Nekad je nužno odabrati stranu

Trump je, zapravo, poručio da su ljudi koji su organizirali 11. rujna i ISIS postali američki prijatelji

Božo Kovačević detaljno analizira Trumpov govor u UN-u

Trump je zaprijetio Sjevernoj Koreji i otvorio mogućnost rata s Iranom, a Ujedinjene nacije stavio je u situaciju uzmi ili ostavi - ili će podržati američke vojne pohode ili ih više neće financirati. No, Rusiju i Kinu, zemlje koje stvarno mogu ugroziti američke globalne interese nije spomenuo. Nudi li im dogovor o podjeli interesnih sfera?

Kao što je vjerojatno da je svoj inauguralni govor predsjednik Trump uglavnom napisao sam, tako je vjerojatno da su mu govor koji je 19. rujna održao u okviru 72. zasjedanja Glavne skupštine UN-a napisali drugi, naravno u skladu s njegovim željama i naputcima. U veljači je objavio da njegov izbor znači povratak vlasti iz ruku otuđene vašingtonske elite narodu, a u rujnu se pred državnicima cijelog svijeta hvastao svojim postignućima.

Ta postignuća su takva da ih nisu zasjenili ni razorni uragani koji su pogodili Ameriku posljednjih dana. Zahvalio je za pomoć koju su ponudili svjetski vođe, ali ona nije bila potrebna jer su američki ljudi “jaki i otporni i oni će izaći iz ovih poteškoća odlučniji nego ikad prije”.

Trump se hvali burzovnim indeksima i padom nezaposlenosti

Kao rezultate svoje dosadašnje vladavine, koji jamče da će poteškoće izazvane prirodnim katastrofama biti uspješno i lako prevladane, naveo je najviše burzovne indekse ikad zabilježene, pad nezaposlenosti i porast zaposlenosti te činjenicu da je upravo prihvaćen američki vojni proračun od gotov 700 milijardi dolara. Razumljivo je da ratni stroj nije jamstvo da uragana ubuduće neće biti, nego sredstvo za odmazdu protiv režima koji predstavljaju političku prijetnju stabilnosti svijeta.

Odlukom da ne bira riječi kojima će ocijeniti sjevernokorejski režim, Trump je nedvojbeno poručio da neće birati sredstva za njegovo uništenje. “Nijedna nacija na svijetu nema interes da gleda tu bandu kriminalaca kako se naoružava nuklearnim oružjem i raketama”, rekao je predsjednik.

Savezništvo s arapskim zemljama protiv Irana

Drugi bezobzirni režim je onaj iranski koji je svoju zemlju “s bogatom poviješću i kulturom preobratio u ekonomski oslabljenu odmetnutu državu čiji glavni izvoz su nasilje, krvoproliće i kaos”. Nuklearni sporazum s Iranom, koji je inicirao predsjednik Obama, Trump je nazvao “jednom od najgorih i najjednostranijih transakcija u koje su Sjedinjene Države ušle. Iskreno, taj dogovor je smetnja za Sjedinjene Države i ne vjerujem da smo čuli posljednju riječ o njemu.” Predsjednik je, dakle, najavio raskidanje tog sporazuma i otvorio perspektivu rata s Iranom.

Osim za bijedu u koju je uvalio vlastiti narod iranski je režim odgovoran i za terorizam kojim ugrožava stabilnost u regiji i suverenost susjednih država. Za razliku od arapskih zemalja iz njegova susjedstva koje su se odrekle financiranja terorizma, Iran to nije učinio i stoga je odgovoran za postojanje radikalnih islamističkih terorističkih skupina. Predsjednik je, zapravo, poručio da su dojučerašnji neprijatelji koji su, između ostalog, organizirali napade 11.09.2001. i osnovali ISIS sada postali prijatelji koje će iskoristiti u ratu protiv Irana. Glavni zalog tog prijateljstva su unosni ugovori o prodaji američkog oružja.

Sirija se približava političkom rješenju

Kao iranski saveznik Bašar al-Asad je za američkog predsjednika po definiciji kriminalac, ali se Sirija ipak približava političkom rješenju koje je moguće stoga što je Amerika ondje “postigla više protiv ISIS-a u posljednjih osam mjeseci nego tijekom mnogo, mnogo godina”. Predsjednik je, dakako, prikladno prešutio da taj rezultat nije posljedica samo američkog angažmana nego zajedničkog djelovanja američki, ruskih i turskih snaga.

