je bilo dva desetljeća nakon presude Vrhovnog suda kojom je zabranjena rasna segregacija. To se dogodilo tako kasno jer su se ljudi poput vas protivili ‘busingu’. A ta djevojčica bila sam ja”, rekla je Harris u rijetko emotivnom trenutku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Biden je priznao da je zagovarao pravo država da o tome odlučuju; tu poziciju tad je dijelio s rasistima. Naveo je što je sve napravio da popravi rasne odnose u Americi. “Suočen s rasizmom, ja sam prije politike odlučio biti pravobranitelj, a ne tužitelj”, odapeo je strelicu prema Harris, kojoj mnogi zamjeraju da je – iako crna žena – kao glavna tužiteljica u Kaliforniji strpala u zatvor neproporcionalan broj crnaca. Nije pomoglo; Harris je iz rasprave izašla kao pobjednica. Biden je situaciju nesvjesno učinio gorom po sebe – u striktnim uvjetima debate, gdje svatko dobije kratko vrijeme za odgovor, zaustavio se u pola rečenice jer mu je isteklo vrijeme. “My time is up”, rekao je – “Moje je vrijeme isteklo”; mnogi su to shvatili kao metaforu.
Napala je front-runnera i podigla se na njegovu razinu
Kao jedina koja je upečatljivo napala front-runnera, Kamala je postigla najvažnije: podigla se na njegovu razinu. Svi naslovi u medijima nakon debate spominju Bidena i Harris, dajući joj percepciju veće važnosti nego što njenih 7% ima u odnosu na njegovih 30%. Nema sumnje da će ova epizoda pomoći Kamali. Manje je sigurno koliko će – i hoće li uopće – naštetiti Bidenu. Afera oko njegova spominjanja suradnje s rasističkim senatorima vuče se više od tjedan dana i ankete su pokazale da nije imala doslovno nikakav utjecaj na njegovu popularnost. Sad stvari možda budu drukčije; ipak, ne treba pretjerivati s težinom posljedica po bivšeg potpredsjednika.
Podrška Bidenu je na nekih 30 posto – to je dvostruko više nego što ima drugoplasirani Bernie Sanders. Dakle, čak i da počne padati, Biden ima prilično veliki jastuk na koji se može dočekati. Kamala ga je napala zato jer zna da Biden dobiva ogromnu većinu glasova crnaca u Americi – bez njihove podrške, nitko ne može osvojiti demokratsku nominaciju. To je 2016. mučno shvatio Sanders, kojega su podržavali samo bijelci; Hillary Clinton pobijedila je jer je sačuvala glasove crnaca. Jedini put naprijed za Kamalu Harris je da Bidenu preotme bar dio crnaca (što dosad nije uspijevala); to je bila politička motivacija njena napada.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Po medijima dalo bi se zaključiti da je Biden bivši kandidat, ali nije
Mediji su ovaj okršaj napumpali preko svake mjere – ako upalite CNN, Biden je maltene bivši kandidat, hodajući mrtvac, a Kamala nova liderica i najizglednija da osvoji nominaciju. Tu treba povući kočnicu. Debate su umjetno stvoreni pseudo-događaji, zamišljeni iz dva razloga: da kandidate suoče jedne s drugima i da medijima daju potku za gradnju narativa o pojedinim kandidatima.
Tu je Kamala bez sumnje pobijedila – narativ koji će se ovog vikenda ponavljati u analizama ići će u njenu korist i na Bidenovu štetu; mediji vole konflikt, pogotovo prvi veliki konflikt u utrci u kojoj se svi o svemu manje-više slažu. No, birači u načelu ne vole konflikt; jedan incident neće promijeniti mišljenje većine. Biden je dokazani borac za ljudska prava i bio je potpredsjednik prvog crnog predsjednika; to ograničava efekte Kamalinog vještog napada.
Harris je pokazala da bi u debati raščerečila Trumpa
Biden se u debati inače prilično dobro držao, a izvlačenje “businga” kao teme možda mu čak i odgovara u ovako ranoj fazi – prvi predizbori su tek u veljači; ima još puno vremena da sanira svoj imidž. U debati je postigao svoje glavne ciljeve – podsjetio je birače da je bio Obamin potpredsjednik, nastupao je odrješito i uglavnom jasno, fokusirao se na Trumpa kao glavni problem i razlog angažmana, a u pravilu je ostao iznad sitnih svađa slabije plasiranih kandidata.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, Kamala je neupitno uspjela zamutiti priču oko Bidenove glavne prednosti, “elektabilnosti”. Napadom na kandidata koji ima najveće izglede da porazi Trumpa pokazala je da možda i ona ima jednako dobre izglede za to. Silina i intelektualna oštrina kojom je krenula na Bidena otkrili su Kamalu Harris – tužiteljicu. Bila je i hladna i emotivno angažirana – tvitala je sliku sebe iz vremena “businga” – te pokazala da je jedna od rijetkih među demokratima za koju nema sumnje da bi u debati raščerečila Trumpa. To je ogroman plus.
