Točno dvije godine prošlo je od 20. siječnja 2017. kad je Donald Trump prisegnuo za 45. predsjednika Amerike i uselio u Bijelu kuću. U 24 mjeseca otkrio je puno o sebi, kao i o koteriji bizarnih i opskurnih likova koje je pripustio na vlast. Gotovo svi njegovi odabiri pokazali su se pogrešnima. Obrtaj ljudi u administraciji je 100 posto – dakle, do danas su se izmijenili svi.
Najbliži suradnici na putu u zatvor
Kako su mjeseci prolazili, kaos je postajao veći – em su se Trumpovi kadrovski odabiri pokazivali korumpirani i/ili nesposobni, em je predsjednik postajao sve nervozniji kako se istraga njegovih veza s Rusijom približavala Ovalnom uredu. Neočekivane smjene u administraciji Trump često koristi da skrene pažnju s optužnica, osuđujućih presuda i zatvorskih kazni njegovim bivšim suradnicima: čak troje iz najužeg kruga već je osuđeno i čeka ili određivanje kazne ili odlazak u zatvor – bivši šef kampanje Paul Manafort, prvi savjetnik za nacionalnu sigurnost Michael Flynn i Trumpov dugogodišnji osobni odvjetnik Michael Cohen.
U presudi potonjem predsjednik je naveden kao neoptuženi supočinitelj dva kaznena djela – isplata ženama s kojima je imao seksualne afere, a čija je predizborna šutnja protuzakonito plaćena sa 300 tisuća dolara. To da je predsjednik “neoptuženi supočinitelj” kaznenog djela dogodilo se jednom: u slučaju najvećeg kriminalca koji je živio u Bijeloj kući, Richarda Nixona.
Zbog zida rasulo u administraciji
Administracija dočekuje dvogodišnjicu u primjerenom rasulu: Trump trenutačno nema ni ministra obrane, ni ministra pravosuđa, ni ministra unutarnjih poslova, ni šefa kabineta. Na njihovim mjestima su v.d. ljudi, čija je prolaznost slična prolaznosti pravih ministara. Povrh toga, njegovo tvrdoglavo inzistiranje na gradnji zida prema Meksiku pred Božić je Ameriku odvelo u blokadu proračuna.
Demokrati, koji od Nove godine vladaju Zastupničkim domom, ne žele Trumpu dati pet milijardi dolara za gradnju njegova zida – nisu mu to u ove dvije godine dali ni republikanci, jer nitko ne misli da zid ima smisla – ni demokrati, ni republikanci, ni javnost. Ali to misli predsjednik, pa je Amerika u najdužem shutdownu u povijesti – već mjesec dana oko milijun državnih službenika i zaposlenika ili ne radi, ili mora raditi bez plaće.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mračni inauguracijski govor
Unatoč svemu tome, stvari danas izgledaju značajno manje strašno nego što u se činile tog 20. siječnja 2017., kad je Trump s pročelja Kongresa pročitao mračni, zloguki i alarmantni inauguracijski govor što mu ga je napisao Steve Bannon. To obraćanje administracija voli nazivati objavom Trumpove politike “America First!”, ali mnogi su ga upamtili po Trumpovom makabričnom spominjanju “američkog pokolja” kao definicije stanja u kojem se zemlja nalazila nakon osam godina vlasti Baracka Obame.
“Ovo je bilo nešto jebeno čudno”, rekao je bivši predsjednik George W. Bush bivšoj prvoj dami i Trumpovoj protukandidatkinji Hillary Clinton kad je Trump završio svoju inauguracijsku tiradu. Ruku na srce, nitko tad nije mogao znati što slijedi – predsjednik ima ogromne ovlasti i mogao je zemlju odvući u bilo koji od mračnih scenarija koji su se naslućivali iz njegova govora. Nešto od toga se i dogodilo – Amerika je danas politički uzdrmanija, nesigurnija, polariziranija i manje stabilna nego što je bila prije izbora Trumpa. Ni svijet nije pametniji ni sretniji s Trumpom nego što je bio prije njega.
Izgledalo loše, ispalo podnošljivo
Ali mnogi crni strahovi ipak se nisu ostvarili – iz najmanje dva razloga. Prvo, suočene s ultimativnim testom u obliku Trumpa, mnoge američke institucije (i neke međunarodne) pokazuju neočekivanu otpornost, žilavost i prilagodljivost. Drugo, Trump je toliko loš u tome što radi ili pokušava napraviti, da se stignu snaći čak i oni s manje fleksibilnosti i kreativnosti. Ukratko, izgledalo je loše, a ispalo podnošljivo. No, to znamo danas; to nismo znali 2017.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Neću vam prepričavati dvije godine Trumpove vlasti – za to pročitajte bilo koju od kolumni što ih na Telegramu pišem od početka njegove vladavine. No, pokušat ću objasniti zašto se većina najmračnijih strahova nije ostvarila. Koncentrirat ću se na dva ključna aktera te dinamike – Trumpa s jedne, i američke institucije s druge strane. Svest ću analizu na pet poučaka o Trumpu i o Americi koje nismo znali u siječnju 2017.
