Nakon duge i relativno mučne izborne kampanje u Bosni i Hercegovini, s izbornim sustavom teško objašnjivim prosječnim konzumentima medija u Hrvatskoj, koji je donio skoro osam tisuća kandidata na svim razinama i pregršt personaliziranih kampanja, zahvaljujući čemu nas nasmiješeni likovi gledaju duž svih magistralnih cesta u zemlji, ona je s današnjim danom okončana, prije sutrašnjeg izjašnjavanja građana.
Odgovor pak na ključno pitanje, hoće li se ovisno o izbornim rezultatima nešto u toj zemlji bitno promijeniti, je negativan. Naime, koliko god nas često histerična kampanja uvjeravala u suprotno, stvarnost te zemlje koja je u Daytonskom mirovnom sporazumu stvorena u gotovo isključivo nacionalnom ključu, uslijed čega su svi ratni ciljevi nastavili egzistirati i danas, ostat će nepromjenjiva.
Stvarnost u BiH ostat će onakva kakva je danas
Točnije, moguće su neke sitne kozmetičke izmjene unutar ovako zamišljenog i objektivno nefunkcionalnog sustava, ali ga je nemoguće bitnije izmijeniti bez dogovora svih zainteresiranih strana i zajedničkog pritiska međunarodne zajednice. Kako i sama ta zajednica, uz to što joj je Balkan objektivno na marginama vanjskopolitičkog interesa, nema jedinstven stav po pitanju budućnosti BiH, na sličan način kao i unutrašnji akteri, stvarnost će ostati upravo ovakva kakva je danas.
A kakva je, to je jasno svakome. Konstantno rastrzana između četiri društvena kruga i jednako toliko vizija budućnosti. Od secesionističkog srpskog nacionalizma, preko nominalno federalističkog koncepta hrvatskog nacionalizma, preko bošnjačkog unitarnog nacionalizma, do stidljivih pokušaja uobličavanja građanskog koncepta s lijevo-liberalnih pozicija. Sve političke bitke koje su se vodile, koje se vode ili će se tek voditi, kreću se unutar ovih parametara.
Dodika je uzdrmao građanski bunt zbog Davidova ubojstva
Iako je vrlo teško predviđati konačne rezultate izbora, s obzirom da će do zadnjeg časa mnoge stvari ostati neizvjesne, činjenica je da je Milorad Dodik u svom entitetu značajno uzdrman građanskim otporom potaknutim brutalnim ubojstvom Davida Dragičevića u organizaciji policijsko-kriminalnog miljea i kasnijim zataškavanjem okolnosti tog ubojstva. Nisu rijetki analitičari koji tvrde da su više Davidov otac i građanski bunt u zadnje vrijeme uzdrmali Dodikovu vlast, nego što je to ikad uspjela opozicija. Bilo ona unutrašnja u Republici Srpskoj, bilo ona iz Federacije.
Ono što je pak neosporna činjenica jest to da su aktualni banjalučki prosvjedi pokazali građanima da se moguće za nešto izboriti otporom. Ključni okršaj za mjesto u predsjedništvu iz reda srpskog naroda vodit će se između Dodika i aktualnog člana predsjedništva, Mladena Ivanića, svakako pristojnijeg i sklonijeg kompromisu i razgovoru sa Sarajevom, dok će mu ključna stranka konkurentica biti Karadžićev SDS, pod vodstvom Vukote Govedarice.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ono što je bitno za naglasiti je to da niti jedan od navedenih ne dovodi zapravo u pitanje temeljne nacionalističke mitove i uopće egzistenciju Republike Srpske, što je činjenica s kojom treba računati. Isto tako, bez obzira na Dodikove konstantne prijetnje odcijepljenjem i posljedičnim histeričnim reakcijama iz Sarajeva, takvo što se neće dogoditi. Iz jednostavnog razloga što naprosto ne postoji nikakav konsenzus u međunarodnoj diplomaciji za takvo što, a potom i zbog samog Dodika koji bi se na taj način odrekao vlastitog feuda.
