Reporteri hrvatskih medija koji izvještavaju o izborima u HDZ-u ovih se dana – ali baš totalno i bez ostatka – osjećaju kao sakupljači otpada. Sakupljanje i naknadno razvrstavanje građe na zdravu i upotrebljivu materiju i smeće i inače spada u točke redovnog novinarskog protokola, to je jasno.
Ali oko ove drame u vladajućoj stranci možeš baš sve što naiđe naslijepo trpati u crne vreće pa na Jakuševac jer korisnoga za opću stvar tu se ne da probrati ništa. Siroti mediji koji sve to moraju prenositi sa snimkama i citatima i još sirotiji građani kojima se tone tog ničega danomice iskrcavaju pred vrata.
Opcije, snaga, poticaj
Samo se kotrlja i klokoće neprekinuti izjava, komentara i promišljanja kojima se, sat za satom, nadskakuju sudionici, rivali i zainteresirani promatrači izbornog procesa u HDZ-u. Govor i jezik političke entropije i misaone praznine zauzeo je cijelu pozornicu.
Evo ti, na primjer, tog Petra Škorića. To je onaj predsjednik splitskog HDZ-a i duboki intelektualac koji je svojedobno svim živčano rastrojenim domoljubima pokazao prstom na novinarku Maju Sever optuživši je da ”mrzi sve hrvatsko”. Taj je sada osamnaest puta promijenio stranu da bi na koncu ipak podržao Plenkovića i povukao svoju vrijednu kandidaturu za potpredsjednika. Nešto ga je, kaže, nagnalo. Jer se intenzivira. A on želi sve u stranci potaknuti. I utoliko.
Danas je nastupio i Sin Miroslav Tuđman opažajući kako sve HDZ-ovske struje istinski žele nastaviti djelo prvog predsjednika samo, eto, vrlo raznim metodama. Tako da. Treba vjerovati u budućnost. Tu su, na koncu konca, i opcije. Iz njih će se, gh-gh-gh, crpiti i snaga.
Neće Tito u našu butigu
Da uopće nema zime vjeruje Oleg Butković iz Plenkovićevog paketa. Po njemu idemo u bonacu. Sad će. Evo baš. Apsolutno ne gledam negativno. A nikad se nisam prevario. Odlučit će naši članovi i članice. Apeliram. Moramo biti pametni i mudri u ovom trenutku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Plenković isto apelira i savjetuje. ”Trebamo se nadmetati idejama, programima i vizijama, a neki od nas mogu pokazati određene rezultate”. Nemojmo. Najsnažniji smo kad smo jedinstveni. Imamo demokratski proces. Ja sam puno agilniji. Miro Kovač je podržavao Istanbulsku. Prije svega to. A Milijan Brkić je bio za HNS. Malo se treba sjetiti. Ali dobro, to su izbori. Dakako, već sutra. Kad mi.
A što se taj Plenković poziva na Tuđmana, pita Miro Kovač, koji se isto poziva na Tuđmana. Bilo bi bolje da se nije ni kandidirao. Mi nismo konstruktivni? Neće više Tito u našu butigu. A statut? To sam ja primijetio. Molim lijepo. To je malo pretjerano. Ajmo, na koliko jezika hoće?
Potencijali i kapaciteti
Iako je šef Plenkovićevog izbornog stožera, sreća da sasvim malo govori Damir Krstičević. Dobro, ima čovjek nezgodaciju s helikopterima. Ali kad kaže, onda se odmah sazna da je tu ”ogromna potpora”. Ne meže se samo tako. Teško je špekulirati. Iako. Treba pozitivno i uključivo. Da se vidi. Pa ćemo vidjeti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Okružio se poslušnicima i stvorio kult obožavanja velikog vođe, grmi Milijan Brkić Vaso. Dugo sam razmišljao o tome. Što se tiče žrtve i pijeteta prema Vukovaru i Slavoniji. Mi svi zajedno moramo uključiti sve potencijale i kapacitete. Plenković jako dobro pliva, Vlada vrlo dobro radi. Ali ne može. Neće daleko. Gdje su mu Božinović i Jandroković? Eto vidite. Pa je zato ljevica narasla. S Bandićem je dogovoreno na razini gradskih organizacija koje su samostalne. Integritet treba. I neka ne laže, ja sam bio za HSS.
