Premda još relativno mlada za titule i nagrade koja je dobila, Tanja Bosak, rođena Kumrovčanka, već je napravila sjajnu znanstvenu karijeru u SAD-u. Profesorica je na Massachusetts Institute of Technology, MIT, u Bostonu, na jednom od najprestižnijih sveučilišta na svijetu na području prirodnih i tehničkih znanosti. Također, dobitnica je ugledne Macelwanove medalje, najveća počast koju Američka geofizička unija daje mladim znanstvenicima te nagrade za izvanredne doprinose i zasluge za geobiologiju Američkog saveza geologa.

Sada je profesorica Bosak jedina znanstvenica, uz još jednog kolegu, koji su dio Project Science Group. To je skupina eksperata koja donosi opće odluke o misiji Mars 2020., kojoj je zadaća potražiti znakove života na Marsu te skupljene uzorke stijena i tla dovesti na Zemlju. Već prije nekoliko godina određeno je da se satelit koji nosi rover Perseverance lansira između srpnja i kolovoza 2020. iz zračne baze Cape Canaveral na Floridi. Predviđeno je slijetanje na Mars u veljači 2021., a povratak 2030. godine.

Rokovi i obveze ne znaju za krizu

No, iako za sada pandemija koronavirusa nije odgodila lansiranje rakete na Mars, ona je teško pogodila SAD te iz temelja promijenila život Tanje Bosak u Bostonu. Iako radi od kuće, zbog gomila rokova i obaveza koje ne znaju za krizu, svakodnevno radi do 18 sati, a tek nakon toga nastoji se malo kretati. Među ostalim, čisti stan i kuha tri obroka što je inače rijetko radila svaki dan. Uz to što se zakasnilo s primjenom zaštitnih mjera, profesorica Bosak upozorava kako je ova kriza jasno pokazala što sve nije u redu sa sustavom u SAD-u, s ljudima koji vode tu državu te razlikama između bogatih i siromašnih.

“Nažalost kad populacija nije obrazovana i nema pristup točnim informacijama kao što je to u Americi, onda je teško da će se iz svega što se sada događa nešto naučiti. Posebno me zanima hoće li kakve pouke ljudi u Americi izvući iz svega ovoga, pogotovo oni koji konstantno podcjenjuju znanost i razum. Ti uvijek misle da je svačije mišljenje jednako vrijedno, bez obzira na obrazovanje, iskustvo i izvore informacija. Mjere zaštite od koronavirusa nisu uvedene na vrijeme, a testiranja nisu bila dostupna iz raznoraznih razloga. No, niti jedno objašnjenje za to zakašnjenje nije pretjerano razumno i prihvatljivo.”

Rad od kuće ovisi o brzini interneta

Rad od kuće je po mišljenju Tanje Bosak sasvim u redu, sve dok je internet brz. Najteže joj pada neizvjesnost i briga za roditelje, za starije ljude, za studente i osoblje na fakultetu koji ovise o profesorima te za sve one koji su već ostali bez posla ili im to prijeti.

“Teško mi je kad se sjetim svih ljudi čija zanimanja ovise o osobnim kontaktima i uslugama. Meni osobno ostanak kod kuće i mogućnost da se ne pojavljujem na nebitnim sastancima i seminarima nisu loše pali, štoviše ova situacija donosi mi puno mogućnosti za brži razvoj. Istodobno, loše je to što se ne mogu baviti svojim omiljenim hobijima, čitanjem, putovanjima i vježbanje. No, i život većine ljudi koje znam ide nekim sporijim kolosijekom.”

Odskakala je od svojih vršnjaka

Tanja Bosak od djetinjstva je odskakala od svojih vršnjaka. Krenula je u školu s pet i pol godina zbog toga što joj je bilo dosadno u vrtiću, no njeni roditelji nisu prihvatili prijedlog da još k tomu preskoči jedan razred jer su se bojali da će se previše fizički razlikovati od ionako godinu i pol dana starije djece.

