Prvi, rezolutno i uglas tvrde da su izvidi u tajnim istragama apsolutna tajna i da se nikome iz izvršne vlasti o njima ne smije referirati čak ni u kapitalnim slučajevima. Drugi smatraju da ministar unutarnjih poslova i predsjednik Vlade moraju biti informirani da se provodi postupak u izuzetno osjetljivim predmetima koji su povezani s nacionalnom sigurnosti i/ili velikom materijalnom štetom i da o tome ne može biti nikakve sumnje. Upozoravaju također da se na taj način mora štititi i reputacija premijera koji u neznanju može donijeti odluke koje će mu kasnije, kad rezultati izvida izađu na vidjelo, prouzročiti veliku reputacijsku štetu.
Ozbiljno narušen autoritet
Upravo to se sada dogodilo Plenkoviću jer je u veljači svoj autoritet ozbiljno doveo u pitanje stavši iza direktora strateške državne kompanije koji je tri mjeseca ranije, prema tvrdnjama USKOK-a, već primio mito od skoro dva milijuna kuna. Ministar i potpredsjednik Vlade Davor Božinović jučer je, skoro pa ponosno, rekao da ga je ravnatelj Policije Nikola Milina o situaciji s Draganom Kovačevićem i ostalima obavijestio tek nekidan, ”večer prije”, kad su uhićenja već krenula, jer ”takav je zakon”.
Intrigantno je da, usprkos ovoj blamaži u kojoj se našao premijer, i on i Božinović i dalje istupaju kao da smatraju da je sa sustavom sve u redu i ne spominju potrebu da se išta mijenja. To vrdanje i guranje glave u pijesak neće nas, međutim, daleko dovesti. Jer ako se očigledan problem svede samo na to da se predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću ne da za pravo, onda je to krajnje neozbiljno pa i opasno postupanje najodgovornijih ljudi u državi.
U sustavu nešto fatalno ne štima
Kroz aferu Janaf sasvim se, naime, jasno pokazalo da u sustavu nešto fatalno ne štima i što se prije to konstatira i prizna, to bolje za opći interes. Nema smisla da se činjenično stanje prikriva. I pametno bi bilo da se zajednički djeluje umjesto da svi glume uvrijeđene veličine.
Prema komentarima pravnika teoretičara koji predaju na fakultetima, a koji tvrde da premijer i ministar doista nisu smjeli imati informacije o provođenju mjera nad Kovačevićem i ostalima dok se istraga ne završi, izgleda da se dio problema može adresirati na zakon. Ovdje ne želimo davati mašti na volju oko toga jesu li se Plenković, Božinović i Milina – kao što tvrdi ministar unutarnjih poslova – doista držali zakona ili sada fingiraju kako ih se barem ne bi moglo optuživati da su potajice zaobilazili pravila.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No ako imamo takva pravila da predsjednik Vlade mora s televizije saznati da mu se hapsi predsjednik uprave javne tvrtke koja ja vlasnik svih naftovoda u državi, a kome je usred postupka (o kome nije smio ništa znati) dao još jedan četverogodišnji mandat, onda je jasno da je to neodrživa situacija. Utoliko, dakle, zakon treba mijenjati.
Zar premijer ne bi trebao biti ovlašten znati?
Jer sutra USKOK može pokrenuti mjere i izvide zbog korupcije protiv nekog ministra, šefa neke od regulatornih agencija, ravnatelja Fine ili pitaj boga kojega visokog dužnosnika. Pa naravno da prvi čovjek vlade o tome mora biti diskretno obaviješten kako bi, dok se stvar ovako ili onako ne završi, mogao pripaziti na svoje postupanje i odluke.
Zar itko može zamisliti bilo koju ozbiljnu državu čiji premijer doma doručkuje sa ženom i, dok miješa kavu, na ekranu ugleda svog potpredsjednika vlade, kome povjerava najosjetljivije poslove, kako ga u lisicama odvode u pritvor zbog mita? Zar premijer ne bi trebao biti ovlašten znati da mu organi represije istražuju ministra energetike jer imaju indicije da ga je korumpirala strana kompanija? Ili da mu je ministar obrane pod mjerama jer se sumnja da je primio novac za pogodovanje proizvođaču borbenih aviona?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovakve izmišljene situacije mogu postati stvarne, a premijer, kad i ako se one dogode, ne smije biti stavljen u situaciju da, kao božji volek, doznaje takve stvari kad i Štef iz Kašine. Država u kojoj je to moguće je neozbiljna država.
