Demokracija u Americi našla se u najvećoj krizi u svojoj dugoj povijesti – prvi put od prve smjene vlasti 1796. godine jedan predsjednik odbio je pravila demokratske utakmice i najavio da rezultate izbora neće poštivati ako budu nepovoljni po njega. Još gore, Donald Trump odbio se javno obvezati na “mirni prijenos vlasti” u slučaju da izgubi.
“Neće biti prijenosa vlasti. Bit će nastavak”, rekao je u utorak. “Moram prvo vidjeti što će biti na izborima”, izjavio je kasnije. I ovdje nije riječ o lapsusu. Na ponovljena pitanja novinara, Trump danima odbija obećati da će mirno predati vlast ako izgubi, neprestano laže o načinu na koji se izbori provode i pokušava ih na sve načine delegitimirati.
Trumpova borba s dopisnim glasanjem
Ovo je Trumpova teorija: izbori su namješteni protiv njega jer su demokrati, na vlasti u nekima od ključnih saveznih država, olakšali način dopisnog glasanja kako bi pomogli građanima da se ne zaraze koronavirusom na biračkom mjestu. Trump tvrdi da je dopisno glasanje leglo prevare, da strane države šalju milijune glasačkih listića na razne adrese u Americi kako bi pomogli Joeu Bidenu, da će izbori biti “namješteni”, “prevara”, “najnepošteniji u povijesti”.
Njegova kampanja pokrenula je u raznim saveznim državama oko dvjesto sudskih postupaka u kojima traži ograničavanje prava na dopisno glasanje. Da apsurd bude potpun, sam Trump tako glasa već godinama, a ovih dana je pozvao birače na Floridi da počnu glasati u odsutnosti. Trump tvrdi da je “glasanje u odsutnosti” (absentee) različito od “dopisnog glasanja” (mail-in), iako je riječ o jednoj te istoj stvari.
Jedina razlika je što za “absentee” na listiću treba navesti razlog glasanja u odsutnosti, a “mail-in” u startu pretpostavlja da je razlog pandemija. Trump uporno ponavlja da je jedan način glasanja nedopustiv, a drugi odličan, što bi u nekoj normalnoj zemlji već bio skandal – da predsjednik uporno laže građanima oko nečega tako jednostavnog. U pozadini Trumpova poziva da se na Floridi glasa “u odsutnosti” nije razlika u listićima, nego činjenica da vlast tamo drže republikanci.
Vlastiti čovjek ga demantira pa ga želi maknuti
Trumpove tvrdnje o dopisnom glasanju kao leglu prevare podjednako su izmišljene. Direktor FBI-a Chris Wray posvjedočio je u Kongresu da Americi ne prijeti organizirani pokušaj manipulacije glasačkim listićima, upravo zato što je sistem toliko kompliciran da ga je teško namjestiti – pogotovo dopisno glasanje gdje svaki listić ima dvostruku provjeru, uključujući usporedbu potpisa birača.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bijela kuća potom je napala direktora Wraya kao nesposobnog, a medijima je rečeno da Trump, koji ga je imenovao, sad traži zamjenu za njega; bio bi mu to treći direktor FBI-a u jednom mandatu. Nema naravno niti jednog ozbiljnog dokaza koji bi potkrijepio Trumpove tvrdnje o masovnom namještanju izbora.
Dapače, ozbiljna studija konzervativnog think-tanka Heritage Foundationa analizirala je sve izbore od 2000. do 2018. godine i ustanovila da je na njima bilo 192 nezakonita listića. Dakle, u devet izbornih ciklusa u nešto manje od dvadeset godina, gdje je u kutije ubačeno nekoliko stotina milijuna listića, nezakonita su bila 192 listića. To bi začepilo usta svakome tko nije Trump.
