U velikom istupu u Telegramu, Bernardić govori o lokalnim izborima, brendovskom problemu ljevice, Ini, razlazu s Bandićem

S obzirom na presicu koju je prije nekoliko dana, na Badnjak, sazvao premijer Andrej Plenković, na početku razgovora nametnula se i tema Ine. “Vlada treba ponuditi održivo rješenje s financijskim pokazateljima. Kupnja Ine ne smije biti na neviđeno jer smo se s HDZ-om, kad je u pitanju Ina, već opekli u brojnim aferama – Hernádi, Sanader, Konzultantica. HDZ držimo na oku”.

TELEGRAM: Zašto ste onda podržali incijativu za otkup Ine?

BERNARDIĆ: Ono što je trebalo biti strateško partnerstvo s MOL-om, pretvorilo se kroz godine u odnos koji se nikako ne može opisati kao partnerstvo, a posebno ne strateško. MOL nije donio korist Ini i ne vidimo kako nastavak toga partnerstva može Hrvatskoj donijeti bilo kakvu korist. Sve vam govori podatak da Ina danas vrijedi manje nego što je vrijedila kad je MOL odabran za strateškog partnera, a logika bi nalagala da se sa strateškim partnerom vrijednost tvrtke i korist za zemlju u kojoj je toj tvrtki sjedište, poveća. Ina je važna kompanija za hrvatsku energetsku neovisnost i država, koja je i danas njezin veliki dioničar, mora preuzeti odgovornost za njezinu budućnost

TELEGRAM: Stalno se provlači fraza kako je “Ina strateška kompanija”. Što to, po vama, točno znači?

BERNARDIĆ: Ina ima položaj strateške kompanije, po mojem mišljenju, prvenstveno zato što predstavlja plodno tlo za istraživanje i razvoj. Iako su zalihe nafte i plina smanjene, Ina je kompanija koja proizvodi i prerađuje naftu. I danas, bez obzira ne sve što je prošla, može predstavljati jedan od stupova hrvatske energetske neovisnosti. Benzinske crpke su ono što većina ljudi vidi, no to je samo maloprodajna mreža.

Ina je veliki sustav iz kojeg se crpi velika količina znanja i sposobnosti, u kojoj se zapošljavaju najbolji stručnjaci s niza hrvatskih fakulteta, kompanija koja ima veliki potencijal i može biti, ako se njome pametno upravlja, budući rasadnik novih tehnologija u vlastitoj transformaciji za novo doba u energetici. Smatram da se rafinerije u Hrvatskoj mogu i moraju spasiti te da se radna mjesta mogu i moraju sačuvati i da Ina sa svojim prihodom i niskom razinom zaduženosti danas može biti kompanija iz koje će se ulagati u hrvatski razvoj.

TELEGRAM: Ima li SDP model koji smatrate optimalnim rješenjem za kupnju Ine?

BERNARDIĆ: U kontaktu smo s relevantnim stručnjacima u energetici i pomno pratimo što Vlada Andreja Plenkovića planira. Ni jednom do sada HDZ nije učinio ni jedan dobar potez za Inu, no i sljedeći su potezi u njihovim rukama. Sve što smo do sada čuli nije dovoljno da bismo mogli vjerovati da Vlada zna što radi. Što god radila, radi netransparentno, što nije čudno za HDZ. Pozvao sam više puta da se pitanje Ine rješava političkim konsenzusom svih parlamentarnih stranaka, no to se pitanje još jednom rješava iza zatvorenih vrata. Dakle, mi podržavamo povratak Ine u hrvatske ruke, ali ne podržavamo netransparentnost Vlade i ne mogu unaprijed reći da ćemo podržati način na koji će oni odlučiti rješavati taj problem.

TELEGRAM: Prije desetak dana izjavili ste da hrvatsko društvo počiva na ljudima u državnim i javnim službama. Što ljude u javnim službama čini temeljem društva?