Što se, pak, tiče Tome Medveda, on kaže kako ne samo da razmišlja nego i promišlja. Svi, zapravo, želimo isto. U nadolazećem razdoblju. Vizija. To su sve kolege. Važno je prepoznati puteve kojima ćemo ostvariti ciljeve. Zaista ne vidim. Obnašajući odgovorne pozicije. Pa ćemo iznijeti u kampanji. Bit ćete informirani. To jest kad dođe vrijeme.
Na nama je da
Ivan Penava je indigniran i samo ga pobjeda može izliječiti. Neće oni nama. Moć, kao i vlast, dolazi od naroda. Žrtve su nedodirljive. Nikakvi državni odvjetnici, zakoni i ustavi. E, dosta. Mislim da je to jasno. To je na višem konceptu razmišljanja. Ne zanima me. Do kraja. O Brkiću se pohvalno izražavao i Davor Ivo Stier. Tu smo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali cijeli niz lokalnih čelnika HDZ-a javno upućuje pionirsku podršku Plenkoviću. On je taj. Da, ima i drugih. Treba poštivati, svatko ima pravo. Pa kako bismo inače. Moramo vidjeti. Na nama je da. Uostalom neka se provede. Jak HDZ je jamstvo budućnosti. Takorekuć. I s tim u skladu, evo.
A onda još u pozadinskom tonu ide Željko Glasnović, dijasporac s liste HDZ-a, dok nekome tamo u Saboru viče da je kameleon, gnjida i majmun. Ne miješa se nikako vjeroučitelj i diler erotskih fotografija, bivši predsjednik stranke i premijer Ivo Sanader, samo ponavlja na sudu da je vrh HDZ-a sve znao o ovome zbog čega njemu sude. Ako ćemo pravo. Bio sam već bogat. Ne sjećam se.
Ima kvalitetnih u oba
Glasa se s oboda i Tomislav Tolušić, takozvani Špicpapak, kandidat samoga sebe za potpredsjednika HDZ-a. Da, da, Milijan Brkić, za njega ću. Ali i za Olega Butkovića. Odlično je što su svi tu. Pa i što sam ja tu. Meni su bliži Kovačevi stavovi. Ima kvalitetnih u oba. Bez obzira.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kolinda za to vrijeme šuti i traži ukusno namješten ured. A od Miroslava Škore čuje se postrance da ”to neće ići”. Jer boljitak hrvatskog naroda. To ćemo. Još malo. S partnerima koji me podržavaju. Optužuju me, osuđuju, zapitkuju. Žele da pogriješim. E nećeš, majci. Ja sam iznio program. Imam.
Kakav potpuri besmisla sve to skupa. A najgore je što taj en-ten-tini-sava-raka-tini neće prestati najmanje još mjesec dana dok HDZ-ovci stvarno ne izađu na izbore i konačno prelome. Pitanje je samo na temelju čega će članstvo odlučivati i birati strane. Po čemu će se opredijeliti? Jer kako u ovim naklapanjima ni oko čega nazrijeti išta stvarno i išta bitno osim za te koji prevrću prazne riječi gurajući se oko fotelja?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Teško je slušati HDZ-ovce u kampanji, taj potpuri besmisla. Najgore je što neće stati još najmanje mjesec dana
Zašto se novinari koji izvještavaju o izborima u HDZ osjećaju kao sakupljači otpada?