Na birališta je htio slati naoružane snage
Teze o namještenom dopisnom glasanju samo su najnovija stavka Trumpove kampanje potkopavanja povjerenja i otvorenog napada na temeljnu instituciju demokratskog sistema – izbore. Predsjednik je prvo koketirao s idejom da se izbori odgode – dok ne prođe pandemija. Potom je pokušao paralizirati USPS, državnu poštu, kako bi spriječio pravovremenu dostavu dopisnih biračkih listića.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Potom je najavljivao da će snage sigurnosti pod oružjem rasporediti da “čuvaju birališta”, iako tamo nikakva opasnost nije prijetila. Paralelno, njegova administracija iz nejasnog razloga i s tankim pokrićem već mjesecima ratuje protiv prosvjednika u Portlandu, na zapadu zemlje; mnogi vjeruju da su naoružane snage Ministarstva pravosuđa – koje izlaze na cestu u neoznačenim maskirnim uniformama i građane trpaju u crne kombije – zapravo vježba za izborno zastrašivanje i postizbornu vladavinu straha.
Zašto je glavni tužitelj najopasniji čovjek SAD-a
Trumpov izvršitelj, glavni tužitelj Bill Barr – jedan od rijetkih članova administracije koji poznaje sustav i zna kako njime manipulirati – vjerojatno je najopasniji čovjek u Americi još od senatora Joea McCarthyja iz 1950-ih. Ako ovih mjeseci doista živimo u stanju “puzajućeg državnog udara”, za njega je uz Trumpa sigurno najzaslužniji taj beskrupulozni manipulator i vjerski fundamentalist.
Barr je sljedbenik katoličkog integralizma, ekstremno konzervativne ideologije koja zagovara jednu vrstu teokracije i smatra da državu treba podrediti katoličkom moralnom nauku. Katolički integralisti poput Barra i Trumpove nove kandidatkinje za sutkinju Vrhovnog suda Amy Coney Barrett u paktu su s politički još utjecajnijima i podjednako konzervativnima protestantskim evangelicima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Moglo bi mu se obiti o glavu
No, pokušaji odgode izbora, paralize pošte i zastrašivanja birača zasad ne postižu željeni efekt: republikanski izborni stručnjaci upozoravaju Trumpa da time samo dodatno motivira demokratske birače, ali on ne sluša.
Potkopavanje legitimnosti izbora također bi mu se moglo odbiti o glavu, jer ta poruka dopire do svih birača podjednako, a zbog nje bi od glasanja najprije mogli odustati stariji birači, koji najviše riskiraju ako stanu u red pred biralištem. Stariji birači su, kao za vraga, skloniji Trumpu od bilo koje druge dobne grupe. Bušeći rupu u izborima, Trump tako potapa svoje šanse.
Trump zaostaje u anketama
Predsjednik vidi iste ankete koje i vi možete pogledati, a interne ankete koje provode republikanci vjerojatno mu ne kažu ništa bolje: za Bidenom zaostaje 7 do 8 postotnih poena nacionalno i uvjerljivo gubi u barem četiri ključne države: Michiganu (+7 za Bidena), Wisconsinu (+6 Biden), Pennsylvaniji (+5 Biden) i Arizoni (+4 Biden). Dovoljno da Biden vrati ove tri tradicionalno demokratske države i već je predsjednik; Arizona mu ni ne treba.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nadalje, Trump zaostaje u nizu takozvanih swing-država: na Floridi (+2 Biden), u Sj. Karolini (+1 Biden), Ohiju (+1 Biden). Još gore, države gdje je Trump u tijesnoj prednosti uopće ne bi trebale biti u igri ako želi pobijediti: Trump vodi u Georgiji (+1), Teksasu (+2) i Iowi (+1) – državama koje je bio osvojio s 5, 9 i 11 postotnih poena ispred Hillary x.
Trump je postao predsjednik jer je 2016. pobijedio u svih deset spomenutih država; ankete sugeriraju da otad samo gubi države, a nije poveo niti u jednoj novoj: republikanski kandidat koji mora braniti Teksas i Georgiju doista je u problemima. Drugim riječima, Bidenove brojke za par postotnih poena su bolje nego Hillaryne 2016.
Mediji više nisu fascinirani Trumpom kao 2016.
