Časopis Time, danas nažalost utjecajan samo u tome koga nazove osobom godine, proglasio je da su 2018. obilježili novinari, koji su na udaru diljem svijeta. Posebno je istaknuo kolumnista Washington Posta Jamala Khashoggija, ubijenog i raskomadanog u saudijskom konzulatu u Istanbulu. Donald Trump naziva novinare “narodnim neprijateljima” i to ima užasne posljedice – zato su Khashoggi i njegovi preživjeli kolege zaslužili naslovnicu.
PRVI LUZER – VLADIMIR PUTIN
Ruski autokrat nije se 2018. dao omesti, ali godinu svejedno završava kao luzer. Još jedni namješteni izbori dali su mu novi šestogodišnji mandat; na Silvestrovo će biti 19 godina da je na vlasti. Nogometno prvenstvo – svijetli trenutak na svjetskoj pozornici – zapadni lideri su bojkotirali, ali su Emmanuel Macron i Kolinda Grabar-Kitarović ipak došli Putinu na finale. Bojkot i nove sankcije tražila je Britanija, gdje je počinio novi zločin: dao je ubiti bivšeg špijuna Sergeja Skripala bojnim otrovom; stradalo je još četvero ljudi, jedna žena umrla. Tenzije i na Krimu: u agresiji u Krečkim vratima Rusi su napali ukrajinske brodove i zarobili mornare.
Ruske službe u studenom opet pokušavaju provaliti u američke izbore. Istraga uplitanja 2016. otkriva veze Trumpovih i Putinovih ljudi o kojima su dosad lagali. Odnosi Bijele kuće i Kremlja se kompliciraju. Na summitu u Helsinkiju Trump otvoreno staje na Putinovu stranu, zgrozivši čak i republikance. Pritisak postaje neizdrživ. Trump izbjegava Putina u Parizu i Buenos Airesu. Prostor za pregovore nestaje: svaki Trumpov ustupak podgrijao bi sumnje da je kompromitiran. To su gore okolnosti nego što ih je Putin imao s Georgeom W. Bushom i Barackom Obamom. Zato je Putin luzer godine: njegova taktička pobjeda pretvorila se u strateški poraz. Državni mediji u Moskvi, koji su nazdravljali pobjedi Trumpa, pitaju se: Što smo to kupili 2016. godine?
DRUGI LUZER – MOHAMED BIN SALMAN
Saudijski krunski princ doživio je 2018. veći sunovrat od bilo kojeg drugog državnika. Počeo je preuzevši uzde od senilnog kralja Salmana; inovativni sin s dobrim vezama u Americi i planom modernizacije vahabitske kraljevine. Završio je odbačen od svih osim Putina. Najveći posao u povijesti, privatizacija naftnog diva Aramca, propada jer princa upozoravaju da izlazak na burzu traži transparentnost; Aramco oduvijek služi kao privatna kasa obitelji al-Saud. Loše idu i drugi poslovi. Rat u Jemenu je mora; saudijska bomba na školski bus to predočava svijetu. No, MbS se izvlači – dopušta ženama da voze i ponovno otvara kina. Modernizator, govori se.
Onda je pokazao pravo lice. Novinar Washington Posta Jamal Khashoggi ušao je u saudijski konzulat, da bi ga iznijeli u putnim torbama. Njegove kritike toliko su smetale princu da je na njega poslao tim državnih ubojica. MbS nije samo apsolutni vladar, nego i psihopat: novinar je raskomadan pilom za kosti. Zataškavanje prozirno, kao da se MbS ni ne trudi. No, Post ne pristaje na laži, pa se mora uplesti Trump. Brani princa, suradnika svog zeta Jareda Kushnera. No, zločin je prestrašan: protiv MbS-a se okreću Kongres i CIA; prepoznaju klicu nekog novog Sadama Huseina. MbS postaje globalna “persona non grata”. No, ova sudbina još nije dokraja riješena. Ako i opstane, proći će godine dok se MbS vrati gdje je bio u siječnju 2018.
Članak se nastavlja ispod oglasa
TREĆI LUZER – MARK ZUCKERBERG
Ni 2018. nije bila godina osnivača Facebooka, kao ni jedna od ulaska Trumpa u politiku. Možda baš njemu možemo zahvaliti Trumpov uspon. Nije riječ samo o “fake news” – podvaljenim lažima s ruskih “farmi sadržaja” koje je Facebook gurao u newsfeed – nego i o otkriću da je podacima korisnika trgovao kao što nogometni nakupci trguju mladim zvijezdama. Osobne podatke 87 milijuna Amerikanaca (dvije trećine svih glasača) Zuckerberg je 2016. prodao Cambridge Analytici, opskurnoj tvrtki Trumpova šefa kampanje Stevea Bannona.