Jezik i dikcija političke entropije i misaone praznine zauzeo je cijelu pozornicu u ovom ratu za HDZ. Najgore je što taj en-ten-tini-sava-raka-tini neće prestati najmanje još mjesec dana dok HDZ-ovci stvarno ne izađu na izbore i konačno prelome. A glavno je pitanje na temelju čega će članstvo odlučivati i birati strane. Po čemu će se opredijeliti? Jer kako u svim ovim naklapanjima ni oko čega nazrijeti išta stvarno i išta bitno osim za te koji prevrću prazne riječi gurajući se oko fotelja?
Reporteri hrvatskih medija koji izvještavaju o izborima u HDZ-u ovih se dana – ali baš totalno i bez ostatka – osjećaju kao sakupljači otpada. Sakupljanje i naknadno razvrstavanje građe na zdravu i upotrebljivu materiju i smeće i inače spada u točke redovnog novinarskog protokola, to je jasno.
Ali oko ove drame u vladajućoj stranci možeš baš sve što naiđe naslijepo trpati u crne vreće pa na Jakuševac jer korisnoga za opću stvar tu se ne da probrati ništa. Siroti mediji koji sve to moraju prenositi sa snimkama i citatima i još sirotiji građani kojima se tone tog ničega danomice iskrcavaju pred vrata.
Opcije, snaga, poticaj
Samo se kotrlja i klokoće neprekinuti izjava, komentara i promišljanja kojima se, sat za satom, nadskakuju sudionici, rivali i zainteresirani promatrači izbornog procesa u HDZ-u. Govor i jezik političke entropije i misaone praznine zauzeo je cijelu pozornicu.
Evo ti, na primjer, tog Petra Škorića. To je onaj predsjednik splitskog HDZ-a i duboki intelektualac koji je svojedobno svim živčano rastrojenim domoljubima pokazao prstom na novinarku Maju Sever optuživši je da ”mrzi sve hrvatsko”. Taj je sada osamnaest puta promijenio stranu da bi na koncu ipak podržao Plenkovića i povukao svoju vrijednu kandidaturu za potpredsjednika. Nešto ga je, kaže, nagnalo. Jer se intenzivira. A on želi sve u stranci potaknuti. I utoliko.
Danas je nastupio i Sin Miroslav Tuđman opažajući kako sve HDZ-ovske struje istinski žele nastaviti djelo prvog predsjednika samo, eto, vrlo raznim metodama. Tako da. Treba vjerovati u budućnost. Tu su, na koncu konca, i opcije. Iz njih će se, gh-gh-gh, crpiti i snaga.
Neće Tito u našu butigu
Da uopće nema zime vjeruje Oleg Butković iz Plenkovićevog paketa. Po njemu idemo u bonacu. Sad će. Evo baš. Apsolutno ne gledam negativno. A nikad se nisam prevario. Odlučit će naši članovi i članice. Apeliram. Moramo biti pametni i mudri u ovom trenutku.
Plenković isto apelira i savjetuje. ”Trebamo se nadmetati idejama, programima i vizijama, a neki od nas mogu pokazati određene rezultate”. Nemojmo. Najsnažniji smo kad smo jedinstveni. Imamo demokratski proces. Ja sam puno agilniji. Miro Kovač je podržavao Istanbulsku. Prije svega to. A Milijan Brkić je bio za HNS. Malo se treba sjetiti. Ali dobro, to su izbori. Dakako, već sutra. Kad mi.
A što se taj Plenković poziva na Tuđmana, pita Miro Kovač, koji se isto poziva na Tuđmana. Bilo bi bolje da se nije ni kandidirao. Mi nismo konstruktivni? Neće više Tito u našu butigu. A statut? To sam ja primijetio. Molim lijepo. To je malo pretjerano. Ajmo, na koliko jezika hoće?
Potencijali i kapaciteti
Iako je šef Plenkovićevog izbornog stožera, sreća da sasvim malo govori Damir Krstičević. Dobro, ima čovjek nezgodaciju s helikopterima. Ali kad kaže, onda se odmah sazna da je tu ”ogromna potpora”. Ne meže se samo tako. Teško je špekulirati. Iako. Treba pozitivno i uključivo. Da se vidi. Pa ćemo vidjeti.
