Sastanak skupine G7 u Charlevoixu napustio je prije svršetka neskriveno pokazujući da mu do mišljenja ondje prisutnih lidera nije stalo. Naknadno povukavši svoj potpis pod zajedničkom izjavom jasno je poručio da ne vjeruje dojučerašnjim saveznicima. Neke od njih – kanadskog premijera Trudeaua i njemačku kancelarku Merkel – otvoreno je vrijeđao i napadao. Time je obilježen kraj euroatlantskog savezništva kakvo je, uz presudnu američku ulogu, izgrađivano proteklih sedamdeset godina.
Denuklearizacija Koreje zbog “uzajamne izgradnje povjerenja”
U Singapuru se predsjednik Trump sreo sa svojim dojučerašnjim neprijateljem. Uzajamno su si prijetili nuklearnim udarima. Ako se uzme u obzir da je to prvi sastanak američkog i sjevernokorejskog predsjednika uopće, samo to dostatni su argumenti da taj događaj bude zabilježen u povijesti. Za razliku od ogorčenosti nakon susreta u Kanadi i otvorene osobne nesnošljivosti prema dojučerašnjim saveznicima, sastanak s Kim Jong Unom predsjednik Trump ocijenio je iznimno pozitivno. Rekao je da su imali priliku upoznati jedan drugoga i naglasio da vjeruje da će novostečeni korejski prijatelj odmah prionuti na ostvarivanje onog što je dogovoreno. Proglasio ga je dobrim prijateljem, posebnom osobom i talentiranim čovjekom koji voli svoju zemlju.
Pokušamo li odrediti dosege onog što su Trump i Kim Jong Un postigli, onda uviđamo da je ipak riječ o potvrdi već ranije danih izjava i obećanjima da će one biti ispunjene. Novi američko-korejski odnosi, konstatiraju dvojica lidera u zajedničkoj izjavi, „doprinijet će miru i prosperitetu Korejskog poluotoka i svijeta“. Odustajanje Amerike od zajedničkih vježbi s vojskom Južne Koreje, što je Trump obznanio na konferenciji za novinare, zasigurno se može smatrati američkim ustupkom Sjevernoj Koreji i dijelom sigurnosnih jamstava koja je Kim tražio. Denuklearizacija Sjeverne Koreje bit će posljedica „uzajamne izgradnje povjerenja“.
Koreji leđa, u dogovoru s Amerikom, čuva Kina
Dajući susretu s Kim Jong Unom važnost koja nadilazi realno moguće dosege tog susreta predsjednik Trump je Kima promovirao u svjetski važnog državnika. Uzajamno povjerenje, odustajanje od vojnih vježbi i denuklearizacija su ciljevi čije ostvarivanje može pripomoći stabilizaciji odnosa na Korejskom poluotoku i u regiji. Globalni odnosi u većoj će mjeri ovisiti o odnosima Kine, glavnog sjevernokorejskog sponzora, i Sjedinjenih Američkih Država. Sigurnost s kojom Kim Jong Un nastupa zasigurno nije samo posljedica njegova slijepog povjerenja u sve što Trump obećava, nego osjećaja da iza njega stoji kineski zaštitnik koji može učinkovito pomoći u slučaju da se Trump naknadno predomisli i odustane od ukidanja sankcija čak i ako Sjeverna Koreja uništi sve svoje vojne nuklearne potencijale.
Rivalstvo velikih sila dolazilo je do izražaja putem takozvanih proxy wars, zamjenskih ratova. Izbjegavajući izravnu konfrontaciju, velike su sile ratovale posredstvom zavađenih malih država ili neprijateljskih strana u građanskim ratovima. Takvi su bili sukobi u Vijetnamu, Angoli, Nikaragvi, Afganistanu kao i rat između Irana i Iraka. Korejski rat, koji se odvijao od 1950. do 1953. godine isto je tako bio proxy war. Premda su Sjedinjene Države ondje nastupale pod zastavom UN-a, ipak je to bio sukob Amerika i Kine. Neriješeni rezultat postignut 1953. godine nikad nije definitivno potvrđen mirovnim sporazumom pa su, formalnopravno, Južna i Sjeverna Koreja još uvijek u ratu. Dogovori Trumpa i Kima obećavaju da će napokon između dviju korejskih država biti uspostavljen mir.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Za sad bez spajanja Koreja, no za Ameriku to znači dva saveznika
No, zajedničkom izjavom dvojice lidera nije ništa rečeno o mogućem ujedinjenju dviju Koreja. Vijetnamski je rat završio pobjedom Sjevernog Vijetnama i ujedinjenjem podijeljene države pod uvjetima koje je odredio tadašnji komunistički pobjednik. Njemačka je ujedinjena nakon propasti Sovjetskog Saveza pod uvjetima koje je odredila pobjednička strana pa je tako bivša DDR naprosto pripojena Saveznoj Republici Njemačkoj. Da li je krajnji cilj američko-sjevernokorejskog partnerstva ujedinjenje dviju Koreja? Ako je, kako će se to ostvariti, pod kojim uvjetima? Zasad nije moguće dati odgovore na ta pitanja.