Nije mi želja uljepšati povijest Trumpova predsjednikovanja, niti relativizirati štetu koju je napravio demokraciji, normama u američkom i međunarodnom političkom životu, kao ni Trumpovo potkopavanje institucija koje ograničavaju njegovu samovolju. Sve to se događa, a posljedice će se osjećati i nakon njegova odlaska. Međutim, želim ukazati na neočekivane slabosti Trumpa i (ne)očekivanu snagu sistema, koji se nikad prije nije našao na ovakvom udaru. Suigra Trumpa i institucija dovela je u zadnja 24 mjeseca do manje dramatičnih ishoda nego što ih se bojao Bush kad mu je Trumpov inauguracijski govor zvučao “jebeno čudan”. Evo mojih pet poučaka iz dvije godine Trumpa.
poučak prvi: LAŽI, ALI GOVORI ISTINU
Donald Trump najlažljiviji je predsjednik u povijesti Amerike. U isto vrijeme, svijet dugo nije vidio političara čije su namjere, razmišljanja, motivi, ambicije i raspoloženja tako transparentno podastrti na uvid globalnoj javnosti kao što je slučaj s njim. I to je doista zanimljiv paradoks.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Trump laže o svemu velikom i malom – od ozbiljnih stvari, poput svojih veza s Rusijom Vladimira Putina u kampanji i prije nje, pa do trivijalnosti – sjetite se da je prvi brifing za novinare u njegovoj Bijeloj kući 21. siječnja 2017. imao samo jednu temu: publika koja je dan ranije pratila inauguraciju “bila je najveća u povijesti, i točka”, rekao je glasnogovornik Sean Spicer u prvom obraćanju novinarima.
Svijet se smijao, jer je na inauguraciji bilo relativno malo ljudi, značajno manje nego na Obaminim inauguracijama. No, Trump je poslao Spicera da besramno laže i uspostavio praksu od koje ni predsjednik ni Bijela kuća nisu odustali do danas. Lažu da ne trepnu, stvaraju “vlastitu stvarnost” – “alternativne činjenice”, kako je laži nazvala Kellyanne Conway i upisala se u enciklopediju trampizma – i to rade bez srama i obzira.
Trump po cijele dane laže…
Nije Trump prvi predsjednik koji je nešto slagao, ali je prvi koji je laž uveo kao robu kojom Bijela kuća trguje. Washington Post, čiji fact-checkeri analiziraju izjave političara, izračunali su da je Trump u dvije godine izrekao 7.645 laži. U posljednja tri mjeseca javno je izgovarao 39 laži svakog dana. Mjere oni i laži drugih političara, ali ih je Trump doveo u neočekivanu situaciju: Post laži ocjenjuje u “pinokijima”, gdje je “jedan pinokio” netočna izjava, a “četiri pinokija” besramna laž.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, ni to im za Trumpa nije dovoljno. Zato je Post uveo novu kategoriju – “beskrajni pinokio” – za laži koje su inače “četiri pinokija”, ali su javno ponovljene više od 20 puta. Trump je zasad jedini vlasnik “beskrajnog pinokija”: ne jednog, nego njih 14 komada. Ali laži nisu sve što smo saznali o Trumpu u ove dvije godina. Istine – nefiltrirane, ubojite, ponekad i kazneno utužive istine – one su drugi dio Trumpova paketa. Pogledajte samo njegov Twitter feed. Tamo ima gomila muljanja, preuveličavanja, ratova s političkim protivnicima i busanja u prsa. Ali ima i puno nervoze, nesigurnosti, tjeskobe, ljutnje, često i bijesa koje Trump otkriva svakom novom objavom.
…ali ne može lagati kada doista treba
Ne treba biti doktor psihologije da se između 7 i 9 ujutro, kad Trump tvita najintenzivnije, razazna stanje njegove duše – što ga mori, uzrujava i zabrinjava. Riječ je o predsjedniku najmoćnije sile na svijetu, pa ti ničim ograničeni uvidi u njegova raspoloženja i razmišljanja imaju globalne političke posljedice. Lideri diljem svijeta čitaju što Trump drobi i na tom uvidu grade svoje strategije kako da mu se umile, ili barem da ga ne razbjesne. Trump je – zvuči otrcano, ali doista jest – otvorena knjiga, tko god je hoće listati.
Ponekad se dogodi da mu čak ni to nije dovoljno. Tad Trump sjedne pred kameru i kaže što misli, bez obzira na posljedice. “Kad sam razmišljao o smjeni [direktora FBI-a] Jima Comeyja, rekao sam si – ova priča s Rusijom, to je lažna priča i to moram ugasiti”, rekao je Trump u TV-intervjuu NBC-u u svibnju 2017. i dao argument za buduću optužnicu protiv sebe za ometanje pravnog postupka. Bijela kuća je prikazivala smjenu kao stvar koja nema veze s Rusijom. Ali Trump nije mogao izdržati da ne izblebeće istinu. To je moj prvi veliki poučak: za političara koji toliko laže, fascinantno je koliko Trump nije u stanju lagati kad doista treba.
Članak se nastavlja ispod oglasa
poučak drugi: BUDI DOBAR POPULIST
Trump je prvi predsjednik Amerike koji se ni na koji način ne ponaša kao predsjednik cijele zemlje – čak ni na riječima – nego isključivo kao predsjednik biračke baze koja ga je izabrala. Nije čudno da predsjednici gaje poseban odnos s grupom birača na koju se uvijek mogu osloniti. Ali svi dosadašnji predsjednici – pogotovo oni u prvom mandatu – uvijek su ublažavali i prilagođavali retoriku i htjeli svoj appeal proširiti na druge birače: jednostavno zato jer im ta podrška treba da u anketama budu popularniji i da, konačno, osvoje drugi mandat.
Trump već dvije godine, iz dana u dan, dokazuje da ga to ne zanima – on je predsjednik svoje baze, i točka. To je riskantna igra jer se njene posljedice mjere u postotnim poenima. Trump je najmanje popularan predsjednik još od Drugog svjetskog rata, kad su se počela voditi mjerenja. Popularnost mu nikad ne prelazi 38-40 posto: što je drugim predsjednicima znala biti najniža točka u karijeri, Trumpu je uspješan tjedan.
