Kulminacija je došla u utorak pretprošlog tjedna, taj “dies horribilis”, užasni dan kad je u kobnih sat vremena šef njegove kampanje proglašen krivim a dugogodišnji odvjetnik i prije podizanja optužnice priznao krivnju za povredu izbornih zakona i implicirao Trumpa kao suurotnika. Među djelima koja je odvjetnik Michael Cohen priznao ističu se dvije protuzakonite isplate dvjema Trumpovim bivšim ljubavnicama uoči izbora, čime je Trump kupio njihovu šutnju. Jedna je porno-zvijezda Stormy Daniels, a druga bivša Playboyeva zečica Karen McDougal, s kojom je Trump navodno bio u vezi čak godinu dana. Obje veze dogodile su se nakon vjenčanja s Melanijom Trump, što objašnjava zašto ih je htio sakriti.
‘Užas’ koji je snašao Trumpa
Ono što je u utorak izgledalo kao užasni dan produžilo se u užasni tjedan – više ne samo “dies horribilis”, nego “septem dies horribiles”. I sav “užas” koji je snašao Trumpa nije došao s očekivane adrese, nego iz dotad naizgled nevažnog aspekta – Trumpova tabloidnog života. Američka politika i mediji godinama su se brusili na rusku istragu. Ovoj “žutoj aferi” rijetko je tko pridavao važnost – kao na slici sa safarija na kojoj svi vide nosoroga, a malo tko primijeti ptičicu koja mu sjedi na glavi.
Sad se čini da bi ptičica mogla postati ubojitija od nosoroga. Otkrilo se naime da tabloid National Inquirer ima cijeli dosje s dosad nepoznatim Trumpovim skandalima još od 1980-ih do danas. To su priče o Trumpu koje izdavač David Pecker, Trumpov prijatelj, nije htio objaviti, ali ih je držao na sigurnome, pod ključem. Fajl je toliko opsežan i osjetljiv da je Pecker za njega imao specijalni, staromodni sef u kojem ga je čuvao.
Specijalni sef s neobjavljenim skandalima
Već se znalo da je National Inquirer dio priče o Karen McDougal – koja više nije samo priča, nego i kaznena istraga u kojoj je Michael Cohen priznao krivnju. Izdavač Pecker primjenjivao je politiku “catch&kill” – kad bi do njega došao glas o kakvom Trumpovom skandalu, javio bi se osobi koja je uključena i od nje otkupio ekskluzivna prava na priču, pod izlikom da je želi objaviti. Kad bi ugovor bio potpisan i novac isplaćen, Pecker bi priču zaključao u sef i nikad ne objavio. U slučaju Karen McDougal, Trump mu je refundirao 150,000 dolara, koliko je National Inquirer platio zečici da njenu priču zakopa.
Koliko je bilo takvih slučajeva, ne zna se, ali je pretpostavka da “sef o Trumpu” čuva desetke sličnih, zaključanih skandala. Postojanje specijalnog sefa s neobjavljenim Trumpovim skandalima otkrio je Associated Press, a New York Times saznao je ponešto o njegovu sadržaju. Riječ je “većinom o starijim pričama National Inquirera o Trumpovim bračnim nevjerama i tužbama, o povezanim bilješkama o tim pričama te o popisu povjerljivih izvora koji su o njima govorili; potom o dojavama o navodnim Trumpovim seksualnim aferama i neke manje stvari, poput optužbi za varanje na golfu”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Trump je sporne materijale pokušao otkupiti
Ta desetljeća prljavštine o sebi – otkrilo se u prošlom, po predsjednika paklenom tjednu – Trump je pokušao otkupiti par tjedana pred izbore 2016. O tome postoji i snimka – Trump i njegov tadašnji odvjetnik Michael Cohen dogovaraju kako će od National Inquirera otkupiti “all the stuff”, sav materijal. Trump, koji je bio dugogodišnji prijatelj izdavača Davida Peckera, na snimci jasno kaže kako se boji što će se dogoditi s tim materijalom “u slučaju da našeg prijatelja Davida pregazi autobus”. Snimka je pravi mali dragulj iz mafijaškog života, ne samo zbog Trumpova zlogukog spominjanja da bi “našeg prijatelja” mogao “pregaziti autobus”, nego i po Cohenovim riječima.
