Prije nepune 33 godine zadnje kolo prvenstva Jugoslavije u nogometu odlučivalo je o prvaku države. Hrvatski klubovi su bili zaostali, za titulu su se borili beogradski giganti Partizan i Crvena Zvezda, koji su imali isti broj bodova, s tim da je Partizan imao za jedan gol bolju gol-razliku. Ukratko, u zadnjem kolu im je trebalo da Željezničar kod kuće pobijede s istom razlikom kao Zvezda Sarajevo u gostima.
Obje uprave imale su plan. Početak utakmice odgoditi s prigodnom proslavom i cvijećem za igrače koji su odlazili u inozemstvo. Sudac utakmice u Sarajevu nije zagrizao i spriječio je odgodu. U Beogradu je, pak, utakmica počela sedam minuta kasnije. Zvezda je pobijedila sa 4:0, a Partizan, blagoslovljen kasnijim početkom, istim rezultatom.
Cvijeće za ministricu
Upravo na to, kasnije poništeno kolo u najvećoj aferi u povijesti jugoslavenskog nogometa, podsjetilo je današnje ponašanje Vlade Republike Hrvatske u neopisivo ozbiljnijoj situaciji. Sjednica Vlade koja se trebala održati u 10 sati i na kojoj se trebalo konačno, napokon i hvala-Bogu-više odlučiti o tome idu li Uljanik i Treći maj u restrukturiranje ili stečaj odgođena je za 11 sati.
Logično, jer je utakmica u Sarajevu, pardon, ročište na sudu u Rijeci o stečaju Trećeg maja počinjalo baš u toliko sati. Banski dvori su s početkom sjednice okasnili još nekoliko desetaka minuta (u trenutku pisanja ovog teksta nije bilo poznato je li to zbog toga što bi ministrica vanjskih poslova mogla najesen na rad u inozemstvo), čekajući odluku iz Rijeke koja bi olakšala njihovu poziciju. Nisu je dočekali – sutkinja je po četvrti put odgodila odluku o stečaju riječkog brodogradilišta jer – čeka odluku Vlade.
A kad je u pitanju Vlada Andreja Plenkovića, očito je da za čekanje odluke (osim kad je u pitanju Agrokor) treba imati mnogo vremena i čelične živce.
Pitanje za Lovru K.
Dilemu o tome idu li brodogradilišta u stečaj ili u program restrukturiranja premijer, međutim, nije razriješio ni danas. Odnosno, kazao je tek kako predloženi program restrukturiranja Vladi nije prihvatljiv i kako “Vlada ostaje otvorena za druga rješenja”. Koja i kakva u ovom trenutku nije jasno ni najtalentiranijim vračevima jugoistoka Europe.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Izgledno je kako je stečaj, u nekom obliku, najizvjesnija opcija. O tome je pred sjednicu Vlade nešto progovorio ministar uprave Lovro Kuščević, kazavši kako je dosad bilo cijeli niz uspješnih stečajeva s preustrojem. Šteta da ga kolege nisu pitale da ih nabroji, onako iz glave, bar pet-šest.
Šketova uznemirujuća poruka
Prvi bi sigurno (a lako moguće i jedini) bio Pevec, firma koja je iz stečaja izvukla živu glavu, normalno posluje i prpošno se širi. Igrom slučaja, baš je jutros, prije utakmica u Zagrebu i Rijeci, na HRT-u 4 gostovao čovjek koji je bio stečajni upravitelj Peveca, Darko Šket. Njegova osnovna poruka?
“Predugo traje to donošenje odluke, svaki dan sve je teža situacija, još teži jaz, sve će biti teže provesti i restrukturiranje i stečaj te vratiti povjerenje stranim investitorima da izgradnju brodova povjere brodogradilištima. Gubi se kredibilitet, država će se morati pojaviti opet u nekom obliku osim ako se brodogradilište ne privatizira potpuno pa netko drugi ne preuzme definiranje odnosa s partnerima. Bitno je da se što prije donese odluka”, kazao je Šket prije nego što je, zapravo, Plenković najavio novu rundu otezanja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Odgovor kojeg uporno nema
U kojoj će, nema sumnje, glavni mediji uporno bombardirati javnost s tezama o tome da je za sve, zapravo, kriv netko drugi (SDP i IDS), da je došlo vrijeme da se kaže dosta bacanju proračunskog novca u rupe bez dna i detaljima iz baš sad prigodno pokrenute istrage protiv dijela ljudi iz bivših i sadašnjih uprava brodogradilišta.
