Telegramov urednik bio je među 1000 ljudi koji su danas prosvjedovali za slobodu novinarstva. Evo reportaže
'Mi nećemo stati, vršit ćemo pritisak dok se nešto ne promijeni', kazao je za kraj Hrvoje Zovko. Zvučalo je kao najava.
Posebno agilna u podršci bila je dama sijede kose, u kolicima, koja je u rukama držala transparent “Ušutkali su nas, ali neće vas” i koja je nakon svakog pročitanog zahtjeva iskusno proizvodila ogromnu količinu buke vičući i otvorenim dlanom lupkajući po ustima. “Koga su ušutkali”, pitamo je dok je Zovko nosio kovertu prema ulazu u Vladu. “Narod!”, kaže Višnja Škreblin
“Jučer smo bili na rubu ponora, danas smo korak naprijed”, treštao je hit Postolar Trippera iz golemih zvučnika na kraju kolone prosvjeda za slobodu medija koja se vukla kroz Masarykovu ulicu u centru Zagreba.
Ispred je hodalo oko tisuću i pol ljudi, među kojima gomila novinara iz svih krajeva Hrvatske; iz Splita su, između ostalih, došli Viktor Ivančić, Heni Erceg, Dragan Markovina, iz Rijeke glavna urednica Novog lista Slavica Bakić, iz Osijeka naš Drago Hedl i mnogi, mnogi drugi i novinari i urednici domaćih medija. O da, bilo je i niz kamera domaćih televizija, ali i stranih – dobro posjećeni prosvjed novinara i javnosti za slobodu medija u jednoj državi Europske unije snimale su i kamere slovenske televizije i Reutersa.
Došlo pola oporbe
Kolege su se pomalo u nevjerici, oduševljeni okretali oko sebe i rukovali se frekvencijom ministra vanjskih poslova u posjeti stranoj, prijateljskoj zemlji. Padali su i prijedlozi da se sve skupa i češće organizira, jer je ovo sjajna prilika za druženje s dragim ljudima koje u vrtoglavim životnim zavojima inače teško uspiješ uloviti.
“Hej, pa i mi, vaš čitatelji smo tu, došli smo vam dati podršku”, glasno su, i uz smiješak, poručile dvije sredovječne prosvjednice, koje su odlučile promarširati “pola Zagreba” za slobodu medija.
Bili su, naravno, i političari. Davor Bernardić, Ivica Puljak, Bojan Glavašević, Dalija Orešković, Mirando Mrsić, Renato Petek, Tomislav Tomašević, Sandra Benčić, Joško Klisović, Vili Matula… Da, bio je i Gordan Maras. Ovaj put nije nikog izbacio.
#ninanana
Ljudi koji su najodgovorniji za stanje slobode medija u Hrvatskoj, predsjednika Vlade Andreja Plenkovića i ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek, naravno, nije bilo. Nije ih bilo ni u ministarstvu kulture i zgradi Vlade, koje su prosvjednici uz rektorat zagrebačkog sveučilišta i Gradsku skupštinu posjetili.
Ministrici koja ne vidi cenzuru u medijima i koja je zaslužna za hashtag prosvjeda #ninanana ostavljeno je pismo na zatvorenim vratima ministarstva kulture, a premijeru osam zahtjeva Hrvatskog novinarskog društva i nekoliko vrlo snažnih poruka s Markovog trga.
Nismo slatki
“Mi ništa ne dramatiziramo. Niti smo slatki”, poručio je pred ulazom u Vladu predsjednik HND-a Hrvoje Zovko refererirajući se na česte Plenkovićeve pokušaje relativiziranja novinarskih pitanja pričom o tome da situaciju (pa tako i onu oko slobode medija) treba “dedramatizirati” i na incident kad je novinarki RTL-a Damiri Gregoret umjesto odgovora na pitanje poručio “Slatki ste, Damira” (radi čega se dan poslije ispričao).
“Mi smo novinari koji žele raditi u interesu javnosti, a ne biti nečija produžena ruka, kako ove, tako i prošlih i budućih vlasti”, kazao je Zovko i odnio u Vladu osam HND-ovih zahtjeva protiv cenzure koje je uručio službenicima na porti Banskih dvora.
Ostavka vodstva HRT-a
Prije toga, svi zahtjevi su na Markovom trgu pročitani, a najburnije je bio pozdravljen onaj kojim se, “zbog programske i kadrovske devastacije, promoviranja poraženih ideologija, sumnjivog trošenja javnog novca i sudskog progona novinara i medija”, traži ostavka vodstva HRT-a.
Posebno agilna u podršci bila je dama sijede kose, u kolicima, koja je u rukama držala transparent “Ušutkali su nas, ali neće vas” i koja je nakon svakog pročitanog zahtjeva iskusno proizvodila ogromnu količinu buke vičući i otvorenim dlanom lupkajući po ustima.
‘Dok god imam snage!’
“Koga su ušutkali”, pitamo je dok je Zovko nosio kuvertu prema ulazu u Vladu. “Narod!”, kaže Višnja Škreblin. Ona često ide na prosvjede, nezadovoljna stanjem u zemlji. “I ići ću dok god imam snage”, veli, objašnjavajući kako je kolica u kojima sjedi kupila jučer zbog prosvjeda jer joj je teško dugo stajati.
Njena kolegica nije htjela kazati kako se zove (“zbog obitelji”), ali nije bila nimalo škrta na riječima: “Podržavam sve što je sloboda govora. Imam puno godina, ali se borim za svoju djecu i unuke, u ovom mraku im se ne vidi budućnost. Sramota!”
Živimo na rubu
I dok je pretproljetno sunce uporno grijalo, a kamere čekale Zovkovu izjavu nakon posjeta Vladi, novinar Novog lista Siniša Pavić je prilično kratko sažeo dojam o cijelom događaju, koji je svih iznenadio svojom brojnošću i poletnom, pozitivnom atmosferom: “Meni je lipo”.
Nešto kasnije pokazao je prema krovu Banskih dvora na kojemu je balansirao radnik mijenjajući crjepove. “Živimo na rubu. Brinemo se za novinarstvo, ali sam se jednako kao za novinarska prava danas bojao i za njega”. Gospodin je ipak rutinski odradio svoj posao.
Lud od slobode
Dok su se ljudi razilazili, s onih zvučnika koji su pratili cijelu kolonu razlili su se Kojoti. I refren: “Tebi i meni sve je jasno/ Samo ne smijemo reći glasno/ Imaju uzicu pa nas vode/ Ja sam lud od slobode”. Pjesma “Lud od slobode” benda koji je nakon 17 godina nedavno snimio novi album, objavljena je na njihovom drugom studijskom albumu, “Halucinacija” iz 1996. godine. Bilo je to vrijeme uzica. Ali i najvećeg prosvjeda za slobodu medija u povijesti Hrvatske, onog za Radio 101.
“Mi nećemo stati, vršit ćemo pritisak dok se nešto ne promijeni”, kazao je za kraj Hrvoje Zovko. Zvučalo je kao najava.