Nekad je nužno odabrati stranu

U Kavani Medulić, koja je bila najpopularnije okupljalište Zagrepčana, otvara se drogerija

Kavana je zatvorena još devedesetih, otkada su njezini izlozi obljepljeni reklamama, početkom tjedna počeli su radovi. Nakon čišćenja u prostor jedne od omiljenih kavana u Zagrebu trebao bi ući poznati lanac drogerija

Više od desetljeća kavana na uglu Medulićeve i Ilice u samom centru Zagreba, zatvorena je i oblijepljena reklamama. Početkom ovog tjedna započeli su radovi koje je organizirala tvrtka Bekavac nekretnine. Iz agencije smo saznali kako je njihova tvrtka od vlasnika nekretnine u najam uzela prostor u kojem je nekada radila legendarna Kavana Medulić. “Interijer se preuređuje, mi ga čistimo, trenutačno iz njega iznosimo smeće. Ideja je da taj prostor zaživi, jednostavno je sramota da i dalje propada. DM ima interes da u tom prostoru otvore svoj dućan, odnosno da ga od nas uzmu u podnajam.

Trenutno je tvrtka DM u procesu dobivanja dozvole za rad od grada Zagreba. Hoće li oni to dobiti to ne znamo. Kao i za svaki drugi poslovni objekt potrebno je dobiti MTU, odnosno minimalne tehničke uvijete koje izdaje Grad Zagreb” rekao je Željko Bekavac, vlasnik Bekavac nekretnina. Potvrdu o planovima za otvaranje dućana s kozmetičkim proizvodima u nekadašnjoj kavani dobili smo i od samog trgovačkog lanca.

Posluživanje napitaka u dućanu

“Pazeći na zadržavanje autentičnih zaštićenih elemenata od povijesnog značaja u prostoru nekadašnje kavane adaptirali bismo i otvorili dm prodavaonicu u sklopu koje bismo zadržali i neke od prijašnjih usluga poput posluživanja određenih napitaka” rekao je Branko Zvonarić, član uprave DM-a. Cijela kuća projektirana je, prije 100 godina, s idejom da se u prizemlju nalazi prostor kavane, a na prvom katu kockarnica. Te dvije etaže bile su povezane. Na gornjim katovima nalazili su se stanovi, po svakom katu njih tri.

“Sjedim u kavani ‘Pariz’, što su je godine 1914. prekrstili… vidim ogromnu količinu stvari i odnosa, a zapravo ne vidim ništa. Jasne su mi samo moje vlastite relacije, potpuno lične, a istodobno i nisu” o kavani je u svom Dnevniku pisao Krleža

“Zgrada na uglu Ilice 59 i Medulićeve 2 izgrađena je između 1912. i 1913. godine. Projektant je poznati zagrebački arhitekt Hugo Ehrlich, a izgradnju je od njegova ureda, koji je otvorio s Viktorom Kovačićem, naručila Hipotekarna banka za promet nekretninama” rekao je za Telegram povjesničar umjetnosti Krešimir Galović. Uz poznatu kavanu Corso, koja se nalazila na uglu Ilice i Gundulićeve ulice, kavana Medulić ubrzo je postala jedna od najpoznatijih okupljališta Zagrepčana. Prvo ime joj je bilo Pariz, no početkom Prvog svjetskog rata, to je za jednu kavanu u Austro-ugarskoj monarhiji postao neprikladan naziv pa su je prekrstili u Kavanu Medulić.

“Sjedim u kavani ‘Pariz’, što su je godine 1914. u prvom frankofonskom naletu prekrstili imenom Andrije Schiavonea (jer je na uglu Medulićeve ulice, a dalje nisu mislili, bila im je pod nosom), čitam ‘Zürcher Zeitung’ i ‘Journal de Genève’, vidim ogromnu količinu stvari i odnosa, a zapravo ne vidim ništa. Jasne su mi samo moje vlastite relacije, potpuno lične, a istodobno i nisu.” zapisao je Miroslav Krleža u svoj dnevnik 3. travnja 1916. godine. Osim poznatog književnika kroz tu kavanu prošle su generacije i generacije likovnih umjetnika, likovna akademija nalazi se u blizini nekadašnje kavane.

