Bliski istok poprište je vječnih kriza koje prijete da će kaos proširiti na ostatak svijeta – i istina, one češće izgledaju katastrofalno, nego što tako završe. No, to što se dogodilo prošlog vikenda spada u kategoriju rijetkih vrlo opasnih događaja. Saudijska Arabija je doslovno napadnuta – navodno su to napravili Hutiji iz Jemena, s kojima Rijad ratuje, ali u to nitko ne vjeruje.
U gotovo svim scenarijima jasno je da u razaranju naftnih postrojenja na istoku Saudije, neviđeno agresivnom koraku, svoje prste ima Iran. Saudijska proizvodnja nafte bit će gotovo potpuno izbačena iz stroja tjednima, ako ne mjesecima, što može izazvati naftni šok i u dijelovima svijeta koji s Bliskom istokom nemaju nikakve veze.
Sve je zapravo krenulo s Trumpom
Amerika je stala na stranu saveznika u Rijadu, iako nije jasno je li predsjednik Donald Trump odustao od pokušaja zatopljenja odnosa s Iranom koji bi mu donio očajnički potreban vanjskopolitički uspjeh. Sve je zapravo i krenulo s Trumpom i njegovim suludim izlaskom iz nuklearnog sporazuma – Trump je to tad napravio da se riješi baštine Baracka Obame i pokaže se čvrstim – danas dolaze posljedice, o kojima Trump nije razmišljao, a koje na kraju možda pogode sve ekonomije svijeta. U najmanju ruku, pogodit će cijenu vašeg punog tanka u autu.
Napad na saudijska naftna postrojenja doista jest važan i potencijalno dugoročno opasan, za razliku od eksplozija na tankerima u Perzijskom zaljevu ranije ovog ljeta, oko kojih se cijeli svijet bio digao na noge. To su bili incidenti koji su kratkoročno našpanali regionalne napetosti, ali nisu izazvali probleme u globalnoj opskrbi naftom. Dvije ključne razlike sa subotnjim napadom ne treba posebno objašnjavati – bez obzira na počinitelja, ovo je bio napad na teritorij Saudijske Arabije, pa se može očekivati silovitiji odgovor nego kad su napadani tuđi tankeri.
Uništeno pet posto proizvodnje nafte na svijetu
Važnije, napravljena je velika šteta na pogonima za proizvodnju, a ne samo transport nafte. Procjene kažu da će saudijska proizvodnja, barem na neko vrijeme, pasti za astronomske tri četvrtine! Saudijska Arabija dnevno proizvodi 7,4 milijuna barela, što je 10 posto ukupne nafte u svijetu; ovaj napad izbrisao je s tržišta otprilike 5 posto svjetske proizvodnje. To je – blago rečeno – vrlo, vrlo ozbiljno.
Čim su se, kasno u nedjelju po europskom vremenu, otvorila istočnoazijska tržišta, cijena nafte skočila je od 15 do 19 posto. No, to je reakcija tek na šok napada – prave posljedice znat će se kad bude jasno koliko će postrojenja ostati izvan pogona. Optimistične procjene govore o tjednima, možda mjesecima; pod još uvijek nesigurnom pretpostavkom da se neće dogoditi novi napadi na druga saudijska – ili nečija druga – postrojenja za proizvodnju nafte.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Amerika može osigurati neprekinutu opskrbu svjetskog tržišta
Iako su tržišta inicijalno reagirala panično, dvije nepovezane vanjske okolnosti možda umanje opasnost od ozbiljnog naftnog šoka koji bi izazvao krizu globalne ekonomije. Prva olakotna okolnost dolazi iz činjenice da Saudijska Arabija – dapače, cijeli OPEC – već dugo nisu moćni kao što su bili u povijesnim naftnim krizama. Saudijski utjecaj na svjetskom naftnom tržištu pao je s usponom Amerike, koja se – zahvaljujući “fracking revoluciji” – iz najvećeg svjetskog uvoznika pretvorila u jednog od najvećih proizvođača, čak i izvoznika nafte.
Slučajno, baš prošlog tjedna, dok su Saudija i OPEC još jednom petljali s rezovima o proizvodnji ne bi li podigli cijenu nafte, Amerika je nakratko postala najveći svjetski proizvođač tog ključnog energenta; samo jedno polje u Teksasu proizvodi više nafte nego cijela Venezuela, članica OPEC-a. To znači da Amerika može nadoknaditi dobar dio izgubljene nafte iz Saudijske Arabije i osigurati neprekinutu opskrbu svjetskog tržišta.
