U međusobno tradicionalno posvađanoj desnoj frakciji Hrvatske demokratske zajednice nedavno je uspostavljeno kakvo takvo primirje, koje se temelji na konsenzusu HDZ-ove desnice da Plenković mora otići. Plenković, prvo, nije njihov, nije “pravi HDZ-ovac”, i drugo, Plenković je izgubio dvije runde izbora za redom. Na osnovi konsenzusa da Plenković mora otići, HDZ-ova se desna frakcija usuglasila oko kandidata za predsjednika stranke, i za najvažnije stranačke dužnosti.
Tri desna kandidata, Kovač za predsjednika te Stier i Penava za visoke funkcije u vodstvu stranke, vjerojatno imaju potporu Milijana Brkića, stvarnog šefa HDZ-ove desne frakcije. I kad se činilo da je Andrej Plenković napokon dobio ozbiljnu stranačku opoziciju, koja bi za malo više od mjesec dana možda mogla preuzeti HDZ, odjednom se sa svojom predsjedničkom kandidaturom pojavio bivši predsjednik stranke Tomislav Karamarko.
Kramarko pati od viška taštine
Nema nikakve sumnje da će Karamarko podijeliti desnu frakciju HDZ-a, baš kao što je Miroslav Škoro podijelio desno biračko tijelo na predsjedničkim izborima. Podjela unutar desne frakcije HDZ-a znači da, vrlo vjerojatno, nitko neće moći pobijediti Andreja Plenkovića, jer će se “suverenistički” HDZ-ovci svrstati u dvije grupe: onu koja podržava Kovača, i onu koja navija za Karamarka.
Tomislav Karamarko svojom je kandidaturom za predsjednika stranke učinio, dakle, najveću moguću uslugu Andreju Plenkoviću, svom političkom arhineprijatelju. Kako se to moglo dogoditi? Budući da čak ni u Hrvatskoj ne vjerujemo u teorije zavjere, ne smatramo kako Karamarko djeluje u dosluhu s Plenkovićem. Mislimo da je kod gospodina Karamarka riječ o čistom hubrisu, o višku osobne taštine i o manjku osjećaja za političku realnost.
Bio je iznimno neuspješan lider
Kao što je ostao zapamćen kao jedini predsjednik Hrvatske demokratske zajednice, koji je srušio HDZ-ovu vladu, tako bi sada Tomislav Karamarko mogao ostati zapamćen kao istaknuti HDZ-ov desničar koji je srušio šanse desne frakcije da preuzme stranku. Kad je, pak, riječ o Karamarkovoj novijoj političkoj ostavštini, ona je upravo katastrofalna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U svom, srećom kratkom boravku na vlasti, kao i u HDZ-ovoj parlamentarnoj kampanji 2015. godine, Tomislav Karamarko poticao je povijesni revizionizam, ohrabrivao govor svjetonazorske pa i nacionalne mržnje te pokušao vratiti hrvatsku politiku dvadesetak godina unatrag, u kasne devedesete.
Uz to, operativno govoreći, Karamarko je bio toliko neuspješan da ga većina HDZ-ovaca, prema rezultatima istraživanja javnog mišljenja, danas ne želi vidjeti na čelu stranke. Tomislav Karamarko za HDZ i za Hrvatsku trenutno je lošija opcija i od Andreja Plenkovića i od Mire Kovača.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tomislav Karamarko pomaže Plenkoviću baš kao što je Miroslav Škoro pomogao Milanoviću
Sam nema šanse preuzeti stranku, ali ozbiljno ugrožava izglede desnog trijumvirata
Nema nikakve sumnje da će Karamarko podijeliti desnu frakciju HDZ-a, baš kao što je Miroslav Škoro podijelio desno biračko tijelo na predsjedničkim izborima. Podjela unutar desne frakcije HDZ-a znači da, vrlo vjerojatno, nitko neće moći pobijediti Andreja Plenkovića, jer će se “suverenistički” HDZ-ovci svrstati u dvije grupe: onu koja podržava Kovača, i onu koja navija za Karamarka.
