Umirovljeni doktori, pozvani da pomognu, javljaju se Hrvatskoj liječničkoj komori. Očito da bolnički sustav ovo više ne može izdržati i da smo u velikoj gabuli svi, i građani i medicinsko osoblje. Hrvatska udruga bolničkih liječnika (HUBOL) zatražila je i od svojih kolega u Saboru i u drugim tijelima vlasti da se vrate u struku. ”Neka se sjete da su liječnici, a sigurni smo da će se za njihove političke funkcije lako naći zamjena”, stoji u njihovom apelu.
Sarkazam je očigledan. HUBOL je čak našao da posebno trebaju prozvati dr. Maju Grbu Buljević, bivšu članicu Stožera, koja je ljetos na Plenkovićevoj listi ušla u Sabor, a onda postala i potpredsjednica parlamentarnog Odbora za zdravstvo. Ravnateljica Hitne pomoći, a sada zastupnica, koja se proljetos pohvalila da je ”ponosna članica HDZ-a”, na tu je zbilja neobičnu poimeničnu prozivku flipnula. I nije da njena osupnutost nema podlogu.
Stranačkom komandom do kaosa u zdravstvu
Jer zapravo je činjenica da se, sve do sada, ni Udruga bolničkih liječnika, kao ni druge strukovne asocijacije bijelih kuta, nisu pretrgli upozoravajući na to da u hrvatskom javnom zdravstvu imamo takav strašni kaos upravo i prvenstveno zbog dugogodišnje sirove stranačke komande nad bolnicama. Kao i nad domovima zdravlja. Kao i nad HZZO-om i stručnim povjerenstvima za ovo i ono.
Jasno je kao bijeli dan da kod nas stranačka politika ordinira u zdravstvu željeznom rukom svugdje i uvijek. Bez iskaznice, ili bar javno dokazane bliskosti s HDZ-om, danas nećeš dobiti nijedno upravljačko mjesto u ovoj javnoj industriji pa sve da si čisti nobelovac. Ali iz liječničkih foruma i udruženja o tome nikad ne čujemo ni slova.
Liječnici su dosad šutjeli
A kad je pacijentima potpuno jasno zašto su stvari u tom prevažnom i skupom sustavu odavna otišle dođavola, onda je to sigurno neusporedivo jasnije moralo biti liječnicima koji u njemu rade. No kod njih se nikad nije zapazilo kritične volje da organizirano progovore recimo o političkim imenovanjima bolničkih ravnatelja i šefova drugih zdravstvenih ustanova diljem Hrvatske.
Nisu se kao ceh postavili na noge da bi rezolutno tražili od vlasti da se prestanu tako prozirno rugati javnim natječajima za ključna mjesta u zdravstvu na koja se iz stranačkih središnjica bahato instaliraju isključivo stranački podobnici.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I dapače, kao što se kompletna javnost na taj užas silom prilika navikla kao na nešto ovdje neizbježno, nepromjenjivo i zadano, tako su i liječničke organizacije sluganski spustile glavu. Iz oportuniteta. Straha. Nagodbenjaštva s politikom koja ti može dobro zagorčati život i karijeru. Zato se otrovni komentari na tu uobičajenu političku podjelu plijena u zdravstvu mogu čuti samo u privatnim razgovorima s doktorima. Tamo gdje zidovi nemaju uši. A kad se dođe na sastanke – tajac.
Krajnji domet vječne žalopojke
Zato prozvanu zastupnicu-liječnicu Grbu Buljević treba malo i razumjeti. Nije mogla očekivati da će HUBOL-u, ili bilo kome drugome, odjednom ovako naprasno skočiti živac. Jer elita iliti branša odavno se mogla zrelo suprotstaviti teroru vladajućih stranaka koji se kod njih provodi bez otpora i kao po loju, a po leđima svih građana. Ali nije. Pa su njihov krajnji domet vječne žalopojke kako ”nema sestara”, ”nema liječnika”, ”nema novaca”, ”nema specijalizacija” i kako im se ne plaćaju prekovremeni sati. A nijedne o tome zašto.
