Najsamoljubiviji među taštim političarima, narcis koji cijeloga života svoje ime zlatnim slovima lijepi po zgradama, egomanijak opsjednut TV-rejtinzima i utrkom u popularnosti, uvjeren da je u svemu prvi, najbolji i najuspješniji – dobio je najteži udarac svome egu: zauvijek će biti označen kao američki predsjednik koji je doživio sramotu impeachmenta. Zastupnički dom Kongresa premoćnom je većinom impeachao Donalda Trumpa po dvije točke optužnice – zbog zloupotrebe ovlasti u pokušaju da Ukrajinu prisili na istragu političkog konkurenta, bivšeg potpredsjednika Joea Bidena, te zbog opstrukcije rada Kongresa, koji je istraživao Trumpovu zloupotrebu; Senatu je preporučeno da na suđenju predsjednika udalji s dužnosti.
Trump je tako ušao u najneslavniju grupu američkih predsjednika – postao je tek treći impeachani predsjednik, i prvi koji je optužen jer je počinio jedan od najtežih prekršaja: zloupotrebu predsjedničkih ovlasti. Andrew Johnson je bio impeachan 1868. zbog sukoba s Kongresom oko politike nakon Građanskog rata, a Bill Clinton 1998. zbog laganja o seksualnoj aferi sa stažisticom Bijele kuće.
Najkorumpiraniji i najkriminalniji američki predsjednik
Danas se bez okolišanja može reći da je Donald Trump najkorumpiraniji i najkriminalniji predsjednik kojeg je Amerika ikad imala. Impeachan je jer je to zaslužio – pritiskom na Ukrajinu pokušao je upregnuti moć države kojoj je na čelu da od druge države izmuze osobnu političku korist – pomoć na idućim izborima. Time je za sva vremena na svoje ime prišio sramotnu oznaku “impeachan”, neizbrisivu mrlju koja će se pamtiti ne samo dok bude predsjednik, niti samo dok bude živ, nego će ostati za povijest, kao znamen njegova besramnog bezakonja.
Impeachment je poput zle verzije one prazne limenke koju mladencima vežu za auto da ih prati na medeni mjesec i svuda zvoni – Kongres je Trumpu za cijeli život oko noge vezao praznu limenku, koja će zvoniti gdje god se pojavi. Ni Trumpovo negiranje stvarnosti ni suđenje u Senatu, gdje će ga republikanska većina osloboditi, neće ukloniti tu sramotnu limenku – Trump će zauvijek biti impeachani predsjednik. To se više nikad ne može opozvati – to ne može napraviti nitko, čak ni eventualna nova većina koju bi republikanci osvojili u Zastupničkom domu.
Čovjeku toliko opsjednutom svojom slikom u javnosti i u povijesti, to je najgori udarac – za predsjednike, impeachment je priljepak koji se najteže zaboravlja; o Andrewu Johnsonu, uostalom, javnost ne zna gotovo ništa osim da je bio – impeachan.
I demokrati i republikanci obukli su se u svečanija odijela
U finalu procesa impeachmenta, House je proveo šestosatnu raspravu, za koju su se gotovo svi govornici, i demokrati i republikanci, obukli u malo svečanija odijela. Nije se čulo ništa što dosad nismo znali, jer činjenice koje su u postupku izveli demokrati nitko nije ni pokušao osporavati. Republikanci su Trumpa branili procesnim prigovorima, napadima na demokrate i iskazima lojanosti – jedan zastupnik rekao je da je “Poncije Pilat dao poštenije suđenje Isusu Kristu nego što su ga demokrati dali Trumpu”, iako predsjednik nije bio ni bičevan, ni ga je itko pljunuo, niti je morao nositi križ na koji je kasnije pribijen čavlima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ta je rasprava bila politički važna jer je predstavljala završni čin transformacije Republikanske stranke u Trumpovu stranku. Niti jedan jedini republikanac nije rekao da je to što je Trump napravio bilo – pogrešno. Nijedan nije priznao da u predsjednikovim djelima ima išta sporno, čak ni izdaleka vrijedno kritike, kamoli osude. Nitko, niti jedan. Poznata Trumpova filozofija – nikad ne priznaj da si u krivu, bez obzira na činjenice ili okolnosti – postala je filozofija Trumpove stranke.