On Trumpa izvještava da će otvoriti tajni račun, a Trump mu kaže da što će mu račun. “Plati u kešu!” instruira ga predsjednički kandidat par dana pred izbore. U Americi kešom plaćaju samo mafijaši i dileri droge. Cohen to odbija i uvjerava Trumpa da transakcija mora ići preko tajnog računa i da se već “konzultirao s Allenom oko toga kako da ga otvori”. Allen je u ovoj priči consigliere, školovani član kriminalne organizacije koji poznaje zakon i zna kako ga zaobići. Riječ je o Allenu Weisselbergu, financijskom direktoru korporacije Trump, na kojega će predsjednik nakon izbora prenijeti upravljanje svojom firmom.
Da nije predsjednik, Trump bi već bio optužen
Sve bi ovo bilo zabavno na razini tabloida, da u međuvremenu nije postalo jako opasno. Cohenovim priznanjem krivnje otkrilo se da državni tužitelj ovdje u New Yorku istražuje Trumpove tajne isplate Stormy Daniels i Karen McDougal preko National Inquirera. Trump je postao nervozniji nego što je ikad bio. U intervjuu “državnoj televiziji” Fox News rekao je da bi institut pokajnika u kaznenim istragama trebalo – zabraniti! Njegove jutarnje Twitter-oluje sad broje po 10-12 bijesnih tvitova o ovoj i drugim temama, a mira nema ni navečer.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prvi put se dogodilo da predsjednik tvita nakon ponoći – prije tri dana, u jedan sat u noći, iz čista mira je objavio sumanuti tvit u kojima napada Hillary Clinton zbog “njenih mejlova”. U priznanju krivnje Cohen je Trumpa označio kao suurotnika i nalogodavca tajnih isplata. Da nije predsjednik Amerike, protiv kojega se ne može podići kaznena optužnica, Trump bi već bio optužen. To će se vjerojatno i dogoditi kad mu istekne mandat. No, ova “žuta afera” postala je u međuvremenu još opasnija – savezni tužitelj u New Yorku očito je u priču zagrizao vrlo duboko, jer je prošlog tjedna dvojici aktera dodijelio imunitet od kaznenog progona.
Ta američka pravna institucija koristi se vrlo rijetko, a kad je tužitelji odluče primijeniti, rade to s dobrim razlogom. Sama logika kaže da se imunitet od kaznenog progona ne dodjeljuje nekome kome ne prijeti kazneni progon – takvi ljudi samo se pozovu za svjedoke. Ako je netko dobio imunitet od kaznenog progona, to znači da je, za početak, bio uključen u neko kriminalno djelo. Pritom, da bi dobio imunitet, nije dovoljno samo da svjedoči, nego sve što zna mora potkrijepiti materijalnim dokazima.
I konačno, osoba kojoj je dodijeljen imunitet mora reći sve što zna – istinu, punu istinu i samo istinu – jer ako se utvrdi da je unatoč imunitetu o nečemu lagala ili nešto prešutjela – ide ravno u zatvor. Također, osoba s imunitetom mora reći istinu ne samo onima koji su joj imunitet dali, nego svim drugim istražnim tijelima. Konkretno, u ovom slučaju, oni koji su dobili imunitet od saveznog tužitelja u New Yorku moraju reći sve što znaju i specijalnom istražitelju iz ruske istrage Bobu Muelleru, ako ih pozove.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Trumpovi bliski ljudi su zaštićeni
I dakle, tko je dobio imunitet od kaznenog progona? Prva bomba u “paklenom tjednu” bila je vijest da ga je dobio David Pecker, spomenuti izdavač National Inquirera koji drži poseban sef u kojem se pacaju Trumpovi skandali zadnja tri desetljeća. Onda se saznalo da je imunitet dobio i Dylan Howard, dojučer anonimac, koji radi kao direktor sadržaja u National Inquireru. On je, drugim riječima, čuvar sefa i akter svih “catch&kill” priča. No, najveće iznenađenje došlo je dan kasnije, kad je objavljeno da je imunitet od kaznenog progona dobio Allen Weisselberg.
Weisselberg je onaj “Allen” o kojem u snimci govori Michael Cohen – consigliere koji zna kako otvoriti tajni račun, koji poznaje zakon i zna načine kako ga zaobići. On je financijski direktor i de facto glavni čovjek korporacije Trump – na njega je predsjednik, kad je preselio u Bijelu kuću, prebacio upravljanje svojom firmom. No Weisselberg je puno više od toga. Njega je zaposlio još Fred Trump, Donaldov otac. Weisselberg, drugim riječima, zna sve o svim potencijalnim mutnim poslovima Trumpova carstva zadnjih pola stoljeća. A u građevinskom sektoru u New Yorku, pogotovo 1980-ih i 1990-ih, rijetko je tko imao čiste račune. Sad Weisselberg mora tužiteljima – i onima u New Yorku i onima u ruskoj istrazi ako ga pozovu – reći sve što zna. Ako ne kaže, ide u zatvor.
