Nekad je nužno odabrati stranu

Štrajk u školama izazvao je premijer. Na njemu je da ga i završi

Nema više teorije da će se sama od sebe stišati ova zakovitlana drama koja se premijeru nezgodno poklopila s izborima

21.11.2019., Zagreb -Premijer Plenkovic obratio se izmedju dva protokola prosvjednicima na Trgu svetog Marka. 
Photo: Patrik Macek/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Postojalo je brzo i lako rješenje, a za Vladu i puno jeftinije nego što će državnu blagajnu koštati bijesne akrobacije koje je premijer izvodio do sada. Trebalo je učiteljima i profesorima naprosto povećati koeficijente, samo to su tražili još od 2017. godine. Mogao se s njima dogovoriti neki privremeni veći koeficijent koji će eventualno biti korigiran kad se cijela računica napravi za sve državne i javne službe. Oni bi na to pristali. I stvar bi bila ekspresno završena, štrajka ne bi bilo.

Premijer Plenković konačno je jutros sišao sa zlatnog Olimpa, obratio se pobunjenim učiteljima i profesorima i počastio ih uljudnim riječima s kakvima uvijek zna lijepo komunicirati sa sugovornicima iz Bruxellesa. Rekao im je da poštuje štrajk, da je otvoren za dijalog i pozvao ih na “razgovor koji će biti danas”. Zvučao je umilno, poza je bila skrušena. Svoju Vladu nazvao je prijateljem radnika i umirovljenika, što će reći i prijateljem zaposlenih u školama.

Čin Zeusove milosti odigrao se na Markovom trgu, pred kamerama hrvatskih medija. Iz današnje perspektive je jasno da odigravanje ovog finala s takvom javnom predstavom na otvorenom nije bilo potrebno nikome jer se problem sa štrajkašima mogao odavna skinuti s dnevnog reda davno, vrlo jednostavno i bez ikakve drame.

Ni da ih saslušaju

Ničega od ovoga, naime, ne bi bilo da su im se naprosto povećali koeficijenti složenosti posla, odnosno da se učinilo samo ono što kao svoj zahtjev formuliraju još od 2017. godine. Postojalo je, dakle, brzo rješenje, a za Vladu i puno jeftinije nego što će državnu blagajnu koštati bijesne akrobacije koje je Plenković izvodio od tada.

Mogao se s prosvjetarima dogovoriti neki privremeni veći koeficijent koji će eventualno biti korigiran kad se cijela računica napravi za sve državne i javne službe. Oni bi na to pristali. I stvar bi bila ekspresno završena, štrajka ne bi bilo i mirno bi se vozilo dalje. Ali u Banskim dvorima sve ovo vrijeme nije bilo nikakvog interesa ni da ih se sasluša.

Ministrica Divjak je pozitivan lik

Ministrica Divjak pokušavala je što je mogla, ali nije uspjela. Ako mene pitate, ona će dugo poslije ove Vlade ostati zapamćena kao pozitivan lik, ma što se danas popodne ili sutra dogodilo s njenim ministarskim mjestom. Kao jedna od rijetkih članova/članica Vlade ikad, stala je u krizi na stranu svoje struke. Time se upadljivo izdvojila iz mase tolikih i tolikih nekarakternih ministara debelog obraza, a neznatne važnosti, koji uvijek radije gledaju kako se sve pod njima urušava nego da kompromitiraju svoju poslušnost i tako ugroze svoju velevrijednu fotelju.

Prema tome, kad se sve zbroji, oduzme i podijeli, svega ovoga uopće nije trebalo biti. Nije se učiteljima trebalo narugati tako da se ono što oni traže galantno da svima, pa da ih se tako na ljestvici vrijednosti gurne još dalje nego što su bili.

Bahati pristup Vlade

A kad je već Plenković sve tako krivo proračunao, svakako nije trebalo instruirati sivog ministra rada Aladrovića da se grozi sindikatima i kao premijerov trbuhozborac odapinje svoja ‘ne, ne i ne’. Nije trebalo slati Radovana Fuchsa, nekadašnjeg HDZ-ovog ministra i vječnog političkog funkcionera u prosvjeti, iza koga – podsjetite me ako griješim – nisu ostale veće zasluge, da danas u svim novinama pere i dere ministricu Divjak kojoj, brat bratu, nije ni do koljena.

A poglavito nije trebalo biti usputnih ciničnih premijerovih komentara na račun poslovično mirne i trpežljive školske čeljadi (‘Okej, onda ćemo svima povećati plaće za 100 posto’), koja je u ovom štrajku pokazala neočekivanu čvrstoću i tvrdoglavost, pa čak i onda kad su im ucjenjivački javili da štrajk, sorry, više neće biti plaćen. Taj bahati pristup učiteljima je toliko ogadio drugu stranu da na kraju djeluju kao da su spremni protestirati dovijeka.

Batina ima dva kraja

A kako batina nadmoći uvijek ima dva kraja – tako jedan njen kraj sada stoji ravno nad Plenkovićevom glavom. Nema, naime, više teorije da će se sama od sebe stišati ova zakovitlana drama koja se premijeru tako nezgodno poklopila s predizbornim zagrijavanjima, a niti da će on iz nje izaći kao pobjednik na bijelom konju. Zato mu je najpametnije da odmah, nakon što se jutros konačno odlučio uprizoriti pred štrajkačima u svom najpristojnijem izdanju, nađe načina da pokupi krš koga je potpuno nepotrebno porazbacao naokolo. To će vrlo lako učiniti ako se samo prisjeti što su prosvjetari jedino tražili od početka dok ih je on motao i navlačio od nemila do nedraga. Koeficijent.