Sanders misli da će osvojiti nominaciju jer nema Clinton
Sve je iznenadilo da Bidena nisu napadali drugi, pogotovo Sanders koji je dijametralni politički pol od njega. Bernie je čak – bez da ga je itko pitao – počeo odgovarati na prigovor Bidenu da je star. Biden je pitanje ignorirao, ali se Bernie navukao i stao u obranu starih kandidata; zagrizao je udicu koja nije bila namijenjena njemu. Berniejev nastup generalno je bio podgrijana juha – odražavao je kandidata koji je 2016. zamalo osvojio nominaciju i koji misli da će ove godine – zato jer više nema Hillary – otići do kraja.
Mlaki nastup – ako isključite njegovu poslovičnu ljutnju i galamu – dokazao je zašto Bernie tone u anketama. Harris je osvojila debatu dokazujući da se do pozicije konkurenta Bidenu može doći i drugim putem – “identitetskim”, a ne samo “socijalističkim”. Pritom je napravila i jedan bizaran potez koji se na kraju pokazao kao greška – iako tu nije sve čisto.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kamala se opet izletjela ‘socijalističkim pristupom’ pa se povukla
Ukratko, jedno od glavnih pitanja u američkoj politici je kako provesti zdravstvenu reformu. Jedan put je nacionalizacija, gdje bi sve privatne tvrtke bile izvlaštene; drugi put je postupno uvođenje države, koja bi u konačnici preuzela sektor. Prvi, “socijalistički” pristup zagovaraju Sanders i Warren – to bi Ameriku pretvorilo u zemlju nalik Hrvatskoj ili bilo kojoj europskoj državi. Drugi pristup je nastavak postupne transformacije koju je pokrenuo Obama i podržava je većina kandidata.
Kad su voditelji pitali tko je za ukidanje privatnog osiguranja, u prvoj debati ruku su podigli samo Warren i de Blasio. No, u drugoj su to napravili Sanders i – Kamala. Iznenađenje, jer se ona već jednom zaletjela i zauzela za “socijalistički” pristup; onda se mjesecima ograđivala i govorila da je to napravila nepromišljeno. No, u ovoj debati je ponovno digla ruku za takav pristup; čak ni neki ljevičari (Gillibrand) nisu išli tako daleko. Još bizarnije, nakon debate, Kamala je povukla svoj glas, objasnivši da je “krivo čula pitanje”. Vrlo mutno.
Još nekoliko zanimljivih momenata iz dvije debate
To su najvažnije stvari koje trebate znati o ove dvije debate; sad ukratko sve ostalo. Prvi gej kandidat Pete Buttigieg priuštio je javnosti neviđeni prizor: pitali su ga o slučaju bijelog policajca koji je u njegovu gradu ubio crnog građanina i zašto South Bend ima samo šest posto crnih policajaca, iako crnci čine 26 posto stanovništva. Gradonačelnik je otvoreno rekao: “Zato jer sam ja podbacio”. Političar koji odgovornost preuzima na sebe rijetka je pojava u Americi. Buttigieg je bio artikuliran, uvjeljiv u odgovorima i ostavio je vrlo dobar dojam.
Gillibrand se trudila, ali je iz većine njenih nastupa vrištala spoznaja da stoji jako loše i da joj je to prilika da popravi rejting; vjerojatno neće uspjeti. Andrew Yang, jedan od dvoje nepolitičara u utrci, neslavno je propao – u dva sata govorio je jedva tri minute, a kad su ga voditelji suočili s trilijunskom cijenom njegova plana da svakom Amerikancu da tisuću dolara univerzalnog dohotka mjesečno, ostavio je dojam da se prvi put suočio s pitanjem kako to financirati. Marianne Williamson, duhovna savjetnica Oprah Winfrey, koja se isto natječe za predsjednicu, govorila je uglavnom o tome kako će “upregnuti snagu ljubavi” u političke svrhe.
Ako ste preskočili prvu večer, niste puno propustili
Općenito, u drugoj debati govorilo se puno više o Trumpu jer je Biden svoj uvod počeo salvom protiv predsjednika, a drugi su se ukrcali; u prvoj debati Trump je jedva spomenut. No, to nije jedini indikator: politolozi kažu da u ovoj kampanji kritika Trumpa otkriva institucionaliste, one koji vjeruju da je sistem dobar, a Trump zastranjenje kojega se treba riješiti, da “vratimo na normalu”.
S druge strane, oni koji izbjegavaju spomenuti Trumpa misle da je on manifestacija, a ne i uzrok problema: kriv je sistem koji je podbacio i koji treba iz temelja mijenjati. S tog očišta, u prvoj debati glavnu riječ imali su zagovornici “revolucije”, a u drugoj zagovornici “restauracije”. I doista, drugu debatu osvojio je trio restauratora – Kamala se uzdigla, Biden je, okrznut, ostao lider, a Buttigieg je dokazao da spada u prvu klasu izazivača.