Ključna bitka između Dragana Čovića i Željka Komšića
U bošnjačkom kontekstu, politička borba se vodi između ostataka raskoljenog SDA, na čelu s kandidatom Šefikom Džaferovićem i medijskog tajkuna Fahrudina Radončića, uz SDP-ovog Denisa Bećirovića, koji je kandidat naglašeno nacionalne orijentacije. Sadržajno su pak svi spomenuti na liniji jedinstvene Bosne i Hercegovine, uz razlike kako do toga doći. Kandidiranjem Bećirovića ljevica je pak propustila poslati simboličku poruku o nekoj drukčijoj politici.
Što se tiče kandidata iz reda hrvatskog naroda, tamo će se ključna bitka voditi između HDZ-ovog Dragana Čovića, koji ima jasnu Plenkovićevu podršku i Željka Komšića, koji izrazito antagonizirajućom retorikom, uporno gura kampanju u otvoreni sukob, nadajući se da će na tom valu nametnuti građanski koncept čitavoj zemlji, u čemu ima značajnu medijsku i svaku drugu podršku iz Sarajeva. Stoji naravno da se HDZ nikad nije odrekao svoje razne zločinačke politike Herceg-Bosne, ali je nemoguće očekivati da će se ovim putem to ikad dogoditi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, upravo je na tom polju, kandidatura Boriše Falatara iz Naše stranke, koji je s kompletno drukčijom, modernističkom retorikom ponudio novi građanski koncept, daleko od bile kakve antagonizacije, dobrodošla novost i osvježenje, bez obzira na preveliku idealizaciju Europske unije. Na koncu, vrlo je izgledno da će ljevica ostvariti nešto bolji rezultat, nego zadnji put, ali će teško dokinuti dominaciju nacionalističkih stranaka.
Dodik je uzdrman građanskim otporom ali teško da se u BIH puno može promijeniti; donosimo vodič kroz izbore
Dragan Markovina analizira što nam donose nedjeljni izbori u Bosni i Hercegovini
Stvarnost BiH konstantno je rastrzana između četiri društvena kruga i jednako toliko vizija budućnosti. Od secesionističkog srpskog nacionalizma, preko nominalno federalističkog koncepta hrvatskog nacionalizma, preko bošnjačkog unitarnog nacionalizma, do stidljivih pokušaja uobličavanja građanskog koncepta s lijevo-liberalnih pozicija. Sve političke bitke koje su se vodile, koje se vode ili će se tek voditi, kreću se unutar ovih parametara.
Nakon duge i relativno mučne izborne kampanje u Bosni i Hercegovini, s izbornim sustavom teško objašnjivim prosječnim konzumentima medija u Hrvatskoj, koji je donio skoro osam tisuća kandidata na svim razinama i pregršt personaliziranih kampanja, zahvaljujući čemu nas nasmiješeni likovi gledaju duž svih magistralnih cesta u zemlji, ona je s današnjim danom okončana, prije sutrašnjeg izjašnjavanja građana.
Odgovor pak na ključno pitanje, hoće li se ovisno o izbornim rezultatima nešto u toj zemlji bitno promijeniti, je negativan. Naime, koliko god nas često histerična kampanja uvjeravala u suprotno, stvarnost te zemlje koja je u Daytonskom mirovnom sporazumu stvorena u gotovo isključivo nacionalnom ključu, uslijed čega su svi ratni ciljevi nastavili egzistirati i danas, ostat će nepromjenjiva.
Stvarnost u BiH ostat će onakva kakva je danas
Točnije, moguće su neke sitne kozmetičke izmjene unutar ovako zamišljenog i objektivno nefunkcionalnog sustava, ali ga je nemoguće bitnije izmijeniti bez dogovora svih zainteresiranih strana i zajedničkog pritiska međunarodne zajednice. Kako i sama ta zajednica, uz to što joj je Balkan objektivno na marginama vanjskopolitičkog interesa, nema jedinstven stav po pitanju budućnosti BiH, na sličan način kao i unutrašnji akteri, stvarnost će ostati upravo ovakva kakva je danas.