Amerika je spremna osloboditi zalihe iz strateških naftnih rezervi
Nakon vijesti o napadu u Saudiji, američka administracija najavila je da će, ako bude potrebno, osloboditi zalihe iz strateških naftnih rezervi i tako pokušati umiriti tržišta. To se i dogodilo, već tom najavom: nafta je na istočnoazijskim tržištima inicijalno skočila za 11 dolara po barelu, da bi se skok ublažio na samo sedam dolara po barelu nakon objave iz Washingtona.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Druga olakotna okolnost je da je svjetsko tržište nafte prezasićeno – opet dobrim dijelom zbog rasta američke proizvodnje, ali i zbog smanjenja potražnje za energentima u globalnoj ekonomiji koja se usporava, najviše zbog trgovinskog rata Amerike i Kine. Sreća u nesreći je da je sezona uragana na američkom jugu zasad zaobišla države koje crpe naftu, pa se tipični sezonski prekidi u proizvodnji (još) nisu dogodili. No, i dalje puno toga ovisi o brzini saudijskog oporavka i o mogućnosti eskalacije i uništenja drugih naftnih postrojenja u Perzijskom zaljevu.
Oporavak ili eksalacija ovise o tri faktora
Ti izgledi ovise o tri faktora: prvo, da bismo znali što se dalje može dogoditi, bilo bi dobro da znamo što se uopće dogodilo u subotu – tko je doista napao dva ključna postrojenja na istoku Saudijske Arabije: tu i dalje nije baš sve jasno. Drugi faktor jednako je važan – hoće li biti novih napada na Saudijsku Arabiju ili odmazde Rijada za napade od prošlog vikenda, i protiv koga – to u velikoj mjeri ovisi o odgovoru na prvo pitanje.
Konačno, treći faktor tiče se odluka koje donese Bijela kuća – hoće li se pokušaj minimalnog otopljenja odnosa Washingtona i Teherana nastaviti unatoč ovom incidentu, ili će Donald Trump poslušati svoje prijatelje u Rijadu i Tel Avivu te dodatno pojačati pritisak na Iran, moguće čak i vojno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hutiji vjerojatno lažu
Pokušajmo vidjeti što zasad znamo po prvom pitanju – tko je napao Saudijsku Arabiju. Službeno, odgovornost su preuzeli jemenski pobunjenici Hutiji, bliski Iranu. Protiv njih Rijad već godinama vodi rat, neuspješan u svemu osim u monstruoznom razaranju i ljudskom stradanju. Najjednostavniji scenarij je da Hutiji govore istinu – da su doista uspjeli flotom dronova pogoditi ključna saudijska postrojenja i uništiti tri četvrtine naftne proizvodnje tog pustinjskog kraljevstva.
To ne bi isključilo odgovornost Irana – bar ne u saudijskim i američkim očima – ali bi bar teoretski značilo da je riječ o samo još jednoj epizodi u saudijsko-jemenskom ratu. Gledano racionalno i s aspekta pravila ratovanja, napad Hutija na industrijske pogone u Saudijskoj Arabiji bio bi legitiman odgovor: čak i manje od razmjerne odmazde za humanitarnu katastrofu koju Rijad nanosi Jemenu. No Hutiji vjerojatno lažu da su napali Saudijsku Arabiju.
Postoji šansa da se Hutijima posrećilo, ali nije velika
Izgledi da je grupa gerilskih pobunjenika iz planinskog dijela najsiromašnije arapske države uspjela bez promašaja razoriti dragocjena postrojenja moćne Saudijske Arabije prilično su niski. Ok, postoji mala šansa da im se posrećilo. No, prošlost ukazuje da je to malo vjerojatno: ovaj napad je za tri klase uspješniji od svega što su Hutiji dosad uspjeli napraviti. No, i dalje se postavlja pitanje otkud toj grupi tehnologija i znanje za tako sofisticirani udar – odgovor je lagan: iz Irana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, tu vezu je teže dokazati, a čak i da se dokaže, Hutiji imaju legitimno pravo ratovati protiv Saudijske Arabije, i iranskim oružjem, jer Saudija ratuje protiv njih. Preciznost napada jače ukazuje na Iran nego samo priznanje Hutija: teško da bi jemenski pobunjenici raspolagali obavještajnim informacijama gdje točno treba udariti – to im je moralo doći izvana.
Iran je gotovo sigurno dobavljač oružja
Iran je gotovo sigurno dao oružje kojim su pogođena postrojenja u Saudijskoj Arabiji – bilo da je napad došao iz Jemena, ili vjerojatnije iz dijelova Iraka, možda čak iz samog Irana. Teza s Hutijima je vjerojatno propagandna varka – jemenskim pobunjenicima odgovara “slava” koja bi došla s tako uspješnim pogotkom protiv ratnog protivnika; čak i ako ga nisu izveli, Hutiji će se rado njime pohvaliti, to stvara dojam da su moćniji i opasniji nego što to doista jesu.
