Okej, premijer i Vlada su odlučili džonom zgaziti djelatnike u obrazovanju, sektoru za koji nas evo već tri godine uvjeravaju da je gotovo odsudno ključan za budućnost zemlje. Štrajk koji traje već 25 radnih dana od idućeg tjedna više neće biti plaćen, a sve ponude koje je Vlada bacala na stol sindikatima tijekom neobično rijetkih sastanaka djeluju kao da su dizajnirane upravo tako da ih ovi odbiju.
Odavno je jasno da pomoći za prosvjetne djelatnike neće biti sa strane HNS-a i ministrice Blaženke Divjak – stječe se dojam da bi i u slučaju da Plenković naredi hapšenje sindikalnih vođa i smanjivanje plaća u školama za pedesetak posto – oni slegnuli ramenima i pričali o tome kako je interes đaka najvažniji ostajući u vlasti (okej, ovo jest malo previše karikirano, ali, poanta je jasna).
“Dosta” samo za obrazovanje
Ono što trenutno u cijeloj priči nije izvjesno, osim samog kraja ovog sukoba koji se još ne nazire, je motivacija i politički rezon kojim Plenković i Vlada pred izbornu godinu (i usred kampanje za predsjedničke izbore) ulaze u otvoreni i brutalni rat s cijelim jednim sektorom u kojem, sasvim sigurno, imaju dobar postotak svojih glasača. Ili su ih imali.
Naime, da je odbijanje povećanja koeficijenta složenosti posla u obrazovanju po stopi koju traže sindikati (6,11 posto) dio Vladine proturecesijske politike, stvar bi bila jasna. No, plaće se linearno povećavaju cijeloj javnoj upravi, poreznim olakšicama iz godine u godinu rastu svima, a pogotovo onima koji najbolje zarađuju, sami koeficijenti su povećavani u nekim drugim sustavima, ali je, eto, jedino u obrazovanju premijer odlučio reći – dosta.
Slučaj Aladrović
Teško je, dakle, promišljati o Plenkovićevoj racionalnoj motivaciji za ovakav udar na učionice. Jer, ako doista misli ozbiljno s analizom koeficijenata u cijeloj javnoj upravi koju bi trebali napraviti vanjski konzultanti – što bi ga koštalo da od 1. srpnja iduće godine prosvjeti obeća baš traženih 6,11, a ne tek dva posto povećanja? Pa valjda bi i to obećanje bio poguranac da se ozbiljna analiza i promjena sustava koeficijenata napravi na vrijeme, dok Plenković još sjedi u Banskim dvorima pa svoje obećanje može i izvršiti. S druge strane, takvu ponudu bi i sindikati teško mogli odbiti.
No, ponižavanje učitelja i profesora na koje se odlučila Vlada ne iscrpljuje se samo u Potemkinovim analizama, minimalnim povećanjima i nevoljkom i lijenom pregovaranju dok su učionice prazne (bilo bi logično da je Vladi stalo do toga da se štrajk čim prije završi pa da pregovori budu što frekventniji i učinkovitiji). Doista je nevjerojatno da su Banski dvori za zaštitno lice pregovora sa sindikatima izabrali friškog ministra rada i mirovinskog sustava, Josipa Aladrovića, koji je do prije nekoliko mjeseci javnost (kao ravnatelj HZMO-a) uvjeravao da će sindikalni referendumski zahtjevi oko mirovinske reforme oštetiti mirovinski sustav za 45 milijardi kuna, da bi nedavno bezuvjetno prihvaćanje svih referendumskih zahtjeva ocijenio – korakom naprijed u uređenju mirovinskog i radnog zakonodavstva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Osveta?
No, baš isturanje Aladrovića možda pokazuje da je stvar pomalo postala – osobna. Plenkoviću sigurno nije bilo lako progutati poraz oko mirovinske reforme (inače, još jedan potpuno nepotreban politički debakl), pa se možda želi na neki način osvetiti nekima od sindikalnih sudionika obje priče tvrdim stavom oko plaća u obrazovanju.
Samo, takva igra je možda psihološki shvatljiva, ali je politički teško utrživa. Barem za HDZ. Jer, tobožnje inzistiranje na stabilnosti javnih financija zbog 400 milijuna kuna za plaće u obrazovanju (otprilike cijena jednog od dva Blackhawk helikoptera koji se kupuju za ministarstvo obrane) može eventualno i (vrlo) možda privući glas nekog od članova udruge “Lipa” ili birača malenog HSLS-a, ali Vladina čizma za zbornice jamačno će dobar dio učiteljskih i profesorskih glasova koji su dosad išli HDZ-u otjerati na neke druge listiće.
