Newsportali istog su dana razotkrili Vučićeve laži, emitirajući snimku njegova govora u Glini iz devedesetih godina gdje sadašnji srpski predsjednik izrijekom, posve doslovno, zagovara Veliku Srbiju, u mjestu udaljenom šezdesetak kilometara zračne linije od Zagreba. Većini Hrvata nije, dakle, smetalo što je predsjednica Republike, izabrana na HDZ-ovoj listi, gotovo srdačno dočekala predsjednika Srbije s velikosrpskim povijesnim teretom, od kojeg se on zapravo nije ni pokušao ograditi.
Većini Hrvata, također, nije smetalo što su zabranjeni prosvjedi protiv Vučićeva posjeta, koji su se trebali održati na Markovu trgu. Većini Hrvata, nadalje, nije smetalo što se Vučić nije ispričao zbog svoje zaista sramotne političke prošlosti. Sve je to smetalo jedino Bojanu Glavaševiću, zastupniku SDP-a i sinu ratnog heroja Siniše Glavaševića. No, Bojan Glavašević odveć je moralan čovjek da bi se uklopio u aktualni hrvatski politički mainstream.
Je li Hrvatima dosta međunacionalne mržnje?
Postoje barem tri hipoteze, koje mogu pokušati objasniti zašto je predsjednici rejting porastao baš poslije Vučićeva posjeta Zagrebu. Prva, ona idealistička (na koju bi na kraju, kao pošten pristojan čovjek, pristao i Bojan Glavašević), podrazumijeva da je Hrvatima, skoro četvrt stoljeća poslije ratne pobjede, dosta bilo kakve međunacionalne mržnje. Prema toj teoriji, Hrvati su dovoljno zreli da čak i srpskom predsjedniku, bivšem zauzetom četniku, oproste političke strasti iz ratnih godina, jer smo ipak mi, a ne oni, dobili taj gadan rat. I sada je, napokon, vrijeme za veliko pomirenje, pa stoga valja podržati predsjednicu Kolindu u njenom nastojanju da se to pomirenje zaista postigne.
Problem s vjerodostojnošću ove teze jest u hrpi protusrpskih ekscesa, koji su u zadnje tri godine preplavili Hrvatsku, kao i u nizu drugih istraživanja javnosti, u kojima hrvatski građani ne pokazuju nimalo razumijevanja za Srbe. U ovom kontekstu valja podsjetiti da se Milorad Pupovac, lingvist koji se već 28 godina bori za mir, i koji govori čišći hrvatski od 99 posto HDZ-ovih saborskih zastupnika, konstantno smatra jednim do najnepopularnijih hrvatskih političara, prema istim onim anketama, koje su gospođi Grabar Kitarović donijele rekordni rejting, Čini se, dakle, da je teško povjerovati kako su Hrvati ponovo zavoljeli Srbe.
Kako desnica opravdava predsjedničin potez
Druga moguća teza, koja objašnjava predsjedničin rast popularnosti, cijelu se veljaču provlači kroz vatrene ideološke rasprave na desničarskim portalima. Dio radikalne desničarske javnosti smatra, naime, kako je Kolinda Grabar Kitarović zauvijek i neoprostivo izdala hrvatske nacionalne interese. Drugi dio, pak, drži kako je riječ o mudrom državničkom potezu, kojim je predsjednica ispunila međunarodne obveze, a da nije nedopustivo podlegla međunarodnim pritiscima,
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ova se hipoteza bazira na pretpostavci kako je predsjednica lukavo prevarila sve one međunarodne čimbenike, koji žele pomirenje sa Srbijom pod svaku cijenu, tako da je, ustvari, postavila previsoku cijenu za poboljšavanje odnosa Zagreba i Beograda. Moramo priznati da nismo uočili ni jedan razuman argument za ovu teoriju. Naprotiv, sasvim smo sigurni da bi ista ta hrvatska radikalna desnica, koja danas opravdava predsjedničino ponašanje u susretu s Vučićem, žestoko razapela Ivu Josipovića , da je bivši predsjednik postupao kao aktualna predsjednica.
Plenkovićeva Vlada i SDP nisu joj konkurencija
Treća je hipoteza o rastu popularnosti Kolinde Grabar Kitarović puno jednostavnija. Andrej Plenković i njegova vlada najnovijim su razvojem slučaja Agrokor dostigli još dublje, ne nužno i najdublje dno. Plenkovićeva glavna opozicija, siroti, neutralizirani SDP, postala je toliko trivijalan da je o toj potencijalno velikoj političkoj organizaciji trenutno sasvim nemoguće napisati ni jedan ozbiljan politički komentar.