Onda je o tome lagao – umanjivao problem, prijetio tužbama, tvrdio da je riječ o krađi, pa o prevari. Na kraju se otkrilo da je trgovina osobnim podacima – poslovni model. Posljedice nisu jasne – FB bi mogao biti kažnjen u bilijunima (!) dolara (BDP Amerike bio je lani 20 bilijuna dolara).
I onda šlag: kad je Zaklada Otvoreno društvo upozorila da Facebook ugrožava demokraciju, za odgovor je angažirao tvrtku poznatu po antisemitskim napadima na Georgea Sorosa. Priča o Zuckerbergu priča je o ogromnoj moći i ogromnoj neodgovornosti u rukama nedoraslog pojedinca. Jedan od najbogatijih ljudi na svijetu jedan je i od najopasnijih. I djelom i propustom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
ČETVRTI LUZER – BREXIT
Ako smo 2018. išta saznali iz košmara britanske politike, koja se na rubu Europe svu noć prevrće već treću godinu, onda je to da se “hard Brexit” neće dogoditi. Neće se dogoditi ni pravi Brexit, jer ono čime London raspolaže – dorađeni Chequers Plan blagoslovljen u Bruxellesu – zapravo je Brexit samo u imenu. Britanija će u praktičnom smislu ostati jednom i pol nogom u EU, ali bez prava glasa. Još je 2016. bilo jasno da je izlazak iz Unije, a ostanak u zajedničkom tržištu bez granice u Irskoj iluzija.
Ništa se nije promijenilo, osim što je netko narodu morao objasniti posljedice. Neće biti sloma, ali ni obećanih brda ni dolina. Čak ni sporazuma koje bi slobodno-trgujuća Britanija sklapala po svjetskim morima: da se spasi od granice u Irskoj (ili s Irskom), ostat će u carinskoj uniji. Bez pozitivnih, ali s nekoliko loših efekata napuštanja EU.
London se s tim teško miri, ali nema izbora. U trojstvu “This Deal–No Deal–No Brexit”, opcija “No Deal” ne postoji. Britanski problem gori je od američkog. Trump je pobijedio zahvaljujući biračima, a unatoč elitama. Brexit je prošao zahvaljujući i biračima i elitama, koje su ga skuhale. Kad se Amerikanci predomisle, imat će ih tko dočekati. Čak i da se Britanci predomisle na novom referendumu dogodine, tko će ih voditi, u zemlji čije su političke elite počinile samoubojstvo? Brexit je luzer 2018. godine, a vjerojatno i Britanija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
PETI LUZER – EPP
Kukavička kapitulacija Europske pučke stranke pred Viktorom Orbánom zaslužila joj je mjesto među najgorim luzerima 2018. Grupa konzervativnih stranaka u Europskom parlamentu je šarolika obitelj, gdje su i Andrej Plenković i Angela Merkel i Sebastian Kurz i irski gej premijer Leo Varadkar. Ima tu i potrošenih luđaka (Silvio Berlusconi, Janez Janša) i ozbiljnih političara (Donald Tusk, Jean-Claude Juncker). Po svemu, bila bi to respektabilna grupa. Ali nije.
EPP već godinama tolerira – a sad je postao i talac – Orbánovog FIDESZ-a, koji ni po čemu ne spada u to društvo. FIDESZ promovira “neliberalno” društvo, ono koje nije utemeljeno na pravu pojedinca, trodiobi vlasti, vladavini zakona, ljudskim i građanskim pravima. EPP je “na vlasti” u EU i godinama Mađarskoj tolerira kršenja spomenutih prava zato jer je Orbán u EPP-u.
