Naime, ako su američki izbori nešto pokazali, to je činjenica da tek kada se ujedini sav pristojan svijet i kompletna politička scena, sve od desnog, preko liberalnog centra pa do ljevice, može parirati desničarskom isključivom, nasilnom, rigidno konzervativnom i iracionalnom populizmu. Štoviše, čak niti tako ujedinjena nije uspjela odnijeti većinu republikancima u Senatu. Sve to u zemlji koja je desetljećima služila kao udžbenički primjer liberalne demokracije i uz apsolutnu podršku najvećeg dijela mainstream medija.
K tome, ako se netko od Trumpovih birača uoči njegove pobjede na zadnjim izborima možda i mogao prevariti u vlastitim očekivanjima, njegovi glasači sada su točno znali koga i koju politiku biraju. Istina je da je Biden bio loš i nesiprirativan kandidat establišmenta, koji nije ponudio novu energiju, niti radikalnu promjenu politike i vjerojatno bi netko tko bi to imao postigao nešto bolji rezultat, ali to i dalje ne bi promijenilo širu sliku koja ukazuje na pogubni uspon desničarskog populizma i njegov ulazak u mainstream.
Izlazak na ulice kao jedina preostala opcija
No, dok se u SAD-u taj civilizacijski sukob barem još uvijek odvija na izborima, u dobrom dijelu Europe to više nije moguće. U Poljskoj se mora mobilizirati kompletno društvo koje ne dijeli ekstremno klerikalne vrijednosti i izaći na ulicu da bi tek privremeno zaustavilo pogubnu zakonsku regulativu kojom se ukida skoro pa bilo kakva mogućnost prava na pobačaj. Izlazak na ulicu ostao je jedina preostala opcija jer jednostavno ne postoji nikakva relevantna opozicija u institucijama na koju bi se mogli osloniti. Identična stvar je u Mađarskoj u vezi prosvjeda oko slobode sveučilišta ili u Turskoj kada se prosvjedovalo za očuvanje gradskih parkova.
U svim tim zemljama, nakon što su politički lideri koji jesu na vlast došli na izborima, da bi nakon toga napravili sve da potkopaju demokratske institucije i unište kompletnu političku scenu, medije i civilno društvo, opoziciji koja je prisiljena na već spomenutu koaliciju od desnog centra do ljevice preostalo je tek da krene od nule i pokušaja da na lokalnim izborima preuzme barem neke gradove, ponajprije glavne te nastavi graditi nacionalnu platformu.
No, čak i takvi uspjesi, poput aktualnih u Varšavi i Istanbulu, ne garantiraju da će dovesti do opće promjene. Na našim prostorima takvu vrstu vlasti uspostavili su Vučić u Srbiji i Janša u Sloveniji, s bitnom razlikom da u Sloveniji postoji relevantna opozicija u parlamentu, dok je u Srbiji i ta mogućnost suspendirana. Na koncu, u Bosni i Hercegovini, zbog prirode te zemlje nije moguća demokracijom nesputana apsolutna vlast jednog čovjeka i njegove partije, ali zato postoje tri takva konteksta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako promijeniti ove trendove?
Sve ovo je savršeno poznato, stoga se postavlja pitanje zbog čega je tome tako i kako je moguće promijeniti trendove? Po svemu sudeći, društvo blagostanja i socijalne države koje je utemeljeno na pobjedi antifašističke koalicije i bilo je omogućeno tehnološkim napretkom, kao i vjerom da je izgradnja drugačijeg svijeta moguća, nestalo je sa scene. Sve veći broj ljudi u zapadnom svijetu živi loše, bez stalnog zaposlenja, što će se u budućnosti samo povećavati, ali i bez ikakve mogućnosti da planiraju budućnost.
Vjera u socijalnu i liberalnu demokraciju se iscrpila i dobar dio čovječanstva željan je brzih rješenja, obećanja da se stvari mogu riješiti preko noći i u potrazi su za onima koje bi okrivili za vlastito stanje. U svemu tome idealno pliva tek populistička desnica, kojoj dodatno pogonsko gorivo daje činjenica da je u ostatku svijeta situacija još gora i da mnogi dolaze potražiti sreću na zapadu.
Stoga, pojednostavljeno govoreći, za dokidanje privlačnosti ovakvih politika pasivna obrana vrijednosti prosvjetiteljstva ne može biti dovoljna i ništa neće ići bez novih politika koje bi se obraćale svima koji ne očekuju ništa od budućnosti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Trump je možda poražen, ali situacija ne izgleda dobro. Desničarski populizam nikad nije bio jači
U borbi protiv iliberalne demokracije, izlazak na ulicu ostao je jedina preostala opcija
U svim tim zemljama, nakon što su politički lideri koji jesu na vlast došli na izborima, da bi nakon toga napravili sve da potkopaju demokratske institucije i unište kompletnu političku scenu, medije i civilno društvo, opoziciji koja je prisiljena na već spomenutu koaliciju od desnog centra do ljevice preostalo je tek da krene od nule.
Iako formalno još nisu prebrojani svi glasovi, pa i unatoč Trumpovim najavama sudskih borbi, jasno je kako je on izgubio izbore i kako će Joe Biden biti novi predsjednik SAD-a. Štoviše, po svemu sudeći ta pobjeda neće biti tako tijesna kako je možda nakon prve večeri izgledalo, ali će također biti i puno manja, no što se pristojniji dio svijeta nadao. Čime dolazimo do ključnog problema današnjice, odnosno društvenog i političkog života na zapadu, a to je nikad jači desničarski populizam, vrlo precizno od strane mađarskog premijera Orbana imenovan terminom ‘iliberalna demokracija’.
Naime, ako su američki izbori nešto pokazali, to je činjenica da tek kada se ujedini sav pristojan svijet i kompletna politička scena, sve od desnog, preko liberalnog centra pa do ljevice, može parirati desničarskom isključivom, nasilnom, rigidno konzervativnom i iracionalnom populizmu. Štoviše, čak niti tako ujedinjena nije uspjela odnijeti većinu republikancima u Senatu. Sve to u zemlji koja je desetljećima služila kao udžbenički primjer liberalne demokracije i uz apsolutnu podršku najvećeg dijela mainstream medija.
K tome, ako se netko od Trumpovih birača uoči njegove pobjede na zadnjim izborima možda i mogao prevariti u vlastitim očekivanjima, njegovi glasači sada su točno znali koga i koju politiku biraju. Istina je da je Biden bio loš i nesiprirativan kandidat establišmenta, koji nije ponudio novu energiju, niti radikalnu promjenu politike i vjerojatno bi netko tko bi to imao postigao nešto bolji rezultat, ali to i dalje ne bi promijenilo širu sliku koja ukazuje na pogubni uspon desničarskog populizma i njegov ulazak u mainstream.
Izlazak na ulice kao jedina preostala opcija
No, dok se u SAD-u taj civilizacijski sukob barem još uvijek odvija na izborima, u dobrom dijelu Europe to više nije moguće. U Poljskoj se mora mobilizirati kompletno društvo koje ne dijeli ekstremno klerikalne vrijednosti i izaći na ulicu da bi tek privremeno zaustavilo pogubnu zakonsku regulativu kojom se ukida skoro pa bilo kakva mogućnost prava na pobačaj. Izlazak na ulicu ostao je jedina preostala opcija jer jednostavno ne postoji nikakva relevantna opozicija u institucijama na koju bi se mogli osloniti. Identična stvar je u Mađarskoj u vezi prosvjeda oko slobode sveučilišta ili u Turskoj kada se prosvjedovalo za očuvanje gradskih parkova.
U svim tim zemljama, nakon što su politički lideri koji jesu na vlast došli na izborima, da bi nakon toga napravili sve da potkopaju demokratske institucije i unište kompletnu političku scenu, medije i civilno društvo, opoziciji koja je prisiljena na već spomenutu koaliciju od desnog centra do ljevice preostalo je tek da krene od nule i pokušaja da na lokalnim izborima preuzme barem neke gradove, ponajprije glavne te nastavi graditi nacionalnu platformu.
No, čak i takvi uspjesi, poput aktualnih u Varšavi i Istanbulu, ne garantiraju da će dovesti do opće promjene. Na našim prostorima takvu vrstu vlasti uspostavili su Vučić u Srbiji i Janša u Sloveniji, s bitnom razlikom da u Sloveniji postoji relevantna opozicija u parlamentu, dok je u Srbiji i ta mogućnost suspendirana. Na koncu, u Bosni i Hercegovini, zbog prirode te zemlje nije moguća demokracijom nesputana apsolutna vlast jednog čovjeka i njegove partije, ali zato postoje tri takva konteksta.
Kako promijeniti ove trendove?
Sve ovo je savršeno poznato, stoga se postavlja pitanje zbog čega je tome tako i kako je moguće promijeniti trendove? Po svemu sudeći, društvo blagostanja i socijalne države koje je utemeljeno na pobjedi antifašističke koalicije i bilo je omogućeno tehnološkim napretkom, kao i vjerom da je izgradnja drugačijeg svijeta moguća, nestalo je sa scene. Sve veći broj ljudi u zapadnom svijetu živi loše, bez stalnog zaposlenja, što će se u budućnosti samo povećavati, ali i bez ikakve mogućnosti da planiraju budućnost.
Vjera u socijalnu i liberalnu demokraciju se iscrpila i dobar dio čovječanstva željan je brzih rješenja, obećanja da se stvari mogu riješiti preko noći i u potrazi su za onima koje bi okrivili za vlastito stanje. U svemu tome idealno pliva tek populistička desnica, kojoj dodatno pogonsko gorivo daje činjenica da je u ostatku svijeta situacija još gora i da mnogi dolaze potražiti sreću na zapadu.
Stoga, pojednostavljeno govoreći, za dokidanje privlačnosti ovakvih politika pasivna obrana vrijednosti prosvjetiteljstva ne može biti dovoljna i ništa neće ići bez novih politika koje bi se obraćale svima koji ne očekuju ništa od budućnosti.