Drugo, Bidenova prednost ne oscilira, nego se stabilno drži još od ožujka – možda i zato što Trump nije uspio za njega pronaći ni efektan pogrdni nadimak ni aferu koja se neprestano ponavlja, kao što su bili “Crooked Hillary” i “njeni mejlovi”. Možda i zato što mediji više nisu fascinirani Trumpom kao 2016. godine, kad su mu dali tisuće sati besplatnog i nekritičkog TV-prostora, a svaku njegovu aferu balansirali pričom o “Hillarynim mejlovima”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ako se u idućih pet tjedana ne dogodi nešto spektakularno nepredvidljivo – a to je teško zamisliti, čak i u 2020., godini koja nas nije mazila – Biden će pobijediti na izborima u studenome. No, žalosno je reći, to još ne znači i da će postati 46. predsjednik Amerike.
Trump laže više od bilo kojeg političara za kojega ste čuli, ali u toj bujici neistina, falsifikata, podvala i izmišljotina često otkrije sve svoje karte; Amerikanci kažu da “izgovori tihi dio naglas” ili “čita didaskalije”, tj. ono što drugi političari rade, ali ne priznaju, Trump otvoreno prizna. Zato znamo bar dio njegovih idućih poteza.
Zašto mu je važno kontrolirati Vrhovni sud
Svjestan da vrlo izgledno gubi u studenome, on će na sudovima osporavati legalnost ishoda izbora i žaliti se do Vrhovnog suda, gdje očekuje da će konzervativna većina presuditi u njegovu korist i proglasiti ga pobjednikom izbora. To nije moja špekulacija – sve to je ovih dana rekao sam Donald Trump, objašnjavajući zašto je važno da prije izbora imenuje novu sutkinju Vrhovnog suda, na mjesto preminule Ruth Bader Ginsburg.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Izbori će biti osporavani i o pobjedniku će na kraju odlučivati Vrhovni sud. Zato tamo moramo imati što više konzervativnih sudaca”, rekao je Trump. Trump se tu kladi na potpunu politizaciju Vrhovnog suda, koja je posljednjih desetljeća sigurno uznapredovala, ali nije došla baš do te razine.
Dokaz za to je upravo Trumpova potreba da imenuje sutkinju Coney Barrett i zacementira konzervativnu većinu na 6-3: bez nove sutkinje, Trump ne može računati na sigurnu većinu jer se predsjednik suda John Roberts pokazao nepouzdanim konzervativcem, kojemu je više stalo do integriteta suda nego do političkih planova republikanaca.
Umjereni NYT upozorava da ‘Americi prijeti građanski rat’
No, tek treba vidjeti može li Trump računati na sve suce koje je sam predložio: Brett Kavanaugh je manje konzervativan od suca Neila Gorsucha, ali je Gorsuch izraziti institucionalist i teško je zamisliti da bi ishod izbora prelomio preko koljena samo zato što se Trumpu tako prohtjelo.
No, Americi prijeti veća opasnost od gotovo sigurnog spora na Vrhovnom sudu oko toga tko je novi predsjednik: opasnost da Trump, kao što sam kaže, neće “mirno predati vlast” čak i u slučaju da izgubi na izborima i izgubi na Vrhovnom sudu. Raspoloženje u medijima i dobrom dijelu javnosti posljednjih se tjedana značajno promijenilo.
Centristički kolumnisti vječno odmjerenog New York Timesa upozoravaju da “Americi prijeti drugi građanski rat”, CNN u prime timeu dugo i ozbiljno raspravlja o tome hoće li Trump “iskoristiti vojsku” za “državni udar”, umjerene novine pišu o “marširajućem fašizmu koji preuzima Ameriku”. Ovo više nije “Trump Derangement Syndrome”, kako se njegovi pristaše rugaju njegovim kritičarima, “sindrom izluđenosti Trumpom”.
Je li ipak prekasno za upozorenja?
Iz doista pažljivog praćenja američkih medija posljednjih desetak godina mogu posvjedočiti da se njihov pristup promijenio od trenutka kad je Trump rekao da neće priznati ishod izbora. Mediji više ne tretiraju Trumpa kao “jednog od kandidata”, nego kao opasnost za američku demokraciju.