Kad promašaji postanu obrazac
Stoga se, po svemu sudeći, slobodno može reći da na pitanju štrajka u prosvjeti svjedočimo live-prijenosu jednog ozbiljnog političkog samoranjavanja s neizvjesnim završetkom. Ono što je, međutim, vrlo izvjesno i – makar za HDZ – krajnje zabrinjavajuće, jest da je ovakav obrazac očitih političkih promašaja postao pravilo ponašanja Andreja Plenkovića u posljednje vrijeme. HDZ je, naime, izazvao riskantne izbore u Lici kako bi razvlastio župana Darka Milinovića, no rezultati su ispali takvi da je Milinović ostao na funkciji. Zatim je Plenković za europske izbore složio listu koju je nakrcao poluanonimnim i sebi odanim mlađim HDZ-ovcima, računajući valjda na ankete koje su pokazivale solidnu prednost za njegovu stranku. Nije uspio dobiti više mandata ni od Bernardićevog SDP-a što je izazvalo stranačka crnolabudna preispitivanja i turbulencije koje traju do danas.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pa je onda HDZ (dakle, Plenković) odlučio iznajmiti sabornicu za sastanak predsjedništva Europske pučke stranke. Kako se radi o neuobičajenoj praksi, oporba i javnost su se očekivano digle na noge. Danas je EPP odustao od sastanka u Hrvatskom saboru i od svega je ostala samo politička šteta za HDZ.
Telefonska čistka
Naposljetku, usred kampanje za predsjedničke izbore, neposredno pred predstavljanje programa HDZ-ove kandidatkinje Kolinde Grabar-Kitarović Plenković otvara priču o govoru mržnje na zatvorenim WhatsApp grupama, najavljujući čistke u stranci. Ako je netko mislio da će se raditi o demokratskom i proceduralno ispravnom odstranjivanju ljudi koji su prešli granicu u prijetnjama, dosta mu je da pogleda najavu za sjednicu zagrebačkog Gradskog odbora HDZ-a koji ima osamdesetak članova. Sjednica će biti održana telefonski.
Uglavnom, kad se poreda nekoliko teško objašnjivih i zapravo ničim izazvanih političkih promašaja hrvatskog premijera i vodstva HDZ-a u posljednje vrijeme, dobiva se dojam da ti ljudi nisu u stanju predvidjeti zbivanja više od jednog poteza unaprijed. Što je prilično obeshrabrujuće saznanje, ne samo za HDZ. Ta ekipa, naime, još uvijek vodi cijelu zemlju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Štrajk u školama mogao bi za HDZ završiti kao Europski izbori i Lika; s ozbiljnim gubitkom glasova
Ostaje dojam kako Vlada nije u stanju predvidjeti zbivanja više od jednog poteza unaprijed
Po svemu sudeći, slobodno se može reći da na pitanju štrajka u prosvjeti svjedočimo live-prijenosu jednog ozbiljnog političkog samoranjavanja s neizvjesnim završetkom. Ono što je, međutim, vrlo izvjesno i - makar za HDZ - krajnje zabrinjavajuće, jest da je ovakav obrazac očitih političkih promašaja postao pravilo ponašanja Andreja Plenkovića u posljednje vrijeme.
Okej, premijer i Vlada su odlučili džonom zgaziti djelatnike u obrazovanju, sektoru za koji nas evo već tri godine uvjeravaju da je gotovo odsudno ključan za budućnost zemlje. Štrajk koji traje već 25 radnih dana od idućeg tjedna više neće biti plaćen, a sve ponude koje je Vlada bacala na stol sindikatima tijekom neobično rijetkih sastanaka djeluju kao da su dizajnirane upravo tako da ih ovi odbiju.
Odavno je jasno da pomoći za prosvjetne djelatnike neće biti sa strane HNS-a i ministrice Blaženke Divjak – stječe se dojam da bi i u slučaju da Plenković naredi hapšenje sindikalnih vođa i smanjivanje plaća u školama za pedesetak posto – oni slegnuli ramenima i pričali o tome kako je interes đaka najvažniji ostajući u vlasti (okej, ovo jest malo previše karikirano, ali, poanta je jasna).
“Dosta” samo za obrazovanje
Ono što trenutno u cijeloj priči nije izvjesno, osim samog kraja ovog sukoba koji se još ne nazire, je motivacija i politički rezon kojim Plenković i Vlada pred izbornu godinu (i usred kampanje za predsjedničke izbore) ulaze u otvoreni i brutalni rat s cijelim jednim sektorom u kojem, sasvim sigurno, imaju dobar postotak svojih glasača. Ili su ih imali.
Naime, da je odbijanje povećanja koeficijenta složenosti posla u obrazovanju po stopi koju traže sindikati (6,11 posto) dio Vladine proturecesijske politike, stvar bi bila jasna. No, plaće se linearno povećavaju cijeloj javnoj upravi, poreznim olakšicama iz godine u godinu rastu svima, a pogotovo onima koji najbolje zarađuju, sami koeficijenti su povećavani u nekim drugim sustavima, ali je, eto, jedino u obrazovanju premijer odlučio reći – dosta.