BERNARDIĆ: Za hrvatsko su društvo, sasvim sigurno, jedan od važnih stupova učiteljice, nastavnici, profesori, liječnici, medicinske sestre. Odnosno obrazovni i zdravstveni sustavi za koje mi u SDP-u, i svi socijaldemokrati, duboko vjerujemo da moraju biti dostupni svima, pod jednakim uvjetima. Dakle, to je društvo jednakih mogućnosti – obrazovanja i liječenja.

Želimo da svako dijete dobije mogućnost izbora dobre škole i dobrog fakulteta kako bi bili konkurentni na tržištu rada i kako bi, bez obzira na to imaju li mu roditelji dubok džep, dobili dobro obrazovanje. To vrijedi za sve ljude, u mlađoj i starijoj životnoj dobi, i za bolesne. Zdravstvo i obrazovanje su stupovi društva i na to sam mislio kad sam govorio o javnim službama.

TELEGRAM: Što znači društvo jednakih šansi? Možete li nam konkretno pojasniti, na poreznoj, monetarnoj, obrazovnoj ili zdravstvenoj politici – po čemu se takvo društvo razlikuje do današnjeg?

BERNARDIĆ: Dat ću vam primjer jedne moje prijateljice koja je dijete s celebralnom paralizom, u invalidskim kolicima. Zadatak našeg društva je da joj damo svu pomoć i njegu unutar njene obitelji i u nastavi. Da završi školu bez obzira na ograničenja, i to po najvišim standardima i da u školi prepozna ono gdje može dati svoj najveći kreativni doprinos za društvo.

Konkretno, mi smo u ovom slučaju u njoj prepoznali veliku kreativnost po pitanju umjetnosti i web dizajniranja. Društvo mora prepoznati talent u tim ljudima i omogućiti im jednake uvjete da se školuju, da budu korisni društvu, jer tako su i sami zadovoljniji sobom. To je društvo jednakih mogućnosti. Ako imaju određene poteškoće, ako nemaju novaca, da mogu završiti školu, imati pravo na zdravstenu zaštitu i da su sutra ravnopravani, bez obzira na karakter teškoća koje imaju jednak start za sve. To je društvo u koje ja vjerujem.

TELEGRAM: S obzirom na iskazani interes za zaposlenike javnog sektora, što bi vlada Davora Bernardića konkretno napravila za njih? Ima li Hrvatska, po vašem mišljenju, dobre državne i javne službe?

BERNARDIĆ: Prije svega, javni sektor treba biti efikasniji, a podjela rada bitno drukčija. Mora postojati puno viša razina odgovornosti i stimulacija za one koji rade više i kvalitetnije i čiji je opseg posla veći. Hrvatska je čak to nekad imala, ali se od toga odustalo. Nije dobro kada su svi isto plaćeni za isti posao, a zapravo ne rade jednako. Tada ovi koji rade više, gube motivaciju. Hrvatska mora imati efikasniju upravu i naravno kvalitetnu i dubinsku reformu obrazovanja. Moramo stimulirati profesore koji rade s naprednom djecom, tako da budu motivirani i da im društvo prizna doprinos koji daju.

TELEGRAM: U redu, a što planirate napraviti za zaposlene u privatnom sektoru? Po svim pokazateljima – rastu nezaposlenosti, broju blokiranih firmi i količini otkaza – hrvatski privatni sektor podnio je najveći dio traume prošle ekonomske krize.

BERNARDIĆ: Upravo zato smo predložili povećanje minimalne plaće i omogućili sindikalno pregovaranje unutar pojedinog sektora. S druge strane, otvorili smo vrata smanjenju doprinosa kako bi taj sektor i dalje ostao konkurentan. Cilj nam je da radnici imaju više, a da tvrtke ne gube na konkurentnosti. To je moguće postići, to je naš model u kojem poduzetnik dobiva šansu da ostvari svoju ideju, oni ambiciozni da ostvare svoje ambicije, ali nikad nauštrb radnika.