To je vidljivo svakog dana: njegove laži konačno se naziva “lažima”, upozorava se da je mirni prijenos vlasti najviša vrijednost koju su slavili i republikanci i demokrati, o Trumpu se govori kao o političaru opasnih namjera i generalno ga se više ne tretira u rukavicama. Pitanje ostaje je li već prekasno za ta upozorenja.
No, zar nisu američki utemeljitelji već predvidjeli ovakvu situaciju? Oni su htjeli onemogućiti da se jedna grana vlasti osili i zavlada tiranski; osobito ih je brinula predsjednička vlast. Zato su sistem osmislili po modelu 1-2-3-4: vlast koja proizlazi iz jednog izvora (naroda), ravnomjerno se dijeli na dvije razine (federalnu i lokalnu), te tri podjednako moćne grane (zakonodavnu, izvršnu i sudbenu) te četiri podjednako moćne federalne institucije (Zastupnički dom, Senat, predsjednika i Vrhovni sud).
Kako ograničiti predsjednika koji ne poštuje Ustav?
Nije li taj sistem osigurač protiv pokušaja zgrtanja vlasti kakvo upravo pokušava Trump? Nažalost nije: cijela ta kula od karata počiva na pretpostavci vladavine zakona, odnosno na ideji da će akteri poštivati okvire koje im je dao ustav. No, ustav ne odgovara na pitanje kako ustavno ograničiti predsjednika koji ne prihvaća ustav – drugim riječima, ustav nema odgovor na Donalda Trumpa.
Iako je američki sistem osmišljen u paranoidnom strahu od “tiranina”, Trumpovo ponašanje nadilazi noćne more Madisona i Hamiltona, koji su vjerovali da bi “tiranin” uzeo više vlasti nego što mu pripada, a ne vlast koja mu uopće ne pripada. Onda je došao Trump.
Kad Trump o prihvaćanju ishoda izbora kaže da “prvo mora vidjeti što će biti na izborima, pa onda odlučiti” – on demokratski sistem izvrće naglavce. U demokraciji građani vide kakav je koji kandidat, pa onda odluče – nije na kandidatu da vidi što su građani rekli, pa onda odluči hoće li prihvatiti njihovu volju ili ne. Trumpovo poimanje demokracije priliči Turkmenistanu ili kojoj drugoj državi Centralne Azije.
Trump je srozao američku demokraciju
Četiri godine nakon njegove pobjede, ostvarile su se najcrnje slutnje: Trump je američku demokraciju srozao na razinu Venezuele ili Bjelorusije: iako možemo pretpostaviti kakav će biti ishod izbora, ne znamo hoće li ga on prihvatiti i predati vlast. To je skandalozno kad se dogodi u nekoj od istočnoeuropskih država, nezamislivo je čak i nestabilnijim zapadnoeuropskima, poput Belgije.
Ali se događa pred našim očima u najmoćnijoj i najznačajnijoj svjetskoj demokraciji. Volja za samoodržanjem demagoga, uz pomoć ideološki bankrotirane, ali još moćne grupe republikanskih političara – koji će, baš kao europski aristokrati u 19. stoljeću, napraviti sve da zadrže svoju “vlast manjine” u društvu koje se demografski i politički temeljito mijenja – stvaraju zapaljivu smjesu koja bi Ameriku od demokracije uskoro mogla pretvoriti u diktaturu.
Ako mislite da je to preteška ocjena, citirat ću nekoga s Twittera, tko je ovih dana rekao da je “put u fašizam popločan ljudima koji ti govore da pretjeruješ”.