S druge strane, “jemenska teorija” ograničila bi očekivani saudijski protunapad na prostor gdje Rijad ionako već ratuje, i to vrlo neuspješno. Iranu je u interesu pokušati zamutiti trag preko Jemena jer bi takvo objašnjenje – da se prihvati – umanjilo mogućnost izravne vojne odmazde protiv Irana, ili nametanje novih diplomatskih i ekonomskih sankcija režimu u Teheranu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uvjerljivija objašnjenja za napad su teža za dokazati
No, tezu s Hutijima treba staviti na hold jer postoje uvjerljivija objašnjenja. Njih je doduše teže dokazati, a kronična lažljivost Trumpove administracija samo komplicira problem. Washington tvrdi da je Iran izravno uključen u napad – državni tajnik Mike Pompeo čak tvrdi da je došao s iranskog teritorija. I druge analize govore o tome da saudijska naftna postrojenja nisu pogođena iz dronova, nego krstarećim raketama, ali iz Iraka. Satelitske snimke i prve analize udara govore da je on došao sa sjevera – iz Iraka ili Irana – a ne s juga, gdje se nalaze jemenski pobunjenici.
Tu se javlja prvi problem koji nema veze s Jemenom, Irakom ili Iranom – problem o kojem mnogi govore još od 2017.: s Donaldom Trumpom u Bijeloj kući, u trenutku krize nitko neće vjerovati američkom predsjedniku ni njegovoj administraciji, jer oni svakodnevno lažu o svemu važnome i nevažnome. Kad se dogodi nešto opasno, a oni i kažu istinu, kredibilitet će im već biti potrošen na tričarijama oko kojih lažu svaki dan.
Trump je spreman falsificirati i meteorološku kartu
Uzmimo samo zadnji tjedan – predsjednik je na Twitteru napisao da uragan prijeti nizu država, među koje je greškom uvrstio Alabamu. No, Trump se nije dao ispraviti, nego je falsificirao meteorološku kartu, u stilu petogodišnjaka: na kartu s poljem udara uragana flomasterom je dodao crni polukrug, koji obuhvaća i Alabamu. Centar za uragane pod njegovim je političkim pritiskom promijenio svoju prognozu tjedan dana nakon što je uragan već prošao i odjednom objavio da je i Alabama bila na udaru – a nije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
E sad, takav prevarant će vam – autoritetom ureda u kojemu sjedi – par dana kasnije govoriti o krivcima napada što je iz pogona izbacio pet posto svjetske proizvodnje nafte i zaprijetio svjetskoj ekonomiji. Razumno je sumnjati u njegove riječi. Dapače, bilo bi razumno potpuno ga diskvalificirati kao lažljivca, jer nije bolji od toga. Njegov State Department, na čelu s Pompeom koji šefu viri iz dvanaesnika, nije ništa vjerodostojniji.
Pompeo je uranio s odgovorima o napadu
Uvjerljivost američkih argumenata dovodi u pitanje činjenica da je Pompeo izašao s odgovorima već par sati nakon napada, prebrzo da se doista ustanovi što se doista dogodilo. Još gore, Washington bar inicijalno nije objavio nikakve dokaze koji bi osvjedočili da je Iran kriv za napad. Da se razumijemo – američka verzija vrlo vjerojatno je istinita, pa je ovaj sklop izgubljenog povjerenja i naprasnih optužbi bez dokaza još porazniji – Trumpovoj Americi ne vjeruje se čak ni kad je u pravu.
Možemo otići i korak dalje: ništa od ovog što sam napisao nije tajna, i to dobro znaju u Teheranu. Trumpova lažljivost, koja je toliko osakatila američki kredibilitet, mogla je bila ključni element iranske kalkulacije: znali su da će ih Amerika provaliti, ali su znali i da Trumpovoj Americi mnogi više ne vjeruju, pa je računica za napad bila jednostavnija nego u normalnim vremenima.
Da se razumijemo – Iran laže svakodnevno, čak i formalno: prije par tjedana britanske vlasti u Gibraltaru oslobodile su uzapćeni tanker nakon pisane potvrde iranske vlade da on ne nosi naftu u Siriju; tjedan dana kasnije, taj se tanker usidrio u Siriji.
Saudijska Arabija je vojno najnesposobnija zemlja na svijetu
Napad na naftna postrojenja potvrdio je što su mnogi znali: Saudijska Arabija je bez premca vojno najnesposobnija zemlja na svijetu. Rijad ima treći najveći obrambeni proračun, nakon Amerike i Kine, ali s tim silnim oružanjem nije u stanju zaštititi ni ključne nacionalne resurse, kamoli dobiti rat protiv gerilaca u Jemenu. Gotovo da nema ozbiljnog američkog oružja kojim Saudija ne raspolaže – sve uzalud, uključujući i proturaketni sistem Patriot koji bi trebao zaštititi baš gradove i naftna postrojenja.