Okružio se poslušnicima i stvorio kult obožavanja velikog vođe, grmi Milijan Brkić Vaso. Dugo sam razmišljao o tome. Što se tiče žrtve i pijeteta prema Vukovaru i Slavoniji. Mi svi zajedno moramo uključiti sve potencijale i kapacitete. Plenković jako dobro pliva, Vlada vrlo dobro radi. Ali ne može. Neće daleko. Gdje su mu Božinović i Jandroković? Eto vidite. Pa je zato ljevica narasla. S Bandićem je dogovoreno na razini gradskih organizacija koje su samostalne. Integritet treba. I neka ne laže, ja sam bio za HSS.
Što se, pak, tiče Tome Medveda, on kaže kako ne samo da razmišlja nego i promišlja. Svi, zapravo, želimo isto. U nadolazećem razdoblju. Vizija. To su sve kolege. Važno je prepoznati puteve kojima ćemo ostvariti ciljeve. Zaista ne vidim. Obnašajući odgovorne pozicije. Pa ćemo iznijeti u kampanji. Bit ćete informirani. To jest kad dođe vrijeme.
Na nama je da
Ivan Penava je indigniran i samo ga pobjeda može izliječiti. Neće oni nama. Moć, kao i vlast, dolazi od naroda. Žrtve su nedodirljive. Nikakvi državni odvjetnici, zakoni i ustavi. E, dosta. Mislim da je to jasno. To je na višem konceptu razmišljanja. Ne zanima me. Do kraja. O Brkiću se pohvalno izražavao i Davor Ivo Stier. Tu smo.
Ali cijeli niz lokalnih čelnika HDZ-a javno upućuje pionirsku podršku Plenkoviću. On je taj. Da, ima i drugih. Treba poštivati, svatko ima pravo. Pa kako bismo inače. Moramo vidjeti. Na nama je da. Uostalom neka se provede. Jak HDZ je jamstvo budućnosti. Takorekuć. I s tim u skladu, evo.
A onda još u pozadinskom tonu ide Željko Glasnović, dijasporac s liste HDZ-a, dok nekome tamo u Saboru viče da je kameleon, gnjida i majmun. Ne miješa se nikako vjeroučitelj i diler erotskih fotografija, bivši predsjednik stranke i premijer Ivo Sanader, samo ponavlja na sudu da je vrh HDZ-a sve znao o ovome zbog čega njemu sude. Ako ćemo pravo. Bio sam već bogat. Ne sjećam se.
Ima kvalitetnih u oba
Glasa se s oboda i Tomislav Tolušić, takozvani Špicpapak, kandidat samoga sebe za potpredsjednika HDZ-a. Da, da, Milijan Brkić, za njega ću. Ali i za Olega Butkovića. Odlično je što su svi tu. Pa i što sam ja tu. Meni su bliži Kovačevi stavovi. Ima kvalitetnih u oba. Bez obzira.
Kolinda za to vrijeme šuti i traži ukusno namješten ured. A od Miroslava Škore čuje se postrance da ”to neće ići”. Jer boljitak hrvatskog naroda. To ćemo. Još malo. S partnerima koji me podržavaju. Optužuju me, osuđuju, zapitkuju. Žele da pogriješim. E nećeš, majci. Ja sam iznio program. Imam.
Kakav potpuri besmisla sve to skupa. A najgore je što taj en-ten-tini-sava-raka-tini neće prestati najmanje još mjesec dana dok HDZ-ovci stvarno ne izađu na izbore i konačno prelome. Pitanje je samo na temelju čega će članstvo odlučivati i birati strane. Po čemu će se opredijeliti? Jer kako u ovim naklapanjima ni oko čega nazrijeti išta stvarno i išta bitno osim za te koji prevrću prazne riječi gurajući se oko fotelja?