Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa
Piše: Drago Hedl | Snima: Zarko Basic/PIXSELL

U ovoj kući u Kutini netko je 1998. ubio troje ljudi zbog 500.000 kuna. Nitko ne zna tko, a novo suđenje počinje danas

Drago Hedl godinama prati slučaj koji zvuči luđe od bilo kojeg krimića. Ovo je velika priča o njemu

Dan nakon trostrukog ubojstva u Kutini, daleke 1998., Marko Grgić, kondukter u Hrvatskim željeznicama, bio je u vinogradu svojih prijatelja i zajedno sa suprugom pomagao u berbi grožđa. Ondje ga je uhitila policija. Bio im je sumnjiv: Grgić je poznavao ubijeni bračni par, vlasnike mjenjačnice, znao bi im navraćati u kućne posjete, s bratom ubijenog preprodavao je devize. Sljedećeg dana policija je starom hladnjaku njegovih roditelja pronašla 454.050 kuna...

Prije gotovo 20 godina, u noći s 8. na 9. listopada 1998. u Kutini se dogodio jeziv zločin, trostruko grabežno ubojstvo u kojem su na spavanju, u kući u Ulici A. G. Matoša 23, života lišene tri osobe. Te noći ubijen je bračni par Renato Serdarušić (32) i Ingrid Šipek-Serdarušić (23), vlasnici mjenjačnice, te njihov zaposlenik Goran Cvrtek (25), koji se te kobne noći našao u istoj kući.

Sve tri žrtve pronađene su s po dva metka u glavi, što je dalo naslutiti da se radilo o profesionalnom ubojici ili više njih. Iz mjenjačnice je tada, kako je tvrdila optužnica, odneseno 454.050 kuna. Hladnokrvno umorstvo troje mladih ljudi šokiralo je hrvatsku javnost, no ni danas, gotovo dva desetljeća kasnije, ne zna se tko ga je počinio.

Trostruko ubojstvo u Kutini 1998. godine

Ove srijede, 16. svibnja, na županijskom sudu u Velikoj Gorici održat će se pripremno ročište u obnovljenom postupku u kojem su optuženi Marko Grgić (55) iz Bjelovara i Neđo Ajdarić (65), državljanin Bosne i Hercegovine koji danas živi u Banja Luci. Njih je 22. rujna 2006. sutkinja Županijskog suda u Sisku, Melita Avedić, osudila na maksimalne zatvorske kazne: i jedan i drugi dobili su po 40 godina zatvora.

Sve što se događalo u tih 20 godina, od jezivog trostrukog ubojstva do ponovnog suđenja koje započinje ovoga tjedna, liči na pravi triler, pun nevjerojatnih zapleta i obrata. Rasplesti bi ga trebala sutkinja Nataša Brleković sa Županijskog suda u Velikoj Gorici i napokon odgovoriti na pitanje jesu li Grgić i Ajdarić stvarno počinili užasan zločin ili su nevini odležali u zatvoru, prvi osam i pol, drugi šest godina i 10 mjeseci.

Tijekom suđenja bit će osobito zanimljivo svjedočenje Steve Štule, iz Grubišnog polja, kojeg je Sud za ljudska prava u Strasbourgu proglasio nevjerodostojnim svjedokom i srušio presudu, zbog čega u srijedu cijeli taj krajnje zamršeni postupak kreće ispočetka.

U starom hladnjaku pronašli 454.050 kuna

Dan nakon trostrukog ubojstva u Kutini, daleke 1998., Marko Grgić, kondukter u Hrvatskim željeznicama, bio je u vinogradu svojih prijatelja i zajedno sa suprugom pomagao u berbi grožđa. Ondje ga je, pod sumnjom da je počinio trostruko ubojstvo, uhitila policija. Bio im je sumnjiv: Grgić je poznavao ubijeni bračni par, vlasnike mjenjačnice, znao bi im navraćati u kućne posjete, a s bratom ubijenog Renata Serdarušića bio je prijatelj iz djetinjstva. Surađivali su u preprodaji deviza, ilegalnom unosnom poslu, vrlo razgranatom tih godina. Grgić bi – kako je kasnije objasnio na suđenju – odlazio u Banja Luku i za tadašnje njemačke marke kupovao hrvatske kune, jer je ondje crni tečaj bio znatno povoljniji.

S kunama kupljenim u Banja Luci vraćao bi se u Hrvatsku, pa kupovao njemačke marke i opet, istim poslom, odlazio u Banja Luku. Na svakoj transakciji, zbog razlike u tečaju, prilično je zaradio. Tako stečeni novac posuđivao je uz pozamašnu kamatu, pa se tim nelegalnim poslovima novac brzo gomilao. Nakon što ga je policija uhitila sljedećeg dana pregledali su mu kuću, ali i kuću i pomoćne prostorije njegovih roditelja te u njihovom starom hladnjaku pronašli 454.050 kuna.