Sjetit ćete se, prije par godina Hutiji su uspjeli raketom sa svog udaljenog područja pogoditi predgrađe Rijada. Vojni teoretičari, politolozi i sociolozi raspravljaju bar pola stoljeća o tome zašto su arapske vojske tako neuspješne, još od katastrofalnog poraza udruženih vojski triju arapskih država protiv slabijeg Izraela u Šestodnevnom ratu 1967.
Jedno objašnjenje kaže da je presudni uteg organizacija arapskih vojski, koja vojnike i zapovjednike veže na osnovi osobne lojalnosti pripadnicima obiteljskog klana – vojska nije ustrojena po zahtjevima ratovanja, nego po “plemenskom” načelu, što ne funkcionira za vojske u modernim ratovima. U svakom slučaju, saudijski primjer u Jemenu dokazuje da boj ne bije ljuto oružje – njega s američke zalihe ima i previše, ali bez učinka.
Podtekst je još zanimljiviji
Iz američke perspektive, simbolički najgori ishod potrage za stvarnim napadačem na saudijska postrojenja bila bi potvrda teorije da ga je lansirala šijitska milicija s juga Iraka. To bi, u dugom trajanju, potvrdilo da je odluka Georgea W. Busha 2003. o napadu na Sadama Huseina na kraju Irak pretvorila u poligon za uspon sunitskih militanata na sjeveru (ISIS) i iransko igralište na jugu. Još nepotvrđene informacije kažu da je napad navodno bio osveta za nedavni izraelski napad dronovima na postrojenja šijitskih Narodnih mobilizacijskih snaga u Siriji.
Podtekst je još zanimljiviji – ako je istinito, to bi obrazloženje jasno svrstalo Izrael i Saudijsku Arabiju na istu stranu – ne samo po protuiranskoj politici, nego bi značilo da Iran napada Saudijsku Arabiju iz odmazde za napad Izraela. Znamo, naravno, da Saudijska Arabija čak ni ne priznaje Izrael, ali već dugo s njim dijeli iste političke interese. Krunskom princu Mohamedu bin Salmanu sigurno ne bi bilo lako objasniti kako to da je njegova zemlja napadnuta zbog “akcija cionista”.
Trump je na sve ovo reagirao u jednom od svojih poznatih izdanja – tvitao je da je “američko oružje zapeto i spremno”, što je u pravilu znak da se neće dogoditi ništa više od tvita.
Trump se prijeti samo zbog programa Fox News
Takve Trumpove poruke uglavnom služe da on djeluje opasno i ratoborno u programu Fox Newsa, koji gledaju njegovi glasači. Dapače, Trump je već neko vrijeme u pokušaju detanta s Iranom – očajno mu treba vanjskopolitički uspjeh – zbog čega je prošlog tjedna izgubio i savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona, poznatog jastreba prema Iranu.
Ishod prijetećeg tvita, koji implicira da će se o budućim američkim akcijama odlučivati u Rijadu, ne u Washingtonu, može na kraju biti potpuno obrnut. Trump razmatra ublažavanja sankcija Iranu, ne bi li stvorio uvjete za mogući susret s predsjednikom Hasanom Ruhanijem i “veliki deal”.
Iran se ponaša sve agresivnije, ali u ograničenoj dozi
I tu smo došli do temeljnog razloga zašto se sve ovo vjerojatno događa: Iran se ponaša sve agresivnije – ali svaki put u ograničenoj porciji destrukcije – kako bi druge igrače (Kinu, Rusiju, Europsku uniju) upozorio na što je sve sposoban ako hoće – prvenstveno u Perzijskom zaljevu, ali i šire, od Sirije i Libanona do Jemena. Radi to zato što je prije četiri godine sklopio sporazum koji je bio “fair deal” – odustao je nuklearnog naoružanja, a zauzvrat dobio ukidanje sankcija.
No, onda je došao Trump i istupio iz tog sporazuma – ne zato što ga se Iran nije pridržavao, nego zato što nije podnosio da je sporazum sklopio Obama. Iran tako i dalje ne razvija nuklearno oružje, ali trpi američke sankcije iako se pridržava sporazuma. Sve ove akcije, uključujući vjerojatno i napad na saudijska naftna postrojenja, signali su ostatku svijeta što sve Iran može napraviti ako se suluda Trumpova politika nastavi. Što dalje? Znajući Trumpa, sve je moguće. Ali je, isto tako, od svih ishoda najmanje izgledan onaj u kojem bi pobijedio razum.
Što se događa s napadima u Saudijskoj Arabiji? Vrlo je ozbiljno i, u najmanju ruku, bit će vam skuplji benzin
Telegramov dopisnik iz Amerike analizira pozadinu važnih i potencijalno dugoročno opasnih događaja
Sve što se događa, uključujući vjerojatno i napad na saudijska naftna postrojenja, signali su ostatku svijeta što sve Iran može napraviti ako se suluda Trumpova politika nastavi. Što dalje?
