Nekad je nužno odabrati stranu

Telegramov dopisnik o kaosu u Americi: Trumpova zadnja 24 sata trebaju prestraviti svakoga, bilo gdje na svijetu

Trumpu se dogodilo najgore što se jednom rasistu može dogoditi – pojavio se slučaj u kojem je rasizam problem

WASHINGTON, DC - MAY 11: U.S. President Donald Trump arrives to speak at a press briefing about coronavirus testing in the Rose Garden of the White House on May 11, 2020 in Washington, DC. Several White House staff members and aides have recently tested positive for the coronavirus and three top health officials from the White House coronavirus task force are now self-quarantining after potential exposure. (Photo by Drew Angerer/Getty Images)
FOTO: Getty Images

Trump je prvi predsjednik koji je u krizi odlučio poticati ljude na novo nasilje, umjesto da pokuša smiriti situaciju. S njim smo prvi put vidjeli da predsjednik Amerike otvoreno djeluje izvan granica zakona, demokratskih tradicija i normi najstarije demokracije na svijetu

Amerika je na rubu općeg kaosa. U trenutku kad nacija više nego ikad u zadnjih pola stoljeća vapi za socijalnom pravdom i odgovornim političkim vodstvom, huškač na mjestu predsjednika svojim je djelima i riječima gurnuo Republiku dublje u ponor razdora, sukoba i bezakonja.

Pritisnut teškom stvarnošću, u kojoj stotine tisuća već tjedan dana ne prestaju prosvjedovati zbog rasističkog policijskog ubojstva bespomoćnog Afroamerikanca Georgea Floyda u Minneapolisu, Donald Trump je zaključio da na njihovo traženje pravde ne želi ili ne zna odgovoriti. Umjesto da naciju pokuša smiriti, odlučio je doliti ulje na vatru, eskalirati konflikt i zaprijetiti samim temeljima demokratskog društva kojemu je na čelu.

Najavio slanje vojske na ulice

U zastrašujućem nastupu iz Bijele kuće, nalik diktatorskom preuzimanju vlasti u nekoj zemlji trećeg svijeta, Trump je prešao i zadnju barijeru: prosvjednike je proglasio teroristima, najavio “opću mobilizaciju vojske”, koju bi rasporedio po američkim gradovima – iako to po zakonu ne smije bez suglasnosti guvernera pojedinih država – te zaprepastio ne samo obične Amerikance, nego i svoje najpesimističnije kritičare.

Dogodilo se to nakon što je već abdicirao od odgovornosti u najgoroj epidemiji u novijoj povijesti, gdje je pod njegovim vodstvom od koronavirusa umrlo više od sto tisuća ljudi – najviše od bilo koje zemlje na svijetu. Rasni nemiri zgurali su ga još tješnje u kut, zorno demonstrirajući Trumpovu nedoraslost funkciji na kojoj se našao.

Sad je zaprijetio da će na američko tlo rasporediti američku vojsku – dakle, da će protiv građana poslati vojnike koje oni plaćaju. Teško je naći pravo ime za ovaj potez – možda bi “pokušaj državnog udara” ili “iniciranje građanskog rata” bili bliži stvarnosti nego “pokušaj uvođenja diktature”, “puč” ili “vojni udar”. U svakom slučaju, Trump je u posljednja 24 sata pokazao namjeru da iskorači iz pravnog okvira zemlje kojoj je na čelu. To treba prestraviti svakoga, bilo gdje na svijetu.

Pad nacije u ponor istočnog grijeha

Predsjednik kojega su izabrali jer je u prijašnjem životu bio popularan kao zvijezda režirane “reality TV” emisije, našao se ovih dana u debelim govnima jer je nacija kojoj se zatekao na čelu još jednom pala u ponor svog istočnog grijeha – rasizma.

Amerika nikad nije riješila svoju temeljnu kontradikciju, koja je periodički zgrabi za gušu: kako nacija utemeljena na ideji da su “svi ljudi stvoreni jednaki” može živjeti s činjenicom da je dio svog stanovništva isprva držala u ropstvu, pa pod aparthejdom, i konačno – zadnjih pola stoljeća – u teškoj diskriminaciji? To je problem stariji od Donalda Trumpa, ali je problem koji zahtijeva nekakav odgovor od svakoga tko se usudi natjecati za mjesto lidera takve kontradiktorne nacije.