Bilo je to dovoljno da ga pritvore i osumnjiče za trostruko ubojstvo. Alibi kojim se pravdao Grgić policiji nije bio uvjerljiv. Iako je u putovnici imao žig o prelasku državne granice i tvrdio da je spornoga dana bio u Banja Luci na jednom od svojih čestih boravaka, te to potkrijepio i policom privremenog osiguranja vozila kakve su se tada morale plaćati na ulasku u BiH, policija je imala zabilješku ophodnje koja je, navodno, njegov automobil u vrijeme kada je počinjeno ubojstvo, uočila u neposrednoj blizini mjesta zločina.

Policija nije uzela parafinsku rukavicu

No, prilikom uhićenja policija je napravila nevjerojatan propust: nisu uzeli parafinsku rukavicu koja bi jasno pokazala je li na Grgićevoj ruci ostao trag barutnih čestica. Taj detalj bio je iznimno važan i u suđenju koje je uslijedilo sigurno bi bio jedan od najvažnijih dokaza o mogućoj Grgićevoj krivnji ili nevinosti. Ubrzo bit će podignuta i optužnica koja će Grgića teretiti za trostruko ubojstvo. Suđenje će završiti 6. srpnja 2000. godine oslobađajućom presudom.

Sudac Županijskog suda u Sisku, Željko Barać smatralo je da nema čvrstih dokaza za osuđujuću presudu. Nakon 20 mjeseci pritvora, Grgić izlazi na slobodu. Državno odvjetništvo u Sisku ulaže žalbu i predmet završava na Vrhovnom sudu. Gotovo punih pet godina ništa se nije događalo. Grgić je na slobodi i čeka odluku Vrhovnog suda. Ona stiže u lipnju 2005. Vrhovni sud poništava oslobađajuću presudu i nalaže ponovno suđenje.

Nakon više od pet godina koliko je proveo na slobodi, Marko Grgić, 2. listopada ponovno je u pritvoru. Toga dana, naime, Županijski sud u Sisku odredio je vijeće za novo suđenje. Dok je u pritvoru čekao početak novog suđenja, Marko Grgić obolio je od teškog oblika anemije. Krvna slika bila je dramatična pa će s neizvjesnom prognozom 14. prosinca završiti u Bolnici za osobe lišene slobode, u Svetošimunskoj ulici u Zagrebu.

Grgić, Ajdarić i Štula bili su u istoj sobi

Ondje će započeti nevjerojatan obrat u cijeloj priči koji će u pitanje dovesti vjerodostojnost cijelog istražnog postupka, ali i novog suđenja koje će potom uslijediti. Ono što se od tada zbivalo teško da bi mogla smisliti i najbujnija mašta kakvog pisca krimića. Grgić će biti smješten u sobu 206 i dijelit će je s još nekoliko osoba. Među njima je i tada 55-godišnji Stevo Štula iz Grubišnog Polja. On je izdržavao sedmogodišnju zatvorsku kaznu zbog pokušaja ubojstva svoje supruge, na koju je pucao iz vojničkog karabina i teško je ranio.

Štula je bio niži časnik JNA koji se tijekom Domovinskog rata priključio minobacačkoj postrojbi Hrvatskoj vojsci. Ono što je za ovu priču iznimno važno: umirovljen je zbog težeg oštećenje sluha. Dva tjedna nakon što je Marko Grgić dospio u Zatvorsku bolnicu, onamo će 29. prosinca 2005. stići novi pacijent, Neđo Ajdarić, državljanin BiH. Bit će također smješten u sobu 206 gdje su se već nalazili Marko Grgić i Stevo Štula.

Ajdarić je u Banja Luci imao malu trgovinu za prodaju rabljenih automobila, a kad je jedno vozilo iz Hrvatske pokušao prevesti u BiH, hrvatski su carinici pregledavajući papire zaključili su da ukradeno, pa je Ajdarić pritvoren. Trojka koja se ondje prvi put srela (kako su tvrdili tijekom suđenja) nije dugo ostala zajedno u sobi 206. Štula se, nakon što mu se zdravstveno stanje poboljšalo, vratio u Zatvor u Bjelovaru na izdržavanje preostalog dijela kazne zbog pokušaja ubojstva supruge.

Grgić i Štula imali su istu odvjetnicu

Grgić je nastavio liječenje i premješten je u drugu bolničku sobu, kamo je, nekoliko dana kasnije, prebačen i Ajdarić. Ondje će zajedno ostati kraće vrijeme. Ajdarić će se vratiti u pritvor u Remetinec i ubrzo, 7. ožujka 2006., kada se pokazalo da automobil kojeg je pokušao prevesti u BiH nije ukraden, biti pušten na slobodu. Tijekom onih nekoliko dana koliko su Grgić, Ajdarić i Štula bili u istoj sobi zatvorske bolnice Grgić će od Štule saznati da obojica imaju istu odvjetnicu, Božicu Jakšić.