U nekoliko navrata došao je do još gore brojke: da nepovoljno mišljenje o njemu ima čak 60 posto ispitanika. Tu bi se, u nekoj drugoj Bijeloj kući, uvelo izvanredno političko stanje i osnovao task force da spašava predsjednikovu popularnost. Ovdje se ne događa ništa jer Trumpa nije briga. Jedino mu je važno da ga podržava 35-38 posto hard core baze. Zato on političke rasprave eskalira kako se njima sviđa – posebno gradnju zida, imigraciju i slične slabo kamuflirane rasističke teme u kojima uživa ekstremno desna baza.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Računa na glasove tvrdokornih fanova
U načelu, to nije samoubilačka strategija – predsjednik s podrškom od 35-38 posto teoretski može osvojiti drugi mandat, ali pod jednim uvjetom: da izlaznost bude jako niska. Ako su građani malodušni, razočarani političkim sistemom – “svi su isti”, “zašto bih glasala”, “nema razlike” – političara s manje od 40 posto podrške to i dalje može učiniti pobjednikom. Ali ako je računao na takav scenarij, Trump se debelo zajebao. Izlaznost na nedavne izbore za Zastupnički dom bila je gotovo jednaka rekordnoj izlaznosti na predsjedničke izbore.
Još gore, demokrati su dobili 10 milijuna glasova više od republikanaca (Hillary Clinton bila je na predsjedničkim izborima dobila tri milijuna više od Trumpa). I to je drugi poučak Trumpove ere: ne možeš vladati, ni pobijediti, samo glasovima svoje baze. Populistima u pravilu nije teško svoju demagogiju prodati i biračima kojima nisu bili prvi izbor. Svi su vjerovali da će baš to, nakon pobjede, napraviti i Trump. No, Trump je loš populist: to je korolar na drugi poučak.
poučak treći: RASTAVI PA SASTAVI
Treći poučak o Trumpu kaže: ako imaš puno vlasti, a malo znanja, ostavit ćeš dobar dojam tako da postojeću dobro uhodanu stvar dovedeš u pitanje i razmontiraš; kad nastane kaos, samo tu istu stvar ponovno sastavi i vrati u prethodno stanje, i svi će ti biti zahvalni što si je spasio. Može se raspravljati je li treći poučak Trump naučio kao grand master talent showa Apprentice ili vuče dublje korijene iz njegove nesigurnosti pred ocem Fredom kojemu se morao dokazivati. Bez obzira na postanje, Trumpov treći poučak sad je svakodnevna praksa američke politike.
Posebno je ovaj poučak prisutan u vanjskoj politici, o kojoj Trump ne zna gotovo ništa, ali gdje ima ogromne autonomne ovlasti – savršeni poligon za “rastavljanje i ponovno sastavljanje”. Pred nekoliko tjedana, bez konzultacija i s kim, Trump je obavio povlačenje američkih vojnika (oko 2.000 specijalaca) iz Sirije.
Skočili su svi – prvo s pitanjem: zašto se uopće povlači grupa vojnika tako mala da za nju nitko nije pravo ni znao. I tamo ratuju s razlogom – protiv ISIS-a. Zašto Trump to radi – povlačenje nitko nije tražio – i time Siriju predaje Rusiji i Iranu? Onda je Trump, u zadnja tri tjedna, zapravo opozvao odluku – pod pritiskom ili zato jer je shvatio da je bila glupa. Amerikanci će se povući tek “kad se steknu uvjeti”, što uključuje sudbinu Kurda i ponašanje Turske. To vjerojatno znači – ne skoro.
Prevara na kvadrat
Nemojte misliti da je Trump tu popušio – on je postigao svoj cilj. Njegovi birači čuli su za “povlačenje” i dalje nisu slušali. Njegovi savjetnici doživjeli su živčani slom kad su čuli za “povlačenje”, ali sad to odjednom više nije povlačenje. Pitajte birače – Trump je heroj jer se povlači iz uzaludnih ratova. Pitajte savjetnike – Trump je heroj jer nastavlja ratovati u strateškim bitkama.
Rekao, pa porekao – efekt je da su dvije grupe jednako zadovoljne time što je napravio. Prvi nisu slušali do kraja, drugi nisu slušali otpočetka. Sve je zapravo laž: rastavi, pa ponovno sastavi, to je čisti Trump – prevara na kvadrat. Slično se dogodilo s NAFTA-om. Sporazum o slobodnoj trgovini između Amerike, Kanade i Meksika Trump je toliko napadao da nikome nije bilo jasno zašto. Ispalo je da je mislio kako je NAFTA-u dogovorio Bill Clinton, muž njegove protukandidatkinje 2016. A Clinton je NAFTA-u samo potpisao: to je bio projekt Georgea H.W. Busha.
Najgori sporazum u povijesti
NAFTA je jedan od ekonomski najuspješnijih trgovinskih sporazuma u povijesti – Kanada, Amerika i Meksiko integrirani su u zajedničko tržište nalik EU i od toga imaju korist sve tri. “Ja jako dobro znam međunarodne sporazume, a NAFTA je najgori u povijesti čovječanstva”, govorio je Trump. Kad je dobio priliku tu nešto napraviti, nije znao što – s NAFTA-om nije trebalo bogznašto raditi.
