Štancanju nevjerojatnih bizarnosti koje inače frcaju iz hrvatske politike pridružila se i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti odlukom da grandioznu zgradu na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma, koja je njihovo vlasništvo, uskoro pretvori u – elitni hotel.
Time se četi ministara naše Vlade koji su pokazali veliku sklonost za biznis s nekretninama neukusno pridružuje i društvena institucija koju se naziva hramom hrvatske znanosti, umjetnosti, povijesti i kulture.
Spomenik zagrebačke prošlosti
U njenim dvoranama upravo traje postupak otvoren raspisivanjem natječaja kojim HAZU nudi u dugotrajni zakup zdanje od 8500 četvornih metara, kućni broj 10 do 13, na jednom od najljepših zagrebačkih trgova, kompleks koji je svojevrsni spomenik zagrebačke povijesti.
Dovršen je 1933. godine prema projektu arhitekta Ede Schöna koji je bio i osnivač zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta. Budući da Akademija i akademici u to doba nisu bili na državnom proračunu kao što su danas – kada ih porezni obveznici financiraju s 80 milijuna kuna godišnje – zgrada je podignuta da bi se iznajmljivanjem namaknuo novac za djelatnost institucije. Projekt namijenjen tadašnjoj Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti financirala je Zaklada Kralja Aleksandra I., a zagrebačke su vlasti darovale zemljište.
Izbacili studentski dom
Nakon 1945. godine, vlasništvo je prepisano na državu, a objekt je dan na raspolaganje mladima kao studentski dom sa studentskom ambulantom. Tamo sam jednom s indeksom čekala doktora kad me je usred ispitnog roka oborila upala sinusa.
”Interesantno da je 60-ih godina u podrumu te zgrade bio i popularni Krumpir bar? Tamo sam svirao s grupom Delfini”, nedavno je veselo ispripovijedao Jutarnjem listu predsjednik HAZU, arhitekt Vladimir Neidhardt.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ni u samostalnoj Hrvatskoj ništa se nije bitno mijenjalo sve do 2010., kada je HAZU u sudskom postupku ishodila vlasnička prava i na temelju toga izbacila studente i ambulantu. Narednih deset godina ispražnjeni je kompleks propadao da bi mu komercijalno nastrojeno vodstvo HAZU sada namijenilo novi život koji će uskoro zveckati skupim beštekom, sjajiti finim lusterima i žamoriti diskretnom etiketom hotelskog osoblja.
Mučilište Pavelićeve NDH
No posebna povijesna sekvenca vezana za objekt na današnjem Trgu žrtava fašizma odvila se u razdoblju NDH kada je on postao zloglasni stožer krvave Pavelićeve strahovlade. Tadašnje nacističke hrvatske vlasti tamo su 1941. smjestile najprije zatvor Ustaške nadzorne službe, a zatim i Gestapoa. Tisuće zagrebačkih Židova, Srba, Roma i Hrvata koji nisu bili po volji režimu dovođeni su tamo u improvizirane ćelije na ”ispitivanje”, a mnogi su otamo deportirani u koncentracijske logore.
Prema iskazima preživjelih žrtava, u današnjoj zgradi HAZU – budućem hotelu s milijun zvjezdica na kome će se divno zarađivati – uhapšeni ljudi vidjeli su sve zvijezde u najstrašnijim mučenjima koja su uključivala gutanje soli, stezanje udova lancima, mlaćenje golih tijela gumenim palicama, paljenje tabana i guranje noža pod nokte.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ako HAZU, Ministarstvo znanosti, Ministarstvo kulture i drugi važni i presudni čimbenici hrvatskog društva smatraju da je zdanje s takvom poviješću zaslužilo da ga se preda kakvom stranom hotelskom lancu da ondje rasprostre svoju blještavu ponudu i voza kofere turistima, onda mislim da je ovdje netko stvarno lud.
Tu smo gdje jesmo
Da nije lud, ona bi, kao dio baštine, dobila neku dostojnu svrhu, a takvih može biti stvarno mnogo. Uz angažman akademika i države i uz pomoć europskih fondova, koji bi za takvo što sigurno bili ekstra otvoreni, mogli smo tamo, na primjer, imati interdisciplinarni centar za mlade znanstvenike i istraživače, studentski tehnološki centar, startup spot, sjedište kakve važne nacionalne organizacije, muzej holokausta, svakako nešto smisleno i, ako hoćete, domoljubno.
Ali, naravno, kakva politika, takav i HAZU.
Članak se nastavlja ispod oglasa
”Mislim da će to biti jedan vrhunski hotel, par excellence”, negdje je ozareno izjavio akademik Neidhardt za zgradu na Trgu žrtava fašizma. Ne treba se onda zgražati ni nad virusom fake newsa, ni nad cajkama. Naprosto, tu smo gdje jesmo.
Što nam o stanju u državi govori vijest da HAZU povijesnu zgradu predaje u zakup za elitni hotel
Posebna povijesna sekvenca vezana za objekt odvila se u razdoblju NDH
Da naše strukture nisu lude, zgrada na Trgu žrtava fašizma dobila bi, kao dio baštine, neku dostojnu svrhu, a takvih može biti stvarno mnogo. Uz angažman akademika i države i uz pomoć europskih fondova, koji bi za takvo što sigurno bili ekstra otvoreni, mogli smo tamo, na primjer, imati interdisciplinarni centar za mlade znanstvenike i istraživače, studentski tehnološki centar, startup spot, sjedište kakve važne nacionalne organizacije, muzej holokausta, svakako nešto smisleno i, ako hoćete, domoljubno. Ali, naravno, kakva politika, takav i HAZU.