Prilikom prvog susreta sa svojom odvjetnicom Božica Jakšić priopćit će Grgiću da se pojavio svjedok iz zatvorske bolnice koji tvrdi kako je čuo neke važne informacije o trostrukom ubojstvu u Kutini. Grgiću se cijela priča učinila čudnom. Posumnjao je u Štulu koji je u tih nekoliko dana zajedničkog boravka u sobi 206 s njim bezbroj puta pokušavao razgovarati. Dok je Marko Grgić bio u pritvoru i liječio se u zatvorskoj bolnici, a Stevo Štula u Bjelovarskom zatvoru nastavio izdržavanje kazne, Neđo Ajdarić bio je slobodan čovjek.

Vratio se u Banja Luku i nastavio uobičajeni posao prodaje rabljenih automobila. Mjesec dana nakon što je pušten iz pritvora u Remetincu, jer se pokazalo da je bio krivo osumnjičen, Ajdarić će se 3. travnja 2006., ponovno naći u Hrvatskoj. No, na graničnom prijelazu uhitit će ga hrvatska policija. Ajdarić će misliti kako se radilo o zabuni i ispričati policajcima da je oslobođen zbog one sumnje da je pokušao prošvercati ukradeni automobil.

Zbog iskaza Štule, osumnjičen i Ajdarić

No, ostat će u potpunom šoku kada mu policajci budu rekli da je uhićen zbog sumnje u počinjenje trostrukog ubojstva u Kutini, zajedno s Markom Grgićem. Uzalud je objašnjavao policajcima kako je Grgića prvi put u životu vidio u zatvorskoj bolnici i kako u Kutini nikada u životu nije bio. Završio je u pritvoru, a njegov prvotni šok postat će još veći kada bude saznao da se optužba za sudjelovanje u trostrukom ubojstvu zasniva na iskazu Steve Štule.

Nekoliko dana nakon što se Štula vratio u bjelovarski zatvor prijavio je policiji kako je došao do važnih saznanja o trostrukom ubojstvu u Kutini, slušajući razgovore Marka Grgića i Neđe Ajdarića s kojima je bio u istoj sobi zatvorske bolnice. Njegov krevet, rekao je policiji, nalazio se između Ajdarićevog i Grgićevog pa ih je čuo dok su detaljno prepričavali kako su počinili ubojstvo u Kutini. Zanimljivo je da je upravitelj zatvora u Bjelovaru u to vrijeme bio Drago Ivančić, koji je prije odlaska na to mjesto radio kao načelnik odjela kriminalističke policije i vodio istragu oko trostrukog umorstva u Kutini.

Upravo nevjerojatnom lakoćom Državno odvjetništvo u Sisku ”prepravit” će optužnicu i uz ranije okrivljenog Grgića, za trostruko ubojstvo u Kutini, samo temeljem Štulinog iskaza, okriviti i Neđu Ajdarića. Nevjerojatno je i kako sada državni odvjetnik u Sisku, u novoj, objedinjenoj optužnici za Grgića i Ajdarića, povećava svotu za koju se sumnja da je bila motiv ubojstva. Dok se u prvoj optužnici tvrdilo da je ubojica iz kuće obitelji Serdarušić nakon zločina iz sefa odnio 454.050 kuna (toliko je novca, podsjetimo, pronađeno u starom hladnjaku u kući Grgičević roditelja), sada se spominje iznos ”ne manji od 960 tisuća kuna”.

S optužbom Ajdarića, samo su udvostručili iznos

Tužitelj je naime smatrao logičnim da su Grgić i Ajdarić podijelili plijen, pa je pomnožio iznos novca nađenog u onom hladnjaku i došao do cifre ”ne manje od 960.000 kuna”, mada za to nije postojao nikakav materijalni dokaz. Vrlo je zanimljiva i sudbina sefa kojeg je policija našla u kući Serdarušićevih nakon zločina. U sudskom spisu postoji službena zabilješka kako policija nije otvarala sef, već je pregledom kroz rupice u koje dolaze vici za pričvršćivanje na zid, ustanovila da je sef prazan.