No, stvorio je neizvjesnost: “Ukinut ću NAFTA-u ako se ne dođe do novog deala”, rekao je, i onda je prihvatio minimalne korekcije tog “najgoreg sporazuma u povijesti”. Na kraju se sve svelo na Trumpovo inzistiranje da se pakt ne smije zvati “nova NAFTA”, nego “USMCA”. To je primjer “rastavljanja i ponovnog sastavljanja”. Sporazum nije trebalo razmontirati, ali kad ga je razmontirao, sve što smo dobili zapravo je – novo, neizgovorljivo ime.
poučak četvrti: KLONI SE INSTITUCIJA
Gotovo svaki Trumpov nasrtaj na institucije završio je osvetom institucija nad Trumpom. Svaki pokušaj da se on pokaže jačim od konteksta u kojem funkcionira završio je odlučivanjem na nekoj drugoj adresi – iako je Trump, kao, taj koji o svemu ima zadnju riječ. Primjer: još davno u seriji tvitova zabranio je transrodnim osobama da služe u vojsci. Bila je ta odluka sramotna koliko već može biti, ali volja birača bila je prethodno rekla da je baš Trump vrhovni zapovjednik koji o tome može donijeti odluku.
Pustimo po strani činjenicu da su transrodne osobe natprosječno predstavljene u vojsci, zanemarimo i Trumpove laži da se tamo upisuju radi besplatne operacije promjene spola (podmukla laž); to je njegovo zagađivanje prostora. No, kad je odluka iz Trumpova tvita došla Pentagonu, on ju je poslao na najviše sudove u državi. Dva federalna suda već su presudila za transrodne vojnike/inje; zadnju treba reći Vrhovni sud, vjerojatno na istom tragu protiv Trumpa. I to je problem ovog konkretnog bullyja, koji misli da svijet počinje s njim – američke institucije snažne su baš zato jer ne pristaju na voluntarizam, pa ni voluntarizam samog predsjednika.
Sustav kao brana protiv autokrata
Tu leži korijen još jedne sretne okolnosti koja se često zanemaruje. Zato jer je sistem u kojem Trump operira prekompleksan da bi ga on stavio pod svoju kontrolu, baš zato u Americi nemamo autokrata, nego – u najgorem slučaju – ambicioznog kandidata za diktatora. Jer Trump nije taj čija je zadnja. Osim “zabrane transrodnima”, pokušao je zabraniti i muslimanima da uđu u Ameriku, pokušao je uvesti dodatna opterećenja za Obamacare, trudio se smisliti načine kako da potkopa pravo žene na abortus. I sva ta njegova “rješenja” američki je sistem odbacio kao nedopustiva. Institucije se trajno pokazuju snažnijima od Trumpovih izazova.
Možemo biti sretni što nam je dopao takav, najgluplji Trump. Ovaj obljetnički vikend sigurno bi izgledao manje dosadno s nekim kreativnijim na njegovu mjestu. Ali ništa nije moralo ispasti ovako. Ljudi na Trumpovu mjestu u prošlosti znali su kako zloupotrebiti državni aparat: Nixon je koristio Poreznu upravu da zagorčava život suparnicima; tjerao je FBI protiv CIA-e i uživao u njihovu sukobu. Sve to Trumpu je znanstvena fantastika – on ne razumije kako funkcionira državni aparat, pa ne zna ni kako ga zloupotrebiti. Ponekad je blagoslov imati posla s budalom.
poučak peti: POZITIVNI NUSPRODUKTI
Što Trump radi, ne prolazi nezapamćeno među njegovim političkim suparnicima. Činjenica da Amerika ima najmizoginijeg predsjednika u suvremenoj povijesti bila je poruka tolikim ženama da se politički aktiviraju, pa ih je danas rekordan broj u politici. Trump je za svoj glavni cilj bio odredio ukidanje Obamacarea, ali su ti pokušaji propali čak i dok su republikanci imali većinu u oba doma Kongresa. No, Trumpova agresija na zdravstveno osiguranje nije samo izazvala poriv za njegovu zaštitu – nego puno više.
Danas se svi demokrati – lijevi i oni u centru – slažu da treba uvesti univerzalno zdravstveno osiguranje – nešto što je dojučer bilo marginalna ideja. Više nije marginalna: Trump ju je osnažio ratom protiv postojećeg zdravstvenog osiguranja. Slični obrati događaju se i u medijima. Trump laže o svemu o čemu stigne, i to radi s užitkom. Napada medije kao lažljivce, nazivajući ih “narodnim neprijateljima”.
Svaka akcija izaziva reakciju
Ali koji je efekt tih napada? Pretplate na New York Times i Washington Post porasle su nekoliko desetaka puta – nikad u povijesti te novine nisu imale tako dobre prihode. Ljudi gledaju Trumpa, ne vjeruju mu, i onda odluče platiti onima kojima vjeruju. To je epohalna činjenica za medije, a porazna za Trumpa. Bez njegovih laži, građani se ne bi u toj mjeri uzdali u novinare i njihovu verziju istine.
Konačni poučak ere Trumpa je Newtonov Treći zakon klasične mehanike: svaka akcija izaziva reakciju. Zrelost američkog društva vidi se u tome da na Trumpovo divljanje reakcija nije ekstremizam s obrnutim predznakom, nego osnaženje ideja protiv kojih se on bori, jačanje medija koji ga pozivaju na odgovornost i uspjeh političkih opcija koje su suprotne Trumpu. Zato se pod ove dvije godine može podvući zadovoljna crta – Trump već 24 mjeseca divlja, ali je Amerika našla načina da ga ograniči i preživi. Iduća 24 mjeseca bit će još luđa – ali zamislite tek kako će biti samom Trumpu.
Trump je danas točno na polovini mandata. Evo zašto se većina najmračnijih strahova nije ostvarila
Zrelost američkog društva vidi se u tome što na Trumpovo divljanje reakcija nije ekstremizam, nego osnaženje ideja protiv kojih se on bori
Ljudi na Trumpovu mjestu u prošlosti znali su kako zloupotrebiti državni aparat: Nixon je koristio Poreznu upravu da zagorčava život suparnicima; tjerao je FBI protiv CIA-e i uživao u njihovu sukobu. Sve to Trumpu je znanstvena fantastika – on ne razumije kako funkcionira državni aparat, pa ne zna ni kako ga zloupotrebiti. Ponekad je blagoslov imati posla s budalom.