Treba li Trumpa shvatiti ozbiljno dok urla da neće mirno predati vlast ako izgubi? O da
Telegramov dopisnik iz Amerike analizira posljednje prijetnje američkog predsjednika
Nije li sistem osigurač protiv pokušaja zgrtanja vlasti kakvo upravo pokušava Trump? Nažalost nije: cijela ta kula od karata počiva na pretpostavci vladavine zakona, odnosno na ideji da će akteri poštivati okvire koje im je dao ustav. No, ustav ne odgovara na pitanje kako ustavno ograničiti predsjednika koji ne prihvaća ustav – drugim riječima, ustav nema odgovor na Donalda Trumpa
Demokracija u Americi našla se u najvećoj krizi u svojoj dugoj povijesti – prvi put od prve smjene vlasti 1796. godine jedan predsjednik odbio je pravila demokratske utakmice i najavio da rezultate izbora neće poštivati ako budu nepovoljni po njega. Još gore, Donald Trump odbio se javno obvezati na “mirni prijenos vlasti” u slučaju da izgubi.
“Neće biti prijenosa vlasti. Bit će nastavak”, rekao je u utorak. “Moram prvo vidjeti što će biti na izborima”, izjavio je kasnije. I ovdje nije riječ o lapsusu. Na ponovljena pitanja novinara, Trump danima odbija obećati da će mirno predati vlast ako izgubi, neprestano laže o načinu na koji se izbori provode i pokušava ih na sve načine delegitimirati.
Trumpova borba s dopisnim glasanjem
Ovo je Trumpova teorija: izbori su namješteni protiv njega jer su demokrati, na vlasti u nekima od ključnih saveznih država, olakšali način dopisnog glasanja kako bi pomogli građanima da se ne zaraze koronavirusom na biračkom mjestu. Trump tvrdi da je dopisno glasanje leglo prevare, da strane države šalju milijune glasačkih listića na razne adrese u Americi kako bi pomogli Joeu Bidenu, da će izbori biti “namješteni”, “prevara”, “najnepošteniji u povijesti”.
Njegova kampanja pokrenula je u raznim saveznim državama oko dvjesto sudskih postupaka u kojima traži ograničavanje prava na dopisno glasanje. Da apsurd bude potpun, sam Trump tako glasa već godinama, a ovih dana je pozvao birače na Floridi da počnu glasati u odsutnosti. Trump tvrdi da je “glasanje u odsutnosti” (absentee) različito od “dopisnog glasanja” (mail-in), iako je riječ o jednoj te istoj stvari.
Jedina razlika je što za “absentee” na listiću treba navesti razlog glasanja u odsutnosti, a “mail-in” u startu pretpostavlja da je razlog pandemija. Trump uporno ponavlja da je jedan način glasanja nedopustiv, a drugi odličan, što bi u nekoj normalnoj zemlji već bio skandal – da predsjednik uporno laže građanima oko nečega tako jednostavnog. U pozadini Trumpova poziva da se na Floridi glasa “u odsutnosti” nije razlika u listićima, nego činjenica da vlast tamo drže republikanci.
Vlastiti čovjek ga demantira pa ga želi maknuti
Trumpove tvrdnje o dopisnom glasanju kao leglu prevare podjednako su izmišljene. Direktor FBI-a Chris Wray posvjedočio je u Kongresu da Americi ne prijeti organizirani pokušaj manipulacije glasačkim listićima, upravo zato što je sistem toliko kompliciran da ga je teško namjestiti – pogotovo dopisno glasanje gdje svaki listić ima dvostruku provjeru, uključujući usporedbu potpisa birača.
Bijela kuća potom je napala direktora Wraya kao nesposobnog, a medijima je rečeno da Trump, koji ga je imenovao, sad traži zamjenu za njega; bio bi mu to treći direktor FBI-a u jednom mandatu. Nema naravno niti jednog ozbiljnog dokaza koji bi potkrijepio Trumpove tvrdnje o masovnom namještanju izbora.
Dapače, ozbiljna studija konzervativnog think-tanka Heritage Foundationa analizirala je sve izbore od 2000. do 2018. godine i ustanovila da je na njima bilo 192 nezakonita listića. Dakle, u devet izbornih ciklusa u nešto manje od dvadeset godina, gdje je u kutije ubačeno nekoliko stotina milijuna listića, nezakonita su bila 192 listića. To bi začepilo usta svakome tko nije Trump.