Potpuni kolaps Trumpova predsjedništva

Trump se prihvatio posla predsjednika, iako taj zadatak zahtijeva intelektualnu, moralnu, pa čak i obrazovnu razinu za tri oktave višu od one koju je donio na glasački listić. U velikoj gesti, koju će povijest vjerojatno pamtiti kao prvo poglavlje njihove političke smrti, republikanci su tog nepametnog, nemoralnog i neukog političara amenovali za svoga lidera.

Mislili su da se mogu nakratko odreći odgovornosti ako im Trump priskrbi vlast; nisu htjeli vidjeti da Trump ne zna ništa doli slijediti njihov primjer i kao predsjednik se odricati svake odgovornosti, braneći sebe i pod cijenu toga da razori sistem koji ga je izbacio na vlast. Upravo to se događa ovih dana – potpuni kolaps Trumpova predsjedništva, ali i utrnuće republikanske političke ideje. To što Trump radi je skandalozno, ali nema niti jednog glasa republikanaca koji bi se pobunili i pokušali ga zaustaviti – sve ih je odvukao u svoj ambis.

Najgore što se jednom rasistu može dogoditi

Već je desetljećima dakle jasno da je Trump rasist – svi njegovi istupi prije ozbiljnog angažmana u politici to su potvrđivali, od teorije zavjere da se Obama nije rodio u Americi, kojoj je bio rodonačelnik, do toga da je u novinama bio zakupio punu stranicu i pozvao na pogubljenje petorice crnaca koji su bili osuđeni za silovanje u njujorškom Central Parku; pokazat će se kasnije da su bili nevini, ali se Trump nikad nije ispričao.

Nakon što je pobijedio na izborima, Trumpu se dogodilo najgore što se jednom rasistu može dogoditi – pojavio se slučaj u kojem je rasizam problem, a predsjednik bi trebao progovoriti protiv njega. Formalno je osudio policijsko ubojstvo Georgea Floyda, ali je bježao od te rasprave, a pogotovo mu nije odgovaralo to što veliki dio Amerike neprestano prosvjeduje i traži okončanje sustavnog rasizma u ovoj zemlji. Tu se Trump nije prepoznao.

Odbacio krinku i odlučio slijediti srce

Povuci-potegni, došli smo do jučerašnjeg dana kad je odbacio krinku i odlučio slijediti srce: proglasio se “predsjednikom zakona i reda” i stao na stranu protu-prosvjednika. Ovdje se prosvjedovalo protiv rasizma, pa nije teško zaključiti što je pozicija “protu-prosvjednika”. Trump nije prvi “predsjednik reda i zakona” – to je ukrao od Richarda Nixona, koji je pod sloganom borbe za “red i zakon” osvojio rasističke bijele birače na američkom Jugu, kojima je bila puna kapa crnaca i boraca za ljudska prava.

“Zakon i red” u američkoj je politici kodno ime za nastavak bijele dominacije. Doslovan kakav jest, Trump je to otvoreno rekao: pred kamerama je guvernere pozvao da “ostvare dominaciju na ulicama”. Spomen “dominacije” usred rasnih nereda u zemlji s poviješću robovlasništva ne ostavlja puno dvojbe o čemu je riječ. Sve što Trump radi toliko je prozirno, da bi doista bilo smiješno, kad ne bi bilo opasno.

Najgori nasrtaj na američku demokraciju

Podjednako je smiješan, koliko i opasan, bio Trumpov “pokušaj državnog udara”. Kao i s mnogim stvarima oko njega, teško je razaznati gdje prestaje egomanijačka potreba za odobravanjem – koje nikad nije dobio od strogog oca – a gdje počinje politički razorna subverzija demokracije i zakona. To što je Trump napravio u ponedjeljak bila je parada, orkestrirani televizijski trenutak, ali je u isto vrijeme bilo i najgori nasrtaj na američku demokraciju u posljednjem stoljeću. Slijedimo predsjednik, pa recimo prvo kako je izgledalo.