Kasnije je taj sef, kako je to rečeno na sudu, brat ubijenog Serdarušića odnio nekom zagrebačkom obrtniku koji se bavi izradom ključeva (jer nije znao šifru za otvaranje), da ga otvori i provjeri što se u njemu nalazi. Serdarušićev brat rekao je na sudu kako je nakon nekoliko dana saznao da je sef bio prazan, a na upit kako se zvao obrtnik koji je sef otvorio nije znao odgovoriti. Sud je takvim odgovorom bio zadovoljan, pa je novac pronađen kod Grgićevih roditelja (onih 454.050 kuna), prihvaćen kao iznos koji je opljačkan, a kasnije, kada je optužen i Ajdarić, ta je suma udvostručena.

Obrana Grgića i Ajdarića (Grgića je branio Veljko Topolovec, a Ajdarića Željko Olujić) tražila je psihijatrijsko vještačenje Steve Štule, koji je nakon onog iskaza policiji o navodnim razgovorima Grgića i Ajdarića u zatvorskoj bolnici uživao povlastice tijekom služenja ostatka zatvorske kazne. Vještak je Štulu opisao kao kroničnog alkoholičara i osobu s histrionskim poremećajem ličnosti. Uz to, kako smo ranije rekli, Štula je otišao u invalidsku mirovinu zbog oštećenja sluha. Kad bi ga na sudu obrana optuženih nešto upitala, Štula nije znao ponoviti ono što je ranije rekao u istrazi.

Na temelju iskaza Štule, osuđeni su na 40 godina

Ipak, sud je Štuli poklonio vjeru, pa će samo na temelju njegovog iskaza sutkinja Županijskog suda u Sisku, Melita Avedić, 22. rujna 2006. osuditi Grgića i Ajdarića na maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora. Vrhovni sud (predsjednica Vijeća bila je Vesna Vrbotić) 14. ožujka 2007. potvrdio je presudu. Grgić i Ajdarić ponovno se žale, a Vrhovni sud (ovaj put predsjednik Vijeća bio je Milan Gudelj) 28. kolovoza 2007. odbio je njihove žalbe i u cijelosti potvrdio raniju presudu.

U lipnju 2008. Ustavni sud Republike Hrvatske (predsjednik Vijeća bio je Aldo Radolović) odbio je ustavnu tužbu kao neosnovanu. Sve pravne mogućnosti pred hrvatskim pravosuđem Grgić i Ajdarić su iskoristili. Što se hrvatskog pravosudnog sustav tiče, za njih više nije bilo nikakve nade. Ostao je još samo Sud za ljudska prava u Strasbourgu. Žalbu je uputio Neđo Ajdarić a zastupala ga je poznata odvjetnička tvrtka iz Beča Lansky, Ganzger i partneri.

Presudom Europskog suda za ljudska prava od 13. prosinca 2011. naloženo je ponavljanje sudskog postupka, a Hrvatska je Ajdariću bila dužna platiti 17.674 eura odštete i troškova. Ta je presuda postala pravomoćna 4. lipnja 2012. godine. Sud je iskaz Steve Štule opisao krajnje nevjerodostojnim. Neđo Ajdarić pušten je na slobodu iz zatvora u Foči 6. veljače 2013., gdje je služio kaznu nakon što je temeljem međudržavnog sporazuma između Hrvatske i Bosne i Hercegovine iz Lepoglave prebačen u Foču da ondje služi ostatak kazne.

Kako će sad hrvatski sud gledati na svjedočenje Štule

Marko Grgić 2. travnja 2014., točno osam i pol godina nakon početka izdržavanja kazne, pušten je na slobodu da čeka obnovu postupka. Njegov slučaj je jedinstven: To je prvi put da netko osuđen u Hrvatskoj na najtežu zatvorsku kaznu izlazi na slobodu zahvaljujući presudi Suda za ljudska prava u Strasbourgu. Da nije bilo te presude, Grgić bi i danas ležao u Lepoglavi. Međutim, četiri godine poslije izlaska na slobodu, u srijedu 16. svibnja, Grgić će se ponovno naći pred sudom.

Neđo Ajdarić u izjavi za Telegram rekao je da se neće pojaviti u Velikoj Gorici, jer nema povjerenja u Hrvatsko pravosuđe. Zato će mu se vjerojatno suditi u odsutnosti. U cijelom tom postupku bit će najzanimljivije kako će sada hrvatski sud gledati na svjedočenje Steve Štule, zbog čijeg je problematičnog iskaza Sud za ljudska prava u Strasbourgu i poništio hrvatsku presudu i naložio novo suđenje.

No, ne uvaži li, međutim, sud opetovano Štulino svjedočenje, na temelju kojeg je i donesena presuda Grgiću i Ajdariću, te ih oslobodi krivnje, ostat će gorko pitanje tko je odgovoran za taj stravičan zločin. Nakon 20 godina otkako je zločin počinjen na to će pitanje biti mnogo teže odgovoriti nego što je to bilo kada se dogodio, danas daleke 1998. godine.

Drago Hedl
Istraživački novinar
105 članaka Više o autoru