Upravo kao što smo neki dan i najavili, rezultati izbora u Bosni i Hercegovini nisu donijeli ništa novo, točnije nacionalistička politika i dalje ima najveću podršku među biračima. Pobjede Milorada Dodika, Šefika Džaferovića i Željka Komšića na izborima za članove predsjedništva to potvrđuju. Iz njih je vidljivo da je poražen samo hrvatski nacionalizam, točnije HDZ-ov kandidat Dragan Čović.
Da je tome tako svjedoči i činjenica kako je upravo među Hrvatima i dalje najmanje prisutan politički pluralizam, budući da su HDZ i njihov predsjednik osvojili gotovo 80 posto hrvatskih glasova. Stoga je prilično naivno za očekivati kako će Komšićevim izborom biti izborena građanska država. Ponajprije zbog toga što sveukupni rezultati ne idu tome u prilog, a potom i zbog toga što će to za posljedicu imati dodatno jačanje i radikaliziranje hrvatskog nacionalizma, te slijedom toga učvrstiti HDZ-ovu vlast u svim krajevima u kojima su Hrvati većina.
Za nacionalističke stranke 73 % građana
Što se tiče rezultata lijevo-građanskih stranaka na izborima za Parlamentarnu skupštinu u Federaciji BiH, oni upravo jasno govore o ovome. Kad bismo zbrojili glasove SDP-a koji je dobio nešto manje od 14 posto glasova, Demokratske fronte s nešto manje od 9 posto i Naše stranke s nešto manje od 4 posto, lako ćemo izračunati kako se oko 27 posto građana Federacije BiH odlučilo podržati tu opciju, dok je njih oko 73 posto glasalo za nacionalne, ili bolje rečeno nacionalističke stranke.
Kad tome pribrojimo situaciju u Republici Srpskoj, u kojoj praktički, nezavisno o nominalnim imenima stranaka takve pozicije nema, a najbliža joj je Ivanićeva Partija demokratskog progresa, s osvojenih nešto više od 12 posto glasova, shvatit ćemo da se situacija u odnosu na prve višestranačke izbore iz 1990. godine gotovo uopće nije promijenila. Naime, tada su na cjelokupnoj teritoriji BiH zbrojeni glasovi za SDP, Markovićeve reformiste, Liberalnu stranku te nekolicinu manjih stranaka koje nisu prešle prag, iznosile oko 20 posto.
Situacija se ne mijenja već desetljećima
Iz svega navedenog možemo zaključiti kako ogromnu većinu građana Bosne i Hercegovine u njihovim temeljnim nacionalističkim uvjerenjima nije pokolebalo ništa što se u toj zemlji događalo svih ovih godina. Od brutalnog rata i potpune destrukcije društva i zemlje, do višedesetljetne poslijeratne besperspektivnosti.
U Republici Srpskoj je, unatoč prosvjedima povodom ubojstva Davida Dragičevića, Dodik sa svojim SNSD-om iznova učvrstio svoju vlast. S druge pak strane, najveća razmrvljenost glasova zabilježena je kod Bošnjaka, pri čemu je SDA opet osvojila najveći broj glasova, uz ozbiljan poraz Fahrudina Radončića i njegovog Saveza za bolju budućnost s osvojenih oko 13 posto glasova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Društveno raspoloženje sklono destrukciji
Pristojna kampanja Naše stranke, koja je pozivala na smirivanje tenzija i racionalan pristup budućem uređenju zemlje, donijela joj je oko 4 posto glasova, što, poznavajući situaciju u tamošnjem društvu uopće nije loš rezultat, ali je najbolji pokazatelj općeg društvenog raspoloženja, sklonog destrukciji.
Na sličan način, SDP se, s jednako smirenom kampanjom donekle uspio oprati pred biračima od brojnih promašaja Lagumdžijine vlasti, ali je izborom nacionalno naglašenog kandidata za člana predsjedništva odustao od toga da se do kraja okrene prema ljevici. Što je Bećiroviću donijelo dobar rezultat, ali nije pomoglo samom SDP-u. Prije će biti da mu je odmoglo.
Odnosi bi mogli eskalirati, bez postizanja dogovora
Logično pitanje nakon samih izbora i objave ovih rezultata je što dalje. Prvo nas čekaju mučni i dugotrajni pregovori o formiranju vlasti na svim razinama, a potom jednako nepodnošljiv status quo koji izvire iz nepomirljivih pozicija i nedostatka želje u međunarodnoj zajednici da se odnosi u Bosni i Hercegovini unaprijede.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Posebno zanimljivo će biti pratiti reakcije HDZ-a i Dragana Čovića, u prvom redu zbog provođenja presude Ustavnog suda o načinu izbora u Domu naroda i ne treba imati nikakvih sumnji u vezi toga da bi odnosi mogli eskalirati do nemogućnosti postizanja ikakvog dogovora. Bez njega je pak nemoguće uspostaviti funkcionalnu Federaciju, što je i očito iz rezultata izbora na kojima je SDA osvojila uvjerljivo najveći broj glasova, a za njom HDZ-ova koalicija. U svakom slučaju, u BiH ništa novo.
U BiH još jednom je pobijedio nacionalizam, samo ne hrvatski. Što dalje?
