Nekad je nužno odabrati stranu

Treba li HDZ prihvatiti prijedlog svoga bivšeg glavnog tajnika i donijeti odluku o samoraspuštanju?

HDZ se ne može reformirati jer je ugrađen u državu

Prema projekciji Eurostata u godini u kojoj će HDZ slaviti svoj 60. rođendan Hrvatska će imati 3 670 000 stanovnika ili milijun stanovnika manje nego u godini u kojoj je HDZ prvi put došao na vlast. Zašto su Hrvatska i BiH među europskim rekorderima po depopulaciji, a Slovenija ne pripada tom krugu država, u vrhu HDZ-a sigurno znaju, ali nije im zgodno to javno priznati.

U ponedjeljak 17. lipnja 2019. prigodnom svečanom akademijom u Koncertnoj dvorani „Vatroslava Lisinkog“ svečano je proslavljen 30. rođendan najveće i daleko najvažnije hrvatske političke stranke. HDZ se i ovom prigodom prisjetio samo svoga prvog i nepogrešivog predsjednika, a ostalo troje i njihovih petnaest godina upravljanja strankom nisu ni ovoga puta bili dio tog sjećanja. Hoće li i na proslavi 60. rođendana stranke 2049. buduća predsjednica ili predsjednik HDZ-a govoriti samo o danima ponosa i slave iz vremena dr. Franje Tuđmana, a zaboraviti spomenuti sve preostale stranačke predsjednike uključujući i Andreja Plenkovića pitanje je na koje danas nemamo pouzdan odgovor.

Prema riječima Andreja Plenkovića HDZ mora biti „puno osjetljiviji na svaku pojavu korupcije i nezakonitosti“ jer je to „ključno kako bi i u idućih 30 godina HDZ ostao najsnažnija stranka u Hrvatskoj“. Budući da je HDZ u proteklih trideset godina bio najsnažnija stranka iako uglavnom nije pokazivao ni minimalnu osjetljivost na „pojave korupcije i nezakonitosti“ ova opaska premijera Plenkovića izgovorena je opreza radi. Članstvo i birači HDZ-a vjerni su svojoj stranci upravo zbog svih tih „neosjetljivosti“, jer da su htjeli birati one koji su „puno osjetljiviji na pojave korupcije i nezakonitosti“ mogli su to i učiniti u proteklim desetljećima u nizu izbornih prigoda.

Osvrt na skorojeviće iz vrha stranke

Nekadašnji glavni tajnik HDZ-a i zamjenik predsjednika Zajednice utemeljitelja HDZ-a Drago Krpina u razgovoru za „Jutarnji list“ razloge za „neosjetljivost“ stranke pronalazi u ljudima kojima je Franjo Tuđman povjerio vođenje ekonomske politike. To je po njemu jedna od najvećih Tuđmanovih pogrešaka, a kako je i propustio pripremiti stranku za razdoblje nakon svog odlaska „u stranački vrh su nahrupili razni skorojevići pretvarajući HDZ u instrument za ostvarivanje svojih osobnih karijerističkih ili materijalnih interesa.“ Drago Krpina bio je glavni tajnik HDZ-a u vrijeme smrti Franje Tuđmana te svoj osvrt na skorojeviće iz vrha stranke završava rečenicom kojom očito izravno cilja trenutnog stranačkog šefa, Andreja Plenkovića: „Nekima je trebalo više od dvadeset godina da iskalkuliraju kako im je ipak najprobitačnije učlaniti se u HDZ.“

Nekadašnji glavni tajnik HDZ-a na kraju razgovora izrekao je prijedlog koji bi sigurno podržali i mnogi hrvatski građani. Naime, kada je Drago Krpina „naslutio što bi se u budućnosti sa strankom moglo događati“ došao je do zaključka „kako bi možda s povijesnoga aspekta bilo najbolje sazvati izvanredni Opći sabor i na njemu donijeti jednu odluku: „HDZ je uspostavom suverene države Hrvatske ostvario svoju povijesnu misiju te prestaje sa svojim političkim djelovanjem i odriče pravo bilo kome u budućnosti da se politički organizira i djeluje pod tim imenom.“ Krpina je sve više uvjeren da bi to bila ispravna povijesno-politička odluka kojom bi se spriječilo da na „povijesnu ulogu HDZ-a u stvaranju hrvatske države u svijesti i pamćenju hrvatskog naroda nalegne sjena nepodopština uzurpatora stranačkoga imena.“

Ima li u Hrvatskoj života bez HDZ-a?

