‘Govor kao tanjur s kolačima i psećim govnima’
“Jebeš sve to!”, rekao je Stephenu Milleru, čovjeku koji mu piše govore. “Napisali su mi pomirljiv govor kakav ti nikad ne bi. Sad ga uzmi i dodaj ono svoje. To mi fali!”, rekao je Trump. I Miller je napravio “ono svoje” – zato danas imamo o čemu pričati, inače bi govor bio nezamjetan. Miller je dodao svoje divljaštvo, ali se nije usudio izbaciti pristojne dijelove. Zato je komentator CNN-a na kraju rekao da je Trumpovo drugo obraćanje naciji bilo “nalik na tanjur s kolačima i psećim govnom”.
Mislite da je ta ocjena pretjerana? Razmotrite ove Trumpove riječi: “Jednostavno govoreći, zid je efikasan i zid spašava živote. Zato trebamo zajednički raditi, pronaći kompromis i doći do sporazuma kojim ćemo doista Ameriku učiniti sigurnijom.” Tu leži temeljna Trumpova kontradikcija. Krenimo s drugom rečenicom, da “zajednički radimo, pronađemo kompromis i dođemo do sporazuma”. Oko toga će se svi složiti, demokrati i republikanci; to su “kolači”. Ali prije toga je rekao nešto potpuno suprotno “zajedničkom naporu”, “kompromisu” i “sporazumu”, jer je ustvrdio da je jedino prihvatljivo rješenje – njegov zid. To je “pseće govno” na tanjuru. On u isto vrijeme pruža ruku i sablju kojom bi otkinuo ispruženu ruku s druge strane.
Dinamika koju sam spomenuo na početku – hajdemo razbucati davno napisani pomirljivi govor jer on Trumpu više ne leži – vidjela se sinoć na nekoliko mjesta. Bijela kuća unaprijed je medijima bila poslala odabrane citate iz govora da posvjedoči kako je predsjednik pomirljiv i spreman na kompromis. Ovo je jedna od tih rečenica: “Odbacimo politiku osvete i odmazde i prihvatimo neograničene potencijale suradnje, kompromisa i zajedničkog dobra”. Neutralno i svima prihvatljivo, iako je zapravo licemjerno jer dolazi od čovjeka koji nezapamćeno ponižava i vrijeđa svoje političke protivnike – na press konferenciji dan nakon midtermsa čitao je imena republikanaca koji su izgubili izbore i rugao im se kao luzerima.
Dovoljno je bilo u govor ubaciti riječ ‘otpor’
Ali recimo da Trump odjednom vjeruje kako “osveta i odmazda” nisu dobri. No, to nije ono što je rekao Kongresu. “Odbacimo politiku osvete, otpora i odmazde i prihvatimo neograničene potencijale suradnje, kompromisa i zajedničkog dobra”, rekao je. Stephen Miller dodao je u govor riječ “otpor” i priča je poprimila drukčije značenje. Umjesto kritike obje stranke, postala je kritika demokrata, jer je “otpor” (resistance) pristup koji su mnogi demokrati prihvatili od prvog dana Trumpova predsjedništva. U načelno pomirljivu rečenicu (“kolač”) ubačena je riječ koja funkcionira kao “pseće govno”. Tako je izgledala većina njegova govora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Trump je u govoru o stanju nacije javnost pripremao ili za novu blokadu proračuna zbog njegova zida prema Meksiku, ili za uvođenje izvanrednog stanja na granici. Govorio je o “novim karavanima koji kreću”, o “strahovitom nasrtaju na našu sigurnost”, o još gotovo četiri tisuće vojnika koje je poslao da Ameriku brani od fantomske prijetnje “na našoj ekstremno opasnoj južnoj granici”. I on će, kako je rekao, “izgraditi zid”. I onda je, mimo blesimetra, dodao: “Želim da u Ameriku dođe veći broj imigranata nego ikad prije, ali moraju doći legalno”.
Trump obrće svoje stavove kako mu odgovara
To je druga osobina Trumpa – reći nešto nezapamćeno, što nitko ne shvaća ozbiljno. Ideju da u Ameriku dođe “veći broj imigranata nego ikad prije” nitko prije nije spomenuo – ni demokrati, ni republikanci. Ali se Trumpu u tom trenutku učinilo zgodnim to reći. To je retorička figura bez stvarnih posljedica. Problem je što Trump svoje stavove tako obrće u svemu, pa i u stvarnim problemima. Što sad kaže, ne vrijedi za pola sata ako mu više ne odgovara. Pa ti misli.
Ako je govor prikazao tipičnog Trumpa, i tu postoji jedna iznimka – Millerove naknadno upisane izmjene dodale su tezu koju dosad nismo čuli ni od Trumpa. Govoreći o tome koliko je snažna američka ekonomija, upozorio je javnost da “ekonomsko čudo mogu zaustaviti samo ludi ratovi i sulude stranačke istrage”. Onda je – da ne bude sumnje na što misli – dodao kako Amerika može birati “između mira i donošenja zakona s jedne, i rata i istraga s druge strane”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sve što na sebi ima Trumpovo ime trenutno je pod istragom
Istrage protiv Trumpa nisu stranačke – istražna tijela su nestranačka, a ona kongresna uključuju i demokrate i republikance. Zbog sumnje na brojna kriminalna djela, pod istragom su u ovom trenutku Trumpova tvrtka, njegova dobrotvorna zaklada, njegova kampanja, njegov tranzicijski tim, njegova inauguracija i njegova administracija. Istražuju ih tri kongresna odbora, specijalni istražitelj Bob Mueller, državni tužitelj na Manhattanu i savezni tužitelj u New Yorku. Te istrage nisu političke, ali Trumpova prijetnja protiv njih jest. I tu prijetnju Trump je ponosno poslao sa svetog mjesta – iz govora o stanju nacije, bez da je trepnuo.