Pohađala je srednju školu u Zagrebu, čuveni MIOC, živjela je u đačkom domu i svaki petak poslijepodne ili u subotu ujutro putovala je kući vlakom. U domu joj nije bilo lako zbog, kako se prisjeća, gomile bezukusnih čušpajza, lošeg čaja te manjka privatnosti. U sobi ih je, naime, bilo šest, 3 tuša koristilo je 50 djevojaka, a pred WC-om uvijek je sjedilo nekoliko cura i pušilo. Sa 17 godina upisala je fiziku na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, a nakon završetka fakulteta radila je kao meteorolog-naučnik na zagrebačkom aerodromu.

Na fakultet je putovala svaki dan iz Kumrovca

Putovala je svaki dan iz Kumrovca jer njena obitelj nije imala novaca za iznajmiti stan u Zagrebu. Uglavnom je programirala, gledala ispise modela s vremenskim prognozama i pričala sa starijim kolegama. Kako ju to nije zanimalo, kao ni budućnost rada u uredu Državnog geofizičkog zavoda, odlučila je nastaviti školovanje u Americi. Na tu odluku bitno je utjecao njen rad u istraživačkim institutima u SAD-u gdje je boravila godinu dana prije diplomiranja.

Doktorirala na Caltechu, California Institute of Technology, a na Harvardu je provela dvije godine kao postdoktorand. Potom se prijavila za posao profesorice na Massachusetts Institute of Technology gdje je odmah primljena s obzirom na sjajne preporuke koje je dobila na Harvardu i Caltechu.

Tri tjedna ne izlazi iz kuće

Profesorica Bosak kaže kako u Bostonu nije naređeno, ali je preporučeno da svi koji mogu, ostanu raditi kod kuće. I toga se većina pridržava. No, sad se najavljuje da bi se mogao uvesti obavezan boravak u kući od 21 sati do 6 ujutro te zatvaranje svih parkova i igrališta. Život u novim okolnostima profesorica Bosak nije upoznala jer već tri tjedna praktički ne izlazi iz kuće.

“Slušam ujutro radio, ali nemam ni vremena ni volje pratiti obavijesti tijekom dana. Ulice su ujutro puste, tako da se ljudi tu gdje živim očito pridržavaju preporuka. Svi koje poznam ostali su kod kuće, osim zdravstvenog osoblja koje se teško nosi s manjkom zaštitne opreme koju je jako teško naći. Zapravo je nemoguće naći rukavice i maske, tako da mi izlasci nisu najugodniji. Posebno zbog toga što kašljem zbog proljetnih alergija. Problem je i dostava namirnica koja često ne funkcionira, a mi nemamo automobil. Zbog toga jednom tjedno, kad je lijepo vrijeme, suprug i ja sjednemo na bicikle i odemo u trgovinu s popisom namirnica.”

Prisilna izolacija ima i jednu prednost

Profesorica Bosak kaže kako je problem to što je u Bostonu sada dosta hladno i oblačno, tako da ljudi koji žive sami danima nikoga ne vide niti čuju. Uz njih najteže je onima koji imaju malu djecu i djecu školske dobi, jer moraju raditi i još se brinuti za njih i učenje kod kuće. Prisilna izolacija ima i jednu prednost: suprug i ona sada više nego prije čuju se sa susjedima i prijateljima. Najveći je dobitak to što suprug i profesorica Bosak više ne moraju na poslovna putovanja. To je, ističe, velika promjena i zbog toga im je život postao puno jednostavniji. Iako joj je žao jer više ne može u restorane što su suprug i ona radili budući da su radili do uvečer, drago joj je što se sada, kad kuha kod kuće, zdravije hrane.

Ova situacija pokazala je, zaključuje profesorica Bosak, da su ljudi u Bostonu spremni pomoći drugima koliko god to mogu. “Neki susjedi koje i ne poznamo ponudili su starijima i nemoćnima u ulici pomoć u nabavi. Mi pak nastavljamo plaćati čistačice koje ne dolaze u kuću, teretanu u koju ne odlazimo te uplaćujemo novac u food banks i razne dobrotvorne zaklade i organizacije. Food banks su ustanove koje se bore protiv gladi, a tužno je da u SAD-u, kao jednoj od najbogatijih zemalja, toliko ljudi ovisi o takvim izvorima hrane.”

NASA-in projekt slijetanja na Mars i dalje ima najveći prioritet

Tijekom razgovora profesorica Bosak objasnila je da je projektom Mars 2020., koji je sada u završnoj fazi, predviđeno da se rover spusti u krater, koji je nekoć davno bio jezero, a nazvan je po bosanskom selu Jezero. U Americi ga svi zovu Dzezero, pa je Bosak odustala od ispravljanja da ne zvuči umišljeno.