I u kojoj će se svim silama pokušati prikriti pravi politički problem ovog trenutka – činjenicu da premijer nema hrabrosti i odgovornosti za donošenje doista teških odluka. Agonija na navozima sjevernog Jadrana traje, naime, najmanje od prošlog ljeta, u čijim se posljednjim danima Plenković u Puli pojavio kao spasitelj, s odlukom Vlade o osiguranju jedne plaće. Na pitanje što nakon rujna, tad nije bilo odgovora. Danas je ožujak. Ni danas ga nema.
Vardarov poučak
A svaki dan je, što bi rekao jedan od rijetkih hrvatskih stečajnih heroja, Darko Šket, sve teža situacija i sve dublji jaz. Vladino nečinjenje iskopalo je još dublju rupu, iz koje će se nekad slavna brodogradilišta i 2800 radnika koja su im preostala, sa svojim članovima obitelji, teško iskopati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što je najgore, danas nema ni nekog Slavka Šajbera da poništi to cijelo sramotno zadnje kolo, kazni one koji su namještali i tako u Kup prvaka, godinu kasnije, pošalje Vardar iz Skoplja. Ovdje se već dugo predobro zna tko na kraju dana završava u Ligi prvaka, a tko u Hercegovini i da 2800 “skopskih” obitelji tu nema ni najmanju šansu.
To što je Vlada izvela oko Uljanika potvrdilo je tezu: premijer nema hrabrosti za teške odluke
Zašto današnji nastavak sage o odluci Vlade oko Uljanika podsjeća na zadnje kolo nogometnog prvenstva Jugoslavije 1986.?
Upravo na kasnije poništeno kolo u najvećoj aferi u povijesti jugoslavenskog nogometa podsjetilo je današnje ponašanje Vlade Republike Hrvatske u neopisivo ozbiljnijoj situaciji. Sjednica Vlade koja se trebala održati u 10 sati i na kojoj se trebalo konačno, napokon i hvala-Bogu-više odlučiti o tome idu li Uljanik i Treći maj u restrukturiranje ili stečaj odgođena je za 11 sati. Logično, jer je utakmica u Sarajevu, pardon, ročište na sudu u Rijeci o stečaju Trećeg maja počinjalo baš u toliko sati.
Prije nepune 33 godine zadnje kolo prvenstva Jugoslavije u nogometu odlučivalo je o prvaku države. Hrvatski klubovi su bili zaostali, za titulu su se borili beogradski giganti Partizan i Crvena Zvezda, koji su imali isti broj bodova, s tim da je Partizan imao za jedan gol bolju gol-razliku. Ukratko, u zadnjem kolu im je trebalo da Željezničar kod kuće pobijede s istom razlikom kao Zvezda Sarajevo u gostima.
Obje uprave imale su plan. Početak utakmice odgoditi s prigodnom proslavom i cvijećem za igrače koji su odlazili u inozemstvo. Sudac utakmice u Sarajevu nije zagrizao i spriječio je odgodu. U Beogradu je, pak, utakmica počela sedam minuta kasnije. Zvezda je pobijedila sa 4:0, a Partizan, blagoslovljen kasnijim početkom, istim rezultatom.
Cvijeće za ministricu
Upravo na to, kasnije poništeno kolo u najvećoj aferi u povijesti jugoslavenskog nogometa, podsjetilo je današnje ponašanje Vlade Republike Hrvatske u neopisivo ozbiljnijoj situaciji. Sjednica Vlade koja se trebala održati u 10 sati i na kojoj se trebalo konačno, napokon i hvala-Bogu-više odlučiti o tome idu li Uljanik i Treći maj u restrukturiranje ili stečaj odgođena je za 11 sati.