Novine, inače, upitne reputacije
Strah od zatvora vjerojatno je bio motiv i još jednom nesretniku (ili nesretnici, rod nismo saznali) koji je ovih dana ušetao/la u ured tužitelja u New Yorku. “Ja radim u korporaciji Trump i tražim imunitet od kaznenog progona. Reći ću vam sve što znam i za to imam materijalne dokaze”, rekla je ta osoba tužiteljima. Nije imala sreće – tužitelji su je odbili. Miševi su počeli skakati s broda, ali se čini da istražitelji već imaju dovoljno materijala. Amerika se naravno pita što je u sefu National Inquirera. To su novine vrlo upitne reputacije, nešto poput američkog Imperijala (ok, malo su bolje – ništa nije poput Imperijala).
Članak se nastavlja ispod oglasa
Inquirer je objavio gomilu smeća, a njegovi napadi zadnjih godina na Trumpove protivnike znali su ići do ruba apsurda. Još dok se Trump natjecao za republikansku nominaciju, National Inquirer je na naslovnici objavio totalnu pizdariju – da je otac tadašnjeg Trumpovog suparnika Teda Cruza sudjelovao – ni manje ni više nego u – ubojstvu Johna Kennedyja. Sličnih budalaština bilo je napretek. U sefu se vjerojatno krije mnoštvo poluistinitih ili isfabriciranih afera o Trumpu. No, vjerodostojnost njegovu sadržaju dao je sam Trump – da u sefu nema stvarnih skandala koje predsjednik želi sakriti od javnosti, ne bi pred izbore pokušavao otkupiti sav njegov sadržaj.
‘Čovjek bez dlake na jeziku’
Vlasnik sefa, “naš prijatelj David” Pecker, kojega valjda neće “pregaziti autobus”, u National Inquireru je još od 1980-ih, otkad seže i njegovo prijateljstvo s Trumpom. On je zapravo na čelu firme koja izdaje National Inquirer, American Media Inc. Veze Peckera i Trumpa bile su toliko bliske da je AMI čak jedno vrijeme izdavao magazin za Trump Hotels. Pecker je ono što ovdje zovu “straight shooter”, čovjek bez dlake na jeziku. U profilu koji je o njemu objavio New Yorker puno prije svih ovih saznanja otvoreno je rekao da je priču zečice Karen McDougal “otkupio kako bi zaštitio svog prijatelja Donalda”.
To je bilo načelo kojim se vodio u svim uredničkim odlukama zadnje dvije godine – otvoreno na strani Trumpa i u napadu na njegove protivnike. Više od polovice naslovnica National Inquirera u izbornoj godini imalo je na naslovnici Hillary Clinton, uvijek u najgorem kontekstu – poput priče da demokratska kandidatkinja skriva tešku bolest od koje maltene samo što nije umrla. Ništa od toga nije bila istina, ali je odigralo svoju ulogu i kod određene publike pomoglo Trumpovoj kampanji. National Inquirer gotovo da je bio dio njegove kampanju – s Trumpom su redovito u detalje dogovarali teme, pa čak i koju sliku objaviti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Trump ‘dobro prodaje novine’
Trump je uzvratio retvitanjem i referenciranjem njihovih bombastičnih i uglavnom izmišljenih priča, a u jednom je govoru, sav ozbiljan, sugerirao da National Inquirer treba dobiti Pulitzerovu nagradu za novinarstvo. No, tu postoji jedna ozbiljna kontradikcija – ili nešto što izgleda kao kontradikcija barem dok ne saznamo više. Osim kao “straight shooter”, izdavač David Pecker na glasu je i kao čovjek koji je prvenstveno biznismen, osoba koja uvijek prvo gleda profit, a prijateljima smatra samo one od kojih ima poslovne koristi.
Na tom je tragu bilo i objašnjenje uređivačke politike National Inquirera – sam je Pecker nebrojeno puta rekao da Trumpa podržavaju zato jer pozitivne priče o njemu (i negativne o njegovim protivnicima) “dobro prodaju novine”. Nećemo rezati granu na kojoj sjedimo, objašnjavao je Pecker. I doista, logično je očekivati da ljudi koji čitaju šund iz National Inquirera u ogromnoj većini glasaju za Trumpa. Trump dobro prodaje novine, pa ga novine ne diraju. Logično.