Bill Clinton je uoči svoga impeachmenta priznao krivnju i skrušeno se ispričao američkim građanima za svoje greške. Trump ne samo da se nije ispričao, nego uporno tvrdi da su svi njegovi potezi bili “savršeni”; njegov privatni odvjetnik i pajdaš Rudy Giuliani do prošlog je vikenda bauljao po Ukrajini, pokušavajući i dalje priskrbiti “prljavštinu” o Bidenu – dok se protiv njegova klijenta upravo zbog toga u Washingtonu provodio impeachment. Republikanski kongresnici koji u tome ne vide ništa sporno postali su indirektni suučesnici Trumpova impeachmenta; Republikanska stranka svojevoljno je pohrlila za svojim palim jedijem i danas se čvrsto nalazi na mračnoj strani.
Predsjednik nije gledao svoj impeachment na televiziji
S druge strane, vladajuća stranka u Houseu ostala je jedinstvena – protiv impeachmenta glasalo je samo troje manje poznatih demokratskih kongresnika, uz jednu znakovitu iznimku: Tulsi Gabbard je jedina koja je glasala suzdržano. Kongresica s Havaja, koja se natječe za demokratsku predsjedničku nominaciju 2020. godine, već je neko vrijeme omiljena demokratkinja na Fox Newsu. Javno brani Vladimira Putina i Bašara al-Asada, a Hillary Clinton javno je špekulirala da bi Gabbard, kad izgubi utrku za demokratsku nominaciju, mogla poslušati upute iz Moskve i na izbore izaći kao nezavisna kandidatkinja, nova Jill Stein.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Predsjednik nije gledao svoj impeachment na televiziji, nego je u to vrijeme otišao u Battle Creek u Michiganu. Tamo je održao predbožićni predizborni skup, na kojemu je jednom izjavom zgrozio čak i svoje vatrene pristaše. Trump je bio vrlo ljut, što se moglo zaključiti i po dosad neviđenoj boji njegova lica; mediji špekuliraju da se zacrvenio, a ta se boja spojila s njegovim iskvarcanim tenom i puderom koji nosi, pa je bio ljubičast.
Ponovio je da nije napravio ništa krivo, omalovažavao impeachment i vrijeđao demokrate, rekao da treba impeachati Baracka Obamu, a pritom je netipično govorio u množini – “Nismo napravili ništa loše.. rekli smo… tražili smo…” što je samo potvrđivalo sumnje kako se osjeća: ma koliko se skrivao iza “mi”, impeachment se odnosi na njega i ni na koga drugog.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Trumpova izjava kojom je zgrozio i svoje pristaše
U dvosatnom govoru bez niti vodilje, Trump je u jednom trenutku počeo vrijeđati Debbie Dingell, demokratsku kongresnicu iz Michigana koja je upravo glasala za impeachment. Ispričao je kako joj je nedavno “odobrio sprovod za muža s najvišim počastima” i da ga je ona nazvala i plačljivo mu zahvaljivala što je bio tako dobar. Debbie Dingell naslijedila je 2014. godine u Kongresu svoga supruga Johna Dingella, koji je ove godine umro.
Dingella je bio najdugovječniji kongresnik u američkoj povijesti – u Kongresu je proveo 60 godina; bio je jedan od ključnih demokatskih političara 20. stoljeća i veteran s pacifičkog fronta u Drugom svjetskom ratu. Sprovod s počastima dobio je zbog svojih zasluga, a ne zbog Trumpove dobrote, i to Trumpova publika u Michiganu dobro zna – Dingellovi su napoznatija politička obitelj u toj državi. No, vrijeđanje udovice Trumpu nije bilo dovoljno: u jednom trenutku je rekao: “Kako John Dingell sad odzgor gleda na nju… ili možda ne gleda odozgor, nego odozdol.”
Čak i najtvrđi Trumpovi obožavatelji, oni koji su u noći impeachmenta došli bodriti svoga lidera, reagirali su s nevjericom, glasnim neodobravanjem Trumpove bešćutne okrutnosti i gomilom zvižduka. To se ne događa gotovo nikad, ali Trump je uspio zgroziti čak i svoje najzagriženije pristaše.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Četrdeset i peti američki predsjednik impeachan je zbog onoga što je napravio obavljajući svoju dužnost; da se predsjednika može impeachati zbog njegova karaktera, Trump bi davno već bio osuđen. Besramna uvreda udovice i sugestija da je pokojnik, jedan od najzaslužnih javnih dužnosnika u američkoj povijesti, zapravo “u paklu” – zato što se Trumpu ne sviđa kako glasa njegova udovica – bili bi jedna od najsramotnijih stavki u optužnici protiv predsjednikova karaktera. Ali predsjednicima se ne sudi zato što su hulje, nego zato što su prekršili ustav i zakon; i Trump je dobio bar dio onoga što je zaslužio.