Nakon puno dugih dana šutnje, u kojima se od njega očekivalo da pokuša primiriti naciju i smiriti strasti, Trump je svoj nastup u slučaju ubojstva Georgea Floyda pažljivo izrežirao. Puno prekasno, najavio je da će dati kratku izjavu za javnost u ružičnjaku Bijele kuće. Pokazat će se da je to mjesto odabrao namjerno – kako bi se iz daljine čula pucnjava i buka prosvjednika što se stotinjak metara dalje sukobljavaju sa snagama reda; to se ne bi čulo u zatvorenom prostoru. Već tu je bilo jasno da predsjednik ne cilja na primirivanje, nego možda baš na razbuktavanje strasti.

Poslao policiju na prosvjednike da bi imao kulisu za nastup

Washington se ne nalazi niti u jednoj od pedeset američkih država, a Distrikt Columbia je u mnogim aspektima pod izravnom upravom predsjednika. Trump je dao nalog da njegov izlazak na pozornicu u vrtu Bijele kuće mora imati impresivnu pozadinu. Na obližnjem Trgu Lafayette već se osam sati nalazila grupa prosvjednika koja je vikala i pjevala, ali nije radila ništa da izazove snage koje je Trump rasporedio protiv njih.

No, taman pred predsjednikov izlazak na pozornicu u ružičnjaku Bijele kuće, vojna policija krenula je bez povoda i razloga na mirne prosvjednike. Jedini cilj bio im je da stvore gužvu, naguravanje i konflikt usred kojega bi Trump izašao iz Bijele kuće i predstavio se kao predsjednik koji donosi “zakon i red”. Tako je i bilo – Trump je ušetao u ružičnjak, a u pozadini se čula makljaža teško oklopljenih pripadnika vojne policije protiv mirnih prosvjednika. Jedina svrha tog sukoba – napada snaga reda na mirne građane – bila je stvaranje kulise za Trumpov nastup.

Ispravljanje dojma slabića nakon bijega u bunker

Kasnije smo saznali da je Trumpova primarna motivacija bila želja da “ispravi dojam slabića” – koji misli da je javnost stekla nakon što se saznalo da je u petak, za vrijeme prosvjeda u blizini Bijele kuće, pobjegao u bunker duboko ispod rezidencije. Iako se do Bijele kuće ne bi probila ni ozbiljna vojska, a kamoli grupa nenaoružanih prosvjednika, Trump je tu večer proveo u skloništu. Kad je javnost saznala za tu njegovu “slabost”, predsjednik je svoj imidž htio “popraviti” nalogom da oklopljene snage pod njegovom komandom nasrnu na prosvjednike.

Tako se u Trumpovoj Americi dokazuje “muškost”: neizazvanim napadom na slabe i mirne građane. Trump je ultimativni luzer – predsjednik koji to nikad nije postao, političar koji misli da se autoritet gradi mahanjem stisnutom desnicom, a ne vođenjem društva koje mu je dalo povjerenje. Zato je pobjegao u bunker, poput nekog francuskog kralja iz 18. stoljeća, koji zna da njegov legitimitet počiva isključivo u činjenici da nitko ne može doći na njegovo mjesto jer ga u tome sprečava – zid.

Neviđeni kaos na ulicama Washingtona

Bez da je bilo ikakvog incidenta, vojna policija je po Trumpovu nalogu počela pucati gumenim mecima i suzavcem, da bi ih na kraju rastjerali konjima. Nasrnuvši na mirne prosvjednike, snage “zakona i reda” stvorile su kaos na ulicama Washingtona kakav se nije vidio desetljećima i dokazale da krizu u Americi Trump ne pokušava smiriti; dapače, on je agent razdora i nemira.

Dok su konji rastjerivali mirne prosvjednike, predsjednik je govorio u ružičnjaku: “Mobiliziram sve dostupne vojne resurse da zaustave nerede i pljačku, okončaju razaranje i palež te zaštite prava Amerikanaca, uključujući vaša prava iz Drugog amandmana na Ustav”. Ako guverneri ne zaustave prosvjede i ne počnu “dominirati” ulicama, “ja ću na ulice rasporediti vojsku i brzo riješiti problem umjesto njih”, rekao je samoljubivi Trump.