Dapače, time su sami sebe uškopili, pa nisu u stanju pozvati na red Poljsku, gdje vlada još desnija stranka koja nije u EPP-u. Kulminiralo je ove godine izborom spitzenkandidata. Pobijedio je političar koji se poklonio Orbánu – Bavarac Manfred Weber, a ne Finac Alex Stubb koji ga je kritizirao. Dok mađarski premijer gasi medije, zatvara sveučilišta i promiče ideologiju suprotnu europskim načelima, EPP se sramoti. Bar bi Orbána bilo lako istjerati, vjeruju idealisti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
PRVI LIDER – MOON JAE-IN
Jedan od najvažnijih, a sigurno najmanje očekivani događaj 2018. bio je summit Trumpa i Kim Jong-una u Singapuru. No, lider zaslužan za smirivanje napetosti je predsjednik Južne Koreje Moon Jae-in. Njegov uspjeh bit će važno poglavlje priručnika o “Međunarodnoj diplomaciji za državnike suočene s luđacima s obje strane”. Startao je s loše pozicije i postigao puno. Uspjeh nije trajan, ali doslovno znači odgodu nuklearnog armagedona. Par mjeseci tu je velik uspjeh.
Moon je krenuo iz finala holivudskog trilera: s kliještima u ruci, na tajmeru još par sekundi, i mora odlučiti – prerezati zelenu ili crvenu žicu? Tako je izgledala Trump-Kim eskalacija. “Fire and Fury”, “Little Rocket Man”, “Totally Destroy” – to su bile poruke američkog predsjednika. Retorika iz dnevnika državne televizije u Pjongjangu. Da se i zanemare nuklearne bombe, Kim je u stanju ubiti milijune ljudi u Seulu, koji je na granici i u dometu njegove artiljerije. Moon je vješto umirivao Trumpa, pa se dodvoravao Kimu.
Čak i otišao na sjever. Trump je bio laka meta – s malo laskanja, njemu se sve može prodati. Upalila je priča o Nobelovoj nagradi. Naivac se lako zakačio. Kim je htio međunarodno priznanje s američkim predsjednikom, a Trump slavu. Završilo je bolje nego što se očekivalo, zasad. Rat su odvratili pomirljivi ton i razumna retorika – to nisu vrline ni Trumpa ni Kima, nego predsjednika Moona koji ih je spojio.
Članak se nastavlja ispod oglasa
DRUGI LIDER – TROJAC ZA SPAS SVIJETA
Emmanuel Macron, Angela Merkel i Justin Trudeau zajedno su zaslužili titulu lidera 2018. zbog svega što su napravili da sačuvaju međunarodni liberalni poredak. Najuspješniji su bili gdje je najvažnije – amortizirali su Trumpove napade na NATO. Macron je pokušao razne igre s njim, ovisno o raspoloženju; no kad je trebalo, pred državnicima u Parizu, javno ga je ponizio, napavši Trumpov nacionalizam. Macron je motor za održanje na životu EU, proizvoda liberalnog poretka koji Trump ne podnosi. Njegov input definirat će smjer EU u budućnosti.
I Merkel, koja je na izlasku, imala je trenutaka s Trumpom – na sprovodu Georgea H.W. Busha nije je ni pozdravio. No, osigurala je važniju stvar – miran prijenos vlasti u stranci (time možda i na čelu Njemačke) na Annegret Kramp Karrenbauer. Novu šeficu CDU-a zovu AKK i mini-Merkel. To znači da ima komplicirano ime i da neće ugroziti kancelarku do kraja mandata.
Trudeau je imao najviše “love-hate” odnosa s Trumpom, ali je s uspio ispregovarati novu NAFTA-u. Trump je prijetio da će potrgati Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini, ali je Trudeau našao načina da zadovolji i Trumpa i interese kanadske i američke i meksičke ekonomije. Trump je istupio iz svih sporazuma protiv kojih je govorio – Iranskog nuklearnog, Pariškog o klimi i Transpacifičkog – samo ne iz NAFTA-e. Ovo je i njegov i Trudeauov uspjeh.
Članak se nastavlja ispod oglasa
TREĆI LIDER – MEDIJI
Davno su prošla vremena kad su se zapadni mediji nalazili na takvom udaru vlasti kao što se američki nalaze pod Trumpom. Davno su prošla i vremena kad su zapadni mediji bili toliko uspješni i važni kao u Americi pod Donaldom Trumpom. Većinu onoga što znamo o Trumpu, a što je on pokušao skriti, znamo zbog predanosti novinara otkrivanju istine i požrtvovnosti koja nema premca. To je paradoks medija u vrijeme Trumpa – nikad gore napadani, nikad toliko pouzdani i sadržajni.
