Telegram u Budimpešti s političkim i društvenim akterima o najdesnijoj vladi u EU i borbi za kršćansku Europu
Ugledni analitičari tvrde da je histerija protiv imigranata Orbanova strategija jer pokazuje biračima da baš on čuva zemlju. Zastupnici utjecajne mađarske ultradesne stranke Jobbik, ali i javno mijenje, natjerali su premijera Orbana na ozbiljan i dubinski uznemirujući rat protiv izbjeglica
”Europska unija najviše bi pomogla imigrantima, koji u tisućama svakodnevno dolaze u Mađarsku, da kupi nekoliko brodova kojima će ih prevoziti u SAD. Amerika svakih pet godina bombardira neku zemlju na Bliskom istoku i izazove kaos. Zato bi trebala snositi posljedice svoje politike”, kaže nam to István Szávay, zastupnik Jobbika u mađarskom parlamentu i potpredsjednik stranke, treće najjače u parlamentu, koju ne samo u Mađarskoj, već i u Europi, mnogi smatraju neofašističkom. Sa Szávayem pričamo u njegovu uredu na drugom katu zgrade, u Szechenyi ulici 19, gdje sada svoje prostore imaju zastupnici mađarskog parlamenta, a u kojoj je nekoć bilo sjedište mađarske Komunističke partije. Szávay nam u prostranom predvorju zdanja, kojim dominira golema slika ostala iz komunističkog razdoblja, pokazuje na čovjeka s lijeve strane slike. ”To je János Kádár”, kaže i smije se, jer samo osoba na koju upire prstom među stotinjak drugih – za razliku od radnika, rudara, žetelaca, orača, kovača… – ništa ne radi, već igra šah. Njegova jasna aluzija na vrijeme kada su Mađarskom vladali komunisti i János Kádár.
Nesretni Keleti
Samo četiri metro stanice dalje, na glavnom budimpeštanskom željezničkom kolodvoru Keleti, stotine izbjeglica, mahom iz Sirije, nagurava se s kordonom policije pokušavajući ući u neki od vlakova. Situacija je napeta. Mladi policajci, vjerojatno još akademci, jer Mađarska nema dovoljno policajaca koji bi se mogli nositi s poplavom izbjeglica, nastoje ih zaustaviti. Puštaju samo one kojima su mađarske vlasti, nakon što su ih registrirali, dali papire da mogu dalje. Oko kolodvora Keleti stotinjak šatora i tisuće očajnika. Volonteri – za razliku od policije, nemaju ni rukavice niti zaštitne maske – raspoređuju gomile robe koju su donijeli građani Budimpešte ili u najlonske vrećice pakiraju obroke (žemičke, kriške sira, poneku jabuku ili bananu, bočicu vode) i dijele umornim, iscrpljenim i neispavanim izbjeglicama. Bivši potpredsjednik Mađarske socijalističke partije (MSZP), Csaba Horváth, koji je danas vođa oporbe u skupštini Budimpešte, reći će nam kasnije kako je vlast zabranila da se izbjeglicama pripremaju topli obroci. ”Cinično govore da bi to za njih bilo suviše komforno”, kaže.
Val izbjeglica koji je zapljusnuo Mađarsku (vlasti tvrde da ih je od početka godine u zemlju ušlo oko 170 tisuća) uzdrmao je političku scenu. Iako premijer Viktor Orbán u parlamentu ima sigurnu većinu i ne mora se bojati da još tri godine svog drugog mandata neće izdržati do kraja, opći je dojam da njegova politika skreće još više desno. Razlog je što se boji, misle naši sugovornici u Budimpešti, da bi Jobbik mogao preoteti birače njegovu Fideszu, vladajućoj stanci u Mađarskoj. István Szávay, potpredsjednik Jobbika, žestoki kritičar Orbanove politike, koju smatra mlakom, neodlučnom i popustljivom, kaže za Telegram: ”Fidesz gleda samo kako da im poraste popularnost, a zanemaruju interese Mađarske. Naša je ideja bila da se na granici angažira mađarska vojska. Fidesz nas sada pokušava u tome preteći. Oni uvijek učine ono što mi predložimo, ali dva tjedna kasnije”.