Prije otprilike pola godine, kada je Miroslav Škoro najavio kandidaturu za predsjednika Republike, napisali smo kako je Škoro tog trenutka postao najveći saveznik Zorana Milanovića. Gospodin Škoro je raskolio i dodatno posvađao ionako nejedinstveno desno biračko tijelo, što je kandidatu liberalne ljevice pomoglo da relativno uvjerljivo pobijedi na izborima za predsjednika Republike. Najavom kandidature za predsjednika HDZ –a Tomislav Karamarko čini isto ono za Andreja Plenkovića, što je Miroslav Škoro učinio za Zorana Milanovića, samo na stranačkoj razini.
U međusobno tradicionalno posvađanoj desnoj frakciji Hrvatske demokratske zajednice nedavno je uspostavljeno kakvo takvo primirje, koje se temelji na konsenzusu HDZ-ove desnice da Plenković mora otići. Plenković, prvo, nije njihov, nije “pravi HDZ-ovac”, i drugo, Plenković je izgubio dvije runde izbora za redom. Na osnovi konsenzusa da Plenković mora otići, HDZ-ova se desna frakcija usuglasila oko kandidata za predsjednika stranke, i za najvažnije stranačke dužnosti.
Tri desna kandidata, Kovač za predsjednika te Stier i Penava za visoke funkcije u vodstvu stranke, vjerojatno imaju potporu Milijana Brkića, stvarnog šefa HDZ-ove desne frakcije. I kad se činilo da je Andrej Plenković napokon dobio ozbiljnu stranačku opoziciju, koja bi za malo više od mjesec dana možda mogla preuzeti HDZ, odjednom se sa svojom predsjedničkom kandidaturom pojavio bivši predsjednik stranke Tomislav Karamarko.
Kramarko pati od viška taštine
Nema nikakve sumnje da će Karamarko podijeliti desnu frakciju HDZ-a, baš kao što je Miroslav Škoro podijelio desno biračko tijelo na predsjedničkim izborima. Podjela unutar desne frakcije HDZ-a znači da, vrlo vjerojatno, nitko neće moći pobijediti Andreja Plenkovića, jer će se “suverenistički” HDZ-ovci svrstati u dvije grupe: onu koja podržava Kovača, i onu koja navija za Karamarka.
Tomislav Karamarko svojom je kandidaturom za predsjednika stranke učinio, dakle, najveću moguću uslugu Andreju Plenkoviću, svom političkom arhineprijatelju. Kako se to moglo dogoditi? Budući da čak ni u Hrvatskoj ne vjerujemo u teorije zavjere, ne smatramo kako Karamarko djeluje u dosluhu s Plenkovićem. Mislimo da je kod gospodina Karamarka riječ o čistom hubrisu, o višku osobne taštine i o manjku osjećaja za političku realnost.
Bio je iznimno neuspješan lider
Kao što je ostao zapamćen kao jedini predsjednik Hrvatske demokratske zajednice, koji je srušio HDZ-ovu vladu, tako bi sada Tomislav Karamarko mogao ostati zapamćen kao istaknuti HDZ-ov desničar koji je srušio šanse desne frakcije da preuzme stranku. Kad je, pak, riječ o Karamarkovoj novijoj političkoj ostavštini, ona je upravo katastrofalna.
U svom, srećom kratkom boravku na vlasti, kao i u HDZ-ovoj parlamentarnoj kampanji 2015. godine, Tomislav Karamarko poticao je povijesni revizionizam, ohrabrivao govor svjetonazorske pa i nacionalne mržnje te pokušao vratiti hrvatsku politiku dvadesetak godina unatrag, u kasne devedesete.
Uz to, operativno govoreći, Karamarko je bio toliko neuspješan da ga većina HDZ-ovaca, prema rezultatima istraživanja javnog mišljenja, danas ne želi vidjeti na čelu stranke. Tomislav Karamarko za HDZ i za Hrvatsku trenutno je lošija opcija i od Andreja Plenkovića i od Mire Kovača.