Živi zid, naravno, nema nikakve veze s politikom nego s prosvjednim i frustriranim mentalitetom sve većeg broja birača, dok je ostatak političke scene u Hrvatskoj potpuno nevažan. Ovdje još treba dodati kako se i uloga javnih intelektualaca u Hrvatskoj profanirala čak i ispod razine koju su javni intelektualci uspijevali održavati pred kraj pada komunizma. Čak i posve kratko gledanje Petog dana izaziva dosta mučan osjećaj, da se u ovoj zemlji niti jedan stvarni intelektualac ne želi baviti javnim poslovima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Grabar Kitarović je, realno, najgora predsjednica dosad
U takvoj konstelaciji snaga, gdje je vladajuća stranka ponovo, najdublje kompromitirana, gdje oporba ne postoji, i gdje ulogu javnih intelektualaca igraju ljudi koje bi Božo Novak, Slavko Goldstein, ili Živko Kustić (o Ivici Račanu da ne govorimo) otpuhali sa stola poslije jednominutne rasprave: u takvoj, dakle, konstelaciji, Kolinda Grabar Kitarović, mnogim se građanima može činiti kao najmanje zlo.
Njena popularnost, neovisno od sastanka s duboko kompromitiranim srpskim predsjednikom, raste isključivo zato što se svi drugi akteri hrvatske političko javne scene iz dana u dan pokazuju još ponešto gorima (a predsjednica je odlučila kritizirati tu lošu Vladu vlastite stranke, čime je preokrenula javno mišljenje u svoju korist). Što je sve zajedno, prilično depresivno jer je Kolinda Grabar Kitarović, političarka koju podržava 56,5 posto hrvatskih građana, ipak najgora predsjednica Republike koju samo dosad imali.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stranke i javni intelektualci toliko su se profanirali da predsjednica ljudima djeluje kao najmanje zlo
Zašto predsjednici, unatoč polemičnoj odluci da pozove Vučića, sumanuto raste popularnost
Popularnost predsjednice, neovisno od sastanka s duboko kompromitiranim srpskim predsjednikom, raste isključivo zato što se svi drugi akteri hrvatske političko javne scene iz dana u dan pokazuju još ponešto gorima (a predsjednica je odlučila kritizirati tu lošu Vladu vlastite stranke, čime je preokrenula javno mišljenje u svoju korist). Što je sve zajedno, prilično depresivno jer je Kolinda Grabar Kitarović, političarka koju podržava 56,5 posto hrvatskih građana, ipak najgora predsjednica Republike koju samo dosad imali
Kolindu Grabar Kitarović trenutno podržava 56,5 posto birača, što je njen najbolji approval rating unatrag dvije godine. Predsjednica Grabar Kitarović visoku je potporu postigla u mjesecu kad je povukla svoj najkontroverzniji državnički potez; kad je, dakle, ugostila Aleksandra Vučića, srpskog predsjednika očigledne četničke prošlosti, koji je, usput, tijekom boravka u Hrvatskoj javno lagao da se nikada nije pozivao na Veliku Srbiju.
Newsportali istog su dana razotkrili Vučićeve laži, emitirajući snimku njegova govora u Glini iz devedesetih godina gdje sadašnji srpski predsjednik izrijekom, posve doslovno, zagovara Veliku Srbiju, u mjestu udaljenom šezdesetak kilometara zračne linije od Zagreba. Većini Hrvata nije, dakle, smetalo što je predsjednica Republike, izabrana na HDZ-ovoj listi, gotovo srdačno dočekala predsjednika Srbije s velikosrpskim povijesnim teretom, od kojeg se on zapravo nije ni pokušao ograditi.
Većini Hrvata, također, nije smetalo što su zabranjeni prosvjedi protiv Vučićeva posjeta, koji su se trebali održati na Markovu trgu. Većini Hrvata, nadalje, nije smetalo što se Vučić nije ispričao zbog svoje zaista sramotne političke prošlosti. Sve je to smetalo jedino Bojanu Glavaševiću, zastupniku SDP-a i sinu ratnog heroja Siniše Glavaševića. No, Bojan Glavašević odveć je moralan čovjek da bi se uklopio u aktualni hrvatski politički mainstream.
Je li Hrvatima dosta međunacionalne mržnje?
Postoje barem tri hipoteze, koje mogu pokušati objasniti zašto je predsjednici rejting porastao baš poslije Vučićeva posjeta Zagrebu. Prva, ona idealistička (na koju bi na kraju, kao pošten pristojan čovjek, pristao i Bojan Glavašević), podrazumijeva da je Hrvatima, skoro četvrt stoljeća poslije ratne pobjede, dosta bilo kakve međunacionalne mržnje. Prema toj teoriji, Hrvati su dovoljno zreli da čak i srpskom predsjedniku, bivšem zauzetom četniku, oproste političke strasti iz ratnih godina, jer smo ipak mi, a ne oni, dobili taj gadan rat. I sada je, napokon, vrijeme za veliko pomirenje, pa stoga valja podržati predsjednicu Kolindu u njenom nastojanju da se to pomirenje zaista postigne.