Kao što se kod njih ne problematiziraju ni uzroci jezivih dugova zdravstva. Ni kako se troše davanja od 16 posto iz plaća. Niti zašto se još nisu informatizirali. Ni pretvaranje priziva savjesti u mač nad glavama pacijenata. Ni kako privatluk utječe na javni sektor. Ni zašto su isti lijekovi u Hrvatskoj bar 30 posto skuplji nego u Sloveniji. A nema na njihovim dnevnim redovima ni bilo čega drugoga što zadire u leđnu moždinu ovog natrulog zdravstvenog sustava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uzroci stanja odavno su kristalno jasni
Nema, jer bi bilo što od toga, a pogotovo sve to na hrpi, moralo završiti na politički opasnoj temi kako se upravlja i koja je to legitimacija presudna za upravljanje cijelim javnim zdravstvom. Nema gdje drugo. Pa onda bolje ne. Da ih netko moćan ne dočeka negdje na putu u više znanstveno zvanje. Ili kad postoji nada za mjesto u Saboru. Ili na nekoj drugoj opasnoj krivini na kojoj se, recimo, postaje ravnateljem, pročelnikom ili akademikom.
Zato se valjda glasaju kao neki mutavi sindikati koji ne vide dalje od nosa. A uzroci ovog dugo kovanog stanja – koje se sada u koroni razotkriva kao pod paklenim reflektorima – pritom su svima njima kristalno jasni. Samo što o tome nije uputno ništa javno reći. Ali dok sami liječnici ne progovore o meritumu stvari, neka nitko ne očekuje da će se išta promijeniti. Jer ne može i neće. A građani će sve to i dalje plaćati, a za to će biti nagrađeni samo sve većom udaljenošću od svojih navodno zakonom zajamčenih zdravstvenih prava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Treba priznati, zdravstveni sustav u kaosu je već godinama. Gdje su bile liječničke udruge dosad?
Uzroci ovog dugo kovanog stanja - koje se sada u koroni razotkriva kao pod paklenim reflektorima - svima su njima kristalno jasni
A kad je pacijentima potpuno jasno zašto su stvari u tom prevažnom i skupom sustavu odavna otišle dođavola, onda je to sigurno neusporedivo jasnije moralo biti liječnicima koji u njemu rade. No kod njih se nikad nije zapazilo kritične volje da organizirano progovore recimo o političkim imenovanjima bolničkih ravnatelja i šefova drugih zdravstvenih ustanova diljem Hrvatske.
Umirovljeni doktori, pozvani da pomognu, javljaju se Hrvatskoj liječničkoj komori. Očito da bolnički sustav ovo više ne može izdržati i da smo u velikoj gabuli svi, i građani i medicinsko osoblje. Hrvatska udruga bolničkih liječnika (HUBOL) zatražila je i od svojih kolega u Saboru i u drugim tijelima vlasti da se vrate u struku. ”Neka se sjete da su liječnici, a sigurni smo da će se za njihove političke funkcije lako naći zamjena”, stoji u njihovom apelu.
Sarkazam je očigledan. HUBOL je čak našao da posebno trebaju prozvati dr. Maju Grbu Buljević, bivšu članicu Stožera, koja je ljetos na Plenkovićevoj listi ušla u Sabor, a onda postala i potpredsjednica parlamentarnog Odbora za zdravstvo. Ravnateljica Hitne pomoći, a sada zastupnica, koja se proljetos pohvalila da je ”ponosna članica HDZ-a”, na tu je zbilja neobičnu poimeničnu prozivku flipnula. I nije da njena osupnutost nema podlogu.
Stranačkom komandom do kaosa u zdravstvu
Jer zapravo je činjenica da se, sve do sada, ni Udruga bolničkih liječnika, kao ni druge strukovne asocijacije bijelih kuta, nisu pretrgli upozoravajući na to da u hrvatskom javnom zdravstvu imamo takav strašni kaos upravo i prvenstveno zbog dugogodišnje sirove stranačke komande nad bolnicama. Kao i nad domovima zdravlja. Kao i nad HZZO-om i stručnim povjerenstvima za ovo i ono.