Bliski istok poprište je vječnih kriza koje prijete da će kaos proširiti na ostatak svijeta – i istina, one češće izgledaju katastrofalno, nego što tako završe. No, to što se dogodilo prošlog vikenda spada u kategoriju rijetkih vrlo opasnih događaja. Saudijska Arabija je doslovno napadnuta – navodno su to napravili Hutiji iz Jemena, s kojima Rijad ratuje, ali u to nitko ne vjeruje.
U gotovo svim scenarijima jasno je da u razaranju naftnih postrojenja na istoku Saudije, neviđeno agresivnom koraku, svoje prste ima Iran. Saudijska proizvodnja nafte bit će gotovo potpuno izbačena iz stroja tjednima, ako ne mjesecima, što može izazvati naftni šok i u dijelovima svijeta koji s Bliskom istokom nemaju nikakve veze.
Sve je zapravo krenulo s Trumpom
Amerika je stala na stranu saveznika u Rijadu, iako nije jasno je li predsjednik Donald Trump odustao od pokušaja zatopljenja odnosa s Iranom koji bi mu donio očajnički potreban vanjskopolitički uspjeh. Sve je zapravo i krenulo s Trumpom i njegovim suludim izlaskom iz nuklearnog sporazuma – Trump je to tad napravio da se riješi baštine Baracka Obame i pokaže se čvrstim – danas dolaze posljedice, o kojima Trump nije razmišljao, a koje na kraju možda pogode sve ekonomije svijeta. U najmanju ruku, pogodit će cijenu vašeg punog tanka u autu.
Napad na saudijska naftna postrojenja doista jest važan i potencijalno dugoročno opasan, za razliku od eksplozija na tankerima u Perzijskom zaljevu ranije ovog ljeta, oko kojih se cijeli svijet bio digao na noge. To su bili incidenti koji su kratkoročno našpanali regionalne napetosti, ali nisu izazvali probleme u globalnoj opskrbi naftom. Dvije ključne razlike sa subotnjim napadom ne treba posebno objašnjavati – bez obzira na počinitelja, ovo je bio napad na teritorij Saudijske Arabije, pa se može očekivati silovitiji odgovor nego kad su napadani tuđi tankeri.
Uništeno pet posto proizvodnje nafte na svijetu
Važnije, napravljena je velika šteta na pogonima za proizvodnju, a ne samo transport nafte. Procjene kažu da će saudijska proizvodnja, barem na neko vrijeme, pasti za astronomske tri četvrtine! Saudijska Arabija dnevno proizvodi 7,4 milijuna barela, što je 10 posto ukupne nafte u svijetu; ovaj napad izbrisao je s tržišta otprilike 5 posto svjetske proizvodnje. To je – blago rečeno – vrlo, vrlo ozbiljno.
Čim su se, kasno u nedjelju po europskom vremenu, otvorila istočnoazijska tržišta, cijena nafte skočila je od 15 do 19 posto. No, to je reakcija tek na šok napada – prave posljedice znat će se kad bude jasno koliko će postrojenja ostati izvan pogona. Optimistične procjene govore o tjednima, možda mjesecima; pod još uvijek nesigurnom pretpostavkom da se neće dogoditi novi napadi na druga saudijska – ili nečija druga – postrojenja za proizvodnju nafte.
Amerika može osigurati neprekinutu opskrbu svjetskog tržišta
Iako su tržišta inicijalno reagirala panično, dvije nepovezane vanjske okolnosti možda umanje opasnost od ozbiljnog naftnog šoka koji bi izazvao krizu globalne ekonomije. Prva olakotna okolnost dolazi iz činjenice da Saudijska Arabija – dapače, cijeli OPEC – već dugo nisu moćni kao što su bili u povijesnim naftnim krizama. Saudijski utjecaj na svjetskom naftnom tržištu pao je s usponom Amerike, koja se – zahvaljujući “fracking revoluciji” – iz najvećeg svjetskog uvoznika pretvorila u jednog od najvećih proizvođača, čak i izvoznika nafte.
Slučajno, baš prošlog tjedna, dok su Saudija i OPEC još jednom petljali s rezovima o proizvodnji ne bi li podigli cijenu nafte, Amerika je nakratko postala najveći svjetski proizvođač tog ključnog energenta; samo jedno polje u Teksasu proizvodi više nafte nego cijela Venezuela, članica OPEC-a. To znači da Amerika može nadoknaditi dobar dio izgubljene nafte iz Saudijske Arabije i osigurati neprekinutu opskrbu svjetskog tržišta.
