Koliko je ono građana Hrvatske blokirano jer nisu otplaćivali kredite pa im vjerovnik s računa odmah capne svaku kunu za dug? Koliko je grdnih nesretnika nadrljalo jer je netko doma ostao bez posla pa su mislili da će se za neko vrijeme izvući ako vraćaju samo glavnicu, a onda ih je potopila kamata. Sada ih je valjda oko 260 tisuća. Kolikima su već zaplijenjene kuće i nekretnine? Koliki su morali prodati stan koji su naslijedili od roditelja da namire bankovne zajmove za neki mali biznis koji je propao? Pa im je ostalo jedino da žive u parku.
Svi su pred kamerama kao sentimentalni prema tim iščašenim sudbinama i ljudskoj nesposobnosti da predvidi svoj crni dan. Ali ovo je kapitalizam, podučit će naciju ministar financija Marić svojim mekim mačjim glasom, a cijela Vlada seriozno će klimati glavama. Ruke su nam vezane.
Ugovor je armirani beton
Moramo, znači, svi obavezno paziti kako se zadužujemo, je li tako? Što si uzeo, moraš vratiti. Dugovi se moraju podmiriti. To se zove financijska pismenost, uči li se to uopće u školi? Potpisao si se na taj ugovor, poštovani građanine. Ugovor je armirani beton. Ako ne možeš poslati djecu na studije jer je to preskupo, stvarno šteta, ali onda se moraju zaposliti u pekari.
Živa istina.
Ali opet – a na to smo se u Hrvatskoj lijepo navikli – kako za koga. Jer evo javlja kolega Frenki Laušić da je Vlada upravo otpisala novu tranšu kredita koje je državna banka HBOR 1996. počela davati braniteljima na temelju braniteljskog statusa.
Kad državna banka izvisi za 98 posto kredita
Ideja je bila da im se pomogne da se samozaposle, to jest da pokrenu nešto u poljoprivredi, da otvore obrt ili da, kao poslodavci, u svojim tvrtkama zaposle još radnika. Kamata povlaštena: tri posto. Ali vraćeno je samo dva posto novca iz cijele te kreditne linije koja je odavno mrtav slučaj. Za preostalih 98 posto HBOR je izvisio. Od 319 milijuna – banka je dobila natrag dva posto.
Čak 98 posto poduzetnika s ratnom iskaznicom nije se, dakle, uopće zamaralo svojim ratama. Trebalo bi stvarno vidjeti imena svih tih dužnika i njihove imovinske kartice, HBOR-u je sud već jednom naredio da daju javnosti podatke koje su naumili skrivati. Pa da vidimo i ove. Nekako mislim da bi se tu našlo svega. A neki od kreditiranih čak su tužili državu jer im još nije otpisala te kredite. Od kojih im nikad nije palo na pamet otplatiti ni jednu jedinu kunu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Je li ovo neki vic? Neka jugoudbaška podvala borcima za Hrvatsku? Neka podmukla srbočetnička novinarska spačka?
A sad nagla skretnica
Nije. Braniteljima koji su uzeli te kredite vlasti su do sada, malo po malo, oprostile 240 milijuna kuna. Ostalo je još 79 milijuna, a i to će se također potiho prebrisati u dogledno vrijeme kao da ga nikad nije ni bilo. Glavnica plus kamate: fiju.
Treba li reći da se o tome ništa nije pitalo porezne obveznike koji po raznim osnovama filaju portfelj državne banke HBOR? I koji, dakako, kod sebe doma i u svojim poslovima moraju biti financijski pismeni ili će im vjerovnici doći glave.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, kako vidimo i kroz ovaj slučaj, svi u Hrvatskoj žive u kapitalizmu, jedino se za kategoriju branitelja na razne načine organizira da žive u socijalizmu. A kad su izborni glasovi u pitanju, podsjećanje na principe i jednaka prava za sve zna biti sasvim jeftino i uzaludno. Tako da sada treba očekivati naglu skretnicu i raspravu o tome je li autor ove vijesti možda Srbin kao možda i mi koji smo se na nju nakačili. Jesu li nam očevi bili majori u JNA? Gdje smo bili 1991.? I zašto se ne isele svi oni koji će se nad ovim zgražati kad je očito da ne vole Hrvatsku?
Što smo danas naučili iz vijesti o otpisu kredita? Branitelji u ovoj zemlji žive u socijalizmu
Braniteljima koji su uzeli te kredite vlasti su oprostile 240 milijuna kuna. Ostalo je još 79 milijuna, a i to će se potiho prebrisati
Trebalo bi sad stvarno vidjeti imena svih tih dužnika s braniteljskom iskaznicom kojima je država otpisala kompletne krediti i uz to njihove imovinske kartice. HBOR-u je sud već jednom naredio da daju javnosti podatke koje su naumili skrivati. Pa da vidimo i ove. Nekako mislim da bi se tu našlo svega.