Slučaj Aladrović
Teško je, dakle, promišljati o Plenkovićevoj racionalnoj motivaciji za ovakav udar na učionice. Jer, ako doista misli ozbiljno s analizom koeficijenata u cijeloj javnoj upravi koju bi trebali napraviti vanjski konzultanti – što bi ga koštalo da od 1. srpnja iduće godine prosvjeti obeća baš traženih 6,11, a ne tek dva posto povećanja? Pa valjda bi i to obećanje bio poguranac da se ozbiljna analiza i promjena sustava koeficijenata napravi na vrijeme, dok Plenković još sjedi u Banskim dvorima pa svoje obećanje može i izvršiti. S druge strane, takvu ponudu bi i sindikati teško mogli odbiti.
No, ponižavanje učitelja i profesora na koje se odlučila Vlada ne iscrpljuje se samo u Potemkinovim analizama, minimalnim povećanjima i nevoljkom i lijenom pregovaranju dok su učionice prazne (bilo bi logično da je Vladi stalo do toga da se štrajk čim prije završi pa da pregovori budu što frekventniji i učinkovitiji). Doista je nevjerojatno da su Banski dvori za zaštitno lice pregovora sa sindikatima izabrali friškog ministra rada i mirovinskog sustava, Josipa Aladrovića, koji je do prije nekoliko mjeseci javnost (kao ravnatelj HZMO-a) uvjeravao da će sindikalni referendumski zahtjevi oko mirovinske reforme oštetiti mirovinski sustav za 45 milijardi kuna, da bi nedavno bezuvjetno prihvaćanje svih referendumskih zahtjeva ocijenio – korakom naprijed u uređenju mirovinskog i radnog zakonodavstva.
Osveta?
No, baš isturanje Aladrovića možda pokazuje da je stvar pomalo postala – osobna. Plenkoviću sigurno nije bilo lako progutati poraz oko mirovinske reforme (inače, još jedan potpuno nepotreban politički debakl), pa se možda želi na neki način osvetiti nekima od sindikalnih sudionika obje priče tvrdim stavom oko plaća u obrazovanju.
Samo, takva igra je možda psihološki shvatljiva, ali je politički teško utrživa. Barem za HDZ. Jer, tobožnje inzistiranje na stabilnosti javnih financija zbog 400 milijuna kuna za plaće u obrazovanju (otprilike cijena jednog od dva Blackhawk helikoptera koji se kupuju za ministarstvo obrane) može eventualno i (vrlo) možda privući glas nekog od članova udruge “Lipa” ili birača malenog HSLS-a, ali Vladina čizma za zbornice jamačno će dobar dio učiteljskih i profesorskih glasova koji su dosad išli HDZ-u otjerati na neke druge listiće.
Kad promašaji postanu obrazac
Stoga se, po svemu sudeći, slobodno može reći da na pitanju štrajka u prosvjeti svjedočimo live-prijenosu jednog ozbiljnog političkog samoranjavanja s neizvjesnim završetkom. Ono što je, međutim, vrlo izvjesno i – makar za HDZ – krajnje zabrinjavajuće, jest da je ovakav obrazac očitih političkih promašaja postao pravilo ponašanja Andreja Plenkovića u posljednje vrijeme. HDZ je, naime, izazvao riskantne izbore u Lici kako bi razvlastio župana Darka Milinovića, no rezultati su ispali takvi da je Milinović ostao na funkciji. Zatim je Plenković za europske izbore složio listu koju je nakrcao poluanonimnim i sebi odanim mlađim HDZ-ovcima, računajući valjda na ankete koje su pokazivale solidnu prednost za njegovu stranku. Nije uspio dobiti više mandata ni od Bernardićevog SDP-a što je izazvalo stranačka crnolabudna preispitivanja i turbulencije koje traju do danas.
Pa je onda HDZ (dakle, Plenković) odlučio iznajmiti sabornicu za sastanak predsjedništva Europske pučke stranke. Kako se radi o neuobičajenoj praksi, oporba i javnost su se očekivano digle na noge. Danas je EPP odustao od sastanka u Hrvatskom saboru i od svega je ostala samo politička šteta za HDZ.
Telefonska čistka
Naposljetku, usred kampanje za predsjedničke izbore, neposredno pred predstavljanje programa HDZ-ove kandidatkinje Kolinde Grabar-Kitarović Plenković otvara priču o govoru mržnje na zatvorenim WhatsApp grupama, najavljujući čistke u stranci. Ako je netko mislio da će se raditi o demokratskom i proceduralno ispravnom odstranjivanju ljudi koji su prešli granicu u prijetnjama, dosta mu je da pogleda najavu za sjednicu zagrebačkog Gradskog odbora HDZ-a koji ima osamdesetak članova. Sjednica će biti održana telefonski.
Uglavnom, kad se poreda nekoliko teško objašnjivih i zapravo ničim izazvanih političkih promašaja hrvatskog premijera i vodstva HDZ-a u posljednje vrijeme, dobiva se dojam da ti ljudi nisu u stanju predvidjeti zbivanja više od jednog poteza unaprijed. Što je prilično obeshrabrujuće saznanje, ne samo za HDZ. Ta ekipa, naime, još uvijek vodi cijelu zemlju.