Ako ste preskočili prvu večer, niste puno propustili, čak i da vas jako zanima američka politika. Glavni zaključci: Warren je bila najjača, ali samo u temama koje odabere; Beto se ne uspijeva nametnuti i curi vrijeme da ispravi taj dojam; Cory Booker se jako trudi doći u prvi plan; kad tamo dospije, ostavlja mlak dojam; par padobranaca možda se iz trećeg proguralo u drugi plan.
Beto O’Rourke, kojeg zovu ‘novi Obama’, propustio je priliku
Warren je povela svojom umjereno lijevom retorikom i većina ju je slijedila. No, onda su voditelji pitali tko je za ukidanje privatnog zdravstvenog osiguranja, a Warren je bila jedina – uz autsajdera Billa de Blasija – koja je podigla ruku. U kombinaciji s takvim izjašnjavanjem druge večeri (i Kamalinim ispravkom krivog navoda) ispada da “socijalističku” reformu zdravstva podržava samo troje od 23 kandidata. Amy Klobuchar, senatorica iz Minnesote, koja čuva čvrsti centar u nadi da će Biden početi padati, suprotstavila se radikalno lijevim idejama, ali je ostala prilično neupečatljiva. Booker je ponovno pokušao sjediti na obje stolice i sigurno osvojio pažnju kamere, ali u zbroju se nije profilirao ni kao ljevičar ni kao centrumaš.
Glavni događaj prve debate bila je svađa oko imigracijske politike između dvojice Teksašana: Julián Castro, bivši gradonačelnik San Antonija, napao je Beta O’Rourkea, bivšeg kongresnika iz El Pasa. Beto je izašao kao luzer, ne toliko zbog problema s njegovim pozicijama, nego više zbog Castrove agresivnosti na koju nije znao odgovoriti. Izgledalo je brutalno, pa su dovitljivi ljudi sukob nazvali još jednim teksaškim masakrom motornom pilom.
Castro je iznenadio – umjesto zalizanog maminog sina, pojavio se odlučni političar koji Beta proziva jer je glasao da se ilegalni prelazak granice tretira kao kazneno djelo, a ne kao prekršaj. Sve u svemu, O’Rourke – od kojeg mnogi očekuju da izroni kao “novi Obama” – nije bio loš, ali nije bio ni dovoljno dobar da opravda očekivanja. Ovo sigurno nije njegov kraj, ali je ogromna propuštena prilika.
Gradonačelnik New Yorka pokazao se jako vješt u debati
Neočekivani akter debate bio je Bill de Blasio, koji je također namirisao krv pa napadao Beta. Njegovi napadi slijeva bili su efektni, iako su otvorili pitanje dosljednosti – de Blasio je ponavljao da su demokrati “stranka radnog naroda”, a kao gradonačelnik New Yorka nudio je Jeffu Bezosu izgradnju privatnog uzletišta za njegov helikopter o javnom trošku, samo da ovaj za sjedište Amazona odabere naš grad.
Pokazalo se međutim da je de Blasio jako vješt u debati – nitko od ljudi s kojima se sučelio nije uspijevao poslati tako jasnu i argumentiranu poruku u par rečenica. Kad se raspravljalo o rasnoj diskriminaciji, pogledao je pozornicu i rekao: “S dužnim poštovanjem, ja sam ovdje jedini koji već 20 godina odgaja crnog sina, pa znam o čemu govorim”. Point nije samo u tome da je de Blasio u braku s crnom ženom, nego da je preskočio Bookera, jedinog crnca na pozornici, koji nema djece.
Svi su vjerovali da Beto moćan i uspješan kandidat
Dojam da je socijalizam zavladao Demokratskom strankom promijenio se kad je počela druga debata i na pozornicu izašli Biden, Buttigieg i Harris. Ali prva večer ostavila je veliki ožiljak na ambicijama Beta O’Rourkea, koji je te večeri trebao napraviti ono što je Kamala Harris napravila iduće večeri. Beto pati od sindroma “lažnog front-runnera”. Veliki dio političara, i s njima i dobar dio medija, vjerovao je da je on – zbog sjajnog i neočekivanog rezultat u Teksasu – izuzetno moćan i uspješan kandidat kojega je legitimno napadati jer mu se maltene sutra nudi demokratska kandidatura.
No, Betova snaga na nacionalnoj pozornici uvijek je bila samo ideja; kad su ga mediji počeli kritizirati žustro kao što kritiziraju Bidena i Sandersa, zatvorili su mu put za napredak. Da je netko napao Gillibrand kao što je Castro napao Beta, mediji bi ga kritizirali. Ovako kritiziraju Beta jer se nije snašao. Zatvoreni krug krivo procijenjene snage i stvarne slabosti završit će vjerojatno loše po O’Rourkea, ako se ne dogodi čudo.
Tko je otpao, a tko još može računati na neku šansu?