“NASA je toj misiji dala najveći prioritet usprkos krizi, tako da se stvari odvijaju prema prethodno zacrtanom rasporedu. Zajedno s deset znanstvenika zadužena sam za izbor uzoraka koje će rover Perseverance pokupiti sa stijena i tla pa će ih nova letjelica, koja će biti naknadno poslana, prenijeti na Zemlju. To je slično ideji uzoraka s Apollo misija, samo puno dalje, skuplje i kompliciranije. Osim toga, uzorci će biti iz okruženja koje je nekad davno sadržavalo vodu, a možda i tragove života.”

Konkretno će istraživati rani život na Marsu

Tako se Tanji Bosak ostvarila želja da može konkretno istraživati rani život na Marsu što je već godinama u fokusu njenog znanstvenog rada. Međutim, s jednakim intenzitetom bavi se ranim životom na Zemlji te postankom života u Sunčevom sustavu. Sve te probleme, predviđa, vjerojatno će još dugo proučavati.

“Planetarne znanosti istražuju planete – nastanak, procese na različitim planetima i njihovu usporednu evoluciju. Kad sam počinjala, radilo se uglavnom o planetima u Sunčevom sustavu i s podacima koji su stizali iz raznih NASA-inih misija. Sada se planetarne znanosti bave i planetima oko drugih zvijezda. Geobiologija, pak, proučava usporednu evoluciju života na Zemlji te njene površine i atmosfere. Život i kemija površine jako su povezani.”

“Naprimjer, bez mikroba i puno kasnijih biljaka ne bi bilo kisika koji svi dišemo. Mikrobi isto tako proizvode dosta plinova staklenika, metan, ugljični dioksid, dušikove okside, a i razgrađuju razne spojeve i minerale bez kojih elementi ne bi kružili nego bi ostali vezani u stijenama i na tlu.”

Studenti MIT su svi kod kuće

Unatoč toga što se bavi mikrobima profesorica Bosak kaže kako nema nikakvih saznanja o koronavirusu jer zna samo ono što pročita u medijima. “Uzgajam bakterije i bavim se geokemijom, a ne prijenosom patogena tako da zaista nemam nikakvo iskustvo s ovakvim virusima”, zaključila je profesorica Bosak. Inače, MIT je, kao i ostala sveučilišta, prije više od tri tjedna poslao sve dodiplomce kući, a tjedan dana nakon toga i svima drugima rečeno je da moraju raditi od doma. Samo znanstvenici koji rade na COVID-19 i vezanim problemima imaju pristup laboratorijima na MIT-u.

“Mislim da su studenti nakon dva tjedna jedva dočekali da preko sustava Zoom vide kolege i kolegice pa makar i preko ekrana. I meni ih je bilo drago vidjeti i znati da su na sigurnom. Pokušali smo prenijeti i laboratorijski predmet na online, ali to je skoro pa nemoguće. I dalje, na žalost, ima puno sastanaka koji se održavaju preko Zooma pa je moj dnevni raspored gotovo prenatrpaniji nego prije korone tako da tijekom dana nema vremena za predah. Na početku je bilo naporno uvesti mjere i uvjeriti ljude da se laboratoriji moraju više-manje zatvoriti, ali sad je sve pod kontrolom, bar na MIT-u. Nekim od mojih postdiplomskih studenata izolacija ipak teško pada.”

Neki znanstvenici praktički ne mogu raditi

Znanstvenicima koji moraju eksperimentirati, fizički kopati po arhivama ili oni koji moraju na teren po podatke, praktički ne mogu raditi. U jednako su teškoj situaciji postdiplomski studenti koji imaju ispite i projekte. Profesorica Bosak vidi se jednom tjedno grupno preko ekrana sa svojim postdoktorandima.

“Imam i dodatne sastanke s onima koji rade na člancima ili žele nešto prodiskutirati, uključujući i planove za dalje, ali i za one koji imaju neke osobne probleme. Primjerice, jedna studentica za tjedan dana će doktorirati, a koristit ćemo Zoom za javni seminar i diskusiju nakon toga. S dodiplomcima se pak vidim dva puta tjedno, a budući da su oni kojegdje i ne možemo u laboratorij, obrađuju podatke iz starih eksperimenata.”