Točno dvije godine prošlo je od 20. siječnja 2017. kad je Donald Trump prisegnuo za 45. predsjednika Amerike i uselio u Bijelu kuću. U 24 mjeseca otkrio je puno o sebi, kao i o koteriji bizarnih i opskurnih likova koje je pripustio na vlast. Gotovo svi njegovi odabiri pokazali su se pogrešnima. Obrtaj ljudi u administraciji je 100 posto – dakle, do danas su se izmijenili svi.
U najbližem krugu na istoj poziciji ostala je samo jedna, savjetnica Kellyanne Conway. Odletjeli su svi drugi – ministri, savjetnici, bliski suradnici; svi do jednog u dramatičnim okolnostima tako da su za smjenu saznali iz Trumpovih tvitova. U Bijeloj kući su još kći-savjetnica Ivanka Trump i muž joj, zet-savjetnik Jared Kushner – njih je nemoguće smijeniti.
Najbliži suradnici na putu u zatvor
Kako su mjeseci prolazili, kaos je postajao veći – em su se Trumpovi kadrovski odabiri pokazivali korumpirani i/ili nesposobni, em je predsjednik postajao sve nervozniji kako se istraga njegovih veza s Rusijom približavala Ovalnom uredu. Neočekivane smjene u administraciji Trump često koristi da skrene pažnju s optužnica, osuđujućih presuda i zatvorskih kazni njegovim bivšim suradnicima: čak troje iz najužeg kruga već je osuđeno i čeka ili određivanje kazne ili odlazak u zatvor – bivši šef kampanje Paul Manafort, prvi savjetnik za nacionalnu sigurnost Michael Flynn i Trumpov dugogodišnji osobni odvjetnik Michael Cohen.
U presudi potonjem predsjednik je naveden kao neoptuženi supočinitelj dva kaznena djela – isplata ženama s kojima je imao seksualne afere, a čija je predizborna šutnja protuzakonito plaćena sa 300 tisuća dolara. To da je predsjednik “neoptuženi supočinitelj” kaznenog djela dogodilo se jednom: u slučaju najvećeg kriminalca koji je živio u Bijeloj kući, Richarda Nixona.
Zbog zida rasulo u administraciji
Administracija dočekuje dvogodišnjicu u primjerenom rasulu: Trump trenutačno nema ni ministra obrane, ni ministra pravosuđa, ni ministra unutarnjih poslova, ni šefa kabineta. Na njihovim mjestima su v.d. ljudi, čija je prolaznost slična prolaznosti pravih ministara. Povrh toga, njegovo tvrdoglavo inzistiranje na gradnji zida prema Meksiku pred Božić je Ameriku odvelo u blokadu proračuna.
Demokrati, koji od Nove godine vladaju Zastupničkim domom, ne žele Trumpu dati pet milijardi dolara za gradnju njegova zida – nisu mu to u ove dvije godine dali ni republikanci, jer nitko ne misli da zid ima smisla – ni demokrati, ni republikanci, ni javnost. Ali to misli predsjednik, pa je Amerika u najdužem shutdownu u povijesti – već mjesec dana oko milijun državnih službenika i zaposlenika ili ne radi, ili mora raditi bez plaće.
Mračni inauguracijski govor
Unatoč svemu tome, stvari danas izgledaju značajno manje strašno nego što u se činile tog 20. siječnja 2017., kad je Trump s pročelja Kongresa pročitao mračni, zloguki i alarmantni inauguracijski govor što mu ga je napisao Steve Bannon. To obraćanje administracija voli nazivati objavom Trumpove politike “America First!”, ali mnogi su ga upamtili po Trumpovom makabričnom spominjanju “američkog pokolja” kao definicije stanja u kojem se zemlja nalazila nakon osam godina vlasti Baracka Obame.
“Ovo je bilo nešto jebeno čudno”, rekao je bivši predsjednik George W. Bush bivšoj prvoj dami i Trumpovoj protukandidatkinji Hillary Clinton kad je Trump završio svoju inauguracijsku tiradu. Ruku na srce, nitko tad nije mogao znati što slijedi – predsjednik ima ogromne ovlasti i mogao je zemlju odvući u bilo koji od mračnih scenarija koji su se naslućivali iz njegova govora. Nešto od toga se i dogodilo – Amerika je danas politički uzdrmanija, nesigurnija, polariziranija i manje stabilna nego što je bila prije izbora Trumpa. Ni svijet nije pametniji ni sretniji s Trumpom nego što je bio prije njega.
Izgledalo loše, ispalo podnošljivo
Ali mnogi crni strahovi ipak se nisu ostvarili – iz najmanje dva razloga. Prvo, suočene s ultimativnim testom u obliku Trumpa, mnoge američke institucije (i neke međunarodne) pokazuju neočekivanu otpornost, žilavost i prilagodljivost. Drugo, Trump je toliko loš u tome što radi ili pokušava napraviti, da se stignu snaći čak i oni s manje fleksibilnosti i kreativnosti. Ukratko, izgledalo je loše, a ispalo podnošljivo. No, to znamo danas; to nismo znali 2017.
Neću vam prepričavati dvije godine Trumpove vlasti – za to pročitajte bilo koju od kolumni što ih na Telegramu pišem od početka njegove vladavine. No, pokušat ću objasniti zašto se većina najmračnijih strahova nije ostvarila. Koncentrirat ću se na dva ključna aktera te dinamike – Trumpa s jedne, i američke institucije s druge strane. Svest ću analizu na pet poučaka o Trumpu i o Americi koje nismo znali u siječnju 2017.