Na kraju, od dvadeset kandidata koji su se predstavili javnosti u dvije večeri – tko je out, a tko još može računati na neku šansu? U prvoj debati vjerojatno je otpalo petero kandidata: guverner Jay Inslee, kongresnica Tulsi Gabbard, gradonačelnik Bill de Blasio te bivši kongresnici John Delaney i Tim Ryan. Druge večeri vjerojatno je otpalo još petero aspiranata: senator Michael Bennett, kongresnik Eric Swalwell, bivši guverner John Hickenlooper te poduzetnici Andrew Yang i Marianne Williamson. Troje kandidata koji su u debatama pokazali nešto – ali ne previše – a pritom stoje loše i u anketama, oni spadaju u Limb: to su senatorice Amy Klobuchar i Kirsten Gillibrand te bivši gradonačelnik Julián Castro. Na kraju, od ogromnog polja, u igri ostaje sedam kandidata – sasvim razumna brojka.
Klasa C – (kreću sa slabe pozicije):
Cory Booker, senator iz New Jerseyja
Beto O’Rourke, bivši kongresnik iz Teksasa
Klasa B – (kreću sa solidne pozicije):
Bernie Sanders, senator iz Vermonta
Pete Buttigieg, gradonačelnik South Benda, Indiana
Klasa A – (najizgledniji put do nominacije):
Elizabeth Warren, senatorica iz Massachusettsa
Kamala Harris, senatorica iz Kalifornije
Joe Biden, bivši potpredsjednik
Netko od spomenutih ljudi vjerojatno će postati novi predsjednik Amerike i najmoćniji čovjek na svijetu. Donald Trump i dalje može osvojiti reizbor, ali s njegovom očajnom popularnošću to je teško zamisliti. Ulog je dakle – najveći koji možete zamisliti na svijetu. Demokratska utrka bit će zanimljiva i trajat će dugo; iduća debata je u srpnju, prvi predizbori tek u veljači iduće godine.
Što nam je pokazala demokratska debata? Ova žena ima ozbiljne šanse pobijediti Bidena i - krenuti na Trumpa
Telegramov dopisnik iz Amerike analizira donosi veliku analizu dviju debata demokratskih kandidata za predsjednika
Kamala je neupitno uspjela zamutiti priču oko Bidenove glavne prednosti, "elektabilnosti". Napadom na kandidata koji ima najveće izglede da porazi Trumpa pokazala je da možda i ona ima jednako dobre izglede za to. Silina i intelektualna oštrina kojom je krenula na Bidena otkrili su Kamalu Harris – tužiteljicu
Dvije uzastopne debate, kojima je počela utrka za demokratskog izazivača Donaldu Trumpu, trebale su pokazati tko će od dvadesetak kandidata postati suparnik front-runneru, bivšem potpredsjedniku Joeu Bidenu. I pokazale su da će to vjerojatno biti dvije žene koje nude prilično različita rješenja za budućnost američke politike – Elizabeth Warren i Kamala Harris.
Debata se održala u Miamiju u dva dijela jer se ove sezone za predsjednika prijavilo toliko kandidata da ne stanu na istu pozornicu – svake večer debatiralo ih je po desetero. Zaključak je, u grubim crtama, da Biden na čelu kolone i dalje stoji sigurno, ali okrznuto, a osim senatorica iz Massachusettsa i Kalifornije ozbiljno bi ga mogli ugroziti Pete Buttigieg, gradonačelnik South Benda u Indiani i – teoretski – Bernie Sanders, trenutačno drugoplasirani kandidat, jedini koji se natjecao i u prošloj sezoni. No, Sanders već neko vrijeme ima loš trend u anketama, a nastup u debati sigurno mu nije pomogao. Nadalje, sučeljavanje je pokazalo da ni Beto O’Rourke, hvaljeni bivši kongresnik iz Teksasa, zasad nije zvijezda u usponu, nego u stagnaciji.
Od svih ostalih u polju od 23 kandidata kao donekle ozbiljni istaknuli su se Cory Booker, senator iz New Jerseyja, i možda njegova kolegica s druge strane Hudsona, Kirsten Gillibrand, senatorica iz New Yorka. Iznenađenje je bio relativno dobar nastup Juliána Castra, bivšeg Obaminog ministra stanovanja i gradonačelnika San Antonija, te možda – na jako dugom štapu – Billa de Blasija, aktualnog gradonačelnika New Yorka. Većina ostalih ili se utopila u bezličnosti ili dokazala da nisu dorasli utrci za predsjednika.
Harris se lansirala u glavnog izazivača Bidenu
Druga večer debate bila je dinamičnija, zanimljivija i po posljedicama važnija. Od najbolje plasiranih, voljom ždrijeba tu je upalo petero: Biden, Sanders, Buttigieg, Harris i Gillibrand; prve večeri debatirali su Warren, O’Rourke i Booker. Prva večer pokazala je da Demokratska stranka skreće prilično ulijevo, ali nije donijela velike obračune među kandidatima. Drugu večer Kamala Harris iskoristila je da se lansira u glavnog izazivača Bidenu.
U kampanju smo ušli s ovim glavnim pitanjem: kako će Demokratska stranka odgovoriti na fenomen Trumpa? Hoće li odabrati kandidata koji obećava povratak u “normalno stanje”, ili nekoga tko nudi nastavak populističke politike – samo s druge, progresivne strane? Ukratko, bitka se vodi između zagovornika “restauracije” i zagovornika “revolucije”. To kažu i ankete.