Hrvatska mora postati takva država. Moramo otklanjati prepreke poduzetnika, ali štititi prava radnika. Samo oni koji su uključeni u stvaranje novih vrijednosti, a to su radnici, tvrtke mogu učiniti uspješnijima. To je nordijski model primijenjen na mnogo mjesta u svijetu.

TELEGRAM: Obrazovanje ste deklarirali kao apsolutni prioritet vašeg SDP-a. Možete li navesti nekoliko konkretnih mjera, prijedloga, zakona ili politika koje planirate predložiti u ovom sektoru?

BERNARDIĆ: Prije svega, nastavak reforme obrazovanja, to je apsolutni prioritet. Mi moramo napraviti sve da najkreativniji učenici dobiju kompletnu potporu kako bi bili još bolji. Ali moramo napraviti i sve da djeca dobiju kvalitetno obrazovanje i budu konkurentniji na tržištu rada. Isto tako, obrazovni sustav bi trebao imati dalekosežan pogled i ljudi koji iz njega izlaze na tržište rada moraju biti sposobni to tržište i unaprijeđivati.

To znači više matematičke logike, više analitike, rješavanja problema i više kreativnosti. Pritom ne zanemarujem društvene i humanističke znanosti, samo odgovorno tvrdim da je STEM danas zanemaren. Nama se krivulja obrazovanja u odnosu na 1990. nagnula. Tada je broj onih koji su završili fakultete humanističkih područja i STEM-a bio negdje 50-50, čak i blago na stranu STEM-a. Danas je to oštro na stranu humanističkih znanosti.

Poznato je da STEM područje puno brže stvara BDP. A i humanistička područja se teže zapošljavaju van države, to je zbog prirode tih područja. Matematičar može biti matematičar svugdje. Dakle, događa se i da ljudi u formativnim godinama koji završe STEM sele van Hrvatske i dodatno narušavaju tu već nepovoljnu sliku prevlasti humanističkih znanosti. Sav biznis je interdisciplinaran, a i politika bi trebala biti, jednostavno nam fali obrazovanih u STEM području, u svim sferama poslovanja.

TELEGRAM: Iz godine u godinu hrvatski učenici slabo prolaze na svim relevantnim testovima konkretnog znanja i vještina. Kako to poboljšati?

BERNARDIĆ: Definitivno reformom obrazovanja, moramo biti svjesni gdje smo. Znate ono, svaka majka najviše voli svoje dijete i misli da je najpametnije. Ali je li to stvarno tako? Mi u Hrvatskoj moramo postati realni.

TELEGRAM: Hrvatska ima jednu od najnižih stopa sudjelovanja privatnog školstva u ukupnom školstvu, što stručnjaci povezuju s izostankom inovacije, novih programa, ozbiljnih istraživanja. Smatrate li da je to nešto što treba adresirati ili mijenjati?

BERNARDIĆ: Konkurencija tjera u konkurentnost, pogotovo kad dolazi s privatne strane. No, reformom obrazovanja to ne mora biti tako, da dolazi samo s privatne strane. Cilj je općenito što kvalitetnije obrazovanje, pa makar vid toga bio i privatni.

TELEGRAM: Sveučilište u Zagrebu godinama pada na svjetskim rejtinzima svjetskih sveučilišta, i sada kotira kao jedno od gorih u ovom dijelu Europe. Kao čovjek koji je diplomirao fiziku na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, što vidite kao uzroke takvog trenda?

BERNARDIĆ: Mislim da je problem zagrebačkog Sveučilišta to što je ono konfederacija fakulteta, studij nije integriran i nema protočnosti, ni prohodnosti. Dobar dio fakulteta ima politiku zadržavanja statusa quo, a to znači vrlo malo prilagodbe, inovacija. Kada bi jedan dio financiranja fakulteta ovisio o rejtingu kao u najboljim svjetskim sveučilištima, kada bi upisne kvote ovisile o uspješnosti, sasvim sigurno bi kvaliteta bila bolja. Mi moramo reformirati i sustav visokog obrazovanja.