Ljudi koji danas konzumiraju ozbiljne američke novine, portale i televizije uživaju u najkvalitetnijem proizvodu koji je nastao još otkad se netko sjetio otisnuti prvi pamflet i dijeliti ga susjedima. I u Trumpovoj lažljivoj administraciji – a broj njegovih dokazanih laži od dolaska na vlast broji se već u tisućama – građani znaju što je istina jer postoje mediji.
Zato je opasno da Trump novinare naziva “narodnim neprijateljima”. Luđaci u redakcije šalju bombe, na novinare se nasrće i prijeti im se. No, za Ameriku ne treba brinuti koliko za ostatak svijeta. Trumpovi napadi odjekuju i silnicima sugeriraju što napraviti. Razlika je u tome da Trump samo brsti, a drugi ubijaju. Bi li se saudijski princ usudio ubiti novinara Posta da Trump nije u stotinjak tvitova napadao te novine? To je krvava mrlja koju Trump nikad neće oprati.
ČETVRTI LIDER – JEFF BEZOS
Kad je u veljači 1901. U.S. Steel dosegnuo tržišnu vrijednost od milijarde dolara, bio je to povijesni trenutak za američku čeličnu industriju i za povijesti kapitalizma – nikad prije niti jedna korporacija nije toliko vrijedila. Jedna kompanija 2018. prvi put je prešla novu granicu –bilijun dolara (američki “trillion”). To je Amazon – mjesto gdje Europljani uglavnom kupuju knjige, a Amerikanci sve, od cikle do cipela. Amazonu se ubrzo pridružio Apple. Onda je tržište učinilo svoje i kapitalizacija obje kompanije pala je ispod magične brojke, gdje je i danas.
Jeff Bezos, osnivač Amazona, nije izmislio novi proizvod, nego novi način pružanja poznate usluge. To što Apple prodaje nije postajalo prije pet godina, kamoli prije trideset. Gotovo sve što prodaje Bezos postojalo je i kad je lider industrije bio U.S. Steel. Bezos je transformirao način na koji Amerikanci kupuju i zato je moćan. Kad je Amazon tražio novo sjedište, gradovi su se nadmetali kao da je riječ o olimpijadi.
Nudili su besramne poticaje, znajući da će Amazon donijeti desetke tisuća radnih mjesta i milijarde novca za oporezivanje. Bezos je odabrao Washington i New York. Takva jagma ne događa se bez razloga, a razlog je da je Amazon najveći money-maker. Bezos je pritom vlasnik Washington Posta, novina koje Trump prezire, a čiji je kolumnist bio Jamal Khashoggi, nesretnik kojega je kojega MbS dao raskomadati. Amazon je lider 2018. jer ove godine nije viđeno ništa uspješnije. Možda neće još par godina.
PETI LIDER – LUKA MODRIĆ
Teško je pisati o Luki Modriću na njegovu jeziku. Pretpostavka je da će govornici hrvatskog iz zavičajnih razloga u njemu vidjeti više nego što zaslužuje. Ali što god da napišeš o Modriću 2018., na bilo kojem jeziku i s ne znam kakvom motivacijom, zvuči pretjerano. Ne zbog jezika, ni zavičajnog sentimenta, nego zbog toga što je Modrić napravio. To je ludo na svakom jeziku.
Hrvatska je s igrala finale svjetskog prvenstva! Ima li luđe od te rečenice? To se vjerojatno nikad više neće dogoditi u našim životima. Modrić je dobio sve nagrade nogometnog svijeta. Zlatna lopta za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva, UEFA-ina nagrada za Nogometaša godine, FIFA-ina nagrada za Nogometaša godine, i onda još Ballon d’Or – to godinama nije osvojio nitko osim Cristiana Ronalda i Lea Messija. Modrić je skroman dečko iz zadarskog zaleđa, koji je mnoge učinio sretnima – u Španjolskoj, u Engleskoj, u Hrvatskoj. Svojom genijalnošću nije iznenadio samo naciju, nego i struku u kojoj se natječe.
Tko su bile top osobe 2018.? Ovo je naš izbor pet najvećih luzera i lidera
Ovu godinu na izmaku obilježilo je nekoliko ljudi, a Telegramov dopisnik iz Amerike odabrao je svoje favorite
Potaknut Timeom, i ja sam odabrao deset osoba koje su obilježile godinu: pet pozitivno, pet negativno. Prve zovem lideri, druge luzeri. I da odmah razjasnim – tu nema Trumpa, koji se toliko provlači kroz živote svih spomenutih da ga nema potrebe posebno isticati.
Časopis Time, danas nažalost utjecajan samo u tome koga nazove osobom godine, proglasio je da su 2018. obilježili novinari, koji su na udaru diljem svijeta. Posebno je istaknuo kolumnista Washington Posta Jamala Khashoggija, ubijenog i raskomadanog u saudijskom konzulatu u Istanbulu. Donald Trump naziva novinare “narodnim neprijateljima” i to ima užasne posljedice – zato su Khashoggi i njegovi preživjeli kolege zaslužili naslovnicu.
U užem izboru Time ima nekoliko standardnih osumnjičenika: samog Trumpa, Vladimira Putina, specijalnog istražitelja Roberta Mueller, ali i režisera Ryana Cooglera, dr. Christine Blasey Ford, koja je svjedočila protiv Trumpova kandidata za Vrhovni sud, predsjednika Južne Koreje Moon Jae-ina i princezu Meghan Markle. Potaknut Timeom, i ja sam odabrao deset osoba koje su obilježile godinu: pet pozitivno, pet negativno. Prve zovem lideri, druge luzeri. I da odmah razjasnim – tu nema Trumpa, koji se toliko provlači kroz živote svih spomenutih da ga nema potrebe posebno isticati. Evo mojih pet luzera i pet lidera:
PRVI LUZER – VLADIMIR PUTIN
Ruski autokrat nije se 2018. dao omesti, ali godinu svejedno završava kao luzer. Još jedni namješteni izbori dali su mu novi šestogodišnji mandat; na Silvestrovo će biti 19 godina da je na vlasti. Nogometno prvenstvo – svijetli trenutak na svjetskoj pozornici – zapadni lideri su bojkotirali, ali su Emmanuel Macron i Kolinda Grabar-Kitarović ipak došli Putinu na finale. Bojkot i nove sankcije tražila je Britanija, gdje je počinio novi zločin: dao je ubiti bivšeg špijuna Sergeja Skripala bojnim otrovom; stradalo je još četvero ljudi, jedna žena umrla. Tenzije i na Krimu: u agresiji u Krečkim vratima Rusi su napali ukrajinske brodove i zarobili mornare.
Ruske službe u studenom opet pokušavaju provaliti u američke izbore. Istraga uplitanja 2016. otkriva veze Trumpovih i Putinovih ljudi o kojima su dosad lagali. Odnosi Bijele kuće i Kremlja se kompliciraju. Na summitu u Helsinkiju Trump otvoreno staje na Putinovu stranu, zgrozivši čak i republikance. Pritisak postaje neizdrživ. Trump izbjegava Putina u Parizu i Buenos Airesu. Prostor za pregovore nestaje: svaki Trumpov ustupak podgrijao bi sumnje da je kompromitiran. To su gore okolnosti nego što ih je Putin imao s Georgeom W. Bushom i Barackom Obamom. Zato je Putin luzer godine: njegova taktička pobjeda pretvorila se u strateški poraz. Državni mediji u Moskvi, koji su nazdravljali pobjedi Trumpa, pitaju se: Što smo to kupili 2016. godine?
DRUGI LUZER – MOHAMED BIN SALMAN
Saudijski krunski princ doživio je 2018. veći sunovrat od bilo kojeg drugog državnika. Počeo je preuzevši uzde od senilnog kralja Salmana; inovativni sin s dobrim vezama u Americi i planom modernizacije vahabitske kraljevine. Završio je odbačen od svih osim Putina. Najveći posao u povijesti, privatizacija naftnog diva Aramca, propada jer princa upozoravaju da izlazak na burzu traži transparentnost; Aramco oduvijek služi kao privatna kasa obitelji al-Saud. Loše idu i drugi poslovi. Rat u Jemenu je mora; saudijska bomba na školski bus to predočava svijetu. No, MbS se izvlači – dopušta ženama da voze i ponovno otvara kina. Modernizator, govori se.
Onda je pokazao pravo lice. Novinar Washington Posta Jamal Khashoggi ušao je u saudijski konzulat, da bi ga iznijeli u putnim torbama. Njegove kritike toliko su smetale princu da je na njega poslao tim državnih ubojica. MbS nije samo apsolutni vladar, nego i psihopat: novinar je raskomadan pilom za kosti. Zataškavanje prozirno, kao da se MbS ni ne trudi. No, Post ne pristaje na laži, pa se mora uplesti Trump. Brani princa, suradnika svog zeta Jareda Kushnera. No, zločin je prestrašan: protiv MbS-a se okreću Kongres i CIA; prepoznaju klicu nekog novog Sadama Huseina. MbS postaje globalna “persona non grata”. No, ova sudbina još nije dokraja riješena. Ako i opstane, proći će godine dok se MbS vrati gdje je bio u siječnju 2018.