Problem s vjerodostojnošću ove teze jest u hrpi protusrpskih ekscesa, koji su u zadnje tri godine preplavili Hrvatsku, kao i u nizu drugih istraživanja javnosti, u kojima hrvatski građani ne pokazuju nimalo razumijevanja za Srbe. U ovom kontekstu valja podsjetiti da se Milorad Pupovac, lingvist koji se već 28 godina bori za mir, i koji govori čišći hrvatski od 99 posto HDZ-ovih saborskih zastupnika, konstantno smatra jednim do najnepopularnijih hrvatskih političara, prema istim onim anketama, koje su gospođi Grabar Kitarović donijele rekordni rejting, Čini se, dakle, da je teško povjerovati kako su Hrvati ponovo zavoljeli Srbe.
Kako desnica opravdava predsjedničin potez
Druga moguća teza, koja objašnjava predsjedničin rast popularnosti, cijelu se veljaču provlači kroz vatrene ideološke rasprave na desničarskim portalima. Dio radikalne desničarske javnosti smatra, naime, kako je Kolinda Grabar Kitarović zauvijek i neoprostivo izdala hrvatske nacionalne interese. Drugi dio, pak, drži kako je riječ o mudrom državničkom potezu, kojim je predsjednica ispunila međunarodne obveze, a da nije nedopustivo podlegla međunarodnim pritiscima,
Ova se hipoteza bazira na pretpostavci kako je predsjednica lukavo prevarila sve one međunarodne čimbenike, koji žele pomirenje sa Srbijom pod svaku cijenu, tako da je, ustvari, postavila previsoku cijenu za poboljšavanje odnosa Zagreba i Beograda. Moramo priznati da nismo uočili ni jedan razuman argument za ovu teoriju. Naprotiv, sasvim smo sigurni da bi ista ta hrvatska radikalna desnica, koja danas opravdava predsjedničino ponašanje u susretu s Vučićem, žestoko razapela Ivu Josipovića , da je bivši predsjednik postupao kao aktualna predsjednica.
Plenkovićeva Vlada i SDP nisu joj konkurencija
Treća je hipoteza o rastu popularnosti Kolinde Grabar Kitarović puno jednostavnija. Andrej Plenković i njegova vlada najnovijim su razvojem slučaja Agrokor dostigli još dublje, ne nužno i najdublje dno. Plenkovićeva glavna opozicija, siroti, neutralizirani SDP, postala je toliko trivijalan da je o toj potencijalno velikoj političkoj organizaciji trenutno sasvim nemoguće napisati ni jedan ozbiljan politički komentar.
Živi zid, naravno, nema nikakve veze s politikom nego s prosvjednim i frustriranim mentalitetom sve većeg broja birača, dok je ostatak političke scene u Hrvatskoj potpuno nevažan. Ovdje još treba dodati kako se i uloga javnih intelektualaca u Hrvatskoj profanirala čak i ispod razine koju su javni intelektualci uspijevali održavati pred kraj pada komunizma. Čak i posve kratko gledanje Petog dana izaziva dosta mučan osjećaj, da se u ovoj zemlji niti jedan stvarni intelektualac ne želi baviti javnim poslovima.
Grabar Kitarović je, realno, najgora predsjednica dosad
U takvoj konstelaciji snaga, gdje je vladajuća stranka ponovo, najdublje kompromitirana, gdje oporba ne postoji, i gdje ulogu javnih intelektualaca igraju ljudi koje bi Božo Novak, Slavko Goldstein, ili Živko Kustić (o Ivici Račanu da ne govorimo) otpuhali sa stola poslije jednominutne rasprave: u takvoj, dakle, konstelaciji, Kolinda Grabar Kitarović, mnogim se građanima može činiti kao najmanje zlo.
Njena popularnost, neovisno od sastanka s duboko kompromitiranim srpskim predsjednikom, raste isključivo zato što se svi drugi akteri hrvatske političko javne scene iz dana u dan pokazuju još ponešto gorima (a predsjednica je odlučila kritizirati tu lošu Vladu vlastite stranke, čime je preokrenula javno mišljenje u svoju korist). Što je sve zajedno, prilično depresivno jer je Kolinda Grabar Kitarović, političarka koju podržava 56,5 posto hrvatskih građana, ipak najgora predsjednica Republike koju samo dosad imali.