Pelosi je zabranila likovanje nad impeachmentom Trumpa
U isto vrijeme u Washngtonu, predsjednica Zastupničkog doma Nancy Pelosi zabranila je likovanje nad impeachmentom Trumpa. Pogled kojim je prostrijelila nekoliko demokrata, koji su zapljeskali na Pelosinu objavu rezultata glasanja, svakome bi sledio krv u žilama. Pokušaj pljeska ugasio se u sekundi. Impeachment predsjednika nije povod za slavlje, nego nacionalna tragedija, rekla je Pelosi. “Tragično je da nas je Donald Trump prisilio da ovo napravimo”.
Time je Pelosi vješto izbjegla mogućnost da republikanci u predizbornim spotovima iskoriste trenutak impeachmenta kao dokaz da “demokrati žele svrgnuti predsjednika i još se tome vesele”. Nemojte zaboraviti, impeachment se nije dogodio zato što je na njemu jahala ljevica Demokratske stranke, nego zbog tridesetak novih kongresnika, pripadnika umjerenog krila koji su lani izabrani u okruzima u kojima je 2016. pobijedio Trump. Većinu potrebnu za impeachment donijeli su centristički kongresnici, a ne Alexandria Ocasio Cortez. Ti su ljudi stavili svoje političke karijere na kocku – iz načela, unatoč opasnosti koja im prijeti na idućim izborima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pelosi je otkrila da će demokrati pokušati još jedan politički manevar – s obzirom da je vođa republikanske većine u Senatu Mitch McConnell već objavio da neće biti nepristrani sudac, nego se u svemu koordinirati s Bijelom kućom, Pelosi je najavila mogućnost da optužnicu ne pošalje u Senat dok ne dobije jamstva o poštenom suđenju. Tako bi Trump teoretski neko vrijeme mogao ostati “impeachani” predsjednik, ali ne bi bio i “oslobođeni” predsjednik. To će sigurno izbezumiti Trumpa, ali je riskantna ideja za koju tek treba vidjeti kako će završiti. U kategoriji hladno učinkovitih političara nema puno efikasnijih od naizgled ljupke Nancy Pelosi, “koja će vam odrezati glavu, a da nećete znati ni da krvarite”. No, jedan koji je dokazano efikasniji i od nje je – Mitch McConnell. To je bitka koju se isplati pratiti.
Niti jedan impeachani predsjednik dosad nije smijenjen u Senat
Niti jedan impeachani predsjednik dosad nije bio smijenjen u Senatu – Andrew Johnson izvukao se za jedan korumpirani glas; Bill Clinton oslobođen uvjerljivom većinom. Richard Nixon podnio je ostavku kad su mu rekli da bi ga Kongres smijenio jer ga republikanci neće braniti. Trumpu gotovo sigurno ne prijeti takva sudbina.
Američka javnost je u međuvremenu postala prva žrtva Trumpova moralnog relativizma i političkog bezakonja. Zadnja istraživanja kažu da impeachment i smjenu Trumpa podržava 51 posto građana, što je pristojna brojka. Ono što zbunjuje i zabrinjava je činjenica da čak 70 posto ispitanika smatra da su Trumpovi postupci u ukrajinskoj aferi bili – neprihvatljivi i pogrešni. To znači da dvadesetak posto javnosti misli da predsjednika ne treba impeachati, iako vide da je napravio nešto vrijedno impeachmenta. Ta petina javnosti oguglala je na sva kršenja normi i zakona, vidi da je to neprihvatljivo, ali ne bi poduzela ništa oko toga. Taj cinizam – uvjerenje da je “Trump napravio nešto krivo, ali svi su oni napravili nešto krivo” – to je posljedica erozije demokracije koju Trump provodi već tri godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Impeachment Donalda Trumpa zbilja jest big deal
No, ne treba izgubiti perspektivu: impeachment Donalda Trumpa doista jest big deal. Ovakvo što dogodilo se samo dvaput u dva i pol stoljeća demokracije u jednoj od najvažnijih i najvećih država na svijetu. Ma što Pelosi govorila o tužnom danu, to je bio i veliki dan za demokraciju u Americi: pogledajte samo tridesetak umjerenih mladih demokrata, koji su spremni okončati svoje karijere samo iz principa – zato da bi se zauzeli za vrijednosti vladavine zakona i očuvanja demokratskog sustava; da nisu djelovali, normalizirali bi ponašanje koje podriva samu ideju američkog ustava – nitko nije iznad zakona, pa ni predsjednik prve demokratske republike na svijetu.