TREĆI LUZER – MARK ZUCKERBERG
Ni 2018. nije bila godina osnivača Facebooka, kao ni jedna od ulaska Trumpa u politiku. Možda baš njemu možemo zahvaliti Trumpov uspon. Nije riječ samo o “fake news” – podvaljenim lažima s ruskih “farmi sadržaja” koje je Facebook gurao u newsfeed – nego i o otkriću da je podacima korisnika trgovao kao što nogometni nakupci trguju mladim zvijezdama. Osobne podatke 87 milijuna Amerikanaca (dvije trećine svih glasača) Zuckerberg je 2016. prodao Cambridge Analytici, opskurnoj tvrtki Trumpova šefa kampanje Stevea Bannona.
Onda je o tome lagao – umanjivao problem, prijetio tužbama, tvrdio da je riječ o krađi, pa o prevari. Na kraju se otkrilo da je trgovina osobnim podacima – poslovni model. Posljedice nisu jasne – FB bi mogao biti kažnjen u bilijunima (!) dolara (BDP Amerike bio je lani 20 bilijuna dolara).
I onda šlag: kad je Zaklada Otvoreno društvo upozorila da Facebook ugrožava demokraciju, za odgovor je angažirao tvrtku poznatu po antisemitskim napadima na Georgea Sorosa. Priča o Zuckerbergu priča je o ogromnoj moći i ogromnoj neodgovornosti u rukama nedoraslog pojedinca. Jedan od najbogatijih ljudi na svijetu jedan je i od najopasnijih. I djelom i propustom.
ČETVRTI LUZER – BREXIT
Ako smo 2018. išta saznali iz košmara britanske politike, koja se na rubu Europe svu noć prevrće već treću godinu, onda je to da se “hard Brexit” neće dogoditi. Neće se dogoditi ni pravi Brexit, jer ono čime London raspolaže – dorađeni Chequers Plan blagoslovljen u Bruxellesu – zapravo je Brexit samo u imenu. Britanija će u praktičnom smislu ostati jednom i pol nogom u EU, ali bez prava glasa. Još je 2016. bilo jasno da je izlazak iz Unije, a ostanak u zajedničkom tržištu bez granice u Irskoj iluzija.
Ništa se nije promijenilo, osim što je netko narodu morao objasniti posljedice. Neće biti sloma, ali ni obećanih brda ni dolina. Čak ni sporazuma koje bi slobodno-trgujuća Britanija sklapala po svjetskim morima: da se spasi od granice u Irskoj (ili s Irskom), ostat će u carinskoj uniji. Bez pozitivnih, ali s nekoliko loših efekata napuštanja EU.
London se s tim teško miri, ali nema izbora. U trojstvu “This Deal–No Deal–No Brexit”, opcija “No Deal” ne postoji. Britanski problem gori je od američkog. Trump je pobijedio zahvaljujući biračima, a unatoč elitama. Brexit je prošao zahvaljujući i biračima i elitama, koje su ga skuhale. Kad se Amerikanci predomisle, imat će ih tko dočekati. Čak i da se Britanci predomisle na novom referendumu dogodine, tko će ih voditi, u zemlji čije su političke elite počinile samoubojstvo? Brexit je luzer 2018. godine, a vjerojatno i Britanija.
PETI LUZER – EPP
Kukavička kapitulacija Europske pučke stranke pred Viktorom Orbánom zaslužila joj je mjesto među najgorim luzerima 2018. Grupa konzervativnih stranaka u Europskom parlamentu je šarolika obitelj, gdje su i Andrej Plenković i Angela Merkel i Sebastian Kurz i irski gej premijer Leo Varadkar. Ima tu i potrošenih luđaka (Silvio Berlusconi, Janez Janša) i ozbiljnih političara (Donald Tusk, Jean-Claude Juncker). Po svemu, bila bi to respektabilna grupa. Ali nije.
EPP već godinama tolerira – a sad je postao i talac – Orbánovog FIDESZ-a, koji ni po čemu ne spada u to društvo. FIDESZ promovira “neliberalno” društvo, ono koje nije utemeljeno na pravu pojedinca, trodiobi vlasti, vladavini zakona, ljudskim i građanskim pravima. EPP je “na vlasti” u EU i godinama Mađarskoj tolerira kršenja spomenutih prava zato jer je Orbán u EPP-u.