Da su ovog ponedjeljka o istom trošku održani samoraspuštajući Sabor HDZ-a i proslava 30. rođendana vjerojatno bi se tom slavlju pridružili i mnogi nepozvani. Ovako smo ostali prikraćeni ne samo za još jedno veselo lipanjsko opuštanje, već i za mogući eksperiment pod nazivom: „Ima li u Hrvatskoj života bez HDZ-a?“ Ako nekadašnji glavni tajnik HDZ-a vjeruje da bi samoukidanje stranke koje je on sam bio jedan od osnivača, bila povijesno i politički opravdana odluka, tko smo mi da u to sumnjamo ili da se tome, ne daj Bože, protivimo.

Kako je premijer Andrej Plenković u ponedjeljak praktički najavio novih trideset godina vladavine HDZ-a očito je da u stranci nema previše onih koji su spremni podržati ideju Drage Krpine o samoraspuštanju. Prema projekciji Eurostata u godini u kojoj će HDZ slaviti svoj 60. rođendan Hrvatska će imati 3 670 000 stanovnika ili milijun stanovnika manje nego u godini u kojoj je HDZ prvi put došao na vlast. U susjednoj BiH broj stanovnika u istih 60 godina smanjit će se sa 4,5 milijuna na 3,1 milijun. Slovenija će prema istoj projekciji 2050. imati dva milijuna stanovnika, približno isti broj kao i 1990. Zašto su Hrvatska i BiH među europskim rekorderima po depopulaciji, a Slovenija ne pripada tom krugu država, u vrhu HDZ-a sigurno znaju, ali nije im zgodno to javno priznati. Zlonamjerni pojedinci bi možda kazali da Slovenija, za razliku od Hrvatske i BiH, nije nikada imala HDZ na vlasti.

HDZ se ne može reformirati

U svakom slučaju uz projicirani daljnji gubitak od 400 tisuća stanovnika u sljedećih trideset godina vladavine HDZ-a, potpuno je nejasna ova konfuzija oko 5000 dodatnih radnih dozvola za strance za rad u ugostiteljstvu. Vlada je prošli tjedan odbila povećati ovogodišnju rekordnu kvotu za strane radnike koja je donesena u prosincu 2018. Ove godine su poslodavci mogli ukupno zaposliti 65 tisuća stranih radnika, i sada se pokazalo da zbog ovih ili onih razloga taj broj, ponajviše u turizmu i graditeljstvu, jednostavno nije dovoljan. Umjesto da ukine kvote i potpuno liberalizira zapošljavanje stranih radnika, Vlada se nateže oko 5000 dozvola. Ako Vlada želi zadržati uvjete za barem minimalni gospodarski rast, broj stranih radnika morat će se svake godine povećavati. Hoće li naredne godine taj broj prvi put prijeći brojku od 100 tisuća ovisit će i o daljnjem tempu iseljavanja hrvatskih građana.

HDZ je prije trideset godina među ostalim obećao povratak „iseljene Hrvatske“ potencirajući stvaranje etnički i vjerski homogene države. Taj povijesno prevladani i jako zakašnjeli nacionalistički koncept nije imao nikakvih izgleda za uspjeh već od samoga početka. HDZ se ne može reformirati jer je ugrađen u državu, ne može se popraviti jer njegovo članstvo bez nacionalizma i klijentelizma ne vidi razloge za njegovo postojanje i, na kraju, ne može donijeti odluku o vlastitom raspuštanju sve dok članstvo ne pronađe novu vladajuću partiju. A kako te nove vladajuće partije još nema na vidiku prijedlog nekadašnjeg glavnog tajnika HDZ-a Drage Krpine o donošenju povijesno opravdane i nadasve domoljubne odluke o samoraspuštanju HDZ-a morat će još neko vrijeme pričekati. Hoće li to čekanje trajati narednih trideset godina nije zahvalno prognozirati. HDZ je u svakom slučaju osigurao svoje mjesto i u europskoj povijesti kao nacionalistički pokret koji je „stvorio državu“ narodu koji je tu državu u povećem broju napustio.