Amerika je spremna osloboditi zalihe iz strateških naftnih rezervi
Nakon vijesti o napadu u Saudiji, američka administracija najavila je da će, ako bude potrebno, osloboditi zalihe iz strateških naftnih rezervi i tako pokušati umiriti tržišta. To se i dogodilo, već tom najavom: nafta je na istočnoazijskim tržištima inicijalno skočila za 11 dolara po barelu, da bi se skok ublažio na samo sedam dolara po barelu nakon objave iz Washingtona.
Druga olakotna okolnost je da je svjetsko tržište nafte prezasićeno – opet dobrim dijelom zbog rasta američke proizvodnje, ali i zbog smanjenja potražnje za energentima u globalnoj ekonomiji koja se usporava, najviše zbog trgovinskog rata Amerike i Kine. Sreća u nesreći je da je sezona uragana na američkom jugu zasad zaobišla države koje crpe naftu, pa se tipični sezonski prekidi u proizvodnji (još) nisu dogodili. No, i dalje puno toga ovisi o brzini saudijskog oporavka i o mogućnosti eskalacije i uništenja drugih naftnih postrojenja u Perzijskom zaljevu.
Oporavak ili eksalacija ovise o tri faktora
Ti izgledi ovise o tri faktora: prvo, da bismo znali što se dalje može dogoditi, bilo bi dobro da znamo što se uopće dogodilo u subotu – tko je doista napao dva ključna postrojenja na istoku Saudijske Arabije: tu i dalje nije baš sve jasno. Drugi faktor jednako je važan – hoće li biti novih napada na Saudijsku Arabiju ili odmazde Rijada za napade od prošlog vikenda, i protiv koga – to u velikoj mjeri ovisi o odgovoru na prvo pitanje.
Konačno, treći faktor tiče se odluka koje donese Bijela kuća – hoće li se pokušaj minimalnog otopljenja odnosa Washingtona i Teherana nastaviti unatoč ovom incidentu, ili će Donald Trump poslušati svoje prijatelje u Rijadu i Tel Avivu te dodatno pojačati pritisak na Iran, moguće čak i vojno.
Hutiji vjerojatno lažu
Pokušajmo vidjeti što zasad znamo po prvom pitanju – tko je napao Saudijsku Arabiju. Službeno, odgovornost su preuzeli jemenski pobunjenici Hutiji, bliski Iranu. Protiv njih Rijad već godinama vodi rat, neuspješan u svemu osim u monstruoznom razaranju i ljudskom stradanju. Najjednostavniji scenarij je da Hutiji govore istinu – da su doista uspjeli flotom dronova pogoditi ključna saudijska postrojenja i uništiti tri četvrtine naftne proizvodnje tog pustinjskog kraljevstva.
To ne bi isključilo odgovornost Irana – bar ne u saudijskim i američkim očima – ali bi bar teoretski značilo da je riječ o samo još jednoj epizodi u saudijsko-jemenskom ratu. Gledano racionalno i s aspekta pravila ratovanja, napad Hutija na industrijske pogone u Saudijskoj Arabiji bio bi legitiman odgovor: čak i manje od razmjerne odmazde za humanitarnu katastrofu koju Rijad nanosi Jemenu. No Hutiji vjerojatno lažu da su napali Saudijsku Arabiju.
Postoji šansa da se Hutijima posrećilo, ali nije velika
Izgledi da je grupa gerilskih pobunjenika iz planinskog dijela najsiromašnije arapske države uspjela bez promašaja razoriti dragocjena postrojenja moćne Saudijske Arabije prilično su niski. Ok, postoji mala šansa da im se posrećilo. No, prošlost ukazuje da je to malo vjerojatno: ovaj napad je za tri klase uspješniji od svega što su Hutiji dosad uspjeli napraviti. No, i dalje se postavlja pitanje otkud toj grupi tehnologija i znanje za tako sofisticirani udar – odgovor je lagan: iz Irana.
No, tu vezu je teže dokazati, a čak i da se dokaže, Hutiji imaju legitimno pravo ratovati protiv Saudijske Arabije, i iranskim oružjem, jer Saudija ratuje protiv njih. Preciznost napada jače ukazuje na Iran nego samo priznanje Hutija: teško da bi jemenski pobunjenici raspolagali obavještajnim informacijama gdje točno treba udariti – to im je moralo doći izvana.
Iran je gotovo sigurno dobavljač oružja
Iran je gotovo sigurno dao oružje kojim su pogođena postrojenja u Saudijskoj Arabiji – bilo da je napad došao iz Jemena, ili vjerojatnije iz dijelova Iraka, možda čak iz samog Irana. Teza s Hutijima je vjerojatno propagandna varka – jemenskim pobunjenicima odgovara “slava” koja bi došla s tako uspješnim pogotkom protiv ratnog protivnika; čak i ako ga nisu izveli, Hutiji će se rado njime pohvaliti, to stvara dojam da su moćniji i opasniji nego što to doista jesu.