Pad zbog podrške Trumpu
Osim što – nije. Associated Press dokopao se ovog tjedna poslovnih izvještaja National Inquirera koji otkrivaju – pomor. Prošlu poslovnu godinu American Media Inc završila je s nemalim gubitkom – 72 milijuna dolara. Prodaja National Inquirera u 2017. pala je za 18 posto, na samo 265 tisuća primjeraka, što stvarno nije puno na tržištu od 330 milijuna ljudi. No, još neobičnije, u izbornoj godini 2016., kad su počeli štititi Trumpa “jer dobro prodaje novine”, broj prodanih primjeraka pao je za 15 posto. Dakle, “poslovna odluka” da se podrži Trumpa nije imala poslovnog smisla. Sve to vrijeme, unatoč padu prodaje i lošim financijskim rezultatima, David Pecker sjedio je – gotovo doslovno – na sefu punom sočnih priča o Donaldu Trumpu, najvažnijoj osobi 2016. i 2017.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Svaka od tih priča – da su ih objavili – sigurno bi pomogla prodaji. Pa ipak, National Inquirer nije objavio niti jedan Trumpov skandal već tri godine. Još gore, unatoč milijunskim gubicima, našli su novca da isplaćuju Trumpove ljubavnice. Što je uzrok tom harakiriju? To će zasad ostati misterij, kao i sadržaj Trumpova sefa u National Inquireru. American Media Inc sad je dio kaznene istrage. Kompanijama se ne može dati imunitet od kaznenog progona, ali njegov direktor Pecker i šef sadržaja Howard moraju istražiteljima reći sve što znaju.
Prednost porno-zvijezde u ovom okršaju
Svega ovoga ne bi bilo da nije bilo drčnosti jedne žene, one ptičice na nosorogu u koju su svi gledali, ali je nitko nije vidio. Stormy Daniels nije se dalo uvjeriti da iz okršaja jedne porno-zvijezde i jednog američkog predsjednika kao gubitnik uvijek izađe porno-zvijezda. Daniels je pokrenula privatnu tužbu protiv Trumpa i Michaela Cohena i inzistirala na njoj sve dok se kotači nisu počeli pomicati i kola pokrenula. Zahvaljujući njenoj upornosti, uskoro se javila i zečica Karen McDougal, u priču se uključilo savezno tužiteljstvo, pretreslo stan i ured Michaela Cohena u New Yorku, zaplijenilo milijune stranica potencijalno inkriminirajućih dokumenata i Trumpova “fixera” – koji je obećavao da bi za Trumpa “primio metak” – pretvorilo u pokajnika koji inkriminira predsjednika Amerike.
Čak i najveći Trumpov apologet u medijskoj javnosti, profesor prava s Harvarda Alan Dershowitz upozorava da je istraga tužitelja u New Yorku, ta “žuta afera” po predsjednika puno opasnija – i pravno i politički – nego istraga ruske afere. Jedan od razloga zašto je Stormy Daniels tako moćna antagonistica u priči s Donaldom Trumpom leži u tome što je – porno-zvijezda. Svaki pokušaj Trumpovih ljudi da je javno razvlače i ponižavaju propadne već zbog činjenice da je u današnjem društvu teško, zapravo nemoguće, ocrnjivati karakter – porno-zvijezde. Zato što je otporna na napade i zato što njena priča očito više drži vodu od Trumpove obrane, Stormy Daniels postala je umnogome vjerodostojnija akterica američkog javnog života nego što je to sam predsjednik Amerike. Na prvu to izgleda skandalozno – da se porno-zvijezdi vjeruje više nego predsjedniku – ali je zapravo primjeren odgovor na svu besramnost Donalda Trumpa i onoga u što on pokušava pretvoriti Ameriku.
Trump se sad, i pravno i politički, trese zbog zečica, pornozvijezda i sefa s tajnama koji čuva skandalozni tabloid
Telegramov dopisnik objašnjava zašto je žuta afera, koju donedavno nitko nije shvaćao ozbiljno, postala opasnija i od istrage o Rusima
Ovoj "žutoj aferi" rijetko je tko pridavao važnost – kao na slici sa safarija na kojoj svi vide nosoroga, a malo tko primijeti ptičicu koja mu sjedi na glavi. Sad se čini da bi ptičica mogla postati ubojitija od nosoroga. Otkrilo se naime da tabloid National Inquirer ima cijeli dosje s dosad nepoznatim Trumpovim skandalima još od 1980-ih do danas. To su priče o Trumpu koje izdavač David Pecker, Trumpov prijatelj, nije htio objaviti, ali ih je držao na sigurnome, pod ključem. Fajl je toliko opsežan i osjetljiv da je Pecker za njega imao specijalni, staromodni sef u kojem ga je čuvao.