Nije mi želja uljepšati povijest Trumpova predsjednikovanja, niti relativizirati štetu koju je napravio demokraciji, normama u američkom i međunarodnom političkom životu, kao ni Trumpovo potkopavanje institucija koje ograničavaju njegovu samovolju. Sve to se događa, a posljedice će se osjećati i nakon njegova odlaska. Međutim, želim ukazati na neočekivane slabosti Trumpa i (ne)očekivanu snagu sistema, koji se nikad prije nije našao na ovakvom udaru. Suigra Trumpa i institucija dovela je u zadnja 24 mjeseca do manje dramatičnih ishoda nego što ih se bojao Bush kad mu je Trumpov inauguracijski govor zvučao “jebeno čudan”. Evo mojih pet poučaka iz dvije godine Trumpa.
poučak prvi: LAŽI, ALI GOVORI ISTINU
Donald Trump najlažljiviji je predsjednik u povijesti Amerike. U isto vrijeme, svijet dugo nije vidio političara čije su namjere, razmišljanja, motivi, ambicije i raspoloženja tako transparentno podastrti na uvid globalnoj javnosti kao što je slučaj s njim. I to je doista zanimljiv paradoks.
Trump laže o svemu velikom i malom – od ozbiljnih stvari, poput svojih veza s Rusijom Vladimira Putina u kampanji i prije nje, pa do trivijalnosti – sjetite se da je prvi brifing za novinare u njegovoj Bijeloj kući 21. siječnja 2017. imao samo jednu temu: publika koja je dan ranije pratila inauguraciju “bila je najveća u povijesti, i točka”, rekao je glasnogovornik Sean Spicer u prvom obraćanju novinarima.
Svijet se smijao, jer je na inauguraciji bilo relativno malo ljudi, značajno manje nego na Obaminim inauguracijama. No, Trump je poslao Spicera da besramno laže i uspostavio praksu od koje ni predsjednik ni Bijela kuća nisu odustali do danas. Lažu da ne trepnu, stvaraju “vlastitu stvarnost” – “alternativne činjenice”, kako je laži nazvala Kellyanne Conway i upisala se u enciklopediju trampizma – i to rade bez srama i obzira.
Trump po cijele dane laže…
Nije Trump prvi predsjednik koji je nešto slagao, ali je prvi koji je laž uveo kao robu kojom Bijela kuća trguje. Washington Post, čiji fact-checkeri analiziraju izjave političara, izračunali su da je Trump u dvije godine izrekao 7.645 laži. U posljednja tri mjeseca javno je izgovarao 39 laži svakog dana. Mjere oni i laži drugih političara, ali ih je Trump doveo u neočekivanu situaciju: Post laži ocjenjuje u “pinokijima”, gdje je “jedan pinokio” netočna izjava, a “četiri pinokija” besramna laž.
No, ni to im za Trumpa nije dovoljno. Zato je Post uveo novu kategoriju – “beskrajni pinokio” – za laži koje su inače “četiri pinokija”, ali su javno ponovljene više od 20 puta. Trump je zasad jedini vlasnik “beskrajnog pinokija”: ne jednog, nego njih 14 komada. Ali laži nisu sve što smo saznali o Trumpu u ove dvije godina. Istine – nefiltrirane, ubojite, ponekad i kazneno utužive istine – one su drugi dio Trumpova paketa. Pogledajte samo njegov Twitter feed. Tamo ima gomila muljanja, preuveličavanja, ratova s političkim protivnicima i busanja u prsa. Ali ima i puno nervoze, nesigurnosti, tjeskobe, ljutnje, često i bijesa koje Trump otkriva svakom novom objavom.
…ali ne može lagati kada doista treba
Ne treba biti doktor psihologije da se između 7 i 9 ujutro, kad Trump tvita najintenzivnije, razazna stanje njegove duše – što ga mori, uzrujava i zabrinjava. Riječ je o predsjedniku najmoćnije sile na svijetu, pa ti ničim ograničeni uvidi u njegova raspoloženja i razmišljanja imaju globalne političke posljedice. Lideri diljem svijeta čitaju što Trump drobi i na tom uvidu grade svoje strategije kako da mu se umile, ili barem da ga ne razbjesne. Trump je – zvuči otrcano, ali doista jest – otvorena knjiga, tko god je hoće listati.
Ponekad se dogodi da mu čak ni to nije dovoljno. Tad Trump sjedne pred kameru i kaže što misli, bez obzira na posljedice. “Kad sam razmišljao o smjeni [direktora FBI-a] Jima Comeyja, rekao sam si – ova priča s Rusijom, to je lažna priča i to moram ugasiti”, rekao je Trump u TV-intervjuu NBC-u u svibnju 2017. i dao argument za buduću optužnicu protiv sebe za ometanje pravnog postupka. Bijela kuća je prikazivala smjenu kao stvar koja nema veze s Rusijom. Ali Trump nije mogao izdržati da ne izblebeće istinu. To je moj prvi veliki poučak: za političara koji toliko laže, fascinantno je koliko Trump nije u stanju lagati kad doista treba.
poučak drugi: BUDI DOBAR POPULIST
Trump je prvi predsjednik Amerike koji se ni na koji način ne ponaša kao predsjednik cijele zemlje – čak ni na riječima – nego isključivo kao predsjednik biračke baze koja ga je izabrala. Nije čudno da predsjednici gaje poseban odnos s grupom birača na koju se uvijek mogu osloniti. Ali svi dosadašnji predsjednici – pogotovo oni u prvom mandatu – uvijek su ublažavali i prilagođavali retoriku i htjeli svoj appeal proširiti na druge birače: jednostavno zato jer im ta podrška treba da u anketama budu popularniji i da, konačno, osvoje drugi mandat.