Dapače, time su sami sebe uškopili, pa nisu u stanju pozvati na red Poljsku, gdje vlada još desnija stranka koja nije u EPP-u. Kulminiralo je ove godine izborom spitzenkandidata. Pobijedio je političar koji se poklonio Orbánu – Bavarac Manfred Weber, a ne Finac Alex Stubb koji ga je kritizirao. Dok mađarski premijer gasi medije, zatvara sveučilišta i promiče ideologiju suprotnu europskim načelima, EPP se sramoti. Bar bi Orbána bilo lako istjerati, vjeruju idealisti.
PRVI LIDER – MOON JAE-IN
Jedan od najvažnijih, a sigurno najmanje očekivani događaj 2018. bio je summit Trumpa i Kim Jong-una u Singapuru. No, lider zaslužan za smirivanje napetosti je predsjednik Južne Koreje Moon Jae-in. Njegov uspjeh bit će važno poglavlje priručnika o “Međunarodnoj diplomaciji za državnike suočene s luđacima s obje strane”. Startao je s loše pozicije i postigao puno. Uspjeh nije trajan, ali doslovno znači odgodu nuklearnog armagedona. Par mjeseci tu je velik uspjeh.
Moon je krenuo iz finala holivudskog trilera: s kliještima u ruci, na tajmeru još par sekundi, i mora odlučiti – prerezati zelenu ili crvenu žicu? Tako je izgledala Trump-Kim eskalacija. “Fire and Fury”, “Little Rocket Man”, “Totally Destroy” – to su bile poruke američkog predsjednika. Retorika iz dnevnika državne televizije u Pjongjangu. Da se i zanemare nuklearne bombe, Kim je u stanju ubiti milijune ljudi u Seulu, koji je na granici i u dometu njegove artiljerije. Moon je vješto umirivao Trumpa, pa se dodvoravao Kimu.
Čak i otišao na sjever. Trump je bio laka meta – s malo laskanja, njemu se sve može prodati. Upalila je priča o Nobelovoj nagradi. Naivac se lako zakačio. Kim je htio međunarodno priznanje s američkim predsjednikom, a Trump slavu. Završilo je bolje nego što se očekivalo, zasad. Rat su odvratili pomirljivi ton i razumna retorika – to nisu vrline ni Trumpa ni Kima, nego predsjednika Moona koji ih je spojio.
DRUGI LIDER – TROJAC ZA SPAS SVIJETA
Emmanuel Macron, Angela Merkel i Justin Trudeau zajedno su zaslužili titulu lidera 2018. zbog svega što su napravili da sačuvaju međunarodni liberalni poredak. Najuspješniji su bili gdje je najvažnije – amortizirali su Trumpove napade na NATO. Macron je pokušao razne igre s njim, ovisno o raspoloženju; no kad je trebalo, pred državnicima u Parizu, javno ga je ponizio, napavši Trumpov nacionalizam. Macron je motor za održanje na životu EU, proizvoda liberalnog poretka koji Trump ne podnosi. Njegov input definirat će smjer EU u budućnosti.
I Merkel, koja je na izlasku, imala je trenutaka s Trumpom – na sprovodu Georgea H.W. Busha nije je ni pozdravio. No, osigurala je važniju stvar – miran prijenos vlasti u stranci (time možda i na čelu Njemačke) na Annegret Kramp Karrenbauer. Novu šeficu CDU-a zovu AKK i mini-Merkel. To znači da ima komplicirano ime i da neće ugroziti kancelarku do kraja mandata.
Trudeau je imao najviše “love-hate” odnosa s Trumpom, ali je s uspio ispregovarati novu NAFTA-u. Trump je prijetio da će potrgati Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini, ali je Trudeau našao načina da zadovolji i Trumpa i interese kanadske i američke i meksičke ekonomije. Trump je istupio iz svih sporazuma protiv kojih je govorio – Iranskog nuklearnog, Pariškog o klimi i Transpacifičkog – samo ne iz NAFTA-e. Ovo je i njegov i Trudeauov uspjeh.