S prosjekom od 30 posto vodi Joe Biden, bivši potpredsjednik Baracka Obame, koji poručuje da je Trump aberacija, a postojeći institucionalni sistem dobar – treba ga ponovno osnažiti i onda unutar njega provoditi reforme; treba se, zapravo, vratiti u zlatno Obamino doba. Druga opcija, koju predvodi Bernie Sanders, govori slično onome što kaže Trump – sistem je loš jer ne služi malom čovjeku, treba ga srušiti i izgraditi novi. Ostali kandidati negdje su na krivulji između ta dva pola – najbliža Bernieju je Elizabeth Warren, iako s puno umjerenijim stavovima.
Crna žena i senatorica iz Kalifornije nametnula je ton debate
Prva večer debate prošla je u ideološkom suglasju jer je tamo jedina političarka od kalibra bila Warren, koja je nametnula ton. Druga večer donijela je vatromet i iznenađenje koje prkosi podjeli koju sam spomenuo. Zato počinjem s drugom večeri; na prvu ću se vratiti kasnije.
Sve je išlo očekivano – Biden se gradio kao institucionalni “glas razuma” koji će Ameriku vratiti u doba normalne politike kakvu smo zadnji put vidjeli pod Obamom; Bernie se predstavio kao socijalist koji zagovara “revoluciju” i temeljite promjene. Uz Bidena su se svrstali neki slabiji kandidati – senator Michael Bennett i guverner John Hickenlooper, obojica iz Kolorada; uz Sandersa je stala Gillibrand. No, onda se javila Kamala Harris.
Kao crna žena i senatorica iz Kalifornije, ona zna da ima neporecive progresivne kredencijale, pa se često pozicionira prema centru ne bi li proširila svoju bazu. No, ovdje nije prihvatila podjelu “restauracija vs. revolucija”, nego nametnula svoju igru. Prvo je rekla nešto što ćete rijetko čuti od bilo kojeg demokrata – da se nije slagala s Obamom u njegovoj politici deportacije nedokumentiranih imigranata koji su prekršili zakon. To je bilo zagrijavanje, jer je iduća meta Kamaline poruke bio sam Joe Biden, Obamin potpredsjednik.
“Ja ne mislim da ste vi rasist, ali…” – kad je to izgovorila, bilo je jasno gdje će završiti. Harris je iskoristila Bidenovu slabost – činjenicu da je u politici još od ranih 1970-ih, dakle od davnih, vrlo različitih vremena, i svoju kritiku usmjerila na njegove nedavne komentare kako je tih godina uspješno surađivao s ljudima s kojima se nije slagao, ali je s njima nalazio zajednički jezik. Ti ljudi su senatori iz 1970-ih koji su bili rasisti i zagovornici segregacije na Jugu.
Našla je Bidenovu slabu točku – rasizam, i udarala po njoj
No, žaoka njene kritike usmjerila se na Bidenovo svojedobno protivljenje busingu – saveznoj politici koja je prisilila škole na rasnu integraciju tako što je organizirala prijevoz crne djece, koju su inače napadali ako bi sami hodali do škole. Biden je odgovorio da nije bio protivnik rasne integracije škola, nego toga da savezna vlast organizira autobuse. To je taman pozicija koju su zagovarali segregacionisti: pustite državama da same to reguliraju. Naravno, države u kojima su na vlasti bili bijeli rasisti nisu organizirale buseve da rasno integriraju škole.
“Krajem 1970-ih u Kaliforniji se takvim busom u školu vozila djevojčica koja je bila tek druga generacija djece u integriranim školama. To je bilo dva desetljeća nakon presude Vrhovnog suda kojom je zabranjena rasna segregacija. To se dogodilo tako kasno jer su se ljudi poput vas protivili ‘busingu’. A ta djevojčica bila sam ja”, rekla je Harris u rijetko emotivnom trenutku.
Biden je priznao da je zagovarao pravo država da o tome odlučuju; tu poziciju tad je dijelio s rasistima. Naveo je što je sve napravio da popravi rasne odnose u Americi. “Suočen s rasizmom, ja sam prije politike odlučio biti pravobranitelj, a ne tužitelj”, odapeo je strelicu prema Harris, kojoj mnogi zamjeraju da je – iako crna žena – kao glavna tužiteljica u Kaliforniji strpala u zatvor neproporcionalan broj crnaca. Nije pomoglo; Harris je iz rasprave izašla kao pobjednica. Biden je situaciju nesvjesno učinio gorom po sebe – u striktnim uvjetima debate, gdje svatko dobije kratko vrijeme za odgovor, zaustavio se u pola rečenice jer mu je isteklo vrijeme. “My time is up”, rekao je – “Moje je vrijeme isteklo”; mnogi su to shvatili kao metaforu.