TELEGRAM: Kako generalno gledate na liberalizaciju tržišta? U Hrvatskoj smo je vidjeli, još 1990-ih, u domeni teleoperatera, što je potaknulo val inovacija i novih proizvoda, a kasnije u sektorima poput televizije, energetike, turizma, sada i prijevoza… Treba li Hrvatskoj manje ili više tržišne regulative?

BERNARDIĆ: Liberalizacija tržišta je nužan preduvjet ostvarivanja zdrave konkurencije i tržišnog natjecanja koje u konačnici treba podići kvalitetu usluge i postići cilj koji se sažima u dobivenu vrijednost za uloženi novac. Monopoli, duopoli, oligopoli i karteli uništavaju tržište i loši su za potrošače, a na malim i nerazvijenim tržištima posebno je teško suprotstaviti se takvim pojavama. Generalno, liberalizacija je poželjna, no da bismo njome postigli cilj, potrebno ju je drukčije uvoditi ovisno o području u gospodarstvu. U energetici je, primjerice, izuzetno važna regulacija države jer je taj sektor svugdje u svijetu snažno naslonjen na politiku budući da odražava i stupanj suvereniteta pojedine zemlje. Zbog prilagodbe zajedničkom tržištu EU, mi smo liberalizirali naše zakonodavstvo u energetici, no to ne znači da se moramo odreći tog dijela suvereniteta i odustati od toga u energetskoj politici budemo neovisni.

EU i sama potiče i traži od svojih članica što veći stupanj energetske samodostatnosti, a da bismo to postigli moramo imati konce u svojim rukama. Liberalizacija tržišta je nešto što je pravedno, ali deregulacija je nešto što je opasno. Regulacija liberaliziranog tržišta je pak nešto što konkretno daje jednakost šansi svim poduzetnicima na tom tržištu. Zadatak države je da ponudi regulaciju, da kontrolira pojave i, s druge strane, da zaštiti one koji su u toj utakmici najslabiji. Prava konkurentnost se ostvaruje ako građani imaju pravu mogućnost izbora.

TELEGRAM: Prije par tjedana Uber je u San Francsicu testirao samovozeći auto, što znači da će za nekoliko godina prevoziti putnike bez vozača. Je li to problem? Što će na to reći, recimo, velikogorički ili splitski taksisti?

BERNARDIĆ: Kad je Uber u pitanju mi moramo podržati jeftiniju i kvalitetniju uslugu za građane. Važno je da Hrvatska svima omogući poslovanje pod istim uvjetima. Moramo regulirati to tržište ili deregulirati taksi tržište. Nešto se mora napraviti jer ne možemo dozvoliti da jedni posluju pod jednim uvjetima, a drugi pod drugim. Što se tiče vožnje bez vozača, to je vjerujem budućnost. Kad se to napravi negdje, mi ćemo imati putokaz kako regulirati i to. Inovacije i promjene ne treba odbijati jer ako ih odbacujete, one će kad tad naći svoj put do vašeg tržišta i tada ćete se puno teže s njima nositi. Treba biti otvoren prema novome. Svojedobno je i brza željeznica užasnula svijet, kao i world wide web.

TELEGRAM: Što je sa zaštitom potrošača? Slučaj smrznutog mesa, salmonele pokazuje da baš i ne stojimo dobro.

BERNARDIĆ: Upravo je regulacija s ciljem zaštite potrošača najvažnija uloga države u kontekstu liberaliziranog tržišta. Vi morate biti sigurni da niste prevareni. Da proizvod koji kupujete u trgovini doista jest ono što na njegovoj deklaraciji piše, da ono što kupite možete vratiti u trgovinu, ako niste zadovoljni, da imate kvalitetnu uslugu za novac koji dajete i da uostalom, ako smo, a jesmo, dio EU imamo istu kvalitetu proizvoda na našem tržištu kao što je imaju i građani Njemačke ili Francuske. Osvrnimo se na poljoprivredu. Svaka članica EU štiti svoju pa poljoprivreda nije dio jedinstvenog tržiša niti postoji zajednička poljoprivredna politika. Dostupan je novac iz EU fondova za poljoprivredni razvoj, ali svaka zemlja sama odlučuje kako će razvijati tu poljoprivredu. Sa špekom i kobasicama ne može se tek tako prijeći granica, a ako želimo hranu proizvedenu u Hrvatskoj prodavati na velikom tržištu EU, moramo zadovoljiti standarde količne i kvalitete. I moramo se boriti za naše proizvođače.