Već godinu i pol dana Donalda Trumpa prati oblak ruske afere – istraga mogućih kriminalnih veza i dogovora s Kremljom koji mu je pomogao da postane predsjednik Amerike. No, posljednji tjedni bacili su rusku istragu u drugi plan i otkrili nešto novo. Barem dok još ne znamo do čega je došao posebni istražitelj u ruskoj aferi Bob Mueller, ozbiljniji politički i pravni problemi Trumpu su zaprijetili od naoko sporednih poslova s ljubavnicama, mutnim isplatama i dilovima s tabloidnom štampom, koja ga je podržavala kroz cijelu karijeru.
Kulminacija je došla u utorak pretprošlog tjedna, taj “dies horribilis”, užasni dan kad je u kobnih sat vremena šef njegove kampanje proglašen krivim a dugogodišnji odvjetnik i prije podizanja optužnice priznao krivnju za povredu izbornih zakona i implicirao Trumpa kao suurotnika. Među djelima koja je odvjetnik Michael Cohen priznao ističu se dvije protuzakonite isplate dvjema Trumpovim bivšim ljubavnicama uoči izbora, čime je Trump kupio njihovu šutnju. Jedna je porno-zvijezda Stormy Daniels, a druga bivša Playboyeva zečica Karen McDougal, s kojom je Trump navodno bio u vezi čak godinu dana. Obje veze dogodile su se nakon vjenčanja s Melanijom Trump, što objašnjava zašto ih je htio sakriti.
‘Užas’ koji je snašao Trumpa
Ono što je u utorak izgledalo kao užasni dan produžilo se u užasni tjedan – više ne samo “dies horribilis”, nego “septem dies horribiles”. I sav “užas” koji je snašao Trumpa nije došao s očekivane adrese, nego iz dotad naizgled nevažnog aspekta – Trumpova tabloidnog života. Američka politika i mediji godinama su se brusili na rusku istragu. Ovoj “žutoj aferi” rijetko je tko pridavao važnost – kao na slici sa safarija na kojoj svi vide nosoroga, a malo tko primijeti ptičicu koja mu sjedi na glavi.
Sad se čini da bi ptičica mogla postati ubojitija od nosoroga. Otkrilo se naime da tabloid National Inquirer ima cijeli dosje s dosad nepoznatim Trumpovim skandalima još od 1980-ih do danas. To su priče o Trumpu koje izdavač David Pecker, Trumpov prijatelj, nije htio objaviti, ali ih je držao na sigurnome, pod ključem. Fajl je toliko opsežan i osjetljiv da je Pecker za njega imao specijalni, staromodni sef u kojem ga je čuvao.
Specijalni sef s neobjavljenim skandalima
Već se znalo da je National Inquirer dio priče o Karen McDougal – koja više nije samo priča, nego i kaznena istraga u kojoj je Michael Cohen priznao krivnju. Izdavač Pecker primjenjivao je politiku “catch&kill” – kad bi do njega došao glas o kakvom Trumpovom skandalu, javio bi se osobi koja je uključena i od nje otkupio ekskluzivna prava na priču, pod izlikom da je želi objaviti. Kad bi ugovor bio potpisan i novac isplaćen, Pecker bi priču zaključao u sef i nikad ne objavio. U slučaju Karen McDougal, Trump mu je refundirao 150,000 dolara, koliko je National Inquirer platio zečici da njenu priču zakopa.
Koliko je bilo takvih slučajeva, ne zna se, ali je pretpostavka da “sef o Trumpu” čuva desetke sličnih, zaključanih skandala. Postojanje specijalnog sefa s neobjavljenim Trumpovim skandalima otkrio je Associated Press, a New York Times saznao je ponešto o njegovu sadržaju. Riječ je “većinom o starijim pričama National Inquirera o Trumpovim bračnim nevjerama i tužbama, o povezanim bilješkama o tim pričama te o popisu povjerljivih izvora koji su o njima govorili; potom o dojavama o navodnim Trumpovim seksualnim aferama i neke manje stvari, poput optužbi za varanje na golfu”.