Bilo je dosad nekoliko ozbiljnih povoda da demokrati krenu u impeachment Trumpa – izvještaj specijalnog tužitelja Boba Muellera u ruskoj aferi dao je Kongresu maltene uputu da pokrene impeachment. Demokrati su odlučili da neće iskoristi niti jednu od tih prilika, baš zato jer je impeachment tako ozbiljan instrument: Kongres kojega su izabrali građani pokušava smijeniti predsjednika, kojega su također izabrali građani; to je preozbiljan politički čin. No, zloupotreba ovlasti koju je Trump dokazano proveo prema Ukrajini – pokušavajući još jednom priskrbiti stranu pomoć za svoj izbor – bila je preočita da se Pelosi nastavi suzdržavati od impeachmenta.
I pravedno je da Trump na kraju platiti cijenu za barem dio svojih postupaka. I kad ga Senat oslobodi, uz njegovo ime će se zauvijek vezati sramotna mrlja impeachmenta. Njegova taština nikad više neće biti mirna, dok je živ. To Trump može zahvaliti samo sebi; pravo mu bilo.
Impeachani Trump vrijeđao je mrtve i zgrozio pristaše. Telegramov dopisnik iz Amerike objašnjava što se noćas desilo
Veliki dan za Ameriku. Ovakvo što dogodilo se samo dvaput u dva i pol stoljeća demokracije u jednoj od najvažnijih i najvećih država na svijetu
Republikanci su Trumpa branili procesnim prigovorima, napadima na demokrate i iskazima lojanosti – jedan zastupnik rekao je da je "Poncije Pilat dao poštenije suđenje Isusu Kristu nego što su ga demokrati dali Trumpu", iako predsjednik nije bio ni bičevan, ni ga je itko pljunuo, niti je morao nositi križ na koji je kasnije pribijen čavlima. Ta je rasprava bila politički važna jer je predstavljala završni čin transformacije Republikanske stranke u Trumpovu stranku.
Najsamoljubiviji među taštim političarima, narcis koji cijeloga života svoje ime zlatnim slovima lijepi po zgradama, egomanijak opsjednut TV-rejtinzima i utrkom u popularnosti, uvjeren da je u svemu prvi, najbolji i najuspješniji – dobio je najteži udarac svome egu: zauvijek će biti označen kao američki predsjednik koji je doživio sramotu impeachmenta. Zastupnički dom Kongresa premoćnom je većinom impeachao Donalda Trumpa po dvije točke optužnice – zbog zloupotrebe ovlasti u pokušaju da Ukrajinu prisili na istragu političkog konkurenta, bivšeg potpredsjednika Joea Bidena, te zbog opstrukcije rada Kongresa, koji je istraživao Trumpovu zloupotrebu; Senatu je preporučeno da na suđenju predsjednika udalji s dužnosti.
Trump je tako ušao u najneslavniju grupu američkih predsjednika – postao je tek treći impeachani predsjednik, i prvi koji je optužen jer je počinio jedan od najtežih prekršaja: zloupotrebu predsjedničkih ovlasti. Andrew Johnson je bio impeachan 1868. zbog sukoba s Kongresom oko politike nakon Građanskog rata, a Bill Clinton 1998. zbog laganja o seksualnoj aferi sa stažisticom Bijele kuće.
Najkorumpiraniji i najkriminalniji američki predsjednik
Danas se bez okolišanja može reći da je Donald Trump najkorumpiraniji i najkriminalniji predsjednik kojeg je Amerika ikad imala. Impeachan je jer je to zaslužio – pritiskom na Ukrajinu pokušao je upregnuti moć države kojoj je na čelu da od druge države izmuze osobnu političku korist – pomoć na idućim izborima. Time je za sva vremena na svoje ime prišio sramotnu oznaku “impeachan”, neizbrisivu mrlju koja će se pamtiti ne samo dok bude predsjednik, niti samo dok bude živ, nego će ostati za povijest, kao znamen njegova besramnog bezakonja.