Logično, jer je utakmica u Sarajevu, pardon, ročište na sudu u Rijeci o stečaju Trećeg maja počinjalo baš u toliko sati. Banski dvori su s početkom sjednice okasnili još nekoliko desetaka minuta (u trenutku pisanja ovog teksta nije bilo poznato je li to zbog toga što bi ministrica vanjskih poslova mogla najesen na rad u inozemstvo), čekajući odluku iz Rijeke koja bi olakšala njihovu poziciju. Nisu je dočekali – sutkinja je po četvrti put odgodila odluku o stečaju riječkog brodogradilišta jer – čeka odluku Vlade.
A kad je u pitanju Vlada Andreja Plenkovića, očito je da za čekanje odluke (osim kad je u pitanju Agrokor) treba imati mnogo vremena i čelične živce.
Pitanje za Lovru K.
Dilemu o tome idu li brodogradilišta u stečaj ili u program restrukturiranja premijer, međutim, nije razriješio ni danas. Odnosno, kazao je tek kako predloženi program restrukturiranja Vladi nije prihvatljiv i kako “Vlada ostaje otvorena za druga rješenja”. Koja i kakva u ovom trenutku nije jasno ni najtalentiranijim vračevima jugoistoka Europe.
Izgledno je kako je stečaj, u nekom obliku, najizvjesnija opcija. O tome je pred sjednicu Vlade nešto progovorio ministar uprave Lovro Kuščević, kazavši kako je dosad bilo cijeli niz uspješnih stečajeva s preustrojem. Šteta da ga kolege nisu pitale da ih nabroji, onako iz glave, bar pet-šest.
Šketova uznemirujuća poruka
Prvi bi sigurno (a lako moguće i jedini) bio Pevec, firma koja je iz stečaja izvukla živu glavu, normalno posluje i prpošno se širi. Igrom slučaja, baš je jutros, prije utakmica u Zagrebu i Rijeci, na HRT-u 4 gostovao čovjek koji je bio stečajni upravitelj Peveca, Darko Šket. Njegova osnovna poruka?
“Predugo traje to donošenje odluke, svaki dan sve je teža situacija, još teži jaz, sve će biti teže provesti i restrukturiranje i stečaj te vratiti povjerenje stranim investitorima da izgradnju brodova povjere brodogradilištima. Gubi se kredibilitet, država će se morati pojaviti opet u nekom obliku osim ako se brodogradilište ne privatizira potpuno pa netko drugi ne preuzme definiranje odnosa s partnerima. Bitno je da se što prije donese odluka”, kazao je Šket prije nego što je, zapravo, Plenković najavio novu rundu otezanja.
Odgovor kojeg uporno nema
U kojoj će, nema sumnje, glavni mediji uporno bombardirati javnost s tezama o tome da je za sve, zapravo, kriv netko drugi (SDP i IDS), da je došlo vrijeme da se kaže dosta bacanju proračunskog novca u rupe bez dna i detaljima iz baš sad prigodno pokrenute istrage protiv dijela ljudi iz bivših i sadašnjih uprava brodogradilišta.
I u kojoj će se svim silama pokušati prikriti pravi politički problem ovog trenutka – činjenicu da premijer nema hrabrosti i odgovornosti za donošenje doista teških odluka. Agonija na navozima sjevernog Jadrana traje, naime, najmanje od prošlog ljeta, u čijim se posljednjim danima Plenković u Puli pojavio kao spasitelj, s odlukom Vlade o osiguranju jedne plaće. Na pitanje što nakon rujna, tad nije bilo odgovora. Danas je ožujak. Ni danas ga nema.
Vardarov poučak
A svaki dan je, što bi rekao jedan od rijetkih hrvatskih stečajnih heroja, Darko Šket, sve teža situacija i sve dublji jaz. Vladino nečinjenje iskopalo je još dublju rupu, iz koje će se nekad slavna brodogradilišta i 2800 radnika koja su im preostala, sa svojim članovima obitelji, teško iskopati.
Što je najgore, danas nema ni nekog Slavka Šajbera da poništi to cijelo sramotno zadnje kolo, kazni one koji su namještali i tako u Kup prvaka, godinu kasnije, pošalje Vardar iz Skoplja. Ovdje se već dugo predobro zna tko na kraju dana završava u Ligi prvaka, a tko u Hercegovini i da 2800 “skopskih” obitelji tu nema ni najmanju šansu.