A kakva je, to je jasno svakome. Konstantno rastrzana između četiri društvena kruga i jednako toliko vizija budućnosti. Od secesionističkog srpskog nacionalizma, preko nominalno federalističkog koncepta hrvatskog nacionalizma, preko bošnjačkog unitarnog nacionalizma, do stidljivih pokušaja uobličavanja građanskog koncepta s lijevo-liberalnih pozicija. Sve političke bitke koje su se vodile, koje se vode ili će se tek voditi, kreću se unutar ovih parametara.
Dodika je uzdrmao građanski bunt zbog Davidova ubojstva
Iako je vrlo teško predviđati konačne rezultate izbora, s obzirom da će do zadnjeg časa mnoge stvari ostati neizvjesne, činjenica je da je Milorad Dodik u svom entitetu značajno uzdrman građanskim otporom potaknutim brutalnim ubojstvom Davida Dragičevića u organizaciji policijsko-kriminalnog miljea i kasnijim zataškavanjem okolnosti tog ubojstva. Nisu rijetki analitičari koji tvrde da su više Davidov otac i građanski bunt u zadnje vrijeme uzdrmali Dodikovu vlast, nego što je to ikad uspjela opozicija. Bilo ona unutrašnja u Republici Srpskoj, bilo ona iz Federacije.
Ono što je pak neosporna činjenica jest to da su aktualni banjalučki prosvjedi pokazali građanima da se moguće za nešto izboriti otporom. Ključni okršaj za mjesto u predsjedništvu iz reda srpskog naroda vodit će se između Dodika i aktualnog člana predsjedništva, Mladena Ivanića, svakako pristojnijeg i sklonijeg kompromisu i razgovoru sa Sarajevom, dok će mu ključna stranka konkurentica biti Karadžićev SDS, pod vodstvom Vukote Govedarice.
Ono što je bitno za naglasiti je to da niti jedan od navedenih ne dovodi zapravo u pitanje temeljne nacionalističke mitove i uopće egzistenciju Republike Srpske, što je činjenica s kojom treba računati. Isto tako, bez obzira na Dodikove konstantne prijetnje odcijepljenjem i posljedičnim histeričnim reakcijama iz Sarajeva, takvo što se neće dogoditi. Iz jednostavnog razloga što naprosto ne postoji nikakav konsenzus u međunarodnoj diplomaciji za takvo što, a potom i zbog samog Dodika koji bi se na taj način odrekao vlastitog feuda.
Ključna bitka između Dragana Čovića i Željka Komšića
U bošnjačkom kontekstu, politička borba se vodi između ostataka raskoljenog SDA, na čelu s kandidatom Šefikom Džaferovićem i medijskog tajkuna Fahrudina Radončića, uz SDP-ovog Denisa Bećirovića, koji je kandidat naglašeno nacionalne orijentacije. Sadržajno su pak svi spomenuti na liniji jedinstvene Bosne i Hercegovine, uz razlike kako do toga doći. Kandidiranjem Bećirovića ljevica je pak propustila poslati simboličku poruku o nekoj drukčijoj politici.
Što se tiče kandidata iz reda hrvatskog naroda, tamo će se ključna bitka voditi između HDZ-ovog Dragana Čovića, koji ima jasnu Plenkovićevu podršku i Željka Komšića, koji izrazito antagonizirajućom retorikom, uporno gura kampanju u otvoreni sukob, nadajući se da će na tom valu nametnuti građanski koncept čitavoj zemlji, u čemu ima značajnu medijsku i svaku drugu podršku iz Sarajeva. Stoji naravno da se HDZ nikad nije odrekao svoje razne zločinačke politike Herceg-Bosne, ali je nemoguće očekivati da će se ovim putem to ikad dogoditi.
No, upravo je na tom polju, kandidatura Boriše Falatara iz Naše stranke, koji je s kompletno drukčijom, modernističkom retorikom ponudio novi građanski koncept, daleko od bile kakve antagonizacije, dobrodošla novost i osvježenje, bez obzira na preveliku idealizaciju Europske unije. Na koncu, vrlo je izgledno da će ljevica ostvariti nešto bolji rezultat, nego zadnji put, ali će teško dokinuti dominaciju nacionalističkih stranaka.