Nije Trump trepnuo ni dok je u tom govoru lagao o raznim temama – ponovno je rekao da su nedokumentirani imigranti ubojice koji napadaju nedužne Amerikance, iako su sva istraživanja pokazala da su imigranti značajno manje skloni kriminalu od običnih Amerikanaca. To je potvrdilo i najnovije istraživanje konzervativnog Instituta Cato, koji inače republikancima servira političke ideje. No, Trump je i to istraživanje zanemario, u publiku doveo uplakanu obitelj kojoj je imigrant ubio djeda i baku, nesretni ljudi su pustili suzu i Trump je na tragičnom, ali anegdotalnom dokazu postigao point.
Uplakana obitelj koju je doveo zamaglila je stvarne činjenice
Činjenica da je broj ubojstava u Americi generalno u ozbiljnom padu tu više nije igrala, kao ni činjenica da u zemlju ulazi niti desetina broja ilegalaca u odnosu na prethodna dva desetljeća. Ništa od toga Trump nije spomenuo – svi su samo gledali uplakanu obitelj. Trumpa nije briga za to jesu li imigranti kriminalci ili nisu. Cijela priča sa zidom služi mu da stvori opsadni mentalitet i mobilizira biračku bazu – bijele neobrazovane Amerikance iz ruralnih sredina – protiv ne-bijelih imigranata koji “nadiru s juga”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Imigracija nije jedina točka o kojoj je lagao u govoru o stanju nacije. Fact-checkeri su se pregrijali u sat i pol dok je govorio. Kad se hvalio snažnom ekonomijom, rekao je da u Americi danas radi 157 milijuna ljudi, više nego ikad u povijesti. I da je među njima rekordni broj žena. Što je točno. Ono što nije rekao je da je to u postotku manje nego prije recesije 2008. Današnjih 157 milijuna radnika čine manji udio u odnosu na rastuću populaciju – prije petnaestak godina ova zemlja imala je oko 275 milijuna stanovnika; danas ih ima oko 330 milijuna.
Nelogičnosti oko broja nezaposlenosti i ilegalnih imigranata
Ali to nije teška laž, samo natezanje podataka u svoju korist. Prava nelogičnost i kontradikcija u Trumpovim riječima došla je kad je optužio nedokumentirane imigrante (ima ih oko 12 milijuna) da otimaju Amerikancima poslove. Onda je, u sljedećoj rečenici, rekao da Amerika uživa povijesno nezapamćenu nisku stopu nezaposlenosti od oko tri posto. Ta tri posto, to je najdalje što možete doći – to se u ekonomiji zove “puna zaposlenost” – pitajte one kojima se to dogodilo, poput Angele Merkel. Kako onda imigranti “otimaju poslove” u ekonomiji s punom zaposlenošću – to nije pitanje na koje će vam Trump odgovoriti.
Bilo je rijetkih trenutaka u kojima su Trumpu pljeskali s obje strane dvorane. Predsjednik je odredio za cilj da se Amerika u idućih deset godina riješi epidemije HIV/AIDS-a. Zahvaljujući uspjesima medicine i suradnji ugroženih društvenih grupa, to je moguće. HIV-pozitivni ljudi danas uzimaju lijekove i s virusom žive u duboku starost, kao što drugi žive s dijabetesom. Još važnije, javnozdravstveni projekt doveo je do toga da 90 posto mladih gejeva – tradicionalno najizloženija grupa – svakodnevno uzima PrEP, tabletu koja ih čini otpornima na HIV. Iako se prodavao kao “veći saveznik LGBT ljudi nego Hillary Clinton“, Trump nije opravdao titulu. Kad je došao na vlast, bez razloga je transrodnim osobama zabranio službu u vojsci. HIV će u Americi vjerojatno biti iskorijenjen i bez Trumpa. Ali ako pomogne, nitko se neće buniti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Za govor je dobio nekoliko pljesaka s obje strane
Pljeskalo se Trumpu s obje strane u još dva-tri navrata. Predsjednikov problem je u naravi tih navrata – doista nije veliki politički uspjeh ako ti plješću jer si najavio iskorjenjivanje AIDS-a, ili malo kasnije obećao novac za istraživanje zloćudnih tumora koji pogađaju djecu. Trump je dobio pljesak i demokrata i republikanaca za reformu američkog preokrutnog kaznenog zakona. To je – kako kaže i ime reforme – “Prvi korak”, ali je barem korak u pravom smjeru za izmjenu zakona koji je natprosječno pogađao crnce.
Formalni pljesak s obje strane došao je i za Trumpovu najavu da će se boriti za “pre-existing conditions”, načelo da osiguravajuća društva pacijentima ne smiju zdravstveno osiguranje naplaćivati skuplje ako su stari ili bolesni. To je, inače, temelj Obamacarea, koji je Trump htio opozvati, ali nije uspio. U međuvremenu, Obamacare je postao toliko popularan da se danas i Trump bori za “pre-existing condiotions”.
Rekao je predsjednik i da će s demokratima surađivati na borbi protiv ogromnih cijena lijekova i na multibilijunskom planu obnove američke infrastrukture – cesta, vijadukta, aerodroma, luka. Ni od jednog ni od drugog vjerojatno neće biti ništa – o skupim lijekovima Trumpova administracija puno govori, ali ništa ne radi. O infrastrukturi još manje, osim što je izvuče svaki put kad se predsjednik nađe u nekoj pravno kompromitirajućoj situaciji – dakle svakog tjedna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Oko tema vanjske politike nitko ga nije shvatio ozbiljno
Spominjala se i vanjska politika, ali tu Trumpa nitko nije shvatio ozbiljno. “Da ja nisam izabran za predsjednika, danas bismo bili u nuklearnom ratu sa Sjevernom Korejom”, rekao je, našto se demokratska strana dvorane počela smijati, a republikanska nije pljeskala dovoljno glasno da uguši njihov smijeh. Trump je javno potvrdio da će se krajem mjeseca u Vijetnamu po drugi put susresti s Kim Jong-unom, iako on odbija riješiti se nuklearnog arsenala. Trump je spomenuo i Juana Guadióa, kojeg su Sjedinjene Države i gotovo sve zemlje Amerike priznale za predsjednika Venezuele. Guadió je dobio “standing ovation” i s republikanske i s demokratske strane dvorane. Ali Trumpu to nije bilo dovoljno.