Na birališta je htio slati naoružane snage
Teze o namještenom dopisnom glasanju samo su najnovija stavka Trumpove kampanje potkopavanja povjerenja i otvorenog napada na temeljnu instituciju demokratskog sistema – izbore. Predsjednik je prvo koketirao s idejom da se izbori odgode – dok ne prođe pandemija. Potom je pokušao paralizirati USPS, državnu poštu, kako bi spriječio pravovremenu dostavu dopisnih biračkih listića.
Potom je najavljivao da će snage sigurnosti pod oružjem rasporediti da “čuvaju birališta”, iako tamo nikakva opasnost nije prijetila. Paralelno, njegova administracija iz nejasnog razloga i s tankim pokrićem već mjesecima ratuje protiv prosvjednika u Portlandu, na zapadu zemlje; mnogi vjeruju da su naoružane snage Ministarstva pravosuđa – koje izlaze na cestu u neoznačenim maskirnim uniformama i građane trpaju u crne kombije – zapravo vježba za izborno zastrašivanje i postizbornu vladavinu straha.
Zašto je glavni tužitelj najopasniji čovjek SAD-a
Trumpov izvršitelj, glavni tužitelj Bill Barr – jedan od rijetkih članova administracije koji poznaje sustav i zna kako njime manipulirati – vjerojatno je najopasniji čovjek u Americi još od senatora Joea McCarthyja iz 1950-ih. Ako ovih mjeseci doista živimo u stanju “puzajućeg državnog udara”, za njega je uz Trumpa sigurno najzaslužniji taj beskrupulozni manipulator i vjerski fundamentalist.
Barr je sljedbenik katoličkog integralizma, ekstremno konzervativne ideologije koja zagovara jednu vrstu teokracije i smatra da državu treba podrediti katoličkom moralnom nauku. Katolički integralisti poput Barra i Trumpove nove kandidatkinje za sutkinju Vrhovnog suda Amy Coney Barrett u paktu su s politički još utjecajnijima i podjednako konzervativnima protestantskim evangelicima.
Moglo bi mu se obiti o glavu
No, pokušaji odgode izbora, paralize pošte i zastrašivanja birača zasad ne postižu željeni efekt: republikanski izborni stručnjaci upozoravaju Trumpa da time samo dodatno motivira demokratske birače, ali on ne sluša.
Potkopavanje legitimnosti izbora također bi mu se moglo odbiti o glavu, jer ta poruka dopire do svih birača podjednako, a zbog nje bi od glasanja najprije mogli odustati stariji birači, koji najviše riskiraju ako stanu u red pred biralištem. Stariji birači su, kao za vraga, skloniji Trumpu od bilo koje druge dobne grupe. Bušeći rupu u izborima, Trump tako potapa svoje šanse.
Trump zaostaje u anketama
Predsjednik vidi iste ankete koje i vi možete pogledati, a interne ankete koje provode republikanci vjerojatno mu ne kažu ništa bolje: za Bidenom zaostaje 7 do 8 postotnih poena nacionalno i uvjerljivo gubi u barem četiri ključne države: Michiganu (+7 za Bidena), Wisconsinu (+6 Biden), Pennsylvaniji (+5 Biden) i Arizoni (+4 Biden). Dovoljno da Biden vrati ove tri tradicionalno demokratske države i već je predsjednik; Arizona mu ni ne treba.
Nadalje, Trump zaostaje u nizu takozvanih swing-država: na Floridi (+2 Biden), u Sj. Karolini (+1 Biden), Ohiju (+1 Biden). Još gore, države gdje je Trump u tijesnoj prednosti uopće ne bi trebale biti u igri ako želi pobijediti: Trump vodi u Georgiji (+1), Teksasu (+2) i Iowi (+1) – državama koje je bio osvojio s 5, 9 i 11 postotnih poena ispred Hillary x.