Čini se da je smjer upravo suprotan. Inzistirajući da prijateljstvu između dviju država kao izrazu želje njihovih naroda i na eliminaciji napetosti i neprijateljstava između dviju zemalja, između Sjeverne Koreje i Amerike, dvojica lidera nisu rekli ništa o odnosima Sjeverne i Južne Koreje. Ako bi se sudilo samo temeljem zajedničke izjave, činilo bi se da su jedna protiv druge ratovale Sjeverna Koreja i Amerika, a ne Sjeverna i Južna Koreja. Temeljem protokolarne srdačnosti i prenaglašene važnosti koju je američka strana poklonila Kim Jong Unu moglo bi se zaključiti da je američka administracija zadovoljna time što će umjesto jednog korejskog saveznika ubuduće mati dva. To bi značilo potvrdu statusa Sjeverne Koreje kao punopravnog subjekta međunarodnih odnosa i kao novog američkog saveznika. Takav razvoj događaja zasigurno je prihvatljiv za Kim Jong Una, ali je pitanje što o tome misli rukovodstvo Južne Koreje.
Povijesni susret ipak manje jak od onih sa Sovjetima
Premda je susret Trumpa i Kima nedvojbeno zaslužio epitet povijesni, ipak nije jasno koji su krajnji ciljevi kojima će dvije države težiti osim, dakako, intenziviranja bilateralnih odnosa što će biti potvrđeno najavljenim Trumpovim pozivom Kimu da posjeti Bijelu kuću. Stoga mi se čini da je singapurski spektakl zasad najprimjerenije sagledavati u kontekstu nastojanja američkog predsjednika da postigne nešto povijesno važno, nešto što će ga upisati u američku povijest.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pritom je jasno da se bilo kakav dogovor sa Sjevernom Korejom ne može po povijesnoj važnosti usporediti sa američko-sovjetskim sastancima koji su doveli do kraja Hladnoga rata i do ujedinjenja Njemačke. To ujedinjenje bio je nedvojbeni znak pobjede Zapada nad komunizmom. Važnost Trumpovog postignuća u razgovorima s liderom Sjeverne Koreje relativizirana je već i činjenicom da do tog sastanka i dogovora o denuklearizaciji ne bi došlo da Kina nije vršila pritisak na Sjevernu Koreju. Pritom se današnja Kina, koja je u nedvojbenoj gospodarskoj i vojnoj ekspanziji, ni na koji način ne može usporediti sa tadašnjim Sovjetskim Savezom koji je bio na izdisaju.
Sastanak dobar znak za Trumpove birače
Postizanje Iranskog nuklearnog sporazuma bilo je daleko važnije i dalekosežnije po mogućim dugoročnim posljedicama nego dogovor sa Sjevernom Korejom. Trump je istupio iz tog sporazuma između ostalog i stoga što je taj sporazum bio multilateralno postignuće Amerike i njezinih saveznika, a ne rezultat koji se može pripisati samo Americi. Odrekavši se velikog postignuća u korist manje ambicioznog, ali takvog da ga može prikazati kao isključivo svoj uspjeh, Trump se okrenuo Sjevernoj Koreji. Njemu će to omogućiti da se svojim biračima pokaže kao uspješan i energičan predsjednik koji i na međunarodnom planu postiže uspjehe.
Povjesničari će, možda, inzistirati na tome da se dogovor sa Sjevernom Korejom ni na koji način ne može usporediti, primjerice, s Nixonovom odlukom da se odrekne Tajvana i prizna Narodnu Republiku Kinu. Premda je medijski tretman susreta Trump-Kim takav kao što je bio tretman susreta Reagan–Gorbačov ili Bush-Gorbačov, upućenijim promatračima je jasno da se krajem osamdesetih godina u okviru tih susreta odlučivalo o globalno daleko važnijim problemima negoli su ovi o kojima razgovaraju Trump i Kim. Ali Trumpovi birači neće postavljati ta pitanja. Njemu je to ipak najvažnije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Trump je susretu dao važnost koja nadilazi realne okvire i promovirao Kima u svjetskog državnika
Telegramov analitičar, bivši veleposlanik Božo Kovačević komentira događaj dana
Pokušamo li odrediti dosege onog što su Trump i Kim Jong Un postigli, onda uviđamo da je ipak riječ o potvrdi već ranije danih izjava i obećanjima da će one biti ispunjene. Novi američko-korejski odnosi, konstatiraju dvojica lidera u zajedničkoj izjavi, „doprinijet će miru i prosperitetu Korejskog poluotoka i svijeta“. Odustajanje Amerike od zajedničkih vježbi s vojskom Južne Koreje, što je Trump obznanio na konferenciji za novinare, zasigurno se može smatrati američkim ustupkom Sjevernoj Koreji i dijelom sigurnosnih jamstava koja je Kim tražio
Predsjednik Trump pokazao je da zna praviti povijest. U samo nekoliko dana presudno je obilježio dva događaja koja će biti nezaobilazni u bilo kojem budućem pokušaju povijesne evaluacije ovog našeg vremena.