Spominjanje socijalističke diktature u Venezueli iskoristio je da napadne demokrate, među kojima ima političara koji se deklariraju kao socijalisti. Iako je njihov “socijalizam” nešto malo ljevlje od europske socijaldemokracije, Trump je izjednačio Madura i sve demokrate, slavodobitno uskliknuvši da “Amerika nikad neće biti socijalistička država”. Ako je to trebala biti točka podjele, neslavno je propala, jer su se na te Trumpove riječi u aplauz podigli gotovo svi demokrati, od Nancy Pelosi i Chucka Schumera do običnih kongresnika. Alexandria Ocasio-Cortez i Bernie Sanders nisu bili sretni, ali to je bilo to. No, pokušaj da venezuelansku kriminalnu diktaturu poistovjeti s legitimnim, iako možda ekstremnim, političarima u Americi opet je dokazala da Trumpu nije do “zajedništva”, nego do sijanja razdora gdje god stigne.
Najveći broj žena u Kongresu itekako ima veze s Trumpom
To mu se u jednom trenutku senzacionalno obilo o glavu. Kao svaki slabić, i Trump misli da je sve dobro rezultat njegova djelovanja, a sve loše posljedica tuđe nesposobnosti. Tako se u jednom trenutku, govoreći o ekonomiji, pohvalio činjenicom da su 58 posto novozaposlenih prošle godine bile žene. I to je doista veliki uspjeh, ne nužno njegov. I onda je nastavio: “Ne samo da je toliko novozaposlenih žena, nego i ovaj Dom, na godišnjicu donošenja amandmana kojim su žene dobile pravo glasa, ima nezapamćeni broj kongresnica”, rekao je i izazvao neviđenu reakciju. Demokratske kongresnice, sve u bijelom, podigle su se na noge i počele skakati, ukazujući rukama na – sebe same. “Mi smo te koje su to postigle”, poručile su Trumpu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Predsjednik ih je gledao, vjerujući da to nema veze s njim. Ali ima, itekako.Demokrati su osvojili većinu u Kongresu u najviše zahvaljujući novoizabranim ženama, onima koje su počele plesati kad ih je Trump spomenuo. I većina tih žena izabrana je upravo na platformi protiv Trumpa, tako da njegova uloga nije zanemariva. Trump ima pravo – srušen je rekord jer u Kongresu danas sjede 102 žene. Od toga je 89 demokratskih kongresnica, a samo ih je 13 iz Republikanske stranke. Predsjednica Zastupničkog doma također je žena, Pelosi. Tragedija je u tome što je Pelosi u Kongres prvi put izabrana 1984., kad je republikanskih žena u tom domu bilo – dvanaest, jedna manje nego danas.
Kako se Trump usporedio s čovjekom koji je preživio Holokaust
Trumpa su djelomično izvukli gosti koje je pozvao na govor, iako je i tu bilo problema. Red žrtava holokausta, red veterana iz Afganistana, red skandaloznih izjava o abortusu, red skandaloznih izjava o imigrantima, red preživjelih iz Normandije, red policajaca koji su branili Židove u Pittsburghu. Sve to je konfuzno ako ne znate gdje vam je moralno sidro. Gost Trumpova zeta Jareda Kushera bio je Judah Samet, preživjeli iz masakra u sinagogi Tree of Life u Pittsburghu. Jedva je došao do Washingtona. Predsjednik je podsjetio da Judah nije preživio samo Pittsburgh, nego da je kao mladić preživio i Holokaust u nacističkom logoru smrti.
“I danas, nećete vjerovati, ima 81. rođendan”, rekao je Trump. Dvorana je počela pljeskati, pa je netko i zapjevao. Nisu se pohvatali, pa su “Happy birthday” otpjevali više puta nego što bi bio red po pjesmarici, ali bilo je jasno da petstotinjak članova Kongresa pjeva iz respekta prema Judi Sametu. Vidjelo se to i u suzama u njegovim očima. Onda je došao Trump. “Čestitam, Judah, meni to nikad ne bi napravili”, rekao je. Što to treba biti u čovjeku da shvati kako se ne bi trebao uspoređivati s osobom koja je preživjela Holokaust – to ne znam definirati. I da se ne poistovjećuje s osobom koja je preživjela i Holokaust i masakr Židova u sinagogi? To znam još manje. Kako nekome može pasti na pamet da uopće kaže “Meni ne bi pjevali”, ako pjevaju onome koji preživio sve te užase?
Imao je Trump i drugih gostiju. Čovjek koji vrijeđa, ponižava i ismijava svakoga – od pape do Meryl Streep – doveo je pred kamere klinca kojega su zajebavali zato što se preziva Trump, iako nije u srodstvu s predsjednikom. To dijete nije zaslužilo da ga itko dira – ali zar doista na ovom svijetu nema nikoga čija je priča s bullyingom gora? Trumpovi gosti bili su i veterani iz Normandije, jedan je oslobodio Dachau. Sjećate li se – nije bio davno – kad je neonacist ubio mirnu prosvjednicu u Charlottesvilleu, a predsjednik rekao da “ima dobrih ljudi s obje strane”? Što o tome misle ljudi koji su se prvi iskrcali u Normandiju?
Demokratska političarka koja je u 4 minute postigla više nego Trump
Demokrati su za odgovor odabrali Stacy Abrams, jednu od novih nada, crnu političarku koja je na knap izgubila izbore za guvernerku Georgije (gdje je pobijedio republikanac koji je bio i zadužen za provođenje izbora). Abrams je u četiri minute odgovora postigla što je Trump propustio u sat i pol. Za početak, pričom o svom ocu koji je – poput svetog Martina, ali bez konja – prosjaku dao svoju jaknu, povezala je svoju obiteljsku priču sa svakim tko je slušao. Trumpa to nije zanimalo, jer u njegovom svijetu on je i prosjak i konj i sveti Martin. Abrams je bila relativno blaga, ali se njena oštrica najbolje mjeri u konkretnim prijedloga koja je izložila.
Javnosti je predložila tridesetak praktičnih mjera, od kojih bi mnogima bilo bolje, a nikome lošije. I to je napravila u četiri minute. Trump je u svojih sat i pol naveo ukupno osam mjera, od kojih su dvije rat protiv raka u djece i rat protiv AIDS-a. Abrams je, ukratko, bila sadržajnija i pametnija od Trumpa. Spomenula je stvari od kojih Trump bježi – tek nakon demokratskog odgovora, čovjek shvati da Trump nije ni spomenuo shutdown, kao što nije spomenuo epidemiju zloupotrebe oružja, problem sa studentskim kreditima, činjenicu da njegova administracija na granici rastavlja djecu od njihovih roditelja i trpa ih u kaveze.
“Amerika je snažnija zbog prisutnosti imigranata, ne zbog gradnje zida”, poručila je Abrams. Odgovor na govor o stanju nacije često je put u propast, ali je Stacy Abrams isporučila najbolji u zadnja dva desetljeća. Kratko i razgovorno, u par minuta svela je užase Trumpove administracije u prepoznatljive okvire, i onda otvorila teme o kojima se Trump ne usudi govoriti – zloupotrebu oružja, onemogućavanje glasanja, rasnu diskriminaciju, klimatske promjene (gdje je predsjednik po tom pitanju, zašto o klimi šuti najmoćniji čovjek na svijetu?)
Prvi dio Trumpovog govora je pred Kongresom, drugi ujutro na Twitteru
Najmoćniji čovjek na svijetu u pravilu nije lagao kao pas, ali i to se promijenilo s Trumpom. Washington Post relevantna je adresa – u dvije godine, Trump je izgovorio 8,158 laži. U ovom obraćanju Kongresu fact-checkeri su izbrojili 30 laži, redom ponovljene neistine, od imigranata do uspjeha ekonomije. Trump se ne da zbuniti u svom pohodu da nas sve obmane. Prije su mediji zbrajali koliko bi puta predsjednik bio prekinut pljeskom, koliko puta su članovi Kongresa ustali i priredili mu ovacije. To je netko sigurno učinio i večeras. Ali ja vam neću dati tu brojku – ako vas zanima, potražite je sami. Čovjek koji laže kad otvori usta nije zaslužio da se broji koliko je puta lagao. Iako je predložio nekoliko svima prihvatljivih politika, Trump nije zaslužio niti jedan pljesak, kamoli ovacije.
Lažovi poput njega zaslužuju prezir, ne pohvalu, još manje valorizaciju kroz brojanje aplauza koje su dobili. Već činjenica da je za svoje laži dobio publiku od standardnih 40 do 50 milijuna ljudi, prevelika je nagrada prevarantu poput Trumpa. Činjenica da je pred kamerama pokušao barem dijelom biti pomirljiv, ništa ne znači. Nemojte zaboraviti da govor o stanju nacije ima dva dijela – prvi je navečer pred Kongresom, drugi ujutro, kad se Trump probudi, na Twitteru.
Lani je Trump pred zastupnicima izgovorio puno lijepih stvari, a kad se ujutro probudio i vidio da je gledanost ispod očekivanja, demokrate je optužio za “veleizdaju” i proglasio ih “lošim Amerikancima” jer mu nisu pljeskali koliko je on htio. Oko ovogodišnjeg govora o stanju nacije nadmetali su se Trump i Nancy Pelosi. Mimo njegove volje, nova predsjednica Zastupničkog doma pomaknula je događaj za tjedan dana. Slučajno, to se poklopilo s početkom kineske nove godine. Dok vrtite Trumpa nazad u glavi, sretna vam godina svinje!
Đurović: Trump je u govoru naciji hinio pomirljivost, ali ubacio je bombe kojima je samo povećao razdor
Telegramov dopisnik iz Amerike detaljno je analizirao Trumpov govor o stanju nacije
Trump se ne da zbuniti u svom pohodu da nas sve obmane. Prije su mediji zbrajali koliko bi puta predsjednik bio prekinut pljeskom, koliko puta su članovi Kongresa ustali i priredili mu ovacije, Trumpu su brojali koliko laži je izgovorio. Iako je predložio nekoliko svima prihvatljivih politika, Trump nije zaslužio niti jedan pljesak, kamoli ovacije. Već činjenica da je za svoje laži dobio publiku od standardnih 40 do 50 milijuna ljudi, prevelika je nagrada prevarantu poput Tumpa. Činjenica da je pred kamerama pokušao barem dijelom biti pomirljiv, ništa ne znači.