Napala je front-runnera i podigla se na njegovu razinu
Kao jedina koja je upečatljivo napala front-runnera, Kamala je postigla najvažnije: podigla se na njegovu razinu. Svi naslovi u medijima nakon debate spominju Bidena i Harris, dajući joj percepciju veće važnosti nego što njenih 7% ima u odnosu na njegovih 30%. Nema sumnje da će ova epizoda pomoći Kamali. Manje je sigurno koliko će – i hoće li uopće – naštetiti Bidenu. Afera oko njegova spominjanja suradnje s rasističkim senatorima vuče se više od tjedan dana i ankete su pokazale da nije imala doslovno nikakav utjecaj na njegovu popularnost. Sad stvari možda budu drukčije; ipak, ne treba pretjerivati s težinom posljedica po bivšeg potpredsjednika.
Podrška Bidenu je na nekih 30 posto – to je dvostruko više nego što ima drugoplasirani Bernie Sanders. Dakle, čak i da počne padati, Biden ima prilično veliki jastuk na koji se može dočekati. Kamala ga je napala zato jer zna da Biden dobiva ogromnu većinu glasova crnaca u Americi – bez njihove podrške, nitko ne može osvojiti demokratsku nominaciju. To je 2016. mučno shvatio Sanders, kojega su podržavali samo bijelci; Hillary Clinton pobijedila je jer je sačuvala glasove crnaca. Jedini put naprijed za Kamalu Harris je da Bidenu preotme bar dio crnaca (što dosad nije uspijevala); to je bila politička motivacija njena napada.
Po medijima dalo bi se zaključiti da je Biden bivši kandidat, ali nije
Mediji su ovaj okršaj napumpali preko svake mjere – ako upalite CNN, Biden je maltene bivši kandidat, hodajući mrtvac, a Kamala nova liderica i najizglednija da osvoji nominaciju. Tu treba povući kočnicu. Debate su umjetno stvoreni pseudo-događaji, zamišljeni iz dva razloga: da kandidate suoče jedne s drugima i da medijima daju potku za gradnju narativa o pojedinim kandidatima.
Tu je Kamala bez sumnje pobijedila – narativ koji će se ovog vikenda ponavljati u analizama ići će u njenu korist i na Bidenovu štetu; mediji vole konflikt, pogotovo prvi veliki konflikt u utrci u kojoj se svi o svemu manje-više slažu. No, birači u načelu ne vole konflikt; jedan incident neće promijeniti mišljenje većine. Biden je dokazani borac za ljudska prava i bio je potpredsjednik prvog crnog predsjednika; to ograničava efekte Kamalinog vještog napada.
Harris je pokazala da bi u debati raščerečila Trumpa
Biden se u debati inače prilično dobro držao, a izvlačenje “businga” kao teme možda mu čak i odgovara u ovako ranoj fazi – prvi predizbori su tek u veljači; ima još puno vremena da sanira svoj imidž. U debati je postigao svoje glavne ciljeve – podsjetio je birače da je bio Obamin potpredsjednik, nastupao je odrješito i uglavnom jasno, fokusirao se na Trumpa kao glavni problem i razlog angažmana, a u pravilu je ostao iznad sitnih svađa slabije plasiranih kandidata.
No, Kamala je neupitno uspjela zamutiti priču oko Bidenove glavne prednosti, “elektabilnosti”. Napadom na kandidata koji ima najveće izglede da porazi Trumpa pokazala je da možda i ona ima jednako dobre izglede za to. Silina i intelektualna oštrina kojom je krenula na Bidena otkrili su Kamalu Harris – tužiteljicu. Bila je i hladna i emotivno angažirana – tvitala je sliku sebe iz vremena “businga” – te pokazala da je jedna od rijetkih među demokratima za koju nema sumnje da bi u debati raščerečila Trumpa. To je ogroman plus.
Sanders misli da će osvojiti nominaciju jer nema Clinton
Sve je iznenadilo da Bidena nisu napadali drugi, pogotovo Sanders koji je dijametralni politički pol od njega. Bernie je čak – bez da ga je itko pitao – počeo odgovarati na prigovor Bidenu da je star. Biden je pitanje ignorirao, ali se Bernie navukao i stao u obranu starih kandidata; zagrizao je udicu koja nije bila namijenjena njemu. Berniejev nastup generalno je bio podgrijana juha – odražavao je kandidata koji je 2016. zamalo osvojio nominaciju i koji misli da će ove godine – zato jer više nema Hillary – otići do kraja.
Mlaki nastup – ako isključite njegovu poslovičnu ljutnju i galamu – dokazao je zašto Bernie tone u anketama. Harris je osvojila debatu dokazujući da se do pozicije konkurenta Bidenu može doći i drugim putem – “identitetskim”, a ne samo “socijalističkim”. Pritom je napravila i jedan bizaran potez koji se na kraju pokazao kao greška – iako tu nije sve čisto.
Kamala se opet izletjela ‘socijalističkim pristupom’ pa se povukla
Ukratko, jedno od glavnih pitanja u američkoj politici je kako provesti zdravstvenu reformu. Jedan put je nacionalizacija, gdje bi sve privatne tvrtke bile izvlaštene; drugi put je postupno uvođenje države, koja bi u konačnici preuzela sektor. Prvi, “socijalistički” pristup zagovaraju Sanders i Warren – to bi Ameriku pretvorilo u zemlju nalik Hrvatskoj ili bilo kojoj europskoj državi. Drugi pristup je nastavak postupne transformacije koju je pokrenuo Obama i podržava je većina kandidata.