S druge strane, “jemenska teorija” ograničila bi očekivani saudijski protunapad na prostor gdje Rijad ionako već ratuje, i to vrlo neuspješno. Iranu je u interesu pokušati zamutiti trag preko Jemena jer bi takvo objašnjenje – da se prihvati – umanjilo mogućnost izravne vojne odmazde protiv Irana, ili nametanje novih diplomatskih i ekonomskih sankcija režimu u Teheranu.
Uvjerljivija objašnjenja za napad su teža za dokazati
No, tezu s Hutijima treba staviti na hold jer postoje uvjerljivija objašnjenja. Njih je doduše teže dokazati, a kronična lažljivost Trumpove administracija samo komplicira problem. Washington tvrdi da je Iran izravno uključen u napad – državni tajnik Mike Pompeo čak tvrdi da je došao s iranskog teritorija. I druge analize govore o tome da saudijska naftna postrojenja nisu pogođena iz dronova, nego krstarećim raketama, ali iz Iraka. Satelitske snimke i prve analize udara govore da je on došao sa sjevera – iz Iraka ili Irana – a ne s juga, gdje se nalaze jemenski pobunjenici.
Tu se javlja prvi problem koji nema veze s Jemenom, Irakom ili Iranom – problem o kojem mnogi govore još od 2017.: s Donaldom Trumpom u Bijeloj kući, u trenutku krize nitko neće vjerovati američkom predsjedniku ni njegovoj administraciji, jer oni svakodnevno lažu o svemu važnome i nevažnome. Kad se dogodi nešto opasno, a oni i kažu istinu, kredibilitet će im već biti potrošen na tričarijama oko kojih lažu svaki dan.
Trump je spreman falsificirati i meteorološku kartu
Uzmimo samo zadnji tjedan – predsjednik je na Twitteru napisao da uragan prijeti nizu država, među koje je greškom uvrstio Alabamu. No, Trump se nije dao ispraviti, nego je falsificirao meteorološku kartu, u stilu petogodišnjaka: na kartu s poljem udara uragana flomasterom je dodao crni polukrug, koji obuhvaća i Alabamu. Centar za uragane pod njegovim je političkim pritiskom promijenio svoju prognozu tjedan dana nakon što je uragan već prošao i odjednom objavio da je i Alabama bila na udaru – a nije.
E sad, takav prevarant će vam – autoritetom ureda u kojemu sjedi – par dana kasnije govoriti o krivcima napada što je iz pogona izbacio pet posto svjetske proizvodnje nafte i zaprijetio svjetskoj ekonomiji. Razumno je sumnjati u njegove riječi. Dapače, bilo bi razumno potpuno ga diskvalificirati kao lažljivca, jer nije bolji od toga. Njegov State Department, na čelu s Pompeom koji šefu viri iz dvanaesnika, nije ništa vjerodostojniji.
Pompeo je uranio s odgovorima o napadu
Uvjerljivost američkih argumenata dovodi u pitanje činjenica da je Pompeo izašao s odgovorima već par sati nakon napada, prebrzo da se doista ustanovi što se doista dogodilo. Još gore, Washington bar inicijalno nije objavio nikakve dokaze koji bi osvjedočili da je Iran kriv za napad. Da se razumijemo – američka verzija vrlo vjerojatno je istinita, pa je ovaj sklop izgubljenog povjerenja i naprasnih optužbi bez dokaza još porazniji – Trumpovoj Americi ne vjeruje se čak ni kad je u pravu.
Možemo otići i korak dalje: ništa od ovog što sam napisao nije tajna, i to dobro znaju u Teheranu. Trumpova lažljivost, koja je toliko osakatila američki kredibilitet, mogla je bila ključni element iranske kalkulacije: znali su da će ih Amerika provaliti, ali su znali i da Trumpovoj Americi mnogi više ne vjeruju, pa je računica za napad bila jednostavnija nego u normalnim vremenima.
Da se razumijemo – Iran laže svakodnevno, čak i formalno: prije par tjedana britanske vlasti u Gibraltaru oslobodile su uzapćeni tanker nakon pisane potvrde iranske vlade da on ne nosi naftu u Siriju; tjedan dana kasnije, taj se tanker usidrio u Siriji.
Saudijska Arabija je vojno najnesposobnija zemlja na svijetu
Napad na naftna postrojenja potvrdio je što su mnogi znali: Saudijska Arabija je bez premca vojno najnesposobnija zemlja na svijetu. Rijad ima treći najveći obrambeni proračun, nakon Amerike i Kine, ali s tim silnim oružanjem nije u stanju zaštititi ni ključne nacionalne resurse, kamoli dobiti rat protiv gerilaca u Jemenu. Gotovo da nema ozbiljnog američkog oružja kojim Saudija ne raspolaže – sve uzalud, uključujući i proturaketni sistem Patriot koji bi trebao zaštititi baš gradove i naftna postrojenja.