Diskusije uz šalicu kave

meduliceva dupla
Kavana Medulić izvana i iznutra, unutrašnjost je krasila skulptura Stelle Skopal. Izvori: Pixsell i Blog Panoptikum

Krleža je u svojim dnevničkim zapisima opisao i rapravu koja se tamo vodila oko Vidovdanskog hrama Ivana Meštrovića. S Krležom su polemizirali doktor Lujo Thaller, Đuro Szabo, Juraj Demetrović i Zofka Kveder-Jelovšekova o tome je li Meštović prorok dinarske rase pred kojim je pokleknula čitava Europa. Krleža je tvrdio da u djelu nema “rasne ideologije ni ideja, ni vidovdanskog misterija; u ovoj skulpturi radi se u prvom redu o bečkoj Secesiji, i to, nažalost, sasvim običnoj i sasvim banalnoj bečkoj Secesiji, a zatim o Metzneru u prvom redu i o Bourdelleu više nego o Rodinu.” Diskusije su trajale mjesecima i vodile su se uz šalicu crne kave.

“Dosadila mi je ta provincijalna fetišistička brbljarija i tako sam jednoga dana donio svoj mefistofelski đavolski stroj i postavio ga na stol kavane ‘Pariz’. Iz jednog broja njemačkih nekakvih ilustracija i nekih kataloga montirao sam u jednoj mapi na kartone detalje Metznerovih heroja, udovica, junaka, u gestama patetičnim onog monstruoznog spomenika, podignutog u slavu bitke kod Leipzida godine 1813.” upisao je u svoj dnevnik Miroslav Krleža, uz datum 16. travnja 1916. godine i dodao: “Gospoda mi nijesu povjerovala, dakako, a onda su se, ne znam što, svi korporativno uvrijedili i, što je najžalosnije: ostali su da dalje dosljedno deru svoju kozu.”

Sva druženja su se odvijala od jutra do mraka od prve jutarnje kave, do popodnevnih susreta, posjetiteljima nije bilo strano kofeinski napitak začiniti i kratkom žesticom. Zgrada je 1927. godine promijenila vlasnika, pri čemu je cijela unutrašnjost adaptirana po projektu arhitekta Stjepana Gomboša. Tom je prilikom prvi kat od kockarnice prenamijenjen u prostor za igranje biljara. Na zidu je tada postavljena kamena skulptura kiparice Stelle Skopal “Djevojka i harmonikaš”. Nakon završetka Drugog svjetskog rata, kavana je prenamijenjena u radničku menzu. Prizemlje je zatim 1955. godine ponovno preuređeno u kavanu, po projektu arhitekta Ugrenovića, u tom se periodu zvala kavana Bled.

“U cijeloj Hrvatskoj dozvoljava se da na tisuće praznih lokala i kuća trune, nagrđuju ulice i trgove zemlje s turističkim pretenzijama. Isprika kako vlasnički odnosi nisu jasni nikoga ne opravdava” rekao je Zvonko Maković

Začetak kazališta Jazavac

Sredinom šezdesetih u prostoru kavane s prikazivanjem kabaretskih predstava, bio je to začetak satiričkog kazalšta. “Kavana Medulić je bila upravo kultno mjesto za mnoge generacije. Šezdesetih je godina u njoj bio pravi kabaret, štoviše satiričko kazalište kojemu je agilni i svestrani kulturnjak i ravnatelj Fadil Hadžić dao ime Jazavac” rekao je za Telegram povjesničar umjetnosti Zvonko Maković. U periodu od 1964. do 1970. redovito su se prikazivale predstave, tako da je osim kavanske tradicije taj prostor povijesno značajan za početak djelovanja ovog satiričnog kazališta. Kavana je preuređena i vraćen joj je naziv Kavana Medulić kada je Jazavac, današnji Kerempuh, dobio svoju matičnu kuću, na adresi Ilica 31 u zgradi sagrađenoj za kino Apollo, u kojem je do tada bio Varijete.

Sve do devedesetih godina Medulić je bio kombinacija kavane i restorana. Generacije zagrebačkih likovnjaka u toj su kavani obilježavali svaki važan događaj od prvih umjetničkih poteza na akademiji, do prvih skupnih i samostalnih izložbi. Poznato je da je u nju volio zalaziti poznati slikar i profesor s Akademije likovnih umjetnosti Marino Tartaglia kao i slikar i književnik Matko Peić autor Skitnji. Kavanu Medulić zadesila je ista sudbina mnogih zagrebačkih ugostiteljskih objekata, a to su neriješeni imovinski odnosi.

“U cijeloj Hrvatskoj dozvoljava se da deset i više godina na tisuće praznih lokala i kuća trune, nagrđuju ulice i trgove zemlje s turističkim pretenzijama. Isprika kako vlasnički odnosi nisu jasni nikoga ne opravdava. U zakonu EU objašnjen je problem vlasništva i odnosa prema vlasništvu” rekao je Zvonko Maković. Na stranicama Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode piše kako cijela zgrada ima status preventivno zaštićenog kulturnog dobra.