Trump već dvije godine, iz dana u dan, dokazuje da ga to ne zanima – on je predsjednik svoje baze, i točka. To je riskantna igra jer se njene posljedice mjere u postotnim poenima. Trump je najmanje popularan predsjednik još od Drugog svjetskog rata, kad su se počela voditi mjerenja. Popularnost mu nikad ne prelazi 38-40 posto: što je drugim predsjednicima znala biti najniža točka u karijeri, Trumpu je uspješan tjedan.
U nekoliko navrata došao je do još gore brojke: da nepovoljno mišljenje o njemu ima čak 60 posto ispitanika. Tu bi se, u nekoj drugoj Bijeloj kući, uvelo izvanredno političko stanje i osnovao task force da spašava predsjednikovu popularnost. Ovdje se ne događa ništa jer Trumpa nije briga. Jedino mu je važno da ga podržava 35-38 posto hard core baze. Zato on političke rasprave eskalira kako se njima sviđa – posebno gradnju zida, imigraciju i slične slabo kamuflirane rasističke teme u kojima uživa ekstremno desna baza.
Računa na glasove tvrdokornih fanova
U načelu, to nije samoubilačka strategija – predsjednik s podrškom od 35-38 posto teoretski može osvojiti drugi mandat, ali pod jednim uvjetom: da izlaznost bude jako niska. Ako su građani malodušni, razočarani političkim sistemom – “svi su isti”, “zašto bih glasala”, “nema razlike” – političara s manje od 40 posto podrške to i dalje može učiniti pobjednikom. Ali ako je računao na takav scenarij, Trump se debelo zajebao. Izlaznost na nedavne izbore za Zastupnički dom bila je gotovo jednaka rekordnoj izlaznosti na predsjedničke izbore.
Još gore, demokrati su dobili 10 milijuna glasova više od republikanaca (Hillary Clinton bila je na predsjedničkim izborima dobila tri milijuna više od Trumpa). I to je drugi poučak Trumpove ere: ne možeš vladati, ni pobijediti, samo glasovima svoje baze. Populistima u pravilu nije teško svoju demagogiju prodati i biračima kojima nisu bili prvi izbor. Svi su vjerovali da će baš to, nakon pobjede, napraviti i Trump. No, Trump je loš populist: to je korolar na drugi poučak.
poučak treći: RASTAVI PA SASTAVI
Treći poučak o Trumpu kaže: ako imaš puno vlasti, a malo znanja, ostavit ćeš dobar dojam tako da postojeću dobro uhodanu stvar dovedeš u pitanje i razmontiraš; kad nastane kaos, samo tu istu stvar ponovno sastavi i vrati u prethodno stanje, i svi će ti biti zahvalni što si je spasio. Može se raspravljati je li treći poučak Trump naučio kao grand master talent showa Apprentice ili vuče dublje korijene iz njegove nesigurnosti pred ocem Fredom kojemu se morao dokazivati. Bez obzira na postanje, Trumpov treći poučak sad je svakodnevna praksa američke politike.
Posebno je ovaj poučak prisutan u vanjskoj politici, o kojoj Trump ne zna gotovo ništa, ali gdje ima ogromne autonomne ovlasti – savršeni poligon za “rastavljanje i ponovno sastavljanje”. Pred nekoliko tjedana, bez konzultacija i s kim, Trump je obavio povlačenje američkih vojnika (oko 2.000 specijalaca) iz Sirije.
Skočili su svi – prvo s pitanjem: zašto se uopće povlači grupa vojnika tako mala da za nju nitko nije pravo ni znao. I tamo ratuju s razlogom – protiv ISIS-a. Zašto Trump to radi – povlačenje nitko nije tražio – i time Siriju predaje Rusiji i Iranu? Onda je Trump, u zadnja tri tjedna, zapravo opozvao odluku – pod pritiskom ili zato jer je shvatio da je bila glupa. Amerikanci će se povući tek “kad se steknu uvjeti”, što uključuje sudbinu Kurda i ponašanje Turske. To vjerojatno znači – ne skoro.
Prevara na kvadrat
Nemojte misliti da je Trump tu popušio – on je postigao svoj cilj. Njegovi birači čuli su za “povlačenje” i dalje nisu slušali. Njegovi savjetnici doživjeli su živčani slom kad su čuli za “povlačenje”, ali sad to odjednom više nije povlačenje. Pitajte birače – Trump je heroj jer se povlači iz uzaludnih ratova. Pitajte savjetnike – Trump je heroj jer nastavlja ratovati u strateškim bitkama.
Rekao, pa porekao – efekt je da su dvije grupe jednako zadovoljne time što je napravio. Prvi nisu slušali do kraja, drugi nisu slušali otpočetka. Sve je zapravo laž: rastavi, pa ponovno sastavi, to je čisti Trump – prevara na kvadrat. Slično se dogodilo s NAFTA-om. Sporazum o slobodnoj trgovini između Amerike, Kanade i Meksika Trump je toliko napadao da nikome nije bilo jasno zašto. Ispalo je da je mislio kako je NAFTA-u dogovorio Bill Clinton, muž njegove protukandidatkinje 2016. A Clinton je NAFTA-u samo potpisao: to je bio projekt Georgea H.W. Busha.
Najgori sporazum u povijesti
NAFTA je jedan od ekonomski najuspješnijih trgovinskih sporazuma u povijesti – Kanada, Amerika i Meksiko integrirani su u zajedničko tržište nalik EU i od toga imaju korist sve tri. “Ja jako dobro znam međunarodne sporazume, a NAFTA je najgori u povijesti čovječanstva”, govorio je Trump. Kad je dobio priliku tu nešto napraviti, nije znao što – s NAFTA-om nije trebalo bogznašto raditi.