Trump je postao predsjednik jer je 2016. pobijedio u svih deset spomenutih država; ankete sugeriraju da otad samo gubi države, a nije poveo niti u jednoj novoj: republikanski kandidat koji mora braniti Teksas i Georgiju doista je u problemima. Drugim riječima, Bidenove brojke za par postotnih poena su bolje nego Hillaryne 2016.
Mediji više nisu fascinirani Trumpom kao 2016.
Drugo, Bidenova prednost ne oscilira, nego se stabilno drži još od ožujka – možda i zato što Trump nije uspio za njega pronaći ni efektan pogrdni nadimak ni aferu koja se neprestano ponavlja, kao što su bili “Crooked Hillary” i “njeni mejlovi”. Možda i zato što mediji više nisu fascinirani Trumpom kao 2016. godine, kad su mu dali tisuće sati besplatnog i nekritičkog TV-prostora, a svaku njegovu aferu balansirali pričom o “Hillarynim mejlovima”.
Ako se u idućih pet tjedana ne dogodi nešto spektakularno nepredvidljivo – a to je teško zamisliti, čak i u 2020., godini koja nas nije mazila – Biden će pobijediti na izborima u studenome. No, žalosno je reći, to još ne znači i da će postati 46. predsjednik Amerike.
Trump laže više od bilo kojeg političara za kojega ste čuli, ali u toj bujici neistina, falsifikata, podvala i izmišljotina često otkrije sve svoje karte; Amerikanci kažu da “izgovori tihi dio naglas” ili “čita didaskalije”, tj. ono što drugi političari rade, ali ne priznaju, Trump otvoreno prizna. Zato znamo bar dio njegovih idućih poteza.
Zašto mu je važno kontrolirati Vrhovni sud
Svjestan da vrlo izgledno gubi u studenome, on će na sudovima osporavati legalnost ishoda izbora i žaliti se do Vrhovnog suda, gdje očekuje da će konzervativna većina presuditi u njegovu korist i proglasiti ga pobjednikom izbora. To nije moja špekulacija – sve to je ovih dana rekao sam Donald Trump, objašnjavajući zašto je važno da prije izbora imenuje novu sutkinju Vrhovnog suda, na mjesto preminule Ruth Bader Ginsburg.
“Izbori će biti osporavani i o pobjedniku će na kraju odlučivati Vrhovni sud. Zato tamo moramo imati što više konzervativnih sudaca”, rekao je Trump. Trump se tu kladi na potpunu politizaciju Vrhovnog suda, koja je posljednjih desetljeća sigurno uznapredovala, ali nije došla baš do te razine.
Dokaz za to je upravo Trumpova potreba da imenuje sutkinju Coney Barrett i zacementira konzervativnu većinu na 6-3: bez nove sutkinje, Trump ne može računati na sigurnu većinu jer se predsjednik suda John Roberts pokazao nepouzdanim konzervativcem, kojemu je više stalo do integriteta suda nego do političkih planova republikanaca.
Umjereni NYT upozorava da ‘Americi prijeti građanski rat’
No, tek treba vidjeti može li Trump računati na sve suce koje je sam predložio: Brett Kavanaugh je manje konzervativan od suca Neila Gorsucha, ali je Gorsuch izraziti institucionalist i teško je zamisliti da bi ishod izbora prelomio preko koljena samo zato što se Trumpu tako prohtjelo.
No, Americi prijeti veća opasnost od gotovo sigurnog spora na Vrhovnom sudu oko toga tko je novi predsjednik: opasnost da Trump, kao što sam kaže, neće “mirno predati vlast” čak i u slučaju da izgubi na izborima i izgubi na Vrhovnom sudu. Raspoloženje u medijima i dobrom dijelu javnosti posljednjih se tjedana značajno promijenilo.
Centristički kolumnisti vječno odmjerenog New York Timesa upozoravaju da “Americi prijeti drugi građanski rat”, CNN u prime timeu dugo i ozbiljno raspravlja o tome hoće li Trump “iskoristiti vojsku” za “državni udar”, umjerene novine pišu o “marširajućem fašizmu koji preuzima Ameriku”. Ovo više nije “Trump Derangement Syndrome”, kako se njegovi pristaše rugaju njegovim kritičarima, “sindrom izluđenosti Trumpom”.