Plenković se ne čini dorastao
Takve povjerljive informacije premijer, naravno, ne smije zlorabiti, niti ih kao verglec pronositi igdje dalje. Ne smije se plesti u postupke. Ne smije utjecati na njih, niti se služiti bilo kojom vrstom pritiska prema autonomnim organima pravosuđa. Svaki takav zalom mora se tretirati kao devijacija i kazneno djelo. Ali ako osobi koja upravlja državom ne možemo iskazati načelno povjerenje da u takvim podmetanjima klipova neće sudjelovati, onda ona nije ni zaslužila da sjedi u Banskim dvorima.
Potrebno je, dakle, naći način da se pravodobno informiranje samog vrha države o velikim korupcijskim i drugim aferama usustavi. To je interes svih građana, a ujedno i interes institucije predsjednika vlade. Nadajmo se da će do takvih zaključaka doći ne samo pokretači saborskog istražnog povjerenstva o aferi Janaf, nego i HDZ na čelu s predsjednikom Plenkovićem. On, na žalost, za sada djeluje kao da nije dorastao urgentnom problemu koji mora rješavati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U kojoj ozbiljnoj državi premijer doznaje s TV-a da mu hapse predsjednika važne državne tvrtke?
Bilo bi pametno da se ovaj problem rješava zajednički umjesto da svi glume uvrijeđene veličine.
Nijedan premijer, kad i ako se dogode ovakve situacije, ne smije biti stavljen u situaciju da, kao božji volek, doznaje takve stvari kad i Štef iz Kašine. Država u kojoj je to moguće je neozbiljna država
Evo danima se oštre koplja oko izjave Andreja Plenkovića da je već debelo osumnjičenog Dragana Kovačevića u veljači ponovno počastio mjestom prvog čovjeka Janafa jer za izvide USKOK-a i policije nije ni znao, niti je smio znati. A primjetno je da su se oko toga je li premijer trebao biti na vrijeme upozoren da je Kovačević kompromitiran izrazito podijelili sveučilišni profesori s jedne strane, a s druge praktičari poput odvjetnika i ljudi čije su karijere povezane s politikom.
Prvi, rezolutno i uglas tvrde da su izvidi u tajnim istragama apsolutna tajna i da se nikome iz izvršne vlasti o njima ne smije referirati čak ni u kapitalnim slučajevima. Drugi smatraju da ministar unutarnjih poslova i predsjednik Vlade moraju biti informirani da se provodi postupak u izuzetno osjetljivim predmetima koji su povezani s nacionalnom sigurnosti i/ili velikom materijalnom štetom i da o tome ne može biti nikakve sumnje. Upozoravaju također da se na taj način mora štititi i reputacija premijera koji u neznanju može donijeti odluke koje će mu kasnije, kad rezultati izvida izađu na vidjelo, prouzročiti veliku reputacijsku štetu.
Ozbiljno narušen autoritet
Upravo to se sada dogodilo Plenkoviću jer je u veljači svoj autoritet ozbiljno doveo u pitanje stavši iza direktora strateške državne kompanije koji je tri mjeseca ranije, prema tvrdnjama USKOK-a, već primio mito od skoro dva milijuna kuna. Ministar i potpredsjednik Vlade Davor Božinović jučer je, skoro pa ponosno, rekao da ga je ravnatelj Policije Nikola Milina o situaciji s Draganom Kovačevićem i ostalima obavijestio tek nekidan, ”večer prije”, kad su uhićenja već krenula, jer ”takav je zakon”.