Predsjednik je isto tako najavio permanentnu američku prisutnost u Afganistanu jer će američki sigurnosni interesi “diktirati trajanje i opseg vojnih operacija, a ne proizvoljne oznake i rasporedi koje određuju političari”. U zapadnoj hemisferi Amerika je nametnula sankcije socijalističkim režimima na Kubi i u Venezueli. Amerika je spremna “poduzeti daljnje akcije ako vlada ustraje u svom obrascu nametanja autoritarne vlasti narodu Venezuele”.

Poziva sve da se pridruže Americi u ratnim pohodima

Trump je pozvao članice Ujedinjenih nacija da se pridruže Americi u najavljenim ratnim pohodima protiv odmetnutih država koje podržavaju terorizam i protiv autoritarnih režima koji ugnjetavaju svoje građane. Nije pozvao na raspravu o definiciji odmetnutih država, na ispitivanje činjenica o tome tko je, kada, zašto i u kolikoj mjeri financirao terorističke organizacije niti je dopustio da se ikakvim diplomatskim naporima i mogućim posredovanjem Ujedinjenih nacija dovede u pitanje odabir američkih neprijatelja i načina na koji se prema tim neprijateljima treba odnositi.

Na prilično neuvijen način Ujedinjene nacije stavio je u situaciju uzmi ili ostavi. Ako unaprijed donesene američke odluke i ratni planovi ne budu prihvaćeni, Amerika će razmisliti o daljnjem financiranju UN-a. Amerika je, rekao je predsjednik Trump, tek jedna od 193 članice koja u financiranju UN-a sudjeluje s 22 posto njegovog ukupnog proračuna. To nije pošteno, ali ta bi investicija mogla biti isplativa ako bi Sjedinjene Države “mogle ostvariti svoje postavljene ciljeve”.

Ultimatum UN-u

Dakle, ako UN podrži sve namjere Trumpove administracije o vojnim intervencijama, ratnim pohodima i državnim udarima, financiranje UN-a neće biti dovedeno u pitanje. Čak je spomenuo Marshallov plan kojim je administracija predsjednika Trumana prije 70 godina omogućila prosperitet ratom razorene Europe. Između redaka dalo se naslutiti da je Amerika spremna ponoviti nešto slično na globalnoj razini ako bude priznata kao lider.

No, u jednakoj mjeri u kojoj je iskazao odlučnost prema očito slabima Trump je izbjegao jasno se odrediti prema jakima. Obrušio se na propale socijalističke režime bivšeg Sovjetskog Saveza te današnje Kube i Venezuele, ali komunističku Kinu nije spomenuo. Nije spomenuo ni današnju Rusiju. Tim dvjema glavnim suparničkim silama obratio se samo jednom rečenicom svoga govora. Ne spominjuću nijednu od njih, poručio im je: “Moramo odbaciti prijetnje suverenitetu od Ukrajine do Južnog kineskog mora.”

Podjela interesnih sfera s Rusijom i Kinom

Obzirnost s kojom se osvrnuo na djelovanje Rusije i Kine nedvojbeno je posljedica uvažavanja činjenice da bez glasova tih dviju stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a Amerika ne može dobiti blagoslov toga tijela za ostvarivanje svojih intervencionističkih namjera. Između redaka može se pročitati da Rusiji i Kini Trump nudi deal o nenapadanju: nemojte vi problematizirati našu politiku, nećemo ni mi vašu.

Jasno je da nijedna od država koje je kao prijetnju svjetskom miru Trump spomenuo u svom govoru ne ugrožava američke globalne interese. Te interese mogu ugroziti one države koje on nije spomenuo, ponajprije Kina i Rusija. Stoga bi se njegov govor mogao shvatiti kao poziv tim državama da se dogovore o podjeli interesnih sfera. U stvarnosti to bi se svelo na izbijanje niza lokalnih ratova u kojima bi velike države politički i vojno podržavale zaraćene strane, ali bi izbjegavale mogućnost izravnog vojnog sukoba jedne s drugima.

Neka vrsta modificirane reprize Hladnoga rata, ali sada ne samo s dvije supersile nego s tri globalna igrača: Amerikom, Kinom i Rusijom. Tako bi se pokušaj ostvarenja Trumpove koncepcije o tri stupa svjetskog mira – suvereniteta, sigurnosti i prosperiteta – mogao pokazati kao ukidanje suvereniteta za države koje je on označio kao neprijateljske i kao gubitak sigurnosti, prosperiteta i prava na život za milione stanovnika tih država.