Već je dugo čitao riječi s blesimetra i svi su bili zadovoljni – savjetnike Donalda Trumpa dirnuo je predsjednikov pomirljiv, širok, gotovo predsjednički ton. Samog Trumpa iznutra je grijala misao da njegove riječi dopiru do nekih 50 milijuna Amerikanaca – takvu publiku nikad nije imao u Apprenticeu. Kritičniji savjetnici – ima i takvih – već su provjerili glavne teme s demokratima i povrat je bio odličan: ne samo da će neinzistiranje na zidu i novoj blokadi proračuna dobro odjeknuti, nego će se političkim suparnicima svidjeti i Trumpove ideje o iskorjenjivanju AIDS-a, uvođenju saveznog rodiljnog dopusta i ratu protiv dječjeg raka.
Bila je to još proba, ali Trump je bio spreman ući u dom Nancy Pelosi – Zastupnički dom Kongresa gdje je lani, kad je održao posljednji govor o stanju nacije, još vladao slabić Paul Ryan. Sad ulazi u vučji brlog, gdje većinu drže ljudi koji istražuju njegove poslove, preispituju mu kampanju i imaju nadzor nad njegovom administracijom. Netko će s vrata viknuti “Madam Speaker, President of the United States!” i on će – nakon nešto rukovanja – doći do govornice. Za vratom će mu sjediti ta Pelosi. On joj je treći predsjednik – već je vidjela Georgea W. Busha i Baracka Obamu. I kao da se urotila s drugim ženama – sad ih je nekoliko desetaka – sve u bijelom. Pamte da je Kongres donio amandman da žene mogu glasati 1919., prije sto godina.
‘Govor kao tanjur s kolačima i psećim govnima’
“Jebeš sve to!”, rekao je Stephenu Milleru, čovjeku koji mu piše govore. “Napisali su mi pomirljiv govor kakav ti nikad ne bi. Sad ga uzmi i dodaj ono svoje. To mi fali!”, rekao je Trump. I Miller je napravio “ono svoje” – zato danas imamo o čemu pričati, inače bi govor bio nezamjetan. Miller je dodao svoje divljaštvo, ali se nije usudio izbaciti pristojne dijelove. Zato je komentator CNN-a na kraju rekao da je Trumpovo drugo obraćanje naciji bilo “nalik na tanjur s kolačima i psećim govnom”.
Mislite da je ta ocjena pretjerana? Razmotrite ove Trumpove riječi: “Jednostavno govoreći, zid je efikasan i zid spašava živote. Zato trebamo zajednički raditi, pronaći kompromis i doći do sporazuma kojim ćemo doista Ameriku učiniti sigurnijom.” Tu leži temeljna Trumpova kontradikcija. Krenimo s drugom rečenicom, da “zajednički radimo, pronađemo kompromis i dođemo do sporazuma”. Oko toga će se svi složiti, demokrati i republikanci; to su “kolači”. Ali prije toga je rekao nešto potpuno suprotno “zajedničkom naporu”, “kompromisu” i “sporazumu”, jer je ustvrdio da je jedino prihvatljivo rješenje – njegov zid. To je “pseće govno” na tanjuru. On u isto vrijeme pruža ruku i sablju kojom bi otkinuo ispruženu ruku s druge strane.
Dinamika koju sam spomenuo na početku – hajdemo razbucati davno napisani pomirljivi govor jer on Trumpu više ne leži – vidjela se sinoć na nekoliko mjesta. Bijela kuća unaprijed je medijima bila poslala odabrane citate iz govora da posvjedoči kako je predsjednik pomirljiv i spreman na kompromis. Ovo je jedna od tih rečenica: “Odbacimo politiku osvete i odmazde i prihvatimo neograničene potencijale suradnje, kompromisa i zajedničkog dobra”. Neutralno i svima prihvatljivo, iako je zapravo licemjerno jer dolazi od čovjeka koji nezapamćeno ponižava i vrijeđa svoje političke protivnike – na press konferenciji dan nakon midtermsa čitao je imena republikanaca koji su izgubili izbore i rugao im se kao luzerima.
Dovoljno je bilo u govor ubaciti riječ ‘otpor’
Ali recimo da Trump odjednom vjeruje kako “osveta i odmazda” nisu dobri. No, to nije ono što je rekao Kongresu. “Odbacimo politiku osvete, otpora i odmazde i prihvatimo neograničene potencijale suradnje, kompromisa i zajedničkog dobra”, rekao je. Stephen Miller dodao je u govor riječ “otpor” i priča je poprimila drukčije značenje. Umjesto kritike obje stranke, postala je kritika demokrata, jer je “otpor” (resistance) pristup koji su mnogi demokrati prihvatili od prvog dana Trumpova predsjedništva. U načelno pomirljivu rečenicu (“kolač”) ubačena je riječ koja funkcionira kao “pseće govno”. Tako je izgledala većina njegova govora.
Trump je u govoru o stanju nacije javnost pripremao ili za novu blokadu proračuna zbog njegova zida prema Meksiku, ili za uvođenje izvanrednog stanja na granici. Govorio je o “novim karavanima koji kreću”, o “strahovitom nasrtaju na našu sigurnost”, o još gotovo četiri tisuće vojnika koje je poslao da Ameriku brani od fantomske prijetnje “na našoj ekstremno opasnoj južnoj granici”. I on će, kako je rekao, “izgraditi zid”. I onda je, mimo blesimetra, dodao: “Želim da u Ameriku dođe veći broj imigranata nego ikad prije, ali moraju doći legalno”.
Trump obrće svoje stavove kako mu odgovara
To je druga osobina Trumpa – reći nešto nezapamćeno, što nitko ne shvaća ozbiljno. Ideju da u Ameriku dođe “veći broj imigranata nego ikad prije” nitko prije nije spomenuo – ni demokrati, ni republikanci. Ali se Trumpu u tom trenutku učinilo zgodnim to reći. To je retorička figura bez stvarnih posljedica. Problem je što Trump svoje stavove tako obrće u svemu, pa i u stvarnim problemima. Što sad kaže, ne vrijedi za pola sata ako mu više ne odgovara. Pa ti misli.
Ako je govor prikazao tipičnog Trumpa, i tu postoji jedna iznimka – Millerove naknadno upisane izmjene dodale su tezu koju dosad nismo čuli ni od Trumpa. Govoreći o tome koliko je snažna američka ekonomija, upozorio je javnost da “ekonomsko čudo mogu zaustaviti samo ludi ratovi i sulude stranačke istrage”. Onda je – da ne bude sumnje na što misli – dodao kako Amerika može birati “između mira i donošenja zakona s jedne, i rata i istraga s druge strane”.
Sve što na sebi ima Trumpovo ime trenutno je pod istragom
Istrage protiv Trumpa nisu stranačke – istražna tijela su nestranačka, a ona kongresna uključuju i demokrate i republikance. Zbog sumnje na brojna kriminalna djela, pod istragom su u ovom trenutku Trumpova tvrtka, njegova dobrotvorna zaklada, njegova kampanja, njegov tranzicijski tim, njegova inauguracija i njegova administracija. Istražuju ih tri kongresna odbora, specijalni istražitelj Bob Mueller, državni tužitelj na Manhattanu i savezni tužitelj u New Yorku. Te istrage nisu političke, ali Trumpova prijetnja protiv njih jest. I tu prijetnju Trump je ponosno poslao sa svetog mjesta – iz govora o stanju nacije, bez da je trepnuo.
Nije Trump trepnuo ni dok je u tom govoru lagao o raznim temama – ponovno je rekao da su nedokumentirani imigranti ubojice koji napadaju nedužne Amerikance, iako su sva istraživanja pokazala da su imigranti značajno manje skloni kriminalu od običnih Amerikanaca. To je potvrdilo i najnovije istraživanje konzervativnog Instituta Cato, koji inače republikancima servira političke ideje. No, Trump je i to istraživanje zanemario, u publiku doveo uplakanu obitelj kojoj je imigrant ubio djeda i baku, nesretni ljudi su pustili suzu i Trump je na tragičnom, ali anegdotalnom dokazu postigao point.
Uplakana obitelj koju je doveo zamaglila je stvarne činjenice
Činjenica da je broj ubojstava u Americi generalno u ozbiljnom padu tu više nije igrala, kao ni činjenica da u zemlju ulazi niti desetina broja ilegalaca u odnosu na prethodna dva desetljeća. Ništa od toga Trump nije spomenuo – svi su samo gledali uplakanu obitelj. Trumpa nije briga za to jesu li imigranti kriminalci ili nisu. Cijela priča sa zidom služi mu da stvori opsadni mentalitet i mobilizira biračku bazu – bijele neobrazovane Amerikance iz ruralnih sredina – protiv ne-bijelih imigranata koji “nadiru s juga”.
Imigracija nije jedina točka o kojoj je lagao u govoru o stanju nacije. Fact-checkeri su se pregrijali u sat i pol dok je govorio. Kad se hvalio snažnom ekonomijom, rekao je da u Americi danas radi 157 milijuna ljudi, više nego ikad u povijesti. I da je među njima rekordni broj žena. Što je točno. Ono što nije rekao je da je to u postotku manje nego prije recesije 2008. Današnjih 157 milijuna radnika čine manji udio u odnosu na rastuću populaciju – prije petnaestak godina ova zemlja imala je oko 275 milijuna stanovnika; danas ih ima oko 330 milijuna.
Nelogičnosti oko broja nezaposlenosti i ilegalnih imigranata
Ali to nije teška laž, samo natezanje podataka u svoju korist. Prava nelogičnost i kontradikcija u Trumpovim riječima došla je kad je optužio nedokumentirane imigrante (ima ih oko 12 milijuna) da otimaju Amerikancima poslove. Onda je, u sljedećoj rečenici, rekao da Amerika uživa povijesno nezapamćenu nisku stopu nezaposlenosti od oko tri posto. Ta tri posto, to je najdalje što možete doći – to se u ekonomiji zove “puna zaposlenost” – pitajte one kojima se to dogodilo, poput Angele Merkel. Kako onda imigranti “otimaju poslove” u ekonomiji s punom zaposlenošću – to nije pitanje na koje će vam Trump odgovoriti.
Bilo je rijetkih trenutaka u kojima su Trumpu pljeskali s obje strane dvorane. Predsjednik je odredio za cilj da se Amerika u idućih deset godina riješi epidemije HIV/AIDS-a. Zahvaljujući uspjesima medicine i suradnji ugroženih društvenih grupa, to je moguće. HIV-pozitivni ljudi danas uzimaju lijekove i s virusom žive u duboku starost, kao što drugi žive s dijabetesom. Još važnije, javnozdravstveni projekt doveo je do toga da 90 posto mladih gejeva – tradicionalno najizloženija grupa – svakodnevno uzima PrEP, tabletu koja ih čini otpornima na HIV. Iako se prodavao kao “veći saveznik LGBT ljudi nego Hillary Clinton“, Trump nije opravdao titulu. Kad je došao na vlast, bez razloga je transrodnim osobama zabranio službu u vojsci. HIV će u Americi vjerojatno biti iskorijenjen i bez Trumpa. Ali ako pomogne, nitko se neće buniti.
Za govor je dobio nekoliko pljesaka s obje strane
Pljeskalo se Trumpu s obje strane u još dva-tri navrata. Predsjednikov problem je u naravi tih navrata – doista nije veliki politički uspjeh ako ti plješću jer si najavio iskorjenjivanje AIDS-a, ili malo kasnije obećao novac za istraživanje zloćudnih tumora koji pogađaju djecu. Trump je dobio pljesak i demokrata i republikanaca za reformu američkog preokrutnog kaznenog zakona. To je – kako kaže i ime reforme – “Prvi korak”, ali je barem korak u pravom smjeru za izmjenu zakona koji je natprosječno pogađao crnce.