Impeachment je poput zle verzije one prazne limenke koju mladencima vežu za auto da ih prati na medeni mjesec i svuda zvoni – Kongres je Trumpu za cijeli život oko noge vezao praznu limenku, koja će zvoniti gdje god se pojavi. Ni Trumpovo negiranje stvarnosti ni suđenje u Senatu, gdje će ga republikanska većina osloboditi, neće ukloniti tu sramotnu limenku – Trump će zauvijek biti impeachani predsjednik. To se više nikad ne može opozvati – to ne može napraviti nitko, čak ni eventualna nova većina koju bi republikanci osvojili u Zastupničkom domu.
Čovjeku toliko opsjednutom svojom slikom u javnosti i u povijesti, to je najgori udarac – za predsjednike, impeachment je priljepak koji se najteže zaboravlja; o Andrewu Johnsonu, uostalom, javnost ne zna gotovo ništa osim da je bio – impeachan.
I demokrati i republikanci obukli su se u svečanija odijela
U finalu procesa impeachmenta, House je proveo šestosatnu raspravu, za koju su se gotovo svi govornici, i demokrati i republikanci, obukli u malo svečanija odijela. Nije se čulo ništa što dosad nismo znali, jer činjenice koje su u postupku izveli demokrati nitko nije ni pokušao osporavati. Republikanci su Trumpa branili procesnim prigovorima, napadima na demokrate i iskazima lojanosti – jedan zastupnik rekao je da je “Poncije Pilat dao poštenije suđenje Isusu Kristu nego što su ga demokrati dali Trumpu”, iako predsjednik nije bio ni bičevan, ni ga je itko pljunuo, niti je morao nositi križ na koji je kasnije pribijen čavlima.
Ta je rasprava bila politički važna jer je predstavljala završni čin transformacije Republikanske stranke u Trumpovu stranku. Niti jedan jedini republikanac nije rekao da je to što je Trump napravio bilo – pogrešno. Nijedan nije priznao da u predsjednikovim djelima ima išta sporno, čak ni izdaleka vrijedno kritike, kamoli osude. Nitko, niti jedan. Poznata Trumpova filozofija – nikad ne priznaj da si u krivu, bez obzira na činjenice ili okolnosti – postala je filozofija Trumpove stranke.
Bill Clinton je uoči svoga impeachmenta priznao krivnju i skrušeno se ispričao američkim građanima za svoje greške. Trump ne samo da se nije ispričao, nego uporno tvrdi da su svi njegovi potezi bili “savršeni”; njegov privatni odvjetnik i pajdaš Rudy Giuliani do prošlog je vikenda bauljao po Ukrajini, pokušavajući i dalje priskrbiti “prljavštinu” o Bidenu – dok se protiv njegova klijenta upravo zbog toga u Washingtonu provodio impeachment. Republikanski kongresnici koji u tome ne vide ništa sporno postali su indirektni suučesnici Trumpova impeachmenta; Republikanska stranka svojevoljno je pohrlila za svojim palim jedijem i danas se čvrsto nalazi na mračnoj strani.
Predsjednik nije gledao svoj impeachment na televiziji
S druge strane, vladajuća stranka u Houseu ostala je jedinstvena – protiv impeachmenta glasalo je samo troje manje poznatih demokratskih kongresnika, uz jednu znakovitu iznimku: Tulsi Gabbard je jedina koja je glasala suzdržano. Kongresica s Havaja, koja se natječe za demokratsku predsjedničku nominaciju 2020. godine, već je neko vrijeme omiljena demokratkinja na Fox Newsu. Javno brani Vladimira Putina i Bašara al-Asada, a Hillary Clinton javno je špekulirala da bi Gabbard, kad izgubi utrku za demokratsku nominaciju, mogla poslušati upute iz Moskve i na izbore izaći kao nezavisna kandidatkinja, nova Jill Stein.