Sjetit ćete se, prije par godina Hutiji su uspjeli raketom sa svog udaljenog područja pogoditi predgrađe Rijada. Vojni teoretičari, politolozi i sociolozi raspravljaju bar pola stoljeća o tome zašto su arapske vojske tako neuspješne, još od katastrofalnog poraza udruženih vojski triju arapskih država protiv slabijeg Izraela u Šestodnevnom ratu 1967.
Jedno objašnjenje kaže da je presudni uteg organizacija arapskih vojski, koja vojnike i zapovjednike veže na osnovi osobne lojalnosti pripadnicima obiteljskog klana – vojska nije ustrojena po zahtjevima ratovanja, nego po “plemenskom” načelu, što ne funkcionira za vojske u modernim ratovima. U svakom slučaju, saudijski primjer u Jemenu dokazuje da boj ne bije ljuto oružje – njega s američke zalihe ima i previše, ali bez učinka.
Podtekst je još zanimljiviji
Iz američke perspektive, simbolički najgori ishod potrage za stvarnim napadačem na saudijska postrojenja bila bi potvrda teorije da ga je lansirala šijitska milicija s juga Iraka. To bi, u dugom trajanju, potvrdilo da je odluka Georgea W. Busha 2003. o napadu na Sadama Huseina na kraju Irak pretvorila u poligon za uspon sunitskih militanata na sjeveru (ISIS) i iransko igralište na jugu. Još nepotvrđene informacije kažu da je napad navodno bio osveta za nedavni izraelski napad dronovima na postrojenja šijitskih Narodnih mobilizacijskih snaga u Siriji.
Podtekst je još zanimljiviji – ako je istinito, to bi obrazloženje jasno svrstalo Izrael i Saudijsku Arabiju na istu stranu – ne samo po protuiranskoj politici, nego bi značilo da Iran napada Saudijsku Arabiju iz odmazde za napad Izraela. Znamo, naravno, da Saudijska Arabija čak ni ne priznaje Izrael, ali već dugo s njim dijeli iste političke interese. Krunskom princu Mohamedu bin Salmanu sigurno ne bi bilo lako objasniti kako to da je njegova zemlja napadnuta zbog “akcija cionista”.
Trump je na sve ovo reagirao u jednom od svojih poznatih izdanja – tvitao je da je “američko oružje zapeto i spremno”, što je u pravilu znak da se neće dogoditi ništa više od tvita.
Trump se prijeti samo zbog programa Fox News
Takve Trumpove poruke uglavnom služe da on djeluje opasno i ratoborno u programu Fox Newsa, koji gledaju njegovi glasači. Dapače, Trump je već neko vrijeme u pokušaju detanta s Iranom – očajno mu treba vanjskopolitički uspjeh – zbog čega je prošlog tjedna izgubio i savjetnika za nacionalnu sigurnost Johna Boltona, poznatog jastreba prema Iranu.
Ishod prijetećeg tvita, koji implicira da će se o budućim američkim akcijama odlučivati u Rijadu, ne u Washingtonu, može na kraju biti potpuno obrnut. Trump razmatra ublažavanja sankcija Iranu, ne bi li stvorio uvjete za mogući susret s predsjednikom Hasanom Ruhanijem i “veliki deal”.
Iran se ponaša sve agresivnije, ali u ograničenoj dozi
I tu smo došli do temeljnog razloga zašto se sve ovo vjerojatno događa: Iran se ponaša sve agresivnije – ali svaki put u ograničenoj porciji destrukcije – kako bi druge igrače (Kinu, Rusiju, Europsku uniju) upozorio na što je sve sposoban ako hoće – prvenstveno u Perzijskom zaljevu, ali i šire, od Sirije i Libanona do Jemena. Radi to zato što je prije četiri godine sklopio sporazum koji je bio “fair deal” – odustao je nuklearnog naoružanja, a zauzvrat dobio ukidanje sankcija.
No, onda je došao Trump i istupio iz tog sporazuma – ne zato što ga se Iran nije pridržavao, nego zato što nije podnosio da je sporazum sklopio Obama. Iran tako i dalje ne razvija nuklearno oružje, ali trpi američke sankcije iako se pridržava sporazuma. Sve ove akcije, uključujući vjerojatno i napad na saudijska naftna postrojenja, signali su ostatku svijeta što sve Iran može napraviti ako se suluda Trumpova politika nastavi. Što dalje? Znajući Trumpa, sve je moguće. Ali je, isto tako, od svih ishoda najmanje izgledan onaj u kojem bi pobijedio razum.