Formalni pljesak s obje strane došao je i za Trumpovu najavu da će se boriti za “pre-existing conditions”, načelo da osiguravajuća društva pacijentima ne smiju zdravstveno osiguranje naplaćivati skuplje ako su stari ili bolesni. To je, inače, temelj Obamacarea, koji je Trump htio opozvati, ali nije uspio. U međuvremenu, Obamacare je postao toliko popularan da se danas i Trump bori za “pre-existing condiotions”.
Rekao je predsjednik i da će s demokratima surađivati na borbi protiv ogromnih cijena lijekova i na multibilijunskom planu obnove američke infrastrukture – cesta, vijadukta, aerodroma, luka. Ni od jednog ni od drugog vjerojatno neće biti ništa – o skupim lijekovima Trumpova administracija puno govori, ali ništa ne radi. O infrastrukturi još manje, osim što je izvuče svaki put kad se predsjednik nađe u nekoj pravno kompromitirajućoj situaciji – dakle svakog tjedna.
Oko tema vanjske politike nitko ga nije shvatio ozbiljno
Spominjala se i vanjska politika, ali tu Trumpa nitko nije shvatio ozbiljno. “Da ja nisam izabran za predsjednika, danas bismo bili u nuklearnom ratu sa Sjevernom Korejom”, rekao je, našto se demokratska strana dvorane počela smijati, a republikanska nije pljeskala dovoljno glasno da uguši njihov smijeh. Trump je javno potvrdio da će se krajem mjeseca u Vijetnamu po drugi put susresti s Kim Jong-unom, iako on odbija riješiti se nuklearnog arsenala. Trump je spomenuo i Juana Guadióa, kojeg su Sjedinjene Države i gotovo sve zemlje Amerike priznale za predsjednika Venezuele. Guadió je dobio “standing ovation” i s republikanske i s demokratske strane dvorane. Ali Trumpu to nije bilo dovoljno.
Spominjanje socijalističke diktature u Venezueli iskoristio je da napadne demokrate, među kojima ima političara koji se deklariraju kao socijalisti. Iako je njihov “socijalizam” nešto malo ljevlje od europske socijaldemokracije, Trump je izjednačio Madura i sve demokrate, slavodobitno uskliknuvši da “Amerika nikad neće biti socijalistička država”. Ako je to trebala biti točka podjele, neslavno je propala, jer su se na te Trumpove riječi u aplauz podigli gotovo svi demokrati, od Nancy Pelosi i Chucka Schumera do običnih kongresnika. Alexandria Ocasio-Cortez i Bernie Sanders nisu bili sretni, ali to je bilo to. No, pokušaj da venezuelansku kriminalnu diktaturu poistovjeti s legitimnim, iako možda ekstremnim, političarima u Americi opet je dokazala da Trumpu nije do “zajedništva”, nego do sijanja razdora gdje god stigne.
Najveći broj žena u Kongresu itekako ima veze s Trumpom
To mu se u jednom trenutku senzacionalno obilo o glavu. Kao svaki slabić, i Trump misli da je sve dobro rezultat njegova djelovanja, a sve loše posljedica tuđe nesposobnosti. Tako se u jednom trenutku, govoreći o ekonomiji, pohvalio činjenicom da su 58 posto novozaposlenih prošle godine bile žene. I to je doista veliki uspjeh, ne nužno njegov. I onda je nastavio: “Ne samo da je toliko novozaposlenih žena, nego i ovaj Dom, na godišnjicu donošenja amandmana kojim su žene dobile pravo glasa, ima nezapamćeni broj kongresnica”, rekao je i izazvao neviđenu reakciju. Demokratske kongresnice, sve u bijelom, podigle su se na noge i počele skakati, ukazujući rukama na – sebe same. “Mi smo te koje su to postigle”, poručile su Trumpu.
Predsjednik ih je gledao, vjerujući da to nema veze s njim. Ali ima, itekako.Demokrati su osvojili većinu u Kongresu u najviše zahvaljujući novoizabranim ženama, onima koje su počele plesati kad ih je Trump spomenuo. I većina tih žena izabrana je upravo na platformi protiv Trumpa, tako da njegova uloga nije zanemariva. Trump ima pravo – srušen je rekord jer u Kongresu danas sjede 102 žene. Od toga je 89 demokratskih kongresnica, a samo ih je 13 iz Republikanske stranke. Predsjednica Zastupničkog doma također je žena, Pelosi. Tragedija je u tome što je Pelosi u Kongres prvi put izabrana 1984., kad je republikanskih žena u tom domu bilo – dvanaest, jedna manje nego danas.
Kako se Trump usporedio s čovjekom koji je preživio Holokaust
Trumpa su djelomično izvukli gosti koje je pozvao na govor, iako je i tu bilo problema. Red žrtava holokausta, red veterana iz Afganistana, red skandaloznih izjava o abortusu, red skandaloznih izjava o imigrantima, red preživjelih iz Normandije, red policajaca koji su branili Židove u Pittsburghu. Sve to je konfuzno ako ne znate gdje vam je moralno sidro. Gost Trumpova zeta Jareda Kushera bio je Judah Samet, preživjeli iz masakra u sinagogi Tree of Life u Pittsburghu. Jedva je došao do Washingtona. Predsjednik je podsjetio da Judah nije preživio samo Pittsburgh, nego da je kao mladić preživio i Holokaust u nacističkom logoru smrti.