Koliko je ono građana Hrvatske blokirano jer nisu otplaćivali kredite pa im vjerovnik s računa odmah capne svaku kunu za dug? Koliko je grdnih nesretnika nadrljalo jer je netko doma ostao bez posla pa su mislili da će se za neko vrijeme izvući ako vraćaju samo glavnicu, a onda ih je potopila kamata. Sada ih je valjda oko 260 tisuća. Kolikima su već zaplijenjene kuće i nekretnine? Koliki su morali prodati stan koji su naslijedili od roditelja da namire bankovne zajmove za neki mali biznis koji je propao? Pa im je ostalo jedino da žive u parku.
Svi su pred kamerama kao sentimentalni prema tim iščašenim sudbinama i ljudskoj nesposobnosti da predvidi svoj crni dan. Ali ovo je kapitalizam, podučit će naciju ministar financija Marić svojim mekim mačjim glasom, a cijela Vlada seriozno će klimati glavama. Ruke su nam vezane.
Ugovor je armirani beton
Moramo, znači, svi obavezno paziti kako se zadužujemo, je li tako? Što si uzeo, moraš vratiti. Dugovi se moraju podmiriti. To se zove financijska pismenost, uči li se to uopće u školi? Potpisao si se na taj ugovor, poštovani građanine. Ugovor je armirani beton. Ako ne možeš poslati djecu na studije jer je to preskupo, stvarno šteta, ali onda se moraju zaposliti u pekari.
Živa istina.
Ali opet – a na to smo se u Hrvatskoj lijepo navikli – kako za koga. Jer evo javlja kolega Frenki Laušić da je Vlada upravo otpisala novu tranšu kredita koje je državna banka HBOR 1996. počela davati braniteljima na temelju braniteljskog statusa.
Kad državna banka izvisi za 98 posto kredita
Ideja je bila da im se pomogne da se samozaposle, to jest da pokrenu nešto u poljoprivredi, da otvore obrt ili da, kao poslodavci, u svojim tvrtkama zaposle još radnika. Kamata povlaštena: tri posto. Ali vraćeno je samo dva posto novca iz cijele te kreditne linije koja je odavno mrtav slučaj. Za preostalih 98 posto HBOR je izvisio. Od 319 milijuna – banka je dobila natrag dva posto.
Čak 98 posto poduzetnika s ratnom iskaznicom nije se, dakle, uopće zamaralo svojim ratama. Trebalo bi stvarno vidjeti imena svih tih dužnika i njihove imovinske kartice, HBOR-u je sud već jednom naredio da daju javnosti podatke koje su naumili skrivati. Pa da vidimo i ove. Nekako mislim da bi se tu našlo svega. A neki od kreditiranih čak su tužili državu jer im još nije otpisala te kredite. Od kojih im nikad nije palo na pamet otplatiti ni jednu jedinu kunu.
Je li ovo neki vic? Neka jugoudbaška podvala borcima za Hrvatsku? Neka podmukla srbočetnička novinarska spačka?
A sad nagla skretnica
Nije. Braniteljima koji su uzeli te kredite vlasti su do sada, malo po malo, oprostile 240 milijuna kuna. Ostalo je još 79 milijuna, a i to će se također potiho prebrisati u dogledno vrijeme kao da ga nikad nije ni bilo. Glavnica plus kamate: fiju.
Treba li reći da se o tome ništa nije pitalo porezne obveznike koji po raznim osnovama filaju portfelj državne banke HBOR? I koji, dakako, kod sebe doma i u svojim poslovima moraju biti financijski pismeni ili će im vjerovnici doći glave.
No, kako vidimo i kroz ovaj slučaj, svi u Hrvatskoj žive u kapitalizmu, jedino se za kategoriju branitelja na razne načine organizira da žive u socijalizmu. A kad su izborni glasovi u pitanju, podsjećanje na principe i jednaka prava za sve zna biti sasvim jeftino i uzaludno. Tako da sada treba očekivati naglu skretnicu i raspravu o tome je li autor ove vijesti možda Srbin kao možda i mi koji smo se na nju nakačili. Jesu li nam očevi bili majori u JNA? Gdje smo bili 1991.? I zašto se ne isele svi oni koji će se nad ovim zgražati kad je očito da ne vole Hrvatsku?