Je li ipak prekasno za upozorenja?
Iz doista pažljivog praćenja američkih medija posljednjih desetak godina mogu posvjedočiti da se njihov pristup promijenio od trenutka kad je Trump rekao da neće priznati ishod izbora. Mediji više ne tretiraju Trumpa kao “jednog od kandidata”, nego kao opasnost za američku demokraciju.
To je vidljivo svakog dana: njegove laži konačno se naziva “lažima”, upozorava se da je mirni prijenos vlasti najviša vrijednost koju su slavili i republikanci i demokrati, o Trumpu se govori kao o političaru opasnih namjera i generalno ga se više ne tretira u rukavicama. Pitanje ostaje je li već prekasno za ta upozorenja.
No, zar nisu američki utemeljitelji već predvidjeli ovakvu situaciju? Oni su htjeli onemogućiti da se jedna grana vlasti osili i zavlada tiranski; osobito ih je brinula predsjednička vlast. Zato su sistem osmislili po modelu 1-2-3-4: vlast koja proizlazi iz jednog izvora (naroda), ravnomjerno se dijeli na dvije razine (federalnu i lokalnu), te tri podjednako moćne grane (zakonodavnu, izvršnu i sudbenu) te četiri podjednako moćne federalne institucije (Zastupnički dom, Senat, predsjednika i Vrhovni sud).
Kako ograničiti predsjednika koji ne poštuje Ustav?
Nije li taj sistem osigurač protiv pokušaja zgrtanja vlasti kakvo upravo pokušava Trump? Nažalost nije: cijela ta kula od karata počiva na pretpostavci vladavine zakona, odnosno na ideji da će akteri poštivati okvire koje im je dao ustav. No, ustav ne odgovara na pitanje kako ustavno ograničiti predsjednika koji ne prihvaća ustav – drugim riječima, ustav nema odgovor na Donalda Trumpa.
Iako je američki sistem osmišljen u paranoidnom strahu od “tiranina”, Trumpovo ponašanje nadilazi noćne more Madisona i Hamiltona, koji su vjerovali da bi “tiranin” uzeo više vlasti nego što mu pripada, a ne vlast koja mu uopće ne pripada. Onda je došao Trump.
Kad Trump o prihvaćanju ishoda izbora kaže da “prvo mora vidjeti što će biti na izborima, pa onda odlučiti” – on demokratski sistem izvrće naglavce. U demokraciji građani vide kakav je koji kandidat, pa onda odluče – nije na kandidatu da vidi što su građani rekli, pa onda odluči hoće li prihvatiti njihovu volju ili ne. Trumpovo poimanje demokracije priliči Turkmenistanu ili kojoj drugoj državi Centralne Azije.
Trump je srozao američku demokraciju
Četiri godine nakon njegove pobjede, ostvarile su se najcrnje slutnje: Trump je američku demokraciju srozao na razinu Venezuele ili Bjelorusije: iako možemo pretpostaviti kakav će biti ishod izbora, ne znamo hoće li ga on prihvatiti i predati vlast. To je skandalozno kad se dogodi u nekoj od istočnoeuropskih država, nezamislivo je čak i nestabilnijim zapadnoeuropskima, poput Belgije.
Ali se događa pred našim očima u najmoćnijoj i najznačajnijoj svjetskoj demokraciji. Volja za samoodržanjem demagoga, uz pomoć ideološki bankrotirane, ali još moćne grupe republikanskih političara – koji će, baš kao europski aristokrati u 19. stoljeću, napraviti sve da zadrže svoju “vlast manjine” u društvu koje se demografski i politički temeljito mijenja – stvaraju zapaljivu smjesu koja bi Ameriku od demokracije uskoro mogla pretvoriti u diktaturu.
Ako mislite da je to preteška ocjena, citirat ću nekoga s Twittera, tko je ovih dana rekao da je “put u fašizam popločan ljudima koji ti govore da pretjeruješ”.