Kad su voditelji pitali tko je za ukidanje privatnog osiguranja, u prvoj debati ruku su podigli samo Warren i de Blasio. No, u drugoj su to napravili Sanders i – Kamala. Iznenađenje, jer se ona već jednom zaletjela i zauzela za “socijalistički” pristup; onda se mjesecima ograđivala i govorila da je to napravila nepromišljeno. No, u ovoj debati je ponovno digla ruku za takav pristup; čak ni neki ljevičari (Gillibrand) nisu išli tako daleko. Još bizarnije, nakon debate, Kamala je povukla svoj glas, objasnivši da je “krivo čula pitanje”. Vrlo mutno.
Još nekoliko zanimljivih momenata iz dvije debate
To su najvažnije stvari koje trebate znati o ove dvije debate; sad ukratko sve ostalo. Prvi gej kandidat Pete Buttigieg priuštio je javnosti neviđeni prizor: pitali su ga o slučaju bijelog policajca koji je u njegovu gradu ubio crnog građanina i zašto South Bend ima samo šest posto crnih policajaca, iako crnci čine 26 posto stanovništva. Gradonačelnik je otvoreno rekao: “Zato jer sam ja podbacio”. Političar koji odgovornost preuzima na sebe rijetka je pojava u Americi. Buttigieg je bio artikuliran, uvjeljiv u odgovorima i ostavio je vrlo dobar dojam.
Gillibrand se trudila, ali je iz većine njenih nastupa vrištala spoznaja da stoji jako loše i da joj je to prilika da popravi rejting; vjerojatno neće uspjeti. Andrew Yang, jedan od dvoje nepolitičara u utrci, neslavno je propao – u dva sata govorio je jedva tri minute, a kad su ga voditelji suočili s trilijunskom cijenom njegova plana da svakom Amerikancu da tisuću dolara univerzalnog dohotka mjesečno, ostavio je dojam da se prvi put suočio s pitanjem kako to financirati. Marianne Williamson, duhovna savjetnica Oprah Winfrey, koja se isto natječe za predsjednicu, govorila je uglavnom o tome kako će “upregnuti snagu ljubavi” u političke svrhe.
Ako ste preskočili prvu večer, niste puno propustili
Općenito, u drugoj debati govorilo se puno više o Trumpu jer je Biden svoj uvod počeo salvom protiv predsjednika, a drugi su se ukrcali; u prvoj debati Trump je jedva spomenut. No, to nije jedini indikator: politolozi kažu da u ovoj kampanji kritika Trumpa otkriva institucionaliste, one koji vjeruju da je sistem dobar, a Trump zastranjenje kojega se treba riješiti, da “vratimo na normalu”.
S druge strane, oni koji izbjegavaju spomenuti Trumpa misle da je on manifestacija, a ne i uzrok problema: kriv je sistem koji je podbacio i koji treba iz temelja mijenjati. S tog očišta, u prvoj debati glavnu riječ imali su zagovornici “revolucije”, a u drugoj zagovornici “restauracije”. I doista, drugu debatu osvojio je trio restauratora – Kamala se uzdigla, Biden je, okrznut, ostao lider, a Buttigieg je dokazao da spada u prvu klasu izazivača.
Ako ste preskočili prvu večer, niste puno propustili, čak i da vas jako zanima američka politika. Glavni zaključci: Warren je bila najjača, ali samo u temama koje odabere; Beto se ne uspijeva nametnuti i curi vrijeme da ispravi taj dojam; Cory Booker se jako trudi doći u prvi plan; kad tamo dospije, ostavlja mlak dojam; par padobranaca možda se iz trećeg proguralo u drugi plan.
Beto O’Rourke, kojeg zovu ‘novi Obama’, propustio je priliku
Warren je povela svojom umjereno lijevom retorikom i većina ju je slijedila. No, onda su voditelji pitali tko je za ukidanje privatnog zdravstvenog osiguranja, a Warren je bila jedina – uz autsajdera Billa de Blasija – koja je podigla ruku. U kombinaciji s takvim izjašnjavanjem druge večeri (i Kamalinim ispravkom krivog navoda) ispada da “socijalističku” reformu zdravstva podržava samo troje od 23 kandidata. Amy Klobuchar, senatorica iz Minnesote, koja čuva čvrsti centar u nadi da će Biden početi padati, suprotstavila se radikalno lijevim idejama, ali je ostala prilično neupečatljiva. Booker je ponovno pokušao sjediti na obje stolice i sigurno osvojio pažnju kamere, ali u zbroju se nije profilirao ni kao ljevičar ni kao centrumaš.
Glavni događaj prve debate bila je svađa oko imigracijske politike između dvojice Teksašana: Julián Castro, bivši gradonačelnik San Antonija, napao je Beta O’Rourkea, bivšeg kongresnika iz El Pasa. Beto je izašao kao luzer, ne toliko zbog problema s njegovim pozicijama, nego više zbog Castrove agresivnosti na koju nije znao odgovoriti. Izgledalo je brutalno, pa su dovitljivi ljudi sukob nazvali još jednim teksaškim masakrom motornom pilom.