Trump je sporne materijale pokušao otkupiti
Ta desetljeća prljavštine o sebi – otkrilo se u prošlom, po predsjednika paklenom tjednu – Trump je pokušao otkupiti par tjedana pred izbore 2016. O tome postoji i snimka – Trump i njegov tadašnji odvjetnik Michael Cohen dogovaraju kako će od National Inquirera otkupiti “all the stuff”, sav materijal. Trump, koji je bio dugogodišnji prijatelj izdavača Davida Peckera, na snimci jasno kaže kako se boji što će se dogoditi s tim materijalom “u slučaju da našeg prijatelja Davida pregazi autobus”. Snimka je pravi mali dragulj iz mafijaškog života, ne samo zbog Trumpova zlogukog spominjanja da bi “našeg prijatelja” mogao “pregaziti autobus”, nego i po Cohenovim riječima.
On Trumpa izvještava da će otvoriti tajni račun, a Trump mu kaže da što će mu račun. “Plati u kešu!” instruira ga predsjednički kandidat par dana pred izbore. U Americi kešom plaćaju samo mafijaši i dileri droge. Cohen to odbija i uvjerava Trumpa da transakcija mora ići preko tajnog računa i da se već “konzultirao s Allenom oko toga kako da ga otvori”. Allen je u ovoj priči consigliere, školovani član kriminalne organizacije koji poznaje zakon i zna kako ga zaobići. Riječ je o Allenu Weisselbergu, financijskom direktoru korporacije Trump, na kojega će predsjednik nakon izbora prenijeti upravljanje svojom firmom.
Da nije predsjednik, Trump bi već bio optužen
Sve bi ovo bilo zabavno na razini tabloida, da u međuvremenu nije postalo jako opasno. Cohenovim priznanjem krivnje otkrilo se da državni tužitelj ovdje u New Yorku istražuje Trumpove tajne isplate Stormy Daniels i Karen McDougal preko National Inquirera. Trump je postao nervozniji nego što je ikad bio. U intervjuu “državnoj televiziji” Fox News rekao je da bi institut pokajnika u kaznenim istragama trebalo – zabraniti! Njegove jutarnje Twitter-oluje sad broje po 10-12 bijesnih tvitova o ovoj i drugim temama, a mira nema ni navečer.
Prvi put se dogodilo da predsjednik tvita nakon ponoći – prije tri dana, u jedan sat u noći, iz čista mira je objavio sumanuti tvit u kojima napada Hillary Clinton zbog “njenih mejlova”. U priznanju krivnje Cohen je Trumpa označio kao suurotnika i nalogodavca tajnih isplata. Da nije predsjednik Amerike, protiv kojega se ne može podići kaznena optužnica, Trump bi već bio optužen. To će se vjerojatno i dogoditi kad mu istekne mandat. No, ova “žuta afera” postala je u međuvremenu još opasnija – savezni tužitelj u New Yorku očito je u priču zagrizao vrlo duboko, jer je prošlog tjedna dvojici aktera dodijelio imunitet od kaznenog progona.
Ta američka pravna institucija koristi se vrlo rijetko, a kad je tužitelji odluče primijeniti, rade to s dobrim razlogom. Sama logika kaže da se imunitet od kaznenog progona ne dodjeljuje nekome kome ne prijeti kazneni progon – takvi ljudi samo se pozovu za svjedoke. Ako je netko dobio imunitet od kaznenog progona, to znači da je, za početak, bio uključen u neko kriminalno djelo. Pritom, da bi dobio imunitet, nije dovoljno samo da svjedoči, nego sve što zna mora potkrijepiti materijalnim dokazima.
I konačno, osoba kojoj je dodijeljen imunitet mora reći sve što zna – istinu, punu istinu i samo istinu – jer ako se utvrdi da je unatoč imunitetu o nečemu lagala ili nešto prešutjela – ide ravno u zatvor. Također, osoba s imunitetom mora reći istinu ne samo onima koji su joj imunitet dali, nego svim drugim istražnim tijelima. Konkretno, u ovom slučaju, oni koji su dobili imunitet od saveznog tužitelja u New Yorku moraju reći sve što znaju i specijalnom istražitelju iz ruske istrage Bobu Muelleru, ako ih pozove.
Trumpovi bliski ljudi su zaštićeni
I dakle, tko je dobio imunitet od kaznenog progona? Prva bomba u “paklenom tjednu” bila je vijest da ga je dobio David Pecker, spomenuti izdavač National Inquirera koji drži poseban sef u kojem se pacaju Trumpovi skandali zadnja tri desetljeća. Onda se saznalo da je imunitet dobio i Dylan Howard, dojučer anonimac, koji radi kao direktor sadržaja u National Inquireru. On je, drugim riječima, čuvar sefa i akter svih “catch&kill” priča. No, najveće iznenađenje došlo je dan kasnije, kad je objavljeno da je imunitet od kaznenog progona dobio Allen Weisselberg.