Misteriozna ostavka
Upravo na dan kad smo došli u Budimpeštu, prošlog utorka, mađarski ministar obrane Csaba Hende podnio je ostavku. Kad smo o razlozima ostavke, dan kasnije upitali Zoltána Kovácsa, glasnogovornika mađarske vlade koji ima funkciju državnog tajnika i radi u Orbanovom kabinetu, nije bio voljan šire obrazlagati razloge i uputio nas je na službeno priopćenje. No, naši sugovornici tvrde da je razlog zbog kojeg je Orban odlučio smijeniti Hendea – spora izgradnja četiri metra visoke ograde na granici između Srbije i Mađarske – bio tek puki izgovor. Orbanu naprosto na čelu ministarstva obrane treba jastreb kako bi odgovorio na kritike Jobbika da je mlak i neodlučan, pa se odlučio za Istvána Simicskóa. Simicskó, majstor kung-fua, četvrtog stupnja, zastupnik ideje o osnivanju mađarske nacionalne garde (što zagovara i Jobbik), te jedini zastupnik Fidesza koji je glasao protiv ulaska mađarske u Europsku uniju (što je također odlika Jobbika), Orbanu se učinio kao odličan izbor.
Orbanu naprosto na čelu ministarstva obrane treba jastreb kako bi odgovorio na kritike Jobbika da je mlak i neodlučan, pa se odlučio za Istvána Simicskóa. Simicskó, majstor kung-fua, četvrtog stupnja, zastupnik ideje o osnivanju mađarske nacionalne garde (što zagovara i Jobbik), te jedini zastupnik Fidesza koji je glasao protiv ulaska mađarske u Europsku uniju (što je također odlika Jobbika), Orbanu se učinio kao odličan izbor
Kada sljedećeg tjedna mađarski parlament donese promjenu zakona koji će zatvorom kažnjavati ilegalni ulazak u zemlju (do sada se to tretiralo kao prekršaj), ili one koje probiju ogradu na granici, te kada uskoro parlament promijeni zakon da granice može čuvati i vojska, Orban će dodatno utišati glasove Jobbika. Iako su nedavna istraživanja javnog mnijenja pokazala da Orban stvarnog razloga za brigu nema – za njegov Fidesz, da su sada izbori glasovalo bi 22 posto Mađara, a za Jobbik tek 13 (neopredijeljenih je čak 45 posto), Orbanov zaokret udesno samo je konstanta njegove populističke politike kojom uvijek poručuje ono što Mađari žele čuti.
Bez ideologije
Áron Varga, politolog i poznati mađarski analitičar, kaže za Telegram kako Orban i njegov Fidesz nemaju ideologije. ”Politika Viktora Orbana vrlo je jednostavna: on čini sve što mu osigurava popularnost. Vlada, nažalost, javnim novcem, redovno ispituju javno mnijenje, pa kad su vidjeli da se čak 75 posto građana u Mađarskoj protivi integraciji imigranata u mađarsko društvo, čine sve da zadovolje takvo raspoloženje. Mogao bih se našaliti pa reći: Orban bi prihvatio sve, baš sve, što podržava barem 55 posto mađarskih birača”.
S Vargom se slaže i socijalist Csaba Horváth, s kojim razgovaramo u ogromnom zdanju gradske uprave Budimpešte, metropole s gotovo dva milijuna stanovnika u kojoj živi svaki peti Mađar. ”Sve što oko izbjeglica radi Orban, namijenjeno je za unutrašnje potrebe”, kaže za Telegram iskusni mađarski političar, nekadašnji drugi čovjek socijalista, svojedobno vladajuće stranke, za koju bi, da su danas izbori, glasalo 10 posto Mađara.
” Orban se na isti način ponaša i prema EU, prema SAD-u, a smisao negove borbe je u poruci građanima: ja ću obraniti Mađarsku i njene građane. Isto se događa i sada, s ovom smiješnom ogradom na granici, podignutom do visine koljena. To je Orbanova poruka građanima: ne bojte se imigranata, ja sam taj koji će vas od njih obraniti i zato podižem ogradu duž granice. Isto je bilo i s jumbo plakatima, kojima je oblijepio Mađarsku. Poručivao je imigrantima da ne dolaze, da ne računaju da će posao oteti bilo kojem Mađaru, a onima koji su već došli da poštuju mađarske zakone, našu kulturu, našu vjeru. Sve to napisano je na mađarskom jeziku, kojeg imigranti, naravno, ne razumiju. Nije ni bio cilj da saznaju što na plakatima piše: bila je to poruka mađarskim građanima: ‘Vidite, ja vas branim, ja brinem o vama. Uz mene ste sigurni’. Zahvaljujući imigrantima i stanju koje je izazvao njihov dolazak, a Orbanova Vlada s tim se problemom ne zna nositi, sada nitko ne govori o korupciji. Građani su shvatili da je sadašnja vlada najviše korumpirana od svih koje su u posljednjih 25 godina vladale zemljom. To misli 75 posto građana. Problem izbjeglica Orbanu je došao kao naručen – više se ne govori o korupciji, o nezaposlenosti, o urušenom zdravstvenom sustavu, problemu s mirovinskim fondovima.
Cinizam vlasti
Prilike nisu onakve kakvima ih prikazuje Vladina propaganda; zemlja je u ruševinama. Iz Mađarske je 600 tisuća ljudi otišlo na rad u druge zemlje, a u zemlji je četiri milijuna siromašnih”, kaže Horváth. Veli kako mu se čini da vlast namjerno ne rješava problem izbjeglica: kada je prije neki dan na zapadni budimpeštanski kolodvor stiglo oko dvije stotine izbjeglica, poslali su onamo dvoje službenika da ih popišu. A za obradu samo jedne osobe treba minimalno pola sata, objašnjava Horváth.
Iako čak tri četvrtine Mađara, ako je vjerovati istraživanju javnog mnijenja, ne želi izbjeglice u svojoj zemlji, vidjeli smo mnoštvo građana koji na glavni i zapadni željeznički kolodvor donose hranu, odjeću, dječje igračke, higijenske potrepštine. Na jednom zidu veliki je napis na engleskom jeziku: Budimpešta vas voli! Na drugom, pedesetak metara dalje, posve suprotan: Nastavite prema Beču!
Za razliku od kaotičnog stanja na glavnoj budimpeštanskoj željezničkoj stanici Keleti, prilike na zapadnom kolodvoru prilično su bolje. Veliki broj volontera ondje skrbi za izbjeglice. Čak su našli i dobrovoljce koji se igraju s djecom: dvije žene strpljivo zabavljaju mališane crtajući im na licu privremene tetovaže koje je lako oprati vodom. Djeca su vesela i sretna da im netko poklanja pažnju. Katalin Szebeni, aktivistica jedne od nevladinih organizacija koje pomažu izbjeglicama, kaže da s tim napaćenim ljudima, koji u nemogućim uvjetima otkako su napustili svoje države žive već tjednima, neki i mjesecima, nemaju nikakvih problema. ”Mirni su i strpljivi”, veli, ”nema u njima ni trunke agresivnosti”.
Vođa oporbe u gradskoj skupštini Budimpešte, socijalist Csaba Horváth upozorava na cinizam vlasti: tvrde, problem izbjeglica stvar je civilnog društva, nevladinih udruga i humanitarnih organizacija, oni trebaju skrbiti o njima.
Ratno stanje
Iako čak tri četvrtine Mađara, ako je vjerovati istraživanju javnog mnijenja, ne želi izbjeglice u svojoj zemlji, vidjeli smo mnoštvo građana koji na glavni i zapadni željeznički kolodvor donose hranu, odjeću, dječje igračke, higijenske potrepštine. Na jednom zidu veliki je napis na engleskom jeziku: Budimpešta vas voli! Na drugom, pedesetak metara dalje, posve suprotan: Nastavite prema Beču! I dok gledamo simpatičnu mladu djevojku kako iz obližnjeg samoposluživanja prema kolodvoru Keleti nosi kartonsku kutiju punu banana, pred očima nam je i snimka koja je obišla i zgrozila svijet: reporterka jedne mađarske televizije nogom brutalno udara djevojčicu u gomili izbjeglica.
”Kad nema televizijskih kamera i novinara, mađarska policija brutalno prema njima postupa. Na svoje sam oči vidio kako u Mórahalomu policajci na konjima nasrću na njih”, priča nam Vojvođanin dok dva sata stojimo u Horgošu, pred mađarskom granicom, čekajući da nas puste. Ljudi su nervozni, trube, ne razumiju što se događa. Kada se red protegnuo kilometrima i zakrčio prilaz, mađarski policajac onima na čelu kolone kaže da ne zna koliko će još granica biti zatvorena, jer autocestom prema Segedinu ide nekoliko stotina izbjeglica. Kao da je ratno stanje upućuje nas na granični prijelaz Kelebija – Tompa, pedesetak kilometara dalje gdje je prizor gotovo isti. Čekamo još dva sata da bismo ušli u Mađarsku. Tužna slika na ulazu u Europu bez granica.
Ugledni analitičari tvrde da je histerija protiv imigranata Orbanova strategija jer pokazuje biračima da baš on čuva zemlju. U velikom je strahu od radikalnog Jobika.
Dva dana kasnije u Budimpešti, Gellért Rajcsányi, zamjenik glavnog urednika konzervativnog portala Mandiner.hu, poznatog po desnim stavovima, objašnjava mi kako je sveta dužnost svake zemlje braniti svoje granice. ”Orbanova Vlada naprosto pokušava ispuniti najvažniju ulogu države, zaštitu granica”, kaže Rajcsányi. ”Srpsko-mađarska granica ujedno je i schengenska granica i mi je moramo zaštititi, jer ako to ne učinimo Schengen će se raspasti. Ne postoji ni jedan zakon koji brani podizanje ograda na granicama. Nitko, naravno, zbog toga nije sretan. Svaki imigrant koji želi ući u Mađarsku može to legalno učiniti na graničnom prijelazu gdje će biti registriran.
Uvođenje reda
Međutim, vidimo sve više imigranata koji se ponašaju kao da mogu činiti što im je volja. Mađarska samo nastoji uspostaviti red na svom teritoriju i što je u tome strašno? Ne razumijem strane novinare koji nas zbog toga optužuju i šire laži o Mađarskoj”.
Vrlo slično govori nam u svom uredu, u zgradi nasuprot velebnog zdanja Mađarskog parlamenta i Zoltán Kovács, glasnogovornik mađarske Vlade, dužnosnik u kabinetu premijera Viktora Orbana. No, čim smo spomenuli riječ izbjeglice, grubo nas je prekinuo.
”Da se razumijemo, ne radi se o izbjeglicama, to su ilegalni imigranti”. Kaže kako najveći dio njih ne bježi od rata, već ide u potragu za boljim životom, na Zapad. Izbjeglicama, objašnjava, nije važno koja će ih sigurna zemlja primiti, njima je jedino do toga da pobjegnu od rata. Ali ovi žele u Njemačku, Švedsku, u bogate zemlje gdje namjeravaju ostvariti svoj san o boljem životu.
”Taj lanac mora biti prekinut i zaustavljen na granicama Europske unije. Ako dopustimo da ilegalni način ulaska u EU postane normalan, onda nešto nije u redu. Premijer Orban na to je ukazao još u kolovozu prošle godine.
Valovi izbjeglica
Mjesecima smo pokušavali na to upozoriti Bruxelles i trebalo nam je gotovo pola godine da ih uvjerimo kako su južne granice Mađarske najugroženije. Ukazivali smo da naša granica sa Srbijom nije prva granica Unije na koju na svom putu nailaze imigranti – to su Grčka i Italija i upozorili smo da imigranti ne mogu doći do Mađarske, a da prije toga ne pređu druge europske granice. Bruxelles na to nije reagirao i do danas je u Mađarsku ušlo oko 170 tisuća ilegalnih imigranata”, tvrdi Kovács.
Marta Pardavi, jedna od najpoznatijih mađarskih aktivistica za poštivanje ljudskih prava i potpredsjednica Mađarskog helsinškog odbora, podsjeća kako je vlada Viktora Orbana nespremna dočekala izbjeglički val, potkrepljujući to podatkom da u izbjegličkim kampovima ima mjesta tek za 2500 osoba. Tvrdi kako je razlog za žurnu akciju postojao već krajem prošle i početkom ove godine kada je na mađarsku granicu iz Srbije, došlo njih oko 43 tisuće s Kosova, tražeći azil.
Jobbik se zalaže da izbjeglički kampovi budu posve zatvoreni i da im nitko ne može prići, traže da ljudi u njima rade ili da plate za vrijeme provedeno u kampu prije nego što napuste Mađarsku. To je ekstremna politika, koju na žalost možemo naći i među drugim strankama krajnje desnice u Europi. To, dakle nije samo mađarska specijalnost.
I upravo ta činjenica da je sve započelo valom kosovskih azilanata, dakle ljudi koji su pred vrata Mađarske došli iz zemlje u kojoj nema rata, poslužila je teoretičarima zavjere za tvrdnju kako su kosovski Albanci bili ciljano poslani da bi testirali koliko je mađarska vlada u stanju zaustaviti one koji će se – iz puno udaljenijih prostora, s Bliskog istoka, ali i Afganistana, Pakistana, pa i Afrike (Somalija) – zaputiti prema Europskoj uniji. Ta teza o bjelosvjetskoj zavjeri, ne kaže se čijoj, prisutna je u dijelu mađarske javnosti. Otud možda i toliko pomanjkanje empatije prema izbjeglicama.
”Samo u jednom danu više od pet stotina izbjeglica, od kojih su polovica žene, među njima ima i trudnica, te djece, provelo je prvu noć nakon ulaska u Mađarsku na otvorenom, bez hrane, bez pokrivača”, kaže za Telegram potpredsjednica Mađarskog helsinškog odbora, Marta Pardavi. ”To najbolje pokazuje kako radi mađarski sustav koji treba skrbiti za azilante. Vlada ogromna konfuzija, policija i službe zadužene za registraciju izbjeglica dupliraju posao i mislim da u ovom trenutku nitko točno ne zna kakva je procedura i kako djelotvorno pomoći tim ljudima”. Pitamo Martu Pardavi kako gleda na političke poruke koje, kad su u pitanju izbjeglice, šalje Jobbik. Kaže: ”Jobbik se zalaže da izbjeglički kampovi budu posve zatvoreni i da im nitko ne može prići, traže da ljudi u njima rade ili da plate za vrijeme provedeno u kampu prije nego što napuste Mađarsku. To je ekstremna politika, koju na žalost možemo naći i među drugim strankama krajnje desnice u Europi. To, dakle nije samo mađarska specijalnost. No, loše je to što takve stavove sada sve više zauzima vlada Viktora Orbana koja je pitanje imigranata unatrag nekoliko mjeseci stavila u fokus javnosti, kao najveći mađarski problem”.
Jobik u centru
Jobbik je, tvrdi bivši drugi čovjek Mađarske socijalističke partije Csaba Horváth, do eskalacije izbjegličke krize, čak namjeravao osnovati još desniju, ekstremističku stranku kako bi sebe mogli predstaviti kao umjerenu i približiti se centru. Sada im to više nije potrebno: Fidesz, vladajuća stranka Viktora Orbana, sve im se više približava, pa ih je, na neki način, sama privukla ka centru.
István Szávay, zastupnik Jobbika u mađarskom parlamentu i potpredsjednik te stranke, kome se na vratima ureda koči karta Velike Mađarske, u kojoj je ucrtano pola Hrvatske, uključujući Zagreb i Rijeku (istu kartu ima još nekoliko parlamentarnih zastupnika Jobbika dok su ih drugi ukrasili naljepnicom s plavo žutim logom EU, preko kojeg crvenim slovima piše NEM), odlučan je u objašnjenju kako za imigrante nema mjesta u Mađarskoj.
”Ono što govore stranke ljevice smatramo krajnje neodgovornim i neprihvatljivim. Oni ne samo što pričaju o tome da im treba pomoći – s čime se i možemo složiti – već govore i da ih očekujemo, da želimo da dođu. To će samo povećati njihov broj, a to im je i cilj jer tako ih žele pridobiti da glasaju za njih, što po mađarskim zakonima, kada jednom dobiju pravo na useljenje, i mogu. Mi to ne želimo. Oni se zalažu da izbjeglice dobiju stanove i besplatni prijevoz, a to ni mladi u Mađarskoj nemaju, jer im je jako teško doći do stana i posla. I još nešto: Mi ovu zemlju želimo sačuvati onakvom kakva postoji već tisuću godina i nemamo potrebe za ljudima koji su druge kulture i vjere, i koji se ne mogu prilagoditi mađarskom društvu. Nismo ksenofobični, mi samo želimo zadržati našu državu za naše društvo. Neprihvatljivo nam je razmišljanje koje ne vidi razliku između migracije unutar Europe i migracije koje donose ljude drugih kultura i vjera. To nitko jasno ne želi reći, ali mi kažemo: ovi su ljudi daleko od europske kulture. Prigovaraju nam da su i Mađari u svojoj povijesti morali bježati iz svoje domovine, ali to je druga stvar, mi smo europski narod, bijelci, kršćani i kao takvi otišli smo u druge europske zemlje gdje su nas srdačno primili”.
Na pitanje reportera Telegrama kako bi opisao razliku između vladajućeg Fidesza premijera Viktora Orbana i opozicionog Jobbika, stranke za koju kažu da ima najrazvijeniju i najgušću organizacijsku mrežu u Mađarskoj, jedan od naših sugovornika je odgovorio: ”Kada vidite što zastupa i što govori Jobbik, Orbanov Fidesz izgleda kao uljuđena demokratska europska stranka.
Tekst je izvorno objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 12.-13. rujna 2015. godine.