TREĆI LIDER – MEDIJI
Davno su prošla vremena kad su se zapadni mediji nalazili na takvom udaru vlasti kao što se američki nalaze pod Trumpom. Davno su prošla i vremena kad su zapadni mediji bili toliko uspješni i važni kao u Americi pod Donaldom Trumpom. Većinu onoga što znamo o Trumpu, a što je on pokušao skriti, znamo zbog predanosti novinara otkrivanju istine i požrtvovnosti koja nema premca. To je paradoks medija u vrijeme Trumpa – nikad gore napadani, nikad toliko pouzdani i sadržajni.
Ljudi koji danas konzumiraju ozbiljne američke novine, portale i televizije uživaju u najkvalitetnijem proizvodu koji je nastao još otkad se netko sjetio otisnuti prvi pamflet i dijeliti ga susjedima. I u Trumpovoj lažljivoj administraciji – a broj njegovih dokazanih laži od dolaska na vlast broji se već u tisućama – građani znaju što je istina jer postoje mediji.
Zato je opasno da Trump novinare naziva “narodnim neprijateljima”. Luđaci u redakcije šalju bombe, na novinare se nasrće i prijeti im se. No, za Ameriku ne treba brinuti koliko za ostatak svijeta. Trumpovi napadi odjekuju i silnicima sugeriraju što napraviti. Razlika je u tome da Trump samo brsti, a drugi ubijaju. Bi li se saudijski princ usudio ubiti novinara Posta da Trump nije u stotinjak tvitova napadao te novine? To je krvava mrlja koju Trump nikad neće oprati.
ČETVRTI LIDER – JEFF BEZOS
Kad je u veljači 1901. U.S. Steel dosegnuo tržišnu vrijednost od milijarde dolara, bio je to povijesni trenutak za američku čeličnu industriju i za povijesti kapitalizma – nikad prije niti jedna korporacija nije toliko vrijedila. Jedna kompanija 2018. prvi put je prešla novu granicu –bilijun dolara (američki “trillion”). To je Amazon – mjesto gdje Europljani uglavnom kupuju knjige, a Amerikanci sve, od cikle do cipela. Amazonu se ubrzo pridružio Apple. Onda je tržište učinilo svoje i kapitalizacija obje kompanije pala je ispod magične brojke, gdje je i danas.
Jeff Bezos, osnivač Amazona, nije izmislio novi proizvod, nego novi način pružanja poznate usluge. To što Apple prodaje nije postajalo prije pet godina, kamoli prije trideset. Gotovo sve što prodaje Bezos postojalo je i kad je lider industrije bio U.S. Steel. Bezos je transformirao način na koji Amerikanci kupuju i zato je moćan. Kad je Amazon tražio novo sjedište, gradovi su se nadmetali kao da je riječ o olimpijadi.
Nudili su besramne poticaje, znajući da će Amazon donijeti desetke tisuća radnih mjesta i milijarde novca za oporezivanje. Bezos je odabrao Washington i New York. Takva jagma ne događa se bez razloga, a razlog je da je Amazon najveći money-maker. Bezos je pritom vlasnik Washington Posta, novina koje Trump prezire, a čiji je kolumnist bio Jamal Khashoggi, nesretnik kojega je kojega MbS dao raskomadati. Amazon je lider 2018. jer ove godine nije viđeno ništa uspješnije. Možda neće još par godina.
PETI LIDER – LUKA MODRIĆ
Teško je pisati o Luki Modriću na njegovu jeziku. Pretpostavka je da će govornici hrvatskog iz zavičajnih razloga u njemu vidjeti više nego što zaslužuje. Ali što god da napišeš o Modriću 2018., na bilo kojem jeziku i s ne znam kakvom motivacijom, zvuči pretjerano. Ne zbog jezika, ni zavičajnog sentimenta, nego zbog toga što je Modrić napravio. To je ludo na svakom jeziku.
Hrvatska je s igrala finale svjetskog prvenstva! Ima li luđe od te rečenice? To se vjerojatno nikad više neće dogoditi u našim životima. Modrić je dobio sve nagrade nogometnog svijeta. Zlatna lopta za najboljeg igrača Svjetskog prvenstva, UEFA-ina nagrada za Nogometaša godine, FIFA-ina nagrada za Nogometaša godine, i onda još Ballon d’Or – to godinama nije osvojio nitko osim Cristiana Ronalda i Lea Messija. Modrić je skroman dečko iz zadarskog zaleđa, koji je mnoge učinio sretnima – u Španjolskoj, u Engleskoj, u Hrvatskoj. Svojom genijalnošću nije iznenadio samo naciju, nego i struku u kojoj se natječe.