Weisselberg je onaj “Allen” o kojem u snimci govori Michael Cohen – consigliere koji zna kako otvoriti tajni račun, koji poznaje zakon i zna načine kako ga zaobići. On je financijski direktor i de facto glavni čovjek korporacije Trump – na njega je predsjednik, kad je preselio u Bijelu kuću, prebacio upravljanje svojom firmom. No Weisselberg je puno više od toga. Njega je zaposlio još Fred Trump, Donaldov otac. Weisselberg, drugim riječima, zna sve o svim potencijalnim mutnim poslovima Trumpova carstva zadnjih pola stoljeća. A u građevinskom sektoru u New Yorku, pogotovo 1980-ih i 1990-ih, rijetko je tko imao čiste račune. Sad Weisselberg mora tužiteljima – i onima u New Yorku i onima u ruskoj istrazi ako ga pozovu – reći sve što zna. Ako ne kaže, ide u zatvor.
Novine, inače, upitne reputacije
Strah od zatvora vjerojatno je bio motiv i još jednom nesretniku (ili nesretnici, rod nismo saznali) koji je ovih dana ušetao/la u ured tužitelja u New Yorku. “Ja radim u korporaciji Trump i tražim imunitet od kaznenog progona. Reći ću vam sve što znam i za to imam materijalne dokaze”, rekla je ta osoba tužiteljima. Nije imala sreće – tužitelji su je odbili. Miševi su počeli skakati s broda, ali se čini da istražitelji već imaju dovoljno materijala. Amerika se naravno pita što je u sefu National Inquirera. To su novine vrlo upitne reputacije, nešto poput američkog Imperijala (ok, malo su bolje – ništa nije poput Imperijala).
Inquirer je objavio gomilu smeća, a njegovi napadi zadnjih godina na Trumpove protivnike znali su ići do ruba apsurda. Još dok se Trump natjecao za republikansku nominaciju, National Inquirer je na naslovnici objavio totalnu pizdariju – da je otac tadašnjeg Trumpovog suparnika Teda Cruza sudjelovao – ni manje ni više nego u – ubojstvu Johna Kennedyja. Sličnih budalaština bilo je napretek. U sefu se vjerojatno krije mnoštvo poluistinitih ili isfabriciranih afera o Trumpu. No, vjerodostojnost njegovu sadržaju dao je sam Trump – da u sefu nema stvarnih skandala koje predsjednik želi sakriti od javnosti, ne bi pred izbore pokušavao otkupiti sav njegov sadržaj.
‘Čovjek bez dlake na jeziku’
Vlasnik sefa, “naš prijatelj David” Pecker, kojega valjda neće “pregaziti autobus”, u National Inquireru je još od 1980-ih, otkad seže i njegovo prijateljstvo s Trumpom. On je zapravo na čelu firme koja izdaje National Inquirer, American Media Inc. Veze Peckera i Trumpa bile su toliko bliske da je AMI čak jedno vrijeme izdavao magazin za Trump Hotels. Pecker je ono što ovdje zovu “straight shooter”, čovjek bez dlake na jeziku. U profilu koji je o njemu objavio New Yorker puno prije svih ovih saznanja otvoreno je rekao da je priču zečice Karen McDougal “otkupio kako bi zaštitio svog prijatelja Donalda”.
To je bilo načelo kojim se vodio u svim uredničkim odlukama zadnje dvije godine – otvoreno na strani Trumpa i u napadu na njegove protivnike. Više od polovice naslovnica National Inquirera u izbornoj godini imalo je na naslovnici Hillary Clinton, uvijek u najgorem kontekstu – poput priče da demokratska kandidatkinja skriva tešku bolest od koje maltene samo što nije umrla. Ništa od toga nije bila istina, ali je odigralo svoju ulogu i kod određene publike pomoglo Trumpovoj kampanji. National Inquirer gotovo da je bio dio njegove kampanju – s Trumpom su redovito u detalje dogovarali teme, pa čak i koju sliku objaviti.
Trump ‘dobro prodaje novine’
Trump je uzvratio retvitanjem i referenciranjem njihovih bombastičnih i uglavnom izmišljenih priča, a u jednom je govoru, sav ozbiljan, sugerirao da National Inquirer treba dobiti Pulitzerovu nagradu za novinarstvo. No, tu postoji jedna ozbiljna kontradikcija – ili nešto što izgleda kao kontradikcija barem dok ne saznamo više. Osim kao “straight shooter”, izdavač David Pecker na glasu je i kao čovjek koji je prvenstveno biznismen, osoba koja uvijek prvo gleda profit, a prijateljima smatra samo one od kojih ima poslovne koristi.