No, stvorio je neizvjesnost: “Ukinut ću NAFTA-u ako se ne dođe do novog deala”, rekao je, i onda je prihvatio minimalne korekcije tog “najgoreg sporazuma u povijesti”. Na kraju se sve svelo na Trumpovo inzistiranje da se pakt ne smije zvati “nova NAFTA”, nego “USMCA”. To je primjer “rastavljanja i ponovnog sastavljanja”. Sporazum nije trebalo razmontirati, ali kad ga je razmontirao, sve što smo dobili zapravo je – novo, neizgovorljivo ime.
poučak četvrti: KLONI SE INSTITUCIJA
Gotovo svaki Trumpov nasrtaj na institucije završio je osvetom institucija nad Trumpom. Svaki pokušaj da se on pokaže jačim od konteksta u kojem funkcionira završio je odlučivanjem na nekoj drugoj adresi – iako je Trump, kao, taj koji o svemu ima zadnju riječ. Primjer: još davno u seriji tvitova zabranio je transrodnim osobama da služe u vojsci. Bila je ta odluka sramotna koliko već može biti, ali volja birača bila je prethodno rekla da je baš Trump vrhovni zapovjednik koji o tome može donijeti odluku.
Pustimo po strani činjenicu da su transrodne osobe natprosječno predstavljene u vojsci, zanemarimo i Trumpove laži da se tamo upisuju radi besplatne operacije promjene spola (podmukla laž); to je njegovo zagađivanje prostora. No, kad je odluka iz Trumpova tvita došla Pentagonu, on ju je poslao na najviše sudove u državi. Dva federalna suda već su presudila za transrodne vojnike/inje; zadnju treba reći Vrhovni sud, vjerojatno na istom tragu protiv Trumpa. I to je problem ovog konkretnog bullyja, koji misli da svijet počinje s njim – američke institucije snažne su baš zato jer ne pristaju na voluntarizam, pa ni voluntarizam samog predsjednika.
Sustav kao brana protiv autokrata
Tu leži korijen još jedne sretne okolnosti koja se često zanemaruje. Zato jer je sistem u kojem Trump operira prekompleksan da bi ga on stavio pod svoju kontrolu, baš zato u Americi nemamo autokrata, nego – u najgorem slučaju – ambicioznog kandidata za diktatora. Jer Trump nije taj čija je zadnja. Osim “zabrane transrodnima”, pokušao je zabraniti i muslimanima da uđu u Ameriku, pokušao je uvesti dodatna opterećenja za Obamacare, trudio se smisliti načine kako da potkopa pravo žene na abortus. I sva ta njegova “rješenja” američki je sistem odbacio kao nedopustiva. Institucije se trajno pokazuju snažnijima od Trumpovih izazova.
Možemo biti sretni što nam je dopao takav, najgluplji Trump. Ovaj obljetnički vikend sigurno bi izgledao manje dosadno s nekim kreativnijim na njegovu mjestu. Ali ništa nije moralo ispasti ovako. Ljudi na Trumpovu mjestu u prošlosti znali su kako zloupotrebiti državni aparat: Nixon je koristio Poreznu upravu da zagorčava život suparnicima; tjerao je FBI protiv CIA-e i uživao u njihovu sukobu. Sve to Trumpu je znanstvena fantastika – on ne razumije kako funkcionira državni aparat, pa ne zna ni kako ga zloupotrebiti. Ponekad je blagoslov imati posla s budalom.
poučak peti: POZITIVNI NUSPRODUKTI
Što Trump radi, ne prolazi nezapamćeno među njegovim političkim suparnicima. Činjenica da Amerika ima najmizoginijeg predsjednika u suvremenoj povijesti bila je poruka tolikim ženama da se politički aktiviraju, pa ih je danas rekordan broj u politici. Trump je za svoj glavni cilj bio odredio ukidanje Obamacarea, ali su ti pokušaji propali čak i dok su republikanci imali većinu u oba doma Kongresa. No, Trumpova agresija na zdravstveno osiguranje nije samo izazvala poriv za njegovu zaštitu – nego puno više.
Danas se svi demokrati – lijevi i oni u centru – slažu da treba uvesti univerzalno zdravstveno osiguranje – nešto što je dojučer bilo marginalna ideja. Više nije marginalna: Trump ju je osnažio ratom protiv postojećeg zdravstvenog osiguranja. Slični obrati događaju se i u medijima. Trump laže o svemu o čemu stigne, i to radi s užitkom. Napada medije kao lažljivce, nazivajući ih “narodnim neprijateljima”.
Svaka akcija izaziva reakciju
Ali koji je efekt tih napada? Pretplate na New York Times i Washington Post porasle su nekoliko desetaka puta – nikad u povijesti te novine nisu imale tako dobre prihode. Ljudi gledaju Trumpa, ne vjeruju mu, i onda odluče platiti onima kojima vjeruju. To je epohalna činjenica za medije, a porazna za Trumpa. Bez njegovih laži, građani se ne bi u toj mjeri uzdali u novinare i njihovu verziju istine.
Konačni poučak ere Trumpa je Newtonov Treći zakon klasične mehanike: svaka akcija izaziva reakciju. Zrelost američkog društva vidi se u tome da na Trumpovo divljanje reakcija nije ekstremizam s obrnutim predznakom, nego osnaženje ideja protiv kojih se on bori, jačanje medija koji ga pozivaju na odgovornost i uspjeh političkih opcija koje su suprotne Trumpu. Zato se pod ove dvije godine može podvući zadovoljna crta – Trump već 24 mjeseca divlja, ali je Amerika našla načina da ga ograniči i preživi. Iduća 24 mjeseca bit će još luđa – ali zamislite tek kako će biti samom Trumpu.