Jasno je kao bijeli dan da kod nas stranačka politika ordinira u zdravstvu željeznom rukom svugdje i uvijek. Bez iskaznice, ili bar javno dokazane bliskosti s HDZ-om, danas nećeš dobiti nijedno upravljačko mjesto u ovoj javnoj industriji pa sve da si čisti nobelovac. Ali iz liječničkih foruma i udruženja o tome nikad ne čujemo ni slova.
Liječnici su dosad šutjeli
A kad je pacijentima potpuno jasno zašto su stvari u tom prevažnom i skupom sustavu odavna otišle dođavola, onda je to sigurno neusporedivo jasnije moralo biti liječnicima koji u njemu rade. No kod njih se nikad nije zapazilo kritične volje da organizirano progovore recimo o političkim imenovanjima bolničkih ravnatelja i šefova drugih zdravstvenih ustanova diljem Hrvatske.
Nisu se kao ceh postavili na noge da bi rezolutno tražili od vlasti da se prestanu tako prozirno rugati javnim natječajima za ključna mjesta u zdravstvu na koja se iz stranačkih središnjica bahato instaliraju isključivo stranački podobnici.
I dapače, kao što se kompletna javnost na taj užas silom prilika navikla kao na nešto ovdje neizbježno, nepromjenjivo i zadano, tako su i liječničke organizacije sluganski spustile glavu. Iz oportuniteta. Straha. Nagodbenjaštva s politikom koja ti može dobro zagorčati život i karijeru. Zato se otrovni komentari na tu uobičajenu političku podjelu plijena u zdravstvu mogu čuti samo u privatnim razgovorima s doktorima. Tamo gdje zidovi nemaju uši. A kad se dođe na sastanke – tajac.
Krajnji domet vječne žalopojke
Zato prozvanu zastupnicu-liječnicu Grbu Buljević treba malo i razumjeti. Nije mogla očekivati da će HUBOL-u, ili bilo kome drugome, odjednom ovako naprasno skočiti živac. Jer elita iliti branša odavno se mogla zrelo suprotstaviti teroru vladajućih stranaka koji se kod njih provodi bez otpora i kao po loju, a po leđima svih građana. Ali nije. Pa su njihov krajnji domet vječne žalopojke kako ”nema sestara”, ”nema liječnika”, ”nema novaca”, ”nema specijalizacija” i kako im se ne plaćaju prekovremeni sati. A nijedne o tome zašto.
Kao što se kod njih ne problematiziraju ni uzroci jezivih dugova zdravstva. Ni kako se troše davanja od 16 posto iz plaća. Niti zašto se još nisu informatizirali. Ni pretvaranje priziva savjesti u mač nad glavama pacijenata. Ni kako privatluk utječe na javni sektor. Ni zašto su isti lijekovi u Hrvatskoj bar 30 posto skuplji nego u Sloveniji. A nema na njihovim dnevnim redovima ni bilo čega drugoga što zadire u leđnu moždinu ovog natrulog zdravstvenog sustava.
Uzroci stanja odavno su kristalno jasni
Nema, jer bi bilo što od toga, a pogotovo sve to na hrpi, moralo završiti na politički opasnoj temi kako se upravlja i koja je to legitimacija presudna za upravljanje cijelim javnim zdravstvom. Nema gdje drugo. Pa onda bolje ne. Da ih netko moćan ne dočeka negdje na putu u više znanstveno zvanje. Ili kad postoji nada za mjesto u Saboru. Ili na nekoj drugoj opasnoj krivini na kojoj se, recimo, postaje ravnateljem, pročelnikom ili akademikom.
Zato se valjda glasaju kao neki mutavi sindikati koji ne vide dalje od nosa. A uzroci ovog dugo kovanog stanja – koje se sada u koroni razotkriva kao pod paklenim reflektorima – pritom su svima njima kristalno jasni. Samo što o tome nije uputno ništa javno reći. Ali dok sami liječnici ne progovore o meritumu stvari, neka nitko ne očekuje da će se išta promijeniti. Jer ne može i neće. A građani će sve to i dalje plaćati, a za to će biti nagrađeni samo sve većom udaljenošću od svojih navodno zakonom zajamčenih zdravstvenih prava.