Štancanju nevjerojatnih bizarnosti koje inače frcaju iz hrvatske politike pridružila se i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti odlukom da grandioznu zgradu na zagrebačkom Trgu žrtava fašizma, koja je njihovo vlasništvo, uskoro pretvori u – elitni hotel.
Time se četi ministara naše Vlade koji su pokazali veliku sklonost za biznis s nekretninama neukusno pridružuje i društvena institucija koju se naziva hramom hrvatske znanosti, umjetnosti, povijesti i kulture.
Spomenik zagrebačke prošlosti
U njenim dvoranama upravo traje postupak otvoren raspisivanjem natječaja kojim HAZU nudi u dugotrajni zakup zdanje od 8500 četvornih metara, kućni broj 10 do 13, na jednom od najljepših zagrebačkih trgova, kompleks koji je svojevrsni spomenik zagrebačke povijesti.
Dovršen je 1933. godine prema projektu arhitekta Ede Schöna koji je bio i osnivač zagrebačkog Arhitektonskog fakulteta. Budući da Akademija i akademici u to doba nisu bili na državnom proračunu kao što su danas – kada ih porezni obveznici financiraju s 80 milijuna kuna godišnje – zgrada je podignuta da bi se iznajmljivanjem namaknuo novac za djelatnost institucije. Projekt namijenjen tadašnjoj Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti financirala je Zaklada Kralja Aleksandra I., a zagrebačke su vlasti darovale zemljište.
Izbacili studentski dom
Nakon 1945. godine, vlasništvo je prepisano na državu, a objekt je dan na raspolaganje mladima kao studentski dom sa studentskom ambulantom. Tamo sam jednom s indeksom čekala doktora kad me je usred ispitnog roka oborila upala sinusa.
”Interesantno da je 60-ih godina u podrumu te zgrade bio i popularni Krumpir bar? Tamo sam svirao s grupom Delfini”, nedavno je veselo ispripovijedao Jutarnjem listu predsjednik HAZU, arhitekt Vladimir Neidhardt.
Ni u samostalnoj Hrvatskoj ništa se nije bitno mijenjalo sve do 2010., kada je HAZU u sudskom postupku ishodila vlasnička prava i na temelju toga izbacila studente i ambulantu. Narednih deset godina ispražnjeni je kompleks propadao da bi mu komercijalno nastrojeno vodstvo HAZU sada namijenilo novi život koji će uskoro zveckati skupim beštekom, sjajiti finim lusterima i žamoriti diskretnom etiketom hotelskog osoblja.
Mučilište Pavelićeve NDH
No posebna povijesna sekvenca vezana za objekt na današnjem Trgu žrtava fašizma odvila se u razdoblju NDH kada je on postao zloglasni stožer krvave Pavelićeve strahovlade. Tadašnje nacističke hrvatske vlasti tamo su 1941. smjestile najprije zatvor Ustaške nadzorne službe, a zatim i Gestapoa. Tisuće zagrebačkih Židova, Srba, Roma i Hrvata koji nisu bili po volji režimu dovođeni su tamo u improvizirane ćelije na ”ispitivanje”, a mnogi su otamo deportirani u koncentracijske logore.
Prema iskazima preživjelih žrtava, u današnjoj zgradi HAZU – budućem hotelu s milijun zvjezdica na kome će se divno zarađivati – uhapšeni ljudi vidjeli su sve zvijezde u najstrašnijim mučenjima koja su uključivala gutanje soli, stezanje udova lancima, mlaćenje golih tijela gumenim palicama, paljenje tabana i guranje noža pod nokte.
Ako HAZU, Ministarstvo znanosti, Ministarstvo kulture i drugi važni i presudni čimbenici hrvatskog društva smatraju da je zdanje s takvom poviješću zaslužilo da ga se preda kakvom stranom hotelskom lancu da ondje rasprostre svoju blještavu ponudu i voza kofere turistima, onda mislim da je ovdje netko stvarno lud.
Tu smo gdje jesmo
Da nije lud, ona bi, kao dio baštine, dobila neku dostojnu svrhu, a takvih može biti stvarno mnogo. Uz angažman akademika i države i uz pomoć europskih fondova, koji bi za takvo što sigurno bili ekstra otvoreni, mogli smo tamo, na primjer, imati interdisciplinarni centar za mlade znanstvenike i istraživače, studentski tehnološki centar, startup spot, sjedište kakve važne nacionalne organizacije, muzej holokausta, svakako nešto smisleno i, ako hoćete, domoljubno.
Ali, naravno, kakva politika, takav i HAZU.
”Mislim da će to biti jedan vrhunski hotel, par excellence”, negdje je ozareno izjavio akademik Neidhardt za zgradu na Trgu žrtava fašizma. Ne treba se onda zgražati ni nad virusom fake newsa, ni nad cajkama. Naprosto, tu smo gdje jesmo.