Spomenuo Drugi amandman, Prvi preskočio

Postoje fraze koje su ružne, a onda postoje fraze koje su zastrašujuće – ovdje smo naišli na jednu iz potonje skupine. Jedino građansko pravo koje je u svom govoru spomenuo Trump je “pravo iz Drugog amandmana na Ustav”. Nigdje nema spomena prava na prosvjed, na javno okupljanje, na slobodu govora, na slobodu medija – koja su sva sadržana u Prvom amandmanu; to Trump nije ni spomenuo.

Ali je spomenuo “pravo iz Drugog amandmana”, što je zastrašujući signal njegovim simpatizerima da se obračunaju s prosvjednicima za prava crnaca i drugim smetalima. Jer Drugi amandman za Ustav, koji je Trumpu toliko važan, onaj je o pravu na – nošenje oružja. Drugim riječima, predsjednik Amerike poslao je signal svojim radikalnim pristašama da je, bar za njega, prihvatljivo ako se oni za svoje stavove izbore – oružjem.

Nakon prijetnje poziranje s biblijom

Kad su gumenim mecima, suzavcem i konjima rastjerani prosvjednici oko Bijele kuće, pokazalo se što je bila Trumpova namjera. S grupom suradnika je u manifestaciji moći prošetao do crkve sv. Ivana na Trgu Lafayette i stao pred nju. Netko mu je dodao Bibliju; pozirao je s njom kao što je onomad pozirao sa svojom novom suprugom-manekenkom.

Trumpu je Biblija rekvizit, kao što mu je zgodna supruga rekvizit. Biblija je u njegovim rukama doista doživjela poniženje, a to poniženje trebaju osjećati svi koji su u Trumpu vidjeli zagovornika svojih vrijednosti, vjernika i kršćanina (sjetite se Bandića!). Trump nije ušao u crkvu, nije se pred njom pomolio, nije čitao iz knjige kojom je mahao – samo je, poput klauna, držao Bibliju u ruci, s ozbiljnim izrazom na licu. Tako valjda bezbožni idiot zamišlja da izgledaju ljudi od vjere.

Umjesto da smiruje, potiče na novo nasilje

“Ovo izgleda kao da smo u nekoj zemlji trećeg svijeta gdje je vlast upravo preuzeo nižerazredni pukovnik, provalio na nacionalnu televiziju i proglasio se ‘zaštitnikom reda i zakona’; ali kad je htio ući u katedralu, vrata su bila zatvorena, pa on samo stoji pred crkvom i maše Biblijom”, rekao je o predsjedniku Amerike voditelj glavnih večernjih vijesti na CNN-u Anderson Cooper. Da sam je smišljao tri dana, ne bih vam mogao dati bolju prispodobu.

Trump je prvi predsjednik koji je u krizi odlučio poticati ljude na novo nasilje, umjesto da pokuša smiriti situaciju. S njim smo prvi put vidjeli da predsjednik Amerike otvoreno djeluje izvan granica zakona, demokratskih tradicija i normi najstarije demokracije na svijetu. Vlada u Washingtonu ne koristi vojsku protiv svojih građana – to možda očekujete u Čadu ili Ekvatorijalnoj Gvineji, ne u Sjedinjenim Državama. Barem ne do Trumpa, koji je savršeno sjeo na američku tradiciju više ili manje prikrivenog rasizma.

Povijest se ponavlja: policijski sat u New Yorku

Koliko je taj problem neiskorjenjiv, svjedoči ova činjenica: zbog svega što se događa s prosvjedima protiv rasizma i divljacima koji ih zloupotrebljavaju za pljačku, prošle je noći ovdje u New Yorku na snazi bio policijski sat. Bio je to doista zanimljiv osjećaj – provesti noć u “gradu koji nikad ne spava” dok je na snazi prekonoćna zabrana izlaska na cestu.

Policijski sat i povijesno je rijedak fenomen u ovom gradu – zadnji put je u New Yorku bio proglašen u rujnu 1943. godine, usred Drugog svjetskog rata. Išao sam pogledati otkud u to vrijeme policijski sat – Nijemci ipak nisu prodrli do američkih obala. Kad sam otkrio razlog, malo sam se sledio: posljednji policijski sat u New Yorku, prije ovog današnjeg, bio je proglašen jer je bijeli policajac pištoljem usmrtio crnog američkog vojnika, što je izazvalo nerede. Neke stvari ostaju vječno s nama.