Što nam govore pobjede Milorada Dodika, Šefika Džaferovića i Željka Komšića na izborima za članove predsjedništva
Ogromnu većinu građana Bosne i Hercegovine u njihovim temeljnim nacionalističkim uvjerenjima nije pokolebalo ništa što se u toj zemlji događalo svih ovih godina. Od brutalnog rata i potpune destrukcije društva i zemlje, do višedesetljetne poslijeratne besperspektivnosti. A logično pitanje nakon samih izbora i objave ovih rezultata je što dalje. Prvo nas čekaju mučni i dugotrajni pregovori o formiranju vlasti na svim razinama, a potom jednako nepodnošljiv status quo koji izvire iz nepomirljivih pozicija i nedostatka želje u međunarodnoj zajednici da se odnosi u Bosni i Hercegovini unaprijede
Upravo kao što smo neki dan i najavili, rezultati izbora u Bosni i Hercegovini nisu donijeli ništa novo, točnije nacionalistička politika i dalje ima najveću podršku među biračima. Pobjede Milorada Dodika, Šefika Džaferovića i Željka Komšića na izborima za članove predsjedništva to potvrđuju. Iz njih je vidljivo da je poražen samo hrvatski nacionalizam, točnije HDZ-ov kandidat Dragan Čović.
Da je tome tako svjedoči i činjenica kako je upravo među Hrvatima i dalje najmanje prisutan politički pluralizam, budući da su HDZ i njihov predsjednik osvojili gotovo 80 posto hrvatskih glasova. Stoga je prilično naivno za očekivati kako će Komšićevim izborom biti izborena građanska država. Ponajprije zbog toga što sveukupni rezultati ne idu tome u prilog, a potom i zbog toga što će to za posljedicu imati dodatno jačanje i radikaliziranje hrvatskog nacionalizma, te slijedom toga učvrstiti HDZ-ovu vlast u svim krajevima u kojima su Hrvati većina.
Za nacionalističke stranke 73 % građana
Što se tiče rezultata lijevo-građanskih stranaka na izborima za Parlamentarnu skupštinu u Federaciji BiH, oni upravo jasno govore o ovome. Kad bismo zbrojili glasove SDP-a koji je dobio nešto manje od 14 posto glasova, Demokratske fronte s nešto manje od 9 posto i Naše stranke s nešto manje od 4 posto, lako ćemo izračunati kako se oko 27 posto građana Federacije BiH odlučilo podržati tu opciju, dok je njih oko 73 posto glasalo za nacionalne, ili bolje rečeno nacionalističke stranke.
Kad tome pribrojimo situaciju u Republici Srpskoj, u kojoj praktički, nezavisno o nominalnim imenima stranaka takve pozicije nema, a najbliža joj je Ivanićeva Partija demokratskog progresa, s osvojenih nešto više od 12 posto glasova, shvatit ćemo da se situacija u odnosu na prve višestranačke izbore iz 1990. godine gotovo uopće nije promijenila. Naime, tada su na cjelokupnoj teritoriji BiH zbrojeni glasovi za SDP, Markovićeve reformiste, Liberalnu stranku te nekolicinu manjih stranaka koje nisu prešle prag, iznosile oko 20 posto.
Situacija se ne mijenja već desetljećima
Iz svega navedenog možemo zaključiti kako ogromnu većinu građana Bosne i Hercegovine u njihovim temeljnim nacionalističkim uvjerenjima nije pokolebalo ništa što se u toj zemlji događalo svih ovih godina. Od brutalnog rata i potpune destrukcije društva i zemlje, do višedesetljetne poslijeratne besperspektivnosti.
U Republici Srpskoj je, unatoč prosvjedima povodom ubojstva Davida Dragičevića, Dodik sa svojim SNSD-om iznova učvrstio svoju vlast. S druge pak strane, najveća razmrvljenost glasova zabilježena je kod Bošnjaka, pri čemu je SDA opet osvojila najveći broj glasova, uz ozbiljan poraz Fahrudina Radončića i njegovog Saveza za bolju budućnost s osvojenih oko 13 posto glasova.
Društveno raspoloženje sklono destrukciji
Pristojna kampanja Naše stranke, koja je pozivala na smirivanje tenzija i racionalan pristup budućem uređenju zemlje, donijela joj je oko 4 posto glasova, što, poznavajući situaciju u tamošnjem društvu uopće nije loš rezultat, ali je najbolji pokazatelj općeg društvenog raspoloženja, sklonog destrukciji.
Na sličan način, SDP se, s jednako smirenom kampanjom donekle uspio oprati pred biračima od brojnih promašaja Lagumdžijine vlasti, ali je izborom nacionalno naglašenog kandidata za člana predsjedništva odustao od toga da se do kraja okrene prema ljevici. Što je Bećiroviću donijelo dobar rezultat, ali nije pomoglo samom SDP-u. Prije će biti da mu je odmoglo.
Odnosi bi mogli eskalirati, bez postizanja dogovora
Logično pitanje nakon samih izbora i objave ovih rezultata je što dalje. Prvo nas čekaju mučni i dugotrajni pregovori o formiranju vlasti na svim razinama, a potom jednako nepodnošljiv status quo koji izvire iz nepomirljivih pozicija i nedostatka želje u međunarodnoj zajednici da se odnosi u Bosni i Hercegovini unaprijede.
Posebno zanimljivo će biti pratiti reakcije HDZ-a i Dragana Čovića, u prvom redu zbog provođenja presude Ustavnog suda o načinu izbora u Domu naroda i ne treba imati nikakvih sumnji u vezi toga da bi odnosi mogli eskalirati do nemogućnosti postizanja ikakvog dogovora. Bez njega je pak nemoguće uspostaviti funkcionalnu Federaciju, što je i očito iz rezultata izbora na kojima je SDA osvojila uvjerljivo najveći broj glasova, a za njom HDZ-ova koalicija. U svakom slučaju, u BiH ništa novo.