Vanjski članovi saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav nemaju običaj dolaziti na sjednice, a slično je i u drugim parlamentarnim odborima, piše danas Večernji.
Riječ je o zainteresiranim stručnjacima izvan dnevne politike koji se u svakom mandatu Sabora za rad u odborima kandidiraju sami, a onda saborska većina bira propisani broj članova među onima koji su se prijavili. Tako je, na primjer, u ovom mandatu, osim saborskih zastupnika, u Odbor za Ustav ušlo četvero profesora pravnih fakulteta plus Vladimir Šeks kao jedan od autora prvog hrvatskog Ustava. Za rad u odborima naknada je 1500 kuna mjesečno plus troškovi.
Ne dolaze, ali ostavke ne daju
Ali, od 13 sjednica ove godine, dr. Sanja Barić s Pravnog fakulteta u Rijeci i dr. Ivan Koprić s Pravnog fakulteta u Zagrebu bili su na jednoj jedinoj, a na 12 nisu. Prof. Anita Blagojević s Pravnog fakulteta u Osijeku došla je na tri od 13 sjednica Odbora, Šeks na četiri, a dr. Frane Staničić sa zagrebačkog Prava na pet.
Na pitanje zbog čega se ne pojavljuju, ugledna imena pravničke elite naredala su najbizarnije odgovore. Koprić je, recimo, ljut što ga je – na toj jednoj sjednici na kojoj se ipak pojavio – predsjednik Odbora Željko Rainer “prekidao usred izlaganja” i što mu je netko od sudionika sastanka prigovorio da nešto što je rekao nije točno. Profesorica ustavnog prava Sanja Barić odgovorila je kako ne može dolaziti u Sabor jer je postala prorektorica u Rijeci pa ne stigne. A ostavku ipak ne daje iako je u radu Odbora nema “kako ne bi ispalo da se na nekoga ljuti”. Šeks i profesorica Blagojević sami su uzeli sebi za pravo da odlučuju kad je tema rasprave u Odboru za njih “marginalna” pa se tada i ne pojave. Odlična informacija.
Bilo bi dobro saznati i podatke o tome koliko vanjski članovi markiraju s drugih odbora, a Sabor ih ima 29. Jer na ovom se malom primjeru vidi kako intelektualna krema nije puno drukčija od političara kad se konzumiraju prava na položaje i javni novac.
Sami se prijave, a onda imaju prečeg posla
Netko će reći, pa nije ta naknada za vanjske članove tih odbora bog zna što. Tisuću petsto kuna na mjesec. No, kad ništa ne radiš, sasvim je lijepo da ti to kapne u krilo. U mandatu od četiri godine skupi se tu oko 75.000 kuna ili 10.000 eura. Krasan je to nagradni put na krstarenje po Karibima za cijelu obitelj. Bila sam i ja više puta, ali smo sami to platili. Šteta što mi nije palo na pamet da se prijavim za kakav saborski odbor, odgovarao bi mi, recimo, Odbor za medije. Jasno, tako da se ne pretrgnem.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali nisu tu nipošto samo pare u pitanju. Teoretski je ideja da o strankama neovisni stručnjaci iz akademske zajednice ulaze u sastav parlamentarnih odbora upravo zato da budu važan korektiv u političkim natezanjima i sirovim računicama. Taj utjecaj u ime javnosti mogu ostvariti ako doista rade. No ovi naši – a neki ostanu i po više mandata – najprije se sami preporuče, a kad ih se izabere, onda utvrde da imaju prečega posla. Ili možda zaključe da je malo nezgodno na sjednicama kontrirati moćnim političarima koji će sutra odlučivati o nekom njihovom interesu, pozicijskom ili financijskom.
Tako, na četiri godine, uzmu mjesta drugima koji ne bi bili toliko prezaposleni ili uvredljivi pa bi redovito sudjelovali u raspravama sa svojim inicijativama, idejama, analizama i nužnim kritikama. Ispada, dakle, da se u saborske odbore guraju samo zbog ulomka i dojma u profesionalnoj biografiji. A ni Karibi za kraj mandata nisu naodmet, osobito kad padnu s neba.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sveučilišni profesori markiraju sa sjednica saborskih odbora, ali četiri godine naknadu primaju
Sanja Modrić komentira članove saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav
Netko će reći, pa nisu te pare za vanjske članove odbora bog zna što. Tisuću petsto kuna na mjesec. No, kad ništa ne radiš, to ti sasvim lijepo kapne u krilo. U mandatu od četiri godine skupi se tu oko 75.000 kuna ili 10.000 eura. Krasan je to nagradni put na krstarenje po Karibima za cijelu obitelj. Za jednu ili tri sjednice godišnje.