Sastanak skupine G7 u Charlevoixu napustio je prije svršetka neskriveno pokazujući da mu do mišljenja ondje prisutnih lidera nije stalo. Naknadno povukavši svoj potpis pod zajedničkom izjavom jasno je poručio da ne vjeruje dojučerašnjim saveznicima. Neke od njih – kanadskog premijera Trudeaua i njemačku kancelarku Merkel – otvoreno je vrijeđao i napadao. Time je obilježen kraj euroatlantskog savezništva kakvo je, uz presudnu američku ulogu, izgrađivano proteklih sedamdeset godina.
Denuklearizacija Koreje zbog “uzajamne izgradnje povjerenja”
U Singapuru se predsjednik Trump sreo sa svojim dojučerašnjim neprijateljem. Uzajamno su si prijetili nuklearnim udarima. Ako se uzme u obzir da je to prvi sastanak američkog i sjevernokorejskog predsjednika uopće, samo to dostatni su argumenti da taj događaj bude zabilježen u povijesti. Za razliku od ogorčenosti nakon susreta u Kanadi i otvorene osobne nesnošljivosti prema dojučerašnjim saveznicima, sastanak s Kim Jong Unom predsjednik Trump ocijenio je iznimno pozitivno. Rekao je da su imali priliku upoznati jedan drugoga i naglasio da vjeruje da će novostečeni korejski prijatelj odmah prionuti na ostvarivanje onog što je dogovoreno. Proglasio ga je dobrim prijateljem, posebnom osobom i talentiranim čovjekom koji voli svoju zemlju.
Pokušamo li odrediti dosege onog što su Trump i Kim Jong Un postigli, onda uviđamo da je ipak riječ o potvrdi već ranije danih izjava i obećanjima da će one biti ispunjene. Novi američko-korejski odnosi, konstatiraju dvojica lidera u zajedničkoj izjavi, „doprinijet će miru i prosperitetu Korejskog poluotoka i svijeta“. Odustajanje Amerike od zajedničkih vježbi s vojskom Južne Koreje, što je Trump obznanio na konferenciji za novinare, zasigurno se može smatrati američkim ustupkom Sjevernoj Koreji i dijelom sigurnosnih jamstava koja je Kim tražio. Denuklearizacija Sjeverne Koreje bit će posljedica „uzajamne izgradnje povjerenja“.
Koreji leđa, u dogovoru s Amerikom, čuva Kina
Dajući susretu s Kim Jong Unom važnost koja nadilazi realno moguće dosege tog susreta predsjednik Trump je Kima promovirao u svjetski važnog državnika. Uzajamno povjerenje, odustajanje od vojnih vježbi i denuklearizacija su ciljevi čije ostvarivanje može pripomoći stabilizaciji odnosa na Korejskom poluotoku i u regiji. Globalni odnosi u većoj će mjeri ovisiti o odnosima Kine, glavnog sjevernokorejskog sponzora, i Sjedinjenih Američkih Država. Sigurnost s kojom Kim Jong Un nastupa zasigurno nije samo posljedica njegova slijepog povjerenja u sve što Trump obećava, nego osjećaja da iza njega stoji kineski zaštitnik koji može učinkovito pomoći u slučaju da se Trump naknadno predomisli i odustane od ukidanja sankcija čak i ako Sjeverna Koreja uništi sve svoje vojne nuklearne potencijale.
Rivalstvo velikih sila dolazilo je do izražaja putem takozvanih proxy wars, zamjenskih ratova. Izbjegavajući izravnu konfrontaciju, velike su sile ratovale posredstvom zavađenih malih država ili neprijateljskih strana u građanskim ratovima. Takvi su bili sukobi u Vijetnamu, Angoli, Nikaragvi, Afganistanu kao i rat između Irana i Iraka. Korejski rat, koji se odvijao od 1950. do 1953. godine isto je tako bio proxy war. Premda su Sjedinjene Države ondje nastupale pod zastavom UN-a, ipak je to bio sukob Amerika i Kine. Neriješeni rezultat postignut 1953. godine nikad nije definitivno potvrđen mirovnim sporazumom pa su, formalnopravno, Južna i Sjeverna Koreja još uvijek u ratu. Dogovori Trumpa i Kima obećavaju da će napokon između dviju korejskih država biti uspostavljen mir.