Castro je iznenadio – umjesto zalizanog maminog sina, pojavio se odlučni političar koji Beta proziva jer je glasao da se ilegalni prelazak granice tretira kao kazneno djelo, a ne kao prekršaj. Sve u svemu, O’Rourke – od kojeg mnogi očekuju da izroni kao “novi Obama” – nije bio loš, ali nije bio ni dovoljno dobar da opravda očekivanja. Ovo sigurno nije njegov kraj, ali je ogromna propuštena prilika.
Gradonačelnik New Yorka pokazao se jako vješt u debati
Neočekivani akter debate bio je Bill de Blasio, koji je također namirisao krv pa napadao Beta. Njegovi napadi slijeva bili su efektni, iako su otvorili pitanje dosljednosti – de Blasio je ponavljao da su demokrati “stranka radnog naroda”, a kao gradonačelnik New Yorka nudio je Jeffu Bezosu izgradnju privatnog uzletišta za njegov helikopter o javnom trošku, samo da ovaj za sjedište Amazona odabere naš grad.
Pokazalo se međutim da je de Blasio jako vješt u debati – nitko od ljudi s kojima se sučelio nije uspijevao poslati tako jasnu i argumentiranu poruku u par rečenica. Kad se raspravljalo o rasnoj diskriminaciji, pogledao je pozornicu i rekao: “S dužnim poštovanjem, ja sam ovdje jedini koji već 20 godina odgaja crnog sina, pa znam o čemu govorim”. Point nije samo u tome da je de Blasio u braku s crnom ženom, nego da je preskočio Bookera, jedinog crnca na pozornici, koji nema djece.
Svi su vjerovali da Beto moćan i uspješan kandidat
Dojam da je socijalizam zavladao Demokratskom strankom promijenio se kad je počela druga debata i na pozornicu izašli Biden, Buttigieg i Harris. Ali prva večer ostavila je veliki ožiljak na ambicijama Beta O’Rourkea, koji je te večeri trebao napraviti ono što je Kamala Harris napravila iduće večeri. Beto pati od sindroma “lažnog front-runnera”. Veliki dio političara, i s njima i dobar dio medija, vjerovao je da je on – zbog sjajnog i neočekivanog rezultat u Teksasu – izuzetno moćan i uspješan kandidat kojega je legitimno napadati jer mu se maltene sutra nudi demokratska kandidatura.
No, Betova snaga na nacionalnoj pozornici uvijek je bila samo ideja; kad su ga mediji počeli kritizirati žustro kao što kritiziraju Bidena i Sandersa, zatvorili su mu put za napredak. Da je netko napao Gillibrand kao što je Castro napao Beta, mediji bi ga kritizirali. Ovako kritiziraju Beta jer se nije snašao. Zatvoreni krug krivo procijenjene snage i stvarne slabosti završit će vjerojatno loše po O’Rourkea, ako se ne dogodi čudo.
Tko je otpao, a tko još može računati na neku šansu?
Na kraju, od dvadeset kandidata koji su se predstavili javnosti u dvije večeri – tko je out, a tko još može računati na neku šansu? U prvoj debati vjerojatno je otpalo petero kandidata: guverner Jay Inslee, kongresnica Tulsi Gabbard, gradonačelnik Bill de Blasio te bivši kongresnici John Delaney i Tim Ryan. Druge večeri vjerojatno je otpalo još petero aspiranata: senator Michael Bennett, kongresnik Eric Swalwell, bivši guverner John Hickenlooper te poduzetnici Andrew Yang i Marianne Williamson. Troje kandidata koji su u debatama pokazali nešto – ali ne previše – a pritom stoje loše i u anketama, oni spadaju u Limb: to su senatorice Amy Klobuchar i Kirsten Gillibrand te bivši gradonačelnik Julián Castro. Na kraju, od ogromnog polja, u igri ostaje sedam kandidata – sasvim razumna brojka.
Klasa C – (kreću sa slabe pozicije):
Cory Booker, senator iz New Jerseyja
Beto O’Rourke, bivši kongresnik iz Teksasa
Klasa B – (kreću sa solidne pozicije):
Bernie Sanders, senator iz Vermonta
Pete Buttigieg, gradonačelnik South Benda, Indiana
Klasa A – (najizgledniji put do nominacije):
Elizabeth Warren, senatorica iz Massachusettsa
Kamala Harris, senatorica iz Kalifornije
Joe Biden, bivši potpredsjednik
Netko od spomenutih ljudi vjerojatno će postati novi predsjednik Amerike i najmoćniji čovjek na svijetu. Donald Trump i dalje može osvojiti reizbor, ali s njegovom očajnom popularnošću to je teško zamisliti. Ulog je dakle – najveći koji možete zamisliti na svijetu. Demokratska utrka bit će zanimljiva i trajat će dugo; iduća debata je u srpnju, prvi predizbori tek u veljači iduće godine.