Vanjski članovi saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav nemaju običaj dolaziti na sjednice, a slično je i u drugim parlamentarnim odborima, piše danas Večernji.
Riječ je o zainteresiranim stručnjacima izvan dnevne politike koji se u svakom mandatu Sabora za rad u odborima kandidiraju sami, a onda saborska većina bira propisani broj članova među onima koji su se prijavili. Tako je, na primjer, u ovom mandatu, osim saborskih zastupnika, u Odbor za Ustav ušlo četvero profesora pravnih fakulteta plus Vladimir Šeks kao jedan od autora prvog hrvatskog Ustava. Za rad u odborima naknada je 1500 kuna mjesečno plus troškovi.
Ne dolaze, ali ostavke ne daju
Ali, od 13 sjednica ove godine, dr. Sanja Barić s Pravnog fakulteta u Rijeci i dr. Ivan Koprić s Pravnog fakulteta u Zagrebu bili su na jednoj jedinoj, a na 12 nisu. Prof. Anita Blagojević s Pravnog fakulteta u Osijeku došla je na tri od 13 sjednica Odbora, Šeks na četiri, a dr. Frane Staničić sa zagrebačkog Prava na pet.
Na pitanje zbog čega se ne pojavljuju, ugledna imena pravničke elite naredala su najbizarnije odgovore. Koprić je, recimo, ljut što ga je – na toj jednoj sjednici na kojoj se ipak pojavio – predsjednik Odbora Željko Rainer “prekidao usred izlaganja” i što mu je netko od sudionika sastanka prigovorio da nešto što je rekao nije točno. Profesorica ustavnog prava Sanja Barić odgovorila je kako ne može dolaziti u Sabor jer je postala prorektorica u Rijeci pa ne stigne. A ostavku ipak ne daje iako je u radu Odbora nema “kako ne bi ispalo da se na nekoga ljuti”. Šeks i profesorica Blagojević sami su uzeli sebi za pravo da odlučuju kad je tema rasprave u Odboru za njih “marginalna” pa se tada i ne pojave. Odlična informacija.
Bilo bi dobro saznati i podatke o tome koliko vanjski članovi markiraju s drugih odbora, a Sabor ih ima 29. Jer na ovom se malom primjeru vidi kako intelektualna krema nije puno drukčija od političara kad se konzumiraju prava na položaje i javni novac.
Sami se prijave, a onda imaju prečeg posla
Netko će reći, pa nije ta naknada za vanjske članove tih odbora bog zna što. Tisuću petsto kuna na mjesec. No, kad ništa ne radiš, sasvim je lijepo da ti to kapne u krilo. U mandatu od četiri godine skupi se tu oko 75.000 kuna ili 10.000 eura. Krasan je to nagradni put na krstarenje po Karibima za cijelu obitelj. Bila sam i ja više puta, ali smo sami to platili. Šteta što mi nije palo na pamet da se prijavim za kakav saborski odbor, odgovarao bi mi, recimo, Odbor za medije. Jasno, tako da se ne pretrgnem.
Ali nisu tu nipošto samo pare u pitanju. Teoretski je ideja da o strankama neovisni stručnjaci iz akademske zajednice ulaze u sastav parlamentarnih odbora upravo zato da budu važan korektiv u političkim natezanjima i sirovim računicama. Taj utjecaj u ime javnosti mogu ostvariti ako doista rade. No ovi naši – a neki ostanu i po više mandata – najprije se sami preporuče, a kad ih se izabere, onda utvrde da imaju prečega posla. Ili možda zaključe da je malo nezgodno na sjednicama kontrirati moćnim političarima koji će sutra odlučivati o nekom njihovom interesu, pozicijskom ili financijskom.
Tako, na četiri godine, uzmu mjesta drugima koji ne bi bili toliko prezaposleni ili uvredljivi pa bi redovito sudjelovali u raspravama sa svojim inicijativama, idejama, analizama i nužnim kritikama. Ispada, dakle, da se u saborske odbore guraju samo zbog ulomka i dojma u profesionalnoj biografiji. A ni Karibi za kraj mandata nisu naodmet, osobito kad padnu s neba.