Za sad bez spajanja Koreja, no za Ameriku to znači dva saveznika
No, zajedničkom izjavom dvojice lidera nije ništa rečeno o mogućem ujedinjenju dviju Koreja. Vijetnamski je rat završio pobjedom Sjevernog Vijetnama i ujedinjenjem podijeljene države pod uvjetima koje je odredio tadašnji komunistički pobjednik. Njemačka je ujedinjena nakon propasti Sovjetskog Saveza pod uvjetima koje je odredila pobjednička strana pa je tako bivša DDR naprosto pripojena Saveznoj Republici Njemačkoj. Da li je krajnji cilj američko-sjevernokorejskog partnerstva ujedinjenje dviju Koreja? Ako je, kako će se to ostvariti, pod kojim uvjetima? Zasad nije moguće dati odgovore na ta pitanja.
Čini se da je smjer upravo suprotan. Inzistirajući da prijateljstvu između dviju država kao izrazu želje njihovih naroda i na eliminaciji napetosti i neprijateljstava između dviju zemalja, između Sjeverne Koreje i Amerike, dvojica lidera nisu rekli ništa o odnosima Sjeverne i Južne Koreje. Ako bi se sudilo samo temeljem zajedničke izjave, činilo bi se da su jedna protiv druge ratovale Sjeverna Koreja i Amerika, a ne Sjeverna i Južna Koreja. Temeljem protokolarne srdačnosti i prenaglašene važnosti koju je američka strana poklonila Kim Jong Unu moglo bi se zaključiti da je američka administracija zadovoljna time što će umjesto jednog korejskog saveznika ubuduće mati dva. To bi značilo potvrdu statusa Sjeverne Koreje kao punopravnog subjekta međunarodnih odnosa i kao novog američkog saveznika. Takav razvoj događaja zasigurno je prihvatljiv za Kim Jong Una, ali je pitanje što o tome misli rukovodstvo Južne Koreje.
Povijesni susret ipak manje jak od onih sa Sovjetima
Premda je susret Trumpa i Kima nedvojbeno zaslužio epitet povijesni, ipak nije jasno koji su krajnji ciljevi kojima će dvije države težiti osim, dakako, intenziviranja bilateralnih odnosa što će biti potvrđeno najavljenim Trumpovim pozivom Kimu da posjeti Bijelu kuću. Stoga mi se čini da je singapurski spektakl zasad najprimjerenije sagledavati u kontekstu nastojanja američkog predsjednika da postigne nešto povijesno važno, nešto što će ga upisati u američku povijest.
Pritom je jasno da se bilo kakav dogovor sa Sjevernom Korejom ne može po povijesnoj važnosti usporediti sa američko-sovjetskim sastancima koji su doveli do kraja Hladnoga rata i do ujedinjenja Njemačke. To ujedinjenje bio je nedvojbeni znak pobjede Zapada nad komunizmom. Važnost Trumpovog postignuća u razgovorima s liderom Sjeverne Koreje relativizirana je već i činjenicom da do tog sastanka i dogovora o denuklearizaciji ne bi došlo da Kina nije vršila pritisak na Sjevernu Koreju. Pritom se današnja Kina, koja je u nedvojbenoj gospodarskoj i vojnoj ekspanziji, ni na koji način ne može usporediti sa tadašnjim Sovjetskim Savezom koji je bio na izdisaju.
Sastanak dobar znak za Trumpove birače
Postizanje Iranskog nuklearnog sporazuma bilo je daleko važnije i dalekosežnije po mogućim dugoročnim posljedicama nego dogovor sa Sjevernom Korejom. Trump je istupio iz tog sporazuma između ostalog i stoga što je taj sporazum bio multilateralno postignuće Amerike i njezinih saveznika, a ne rezultat koji se može pripisati samo Americi. Odrekavši se velikog postignuća u korist manje ambicioznog, ali takvog da ga može prikazati kao isključivo svoj uspjeh, Trump se okrenuo Sjevernoj Koreji. Njemu će to omogućiti da se svojim biračima pokaže kao uspješan i energičan predsjednik koji i na međunarodnom planu postiže uspjehe.
Povjesničari će, možda, inzistirati na tome da se dogovor sa Sjevernom Korejom ni na koji način ne može usporediti, primjerice, s Nixonovom odlukom da se odrekne Tajvana i prizna Narodnu Republiku Kinu. Premda je medijski tretman susreta Trump-Kim takav kao što je bio tretman susreta Reagan–Gorbačov ili Bush-Gorbačov, upućenijim promatračima je jasno da se krajem osamdesetih godina u okviru tih susreta odlučivalo o globalno daleko važnijim problemima negoli su ovi o kojima razgovaraju Trump i Kim. Ali Trumpovi birači neće postavljati ta pitanja. Njemu je to ipak najvažnije.