Nema usmenih ispita na MIT-u

Na MIT-u nema usmenih ispita, već se stalno daju zadaće i kolokviji, a ispiti se polažu pismeno. Tako će biti i dalje samo preko ekrana. “Studentima se vjeruje da ne varaju i da poštuju zadano vrijeme i uvjete. Moj predmet nema završnog ispita, samo ocjenjujemo zadatke i seminare. Teško mi je za sada, zbog kratkog vremena, procijeniti koliko su studenti zadovoljni i koliko je kvalitetna virtualna nastava. Pogotovo stoga što je ona uvedena bez većih priprema te zbog krize koja ugrožava fizičko i mentalno zdravlje studenata i predavača.”

Glavna je svrha predmeta profesorice Bosak naučiti studente raditi u mikrobiološkom i geokemijskom laboratoriju, što se nikako ne može virtualno. Stoga sada drži predavanja, bioinformatiku i procesiranje podataka koji su slični onima koje bi studenti dobili radom u laboratoriju, ali to ipak nije isto. Većina predmeta može lakše prenijeti materijale u virtualni svijet, ali mnogi se ne mogu savladavati preko ekrana.

Financijska situacija će se bitno promijeniti

“Agencije koje financiraju istraživanja pokazale su veliko razumijevanje za situaciju te su prihvatile veliki zastoj u svemu što ovisi o eksperimentima ili terenskom radu. To nama voditeljima projekata omogućuje da plaćamo postdiplomce i postdoktorande iz fondova postojećih projekata iako trenutno ne mogu raditi.” Profesorica Bosak upozorava kako živimo u vrijeme kad više ništa nije izvjesno, a jedino je sigurno da će se financijska situacija bitno promijeniti.

“Mnogi fakulteti ne znaju kad će se i hoće li im se studenti uopće vratiti. Univerziteti koji ovise o školarinama morat će jako stegnuti pojas, neće moći više zapošljavati, bit će prisiljeni rezati neke programe, a dio fakulteta prestat će s radom. MIT nije u takvoj krizi, iako se ne zna hoće li se studenti moći vratiti u jesen, no sigurno će biti financijskih mjera.” Na pitanje kako vidi svijet nakon što završi pandemija, profesorica Bosak kaže kako je vidjela razna predviđanja koja idu od potpune distopije i nereda do prijenosa svih aspekata života u virtualni svijet.

Ljudi se neće bitno promijeniti, osim u pojedinim segmentima

“Ne vidim, međutim, kako bi se takav način učenja mogao primijeniti na medicinsko osoblje, na ljude koji pružaju osobne usluge, primjerice, frizere ili terapeute, trgovine živežnim namirnicama, restorane, odgajatelje, njegovatelje i slično. Doduše, nema sumnje da će se dio stvari ipak početi više odvijati preko ekrana. Sada slijedi velika ekonomska kriza, barem u SAD, ali ljudi će s vremenom sve zaboraviti i vratiti se više-manje starom načinu života. Jer nakon dva tjedna virtualnog komuniciranja s prijateljima, meni je dosta sjedenja pred ekranom.”

Profesorica Bosak ne vjeruje da će se ljudi bitno promijeniti, ali će se sigurno u pojedinim segmentima izmijeniti način života. “Primjerice, oživjet će online trgovina, ako će ljudi imati novca za bilo kakvu kupovinu, što nije izgledno uz ovoliki gubitak poslova. Promijenit će se rad u uredima jer je kriza pokazala da se većina sastanaka može odvijati bez da ljudi budu u istoj prostoriji. Dakako, otpast će i veliki dio poslovnih putovanja.”

Što se pak nje osobno tiče, profesorica Bosak kaže kako je zadovoljna jer može kod kuće pisati članke i analizirati podatke, ali dodaje kako su svi projekti osim lansiranja rakete na Mars otkazani. Stoga sada nema pretjeranih planova dok sve ovo ne prođe, a ne zna, naravno, ni što će biti s njenim godišnjim odmorom kojemu se toliko veselila i koji je planirala provesti u kolovozu na Korčuli.