“I danas, nećete vjerovati, ima 81. rođendan”, rekao je Trump. Dvorana je počela pljeskati, pa je netko i zapjevao. Nisu se pohvatali, pa su “Happy birthday” otpjevali više puta nego što bi bio red po pjesmarici, ali bilo je jasno da petstotinjak članova Kongresa pjeva iz respekta prema Judi Sametu. Vidjelo se to i u suzama u njegovim očima. Onda je došao Trump. “Čestitam, Judah, meni to nikad ne bi napravili”, rekao je. Što to treba biti u čovjeku da shvati kako se ne bi trebao uspoređivati s osobom koja je preživjela Holokaust – to ne znam definirati. I da se ne poistovjećuje s osobom koja je preživjela i Holokaust i masakr Židova u sinagogi? To znam još manje. Kako nekome može pasti na pamet da uopće kaže “Meni ne bi pjevali”, ako pjevaju onome koji preživio sve te užase?
Imao je Trump i drugih gostiju. Čovjek koji vrijeđa, ponižava i ismijava svakoga – od pape do Meryl Streep – doveo je pred kamere klinca kojega su zajebavali zato što se preziva Trump, iako nije u srodstvu s predsjednikom. To dijete nije zaslužilo da ga itko dira – ali zar doista na ovom svijetu nema nikoga čija je priča s bullyingom gora? Trumpovi gosti bili su i veterani iz Normandije, jedan je oslobodio Dachau. Sjećate li se – nije bio davno – kad je neonacist ubio mirnu prosvjednicu u Charlottesvilleu, a predsjednik rekao da “ima dobrih ljudi s obje strane”? Što o tome misle ljudi koji su se prvi iskrcali u Normandiju?
Demokratska političarka koja je u 4 minute postigla više nego Trump
Demokrati su za odgovor odabrali Stacy Abrams, jednu od novih nada, crnu političarku koja je na knap izgubila izbore za guvernerku Georgije (gdje je pobijedio republikanac koji je bio i zadužen za provođenje izbora). Abrams je u četiri minute odgovora postigla što je Trump propustio u sat i pol. Za početak, pričom o svom ocu koji je – poput svetog Martina, ali bez konja – prosjaku dao svoju jaknu, povezala je svoju obiteljsku priču sa svakim tko je slušao. Trumpa to nije zanimalo, jer u njegovom svijetu on je i prosjak i konj i sveti Martin. Abrams je bila relativno blaga, ali se njena oštrica najbolje mjeri u konkretnim prijedloga koja je izložila.
Javnosti je predložila tridesetak praktičnih mjera, od kojih bi mnogima bilo bolje, a nikome lošije. I to je napravila u četiri minute. Trump je u svojih sat i pol naveo ukupno osam mjera, od kojih su dvije rat protiv raka u djece i rat protiv AIDS-a. Abrams je, ukratko, bila sadržajnija i pametnija od Trumpa. Spomenula je stvari od kojih Trump bježi – tek nakon demokratskog odgovora, čovjek shvati da Trump nije ni spomenuo shutdown, kao što nije spomenuo epidemiju zloupotrebe oružja, problem sa studentskim kreditima, činjenicu da njegova administracija na granici rastavlja djecu od njihovih roditelja i trpa ih u kaveze.
“Amerika je snažnija zbog prisutnosti imigranata, ne zbog gradnje zida”, poručila je Abrams. Odgovor na govor o stanju nacije često je put u propast, ali je Stacy Abrams isporučila najbolji u zadnja dva desetljeća. Kratko i razgovorno, u par minuta svela je užase Trumpove administracije u prepoznatljive okvire, i onda otvorila teme o kojima se Trump ne usudi govoriti – zloupotrebu oružja, onemogućavanje glasanja, rasnu diskriminaciju, klimatske promjene (gdje je predsjednik po tom pitanju, zašto o klimi šuti najmoćniji čovjek na svijetu?)
Prvi dio Trumpovog govora je pred Kongresom, drugi ujutro na Twitteru
Najmoćniji čovjek na svijetu u pravilu nije lagao kao pas, ali i to se promijenilo s Trumpom. Washington Post relevantna je adresa – u dvije godine, Trump je izgovorio 8,158 laži. U ovom obraćanju Kongresu fact-checkeri su izbrojili 30 laži, redom ponovljene neistine, od imigranata do uspjeha ekonomije. Trump se ne da zbuniti u svom pohodu da nas sve obmane. Prije su mediji zbrajali koliko bi puta predsjednik bio prekinut pljeskom, koliko puta su članovi Kongresa ustali i priredili mu ovacije. To je netko sigurno učinio i večeras. Ali ja vam neću dati tu brojku – ako vas zanima, potražite je sami. Čovjek koji laže kad otvori usta nije zaslužio da se broji koliko je puta lagao. Iako je predložio nekoliko svima prihvatljivih politika, Trump nije zaslužio niti jedan pljesak, kamoli ovacije.
Lažovi poput njega zaslužuju prezir, ne pohvalu, još manje valorizaciju kroz brojanje aplauza koje su dobili. Već činjenica da je za svoje laži dobio publiku od standardnih 40 do 50 milijuna ljudi, prevelika je nagrada prevarantu poput Trumpa. Činjenica da je pred kamerama pokušao barem dijelom biti pomirljiv, ništa ne znači. Nemojte zaboraviti da govor o stanju nacije ima dva dijela – prvi je navečer pred Kongresom, drugi ujutro, kad se Trump probudi, na Twitteru.
Lani je Trump pred zastupnicima izgovorio puno lijepih stvari, a kad se ujutro probudio i vidio da je gledanost ispod očekivanja, demokrate je optužio za “veleizdaju” i proglasio ih “lošim Amerikancima” jer mu nisu pljeskali koliko je on htio. Oko ovogodišnjeg govora o stanju nacije nadmetali su se Trump i Nancy Pelosi. Mimo njegove volje, nova predsjednica Zastupničkog doma pomaknula je događaj za tjedan dana. Slučajno, to se poklopilo s početkom kineske nove godine. Dok vrtite Trumpa nazad u glavi, sretna vam godina svinje!