Predsjednik nije gledao svoj impeachment na televiziji, nego je u to vrijeme otišao u Battle Creek u Michiganu. Tamo je održao predbožićni predizborni skup, na kojemu je jednom izjavom zgrozio čak i svoje vatrene pristaše. Trump je bio vrlo ljut, što se moglo zaključiti i po dosad neviđenoj boji njegova lica; mediji špekuliraju da se zacrvenio, a ta se boja spojila s njegovim iskvarcanim tenom i puderom koji nosi, pa je bio ljubičast.
Ponovio je da nije napravio ništa krivo, omalovažavao impeachment i vrijeđao demokrate, rekao da treba impeachati Baracka Obamu, a pritom je netipično govorio u množini – “Nismo napravili ništa loše.. rekli smo… tražili smo…” što je samo potvrđivalo sumnje kako se osjeća: ma koliko se skrivao iza “mi”, impeachment se odnosi na njega i ni na koga drugog.
Trumpova izjava kojom je zgrozio i svoje pristaše
U dvosatnom govoru bez niti vodilje, Trump je u jednom trenutku počeo vrijeđati Debbie Dingell, demokratsku kongresnicu iz Michigana koja je upravo glasala za impeachment. Ispričao je kako joj je nedavno “odobrio sprovod za muža s najvišim počastima” i da ga je ona nazvala i plačljivo mu zahvaljivala što je bio tako dobar. Debbie Dingell naslijedila je 2014. godine u Kongresu svoga supruga Johna Dingella, koji je ove godine umro.
Dingella je bio najdugovječniji kongresnik u američkoj povijesti – u Kongresu je proveo 60 godina; bio je jedan od ključnih demokatskih političara 20. stoljeća i veteran s pacifičkog fronta u Drugom svjetskom ratu. Sprovod s počastima dobio je zbog svojih zasluga, a ne zbog Trumpove dobrote, i to Trumpova publika u Michiganu dobro zna – Dingellovi su napoznatija politička obitelj u toj državi. No, vrijeđanje udovice Trumpu nije bilo dovoljno: u jednom trenutku je rekao: “Kako John Dingell sad odzgor gleda na nju… ili možda ne gleda odozgor, nego odozdol.”
Čak i najtvrđi Trumpovi obožavatelji, oni koji su u noći impeachmenta došli bodriti svoga lidera, reagirali su s nevjericom, glasnim neodobravanjem Trumpove bešćutne okrutnosti i gomilom zvižduka. To se ne događa gotovo nikad, ali Trump je uspio zgroziti čak i svoje najzagriženije pristaše.
Četrdeset i peti američki predsjednik impeachan je zbog onoga što je napravio obavljajući svoju dužnost; da se predsjednika može impeachati zbog njegova karaktera, Trump bi davno već bio osuđen. Besramna uvreda udovice i sugestija da je pokojnik, jedan od najzaslužnih javnih dužnosnika u američkoj povijesti, zapravo “u paklu” – zato što se Trumpu ne sviđa kako glasa njegova udovica – bili bi jedna od najsramotnijih stavki u optužnici protiv predsjednikova karaktera. Ali predsjednicima se ne sudi zato što su hulje, nego zato što su prekršili ustav i zakon; i Trump je dobio bar dio onoga što je zaslužio.
Pelosi je zabranila likovanje nad impeachmentom Trumpa
U isto vrijeme u Washngtonu, predsjednica Zastupničkog doma Nancy Pelosi zabranila je likovanje nad impeachmentom Trumpa. Pogled kojim je prostrijelila nekoliko demokrata, koji su zapljeskali na Pelosinu objavu rezultata glasanja, svakome bi sledio krv u žilama. Pokušaj pljeska ugasio se u sekundi. Impeachment predsjednika nije povod za slavlje, nego nacionalna tragedija, rekla je Pelosi. “Tragično je da nas je Donald Trump prisilio da ovo napravimo”.
Time je Pelosi vješto izbjegla mogućnost da republikanci u predizbornim spotovima iskoriste trenutak impeachmenta kao dokaz da “demokrati žele svrgnuti predsjednika i još se tome vesele”. Nemojte zaboraviti, impeachment se nije dogodio zato što je na njemu jahala ljevica Demokratske stranke, nego zbog tridesetak novih kongresnika, pripadnika umjerenog krila koji su lani izabrani u okruzima u kojima je 2016. pobijedio Trump. Većinu potrebnu za impeachment donijeli su centristički kongresnici, a ne Alexandria Ocasio Cortez. Ti su ljudi stavili svoje političke karijere na kocku – iz načela, unatoč opasnosti koja im prijeti na idućim izborima.