Na tom je tragu bilo i objašnjenje uređivačke politike National Inquirera – sam je Pecker nebrojeno puta rekao da Trumpa podržavaju zato jer pozitivne priče o njemu (i negativne o njegovim protivnicima) “dobro prodaju novine”. Nećemo rezati granu na kojoj sjedimo, objašnjavao je Pecker. I doista, logično je očekivati da ljudi koji čitaju šund iz National Inquirera u ogromnoj većini glasaju za Trumpa. Trump dobro prodaje novine, pa ga novine ne diraju. Logično.
Pad zbog podrške Trumpu
Osim što – nije. Associated Press dokopao se ovog tjedna poslovnih izvještaja National Inquirera koji otkrivaju – pomor. Prošlu poslovnu godinu American Media Inc završila je s nemalim gubitkom – 72 milijuna dolara. Prodaja National Inquirera u 2017. pala je za 18 posto, na samo 265 tisuća primjeraka, što stvarno nije puno na tržištu od 330 milijuna ljudi. No, još neobičnije, u izbornoj godini 2016., kad su počeli štititi Trumpa “jer dobro prodaje novine”, broj prodanih primjeraka pao je za 15 posto. Dakle, “poslovna odluka” da se podrži Trumpa nije imala poslovnog smisla. Sve to vrijeme, unatoč padu prodaje i lošim financijskim rezultatima, David Pecker sjedio je – gotovo doslovno – na sefu punom sočnih priča o Donaldu Trumpu, najvažnijoj osobi 2016. i 2017.
Svaka od tih priča – da su ih objavili – sigurno bi pomogla prodaji. Pa ipak, National Inquirer nije objavio niti jedan Trumpov skandal već tri godine. Još gore, unatoč milijunskim gubicima, našli su novca da isplaćuju Trumpove ljubavnice. Što je uzrok tom harakiriju? To će zasad ostati misterij, kao i sadržaj Trumpova sefa u National Inquireru. American Media Inc sad je dio kaznene istrage. Kompanijama se ne može dati imunitet od kaznenog progona, ali njegov direktor Pecker i šef sadržaja Howard moraju istražiteljima reći sve što znaju.
Prednost porno-zvijezde u ovom okršaju
Svega ovoga ne bi bilo da nije bilo drčnosti jedne žene, one ptičice na nosorogu u koju su svi gledali, ali je nitko nije vidio. Stormy Daniels nije se dalo uvjeriti da iz okršaja jedne porno-zvijezde i jednog američkog predsjednika kao gubitnik uvijek izađe porno-zvijezda. Daniels je pokrenula privatnu tužbu protiv Trumpa i Michaela Cohena i inzistirala na njoj sve dok se kotači nisu počeli pomicati i kola pokrenula. Zahvaljujući njenoj upornosti, uskoro se javila i zečica Karen McDougal, u priču se uključilo savezno tužiteljstvo, pretreslo stan i ured Michaela Cohena u New Yorku, zaplijenilo milijune stranica potencijalno inkriminirajućih dokumenata i Trumpova “fixera” – koji je obećavao da bi za Trumpa “primio metak” – pretvorilo u pokajnika koji inkriminira predsjednika Amerike.
Čak i najveći Trumpov apologet u medijskoj javnosti, profesor prava s Harvarda Alan Dershowitz upozorava da je istraga tužitelja u New Yorku, ta “žuta afera” po predsjednika puno opasnija – i pravno i politički – nego istraga ruske afere. Jedan od razloga zašto je Stormy Daniels tako moćna antagonistica u priči s Donaldom Trumpom leži u tome što je – porno-zvijezda. Svaki pokušaj Trumpovih ljudi da je javno razvlače i ponižavaju propadne već zbog činjenice da je u današnjem društvu teško, zapravo nemoguće, ocrnjivati karakter – porno-zvijezde. Zato što je otporna na napade i zato što njena priča očito više drži vodu od Trumpove obrane, Stormy Daniels postala je umnogome vjerodostojnija akterica američkog javnog života nego što je to sam predsjednik Amerike. Na prvu to izgleda skandalozno – da se porno-zvijezdi vjeruje više nego predsjedniku – ali je zapravo primjeren odgovor na svu besramnost Donalda Trumpa i onoga u što on pokušava pretvoriti Ameriku.