Intrigantno je da, usprkos ovoj blamaži u kojoj se našao premijer, i on i Božinović i dalje istupaju kao da smatraju da je sa sustavom sve u redu i ne spominju potrebu da se išta mijenja. To vrdanje i guranje glave u pijesak neće nas, međutim, daleko dovesti. Jer ako se očigledan problem svede samo na to da se predsjedniku Republike Zoranu Milanoviću ne da za pravo, onda je to krajnje neozbiljno pa i opasno postupanje najodgovornijih ljudi u državi.
U sustavu nešto fatalno ne štima
Kroz aferu Janaf sasvim se, naime, jasno pokazalo da u sustavu nešto fatalno ne štima i što se prije to konstatira i prizna, to bolje za opći interes. Nema smisla da se činjenično stanje prikriva. I pametno bi bilo da se zajednički djeluje umjesto da svi glume uvrijeđene veličine.
Prema komentarima pravnika teoretičara koji predaju na fakultetima, a koji tvrde da premijer i ministar doista nisu smjeli imati informacije o provođenju mjera nad Kovačevićem i ostalima dok se istraga ne završi, izgleda da se dio problema može adresirati na zakon. Ovdje ne želimo davati mašti na volju oko toga jesu li se Plenković, Božinović i Milina – kao što tvrdi ministar unutarnjih poslova – doista držali zakona ili sada fingiraju kako ih se barem ne bi moglo optuživati da su potajice zaobilazili pravila.
No ako imamo takva pravila da predsjednik Vlade mora s televizije saznati da mu se hapsi predsjednik uprave javne tvrtke koja ja vlasnik svih naftovoda u državi, a kome je usred postupka (o kome nije smio ništa znati) dao još jedan četverogodišnji mandat, onda je jasno da je to neodrživa situacija. Utoliko, dakle, zakon treba mijenjati.
Zar premijer ne bi trebao biti ovlašten znati?
Jer sutra USKOK može pokrenuti mjere i izvide zbog korupcije protiv nekog ministra, šefa neke od regulatornih agencija, ravnatelja Fine ili pitaj boga kojega visokog dužnosnika. Pa naravno da prvi čovjek vlade o tome mora biti diskretno obaviješten kako bi, dok se stvar ovako ili onako ne završi, mogao pripaziti na svoje postupanje i odluke.
Zar itko može zamisliti bilo koju ozbiljnu državu čiji premijer doma doručkuje sa ženom i, dok miješa kavu, na ekranu ugleda svog potpredsjednika vlade, kome povjerava najosjetljivije poslove, kako ga u lisicama odvode u pritvor zbog mita? Zar premijer ne bi trebao biti ovlašten znati da mu organi represije istražuju ministra energetike jer imaju indicije da ga je korumpirala strana kompanija? Ili da mu je ministar obrane pod mjerama jer se sumnja da je primio novac za pogodovanje proizvođaču borbenih aviona?
Ovakve izmišljene situacije mogu postati stvarne, a premijer, kad i ako se one dogode, ne smije biti stavljen u situaciju da, kao božji volek, doznaje takve stvari kad i Štef iz Kašine. Država u kojoj je to moguće je neozbiljna država.
Plenković se ne čini dorastao
Takve povjerljive informacije premijer, naravno, ne smije zlorabiti, niti ih kao verglec pronositi igdje dalje. Ne smije se plesti u postupke. Ne smije utjecati na njih, niti se služiti bilo kojom vrstom pritiska prema autonomnim organima pravosuđa. Svaki takav zalom mora se tretirati kao devijacija i kazneno djelo. Ali ako osobi koja upravlja državom ne možemo iskazati načelno povjerenje da u takvim podmetanjima klipova neće sudjelovati, onda ona nije ni zaslužila da sjedi u Banskim dvorima.
Potrebno je, dakle, naći način da se pravodobno informiranje samog vrha države o velikim korupcijskim i drugim aferama usustavi. To je interes svih građana, a ujedno i interes institucije predsjednika vlade. Nadajmo se da će do takvih zaključaka doći ne samo pokretači saborskog istražnog povjerenstva o aferi Janaf, nego i HDZ na čelu s predsjednikom Plenkovićem. On, na žalost, za sada djeluje kao da nije dorastao urgentnom problemu koji mora rješavati.