Pelosi je otkrila da će demokrati pokušati još jedan politički manevar – s obzirom da je vođa republikanske većine u Senatu Mitch McConnell već objavio da neće biti nepristrani sudac, nego se u svemu koordinirati s Bijelom kućom, Pelosi je najavila mogućnost da optužnicu ne pošalje u Senat dok ne dobije jamstva o poštenom suđenju. Tako bi Trump teoretski neko vrijeme mogao ostati “impeachani” predsjednik, ali ne bi bio i “oslobođeni” predsjednik. To će sigurno izbezumiti Trumpa, ali je riskantna ideja za koju tek treba vidjeti kako će završiti. U kategoriji hladno učinkovitih političara nema puno efikasnijih od naizgled ljupke Nancy Pelosi, “koja će vam odrezati glavu, a da nećete znati ni da krvarite”. No, jedan koji je dokazano efikasniji i od nje je – Mitch McConnell. To je bitka koju se isplati pratiti.
Niti jedan impeachani predsjednik dosad nije smijenjen u Senat
Niti jedan impeachani predsjednik dosad nije bio smijenjen u Senatu – Andrew Johnson izvukao se za jedan korumpirani glas; Bill Clinton oslobođen uvjerljivom većinom. Richard Nixon podnio je ostavku kad su mu rekli da bi ga Kongres smijenio jer ga republikanci neće braniti. Trumpu gotovo sigurno ne prijeti takva sudbina.
Američka javnost je u međuvremenu postala prva žrtva Trumpova moralnog relativizma i političkog bezakonja. Zadnja istraživanja kažu da impeachment i smjenu Trumpa podržava 51 posto građana, što je pristojna brojka. Ono što zbunjuje i zabrinjava je činjenica da čak 70 posto ispitanika smatra da su Trumpovi postupci u ukrajinskoj aferi bili – neprihvatljivi i pogrešni. To znači da dvadesetak posto javnosti misli da predsjednika ne treba impeachati, iako vide da je napravio nešto vrijedno impeachmenta. Ta petina javnosti oguglala je na sva kršenja normi i zakona, vidi da je to neprihvatljivo, ali ne bi poduzela ništa oko toga. Taj cinizam – uvjerenje da je “Trump napravio nešto krivo, ali svi su oni napravili nešto krivo” – to je posljedica erozije demokracije koju Trump provodi već tri godine.
Impeachment Donalda Trumpa zbilja jest big deal
No, ne treba izgubiti perspektivu: impeachment Donalda Trumpa doista jest big deal. Ovakvo što dogodilo se samo dvaput u dva i pol stoljeća demokracije u jednoj od najvažnijih i najvećih država na svijetu. Ma što Pelosi govorila o tužnom danu, to je bio i veliki dan za demokraciju u Americi: pogledajte samo tridesetak umjerenih mladih demokrata, koji su spremni okončati svoje karijere samo iz principa – zato da bi se zauzeli za vrijednosti vladavine zakona i očuvanja demokratskog sustava; da nisu djelovali, normalizirali bi ponašanje koje podriva samu ideju američkog ustava – nitko nije iznad zakona, pa ni predsjednik prve demokratske republike na svijetu.
Bilo je dosad nekoliko ozbiljnih povoda da demokrati krenu u impeachment Trumpa – izvještaj specijalnog tužitelja Boba Muellera u ruskoj aferi dao je Kongresu maltene uputu da pokrene impeachment. Demokrati su odlučili da neće iskoristi niti jednu od tih prilika, baš zato jer je impeachment tako ozbiljan instrument: Kongres kojega su izabrali građani pokušava smijeniti predsjednika, kojega su također izabrali građani; to je preozbiljan politički čin. No, zloupotreba ovlasti koju je Trump dokazano proveo prema Ukrajini – pokušavajući još jednom priskrbiti stranu pomoć za svoj izbor – bila je preočita da se Pelosi nastavi suzdržavati od impeachmenta.
I pravedno je da Trump na kraju platiti cijenu za barem dio svojih postupaka. I kad ga Senat oslobodi, uz njegovo ime će se zauvijek vezati sramotna mrlja impeachmenta. Njegova taština nikad više neće biti mirna, dok je živ. To Trump može zahvaliti samo sebi; pravo mu bilo.