Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Što smo naučili u godinu dana HDZ-a i HNS-a? Da i dubinsko konvertitstvo i prevara birača prolaze bez pobune

Kako se danas, na obljetnicu aktualne Vlade, veliki prosvjedi iz 2009. čine nestvarnima

Oktroiranje Jadranke Kosor nakon odlaska Sanadera 2009. povuklo je višemjesečne velike prosvjede u Zagrebu i Splitu. Dakle tada je postojao društveni, politički i intelektualni impuls i kapacitet da se građani pobune protiv toga da ih se tretira kao nekoga bez koga se mogu provoditi bitni politički procesi. Prosvjednici su naravno u svojoj glavnoj tezi o nemoralnosti Kosoričinog imenovanja bili u pravu. No, ona je barem bila potpredsjednica Sanaderova Vlade i izabrana je na listi HDZ-a. To znači da nije došlo do potpune prevare birače kao kada je, prije točno godinu dana, HNS ušao u Vladu

Iako je prošlo tek godinu dana od potresa koji je uzdrmao političku scenu i umjesto logične koalicijske Vlade nacionalista i klerikalaca, tj. HDZ-a i MOST-a, donio dotad nezamislivu koaliciju HDZ-a i HNS-a na vlast, imamo dojam da ova agonija traje cijelu vječnost. Nova nam Vlada nije zapravo donijela ništa. Riječ je isključivo o Vladi, unutar sebe posvađanog i idejno podijeljenog HDZ-a, u kojoj ostaci HNS-a sve neuspješnije igraju ulogu statista, a manjine se u paničnom strahu od histerije koja bi se izlila na njih, ukoliko bi je oni srušili, ne usuđuju ništa bitno pokrenuti.

Drugim riječima, svjedočimo jednom dugotrajnom mrcvarenju, koje bi zapravo puno bolje pristajalo kao opis onoga što gledamo, umjesto famozne stabilnosti koju nam Plenković i ostali prodaju. Ova Vlada u konačnici i ne proizvodi ništa drugo, osim kontinuirane nestabilnosti i potresa i na vlasti je održava jedino kombinacija nedostatka vjere kod dobrog dijela građana u vezi s tim da se nešto može istinski promijeniti, neorganizirana i neuvjerljiva opozicija te činjenica da su mnogi građani definitivno digli ruke od Hrvatske i odlučili otići. Usporedimo li današnju situaciju s onom iz 2009., shvatit ćemo koliko je ovdašnje društvo diglo ruke od samog sebe.

Jedan od najzrelijih političkih dokumenata u novije doba

Te godine, u jeku najsuvislijih prosvjeda u suvremenoj Hrvatskoj, onih koje je na fakultetima pokrenula i organizirala Akademska solidarnost, s osnovnim zahtjevom za uvođenjem besplatnog obrazovanja dogodio se iznenađujući odlazak Ive Sanadera s premijerske funkcije te instaliranje Jadranke Kosor na njegovo mjesto. Ne ulazeći uopće u to da je buduća premijerka na tu poziciju, kao i na poziciju predsjednice HDZ-a izglasana javnom aklamacijom, bez ijednog protukandidata, njezino preuzimanje čelne funkcije u zemlji jeste bilo legalno, ali nije bilo legitimno. Iz prostog razloga što je izbore, koji su okončani gotovo izjednačenim rezultatom, zapravo dobio sam Ivo Sanader sa svojom osobnošću, kakva god ona bila, i što su ljudi koji su glasali za HDZ birali još jednom njega kao premijera.

Stoga bi u svakoj normalnoj zemlji njegovo povlačenje s mjesta premijera značilo automatski nove izbore. No, ne i u Hrvatskoj. Ovdje je na tu funkciju oktroiran netko drugi, što je za sobom povuklo višemjesečne prosvjede u Zagrebu i Splitu, koji su na svom vrhuncu u glavnom gradu znali okupiti i po desetak tisuća prosvjednika, a u Splitu oko dvije tisuće. Gledajući objektivno, nije se radilo o prevelikim brojkama, ali je postojao konstantan javni pritisak, koji je ukazivao na nemoralnost i neodrživost takve situacije.

Paralelno s tim, Akademska solidarnost objavila je i svoju deklaraciju, jedan od najzrelijih političkih dokumenata u novije doba. Dakle tada je postojao društveni, politički i intelektualni impuls i kapacitet da se građani pobune protiv toga da ih se tretira kao nekoga bez koga se mogu provoditi bitni politički procesi. Prosvjednici su naravno u svojoj glavnoj tezi o nemoralnosti Kosoričinog imenovanja bili u pravu. No, ona je barem bila potpredsjednica Sanaderova Vlade i izabrana je na listi HDZ-a. To znači da nije došlo do potpune prevare birače.

Društvo je u proteklih devet godina postalo znatno apatičnije

S ulaskom HNS-a u Vladu je pak posve drukčiji slučaj. Ovdje je došlo do klasične prevare birača i raskola te stranke, i to nakon višemjesečnih laži njihovog predsjednika da se to neće ni u kojim okolnostima dogoditi. K tome, parlamentarna većina uopće ne bi postojala bez prebjega iz SDP-a, čovjeka opterećenog sudskim procesom i do jučer šefom kabineta bivšeg predsjednika Vlade iz SDP-a. Ovolika količina konvertitstva, bazično amoralnog ponašanja i istinske prevare birača, prošla je glatko bez ikakve ozbiljne društvene pobune.

Što znači samo to da je hrvatsko društvo u proteklih devet godina postalo znatno apatičnije, neosjetljivije na nepravdu i nesposobno da suvislo artikulira pobunu. Povrh svega, iznova se vratilo u atmosferu otvorenog iskazivanja mržnje i netolerancije prema različitima, zahvaljujući djelovanju raznih klerikalnih organizacija i stranaka, odlično uvezanih s moćnim dijelovima crkve i HDZ-a.

Upravo to čini ključni element Plenkovićeve stabilnosti. Ona ne predstavlja ništa drugo, doli mirnu atmosferu i otvoren poligon za bujanje klerikalnog i ustašo-nostalgičarskog pokreta i nikakvo optuživanje medija za stvaranje negativne atmosfere i izbjegavanje da se suoči s vlastitom ulogom i odgovornošću u stvaranju ovakvog društvenog konteksta, premijeru neće pomoći promijeniti ovu činjenicu.

Reforma obrazovanja završila konzultacijama s biskupima

Famozna pak reforma školstva, koji su haenesovci izvukli kao ključni razlog za ulazak u koaliciju, ponudivši nestranačko lice liberalne Hrvatske na čelo ministarstva znanosti i obrazovanja, završila je s ministričinom konzultacijama s biskupima i predstavnicima branitelja oko toga što će se predavati u školi, kao i s uvođenjem novih zakonskih odredbi koje izravno privilegiraju braniteljsku populaciju pri zapošljavanju na ravnateljske položaje.

Uz sve to, dubioze oko Agrokora, koji je također naveden kao jedan od ključnih razloga zbog kojih je potrebna stabilnost, ne samo da uopće nisu riješene, nego su i produbljene.
Kad stvari ovako posložimo i sagledamo ih u cjelini, shvatit ćemo da je do sada bilo groznih Vlada, čak i više njih, ali da se nijedna nije ova otvoreno ismijavala s građanima i njihovom inteligencijom. To zaključujemo posve sigurni i unatoč tome što je konkurencija zaista ozbiljna.

Dragan Markovina
Povjesničar i publicist
168 članaka Više o autoru