Angela Merkel uvijek i neizostavno lobira za poslovne interese Deutsche Telekoma svugdje u svijetu. Ako želimo pokazati da smo odgovorni prema svojem, mi moramo snažno lobirati u Europi i svijetu za HEP, Končar, Podravku, ali ništa manje za privatne tvrtke poput Atlantic Grupe, Orbica, Kraša, Saponije ili Dalmacijacementa, Dalekovoda, proizvodnih kompanija iz sustava Agrokora, Ericsson Nikolu Teslu… To su proizvodnje koje moramo sačuvati i koje moraju rasti.

TELEGRAM: Spomenuli ste Angelu Merkel. Mislite li ona može osigurati još jedan mandat?

BERNARDIĆ: To će, naravno, prije svega ovisiti o njemačkim ljudima. Njemačka je jedna od najotvorenijih i najslobodnijih društava u svijetu. Na valu migrantske i sigurnosne krize javljaju se alternative, populizam nije dobar za društvo, ali pokazuje da građani nisu zadovoljni statusom u kojem se određeno društvo nalazi. SDP Hrvatske daje punu podršku njemačkom SPD-u u nalaženju rješenja za probleme koji danas opterećuju Europsku uniju.

TELEGRAM: Je li, dugoročno, njena potpuno liberalna politika prema imigrantima bila politički promašaj?

BERNARDIĆ: EU počiva na otvorenosti, a Njemačka je primjer slobode i otvorenosti. Zajednički europski izazov je migrantska kriza. Vjerujem da će najveći broj ljudi koji su ušli u Njemačku dati svoj doprinos razvoju europskog društva, dizanju gospodarstva. Svaki incident u kojem sudjeluje neki od migranata stvorit će ogromno nezadovoljstvo i na tom će se lomiti percepcija migrantske politike Angele Merkel. Ne vjerujem da je zatvaranje Europe u sebe rješenje kojim možemo bilo što dobro postići.

TELEGRAM: Timothy Less, analitičar uglednog lista Foreign Affairs i bivši britanski diplomat u balkanskim zemljama, u nedavnom je tekstu pisao o mogućnosti unije Republike Srpske i Srbije, a predsjednica Grabar Kitarović susjede je prozvala za rast islamizma, i definirala ih kao najveću prijetnju hrvatskoj sigurnosti. Kakva bi trebala biti hrvatska politika prema Bosni?

BERNARDIĆ: Bosna, po meni, mora što prije ući u EU, to je u interesu svih naroda koji tamo žive. Da se konačno uvedu red i pravila. Političke elite, pogotovo u nacionalnim strankama, žele ovakvo stanje. U svakom trenutku mogu zazveckati s oštrom nacionalnom retorikom.

Kad predsjednica RH kaže da postoji velika prijetnja iz BiH, onda to treba ozbiljno shvatiti. I zato je po meni interes RH da BiH uđe što prije u EU, makar i po skraćenoj proceduri. Kad je u pitanju BiH mislim da je interes EU i RH da to bude što prije. Tako su ušle i Bugarska i Rumunjska i još neke zemlje, koje nisu ispunile ni približno uvjeta koliko je ispunila Hrvatska. Ali sada je to pitanje strateških interesa EU. Mislim da je to i u strateškom interesu BiH.

TELEGRAM: SDP na zadnjim parlamentarnim izborima nije imao svoju listu u BiH. Planirate li nastaviti takvu praksu ili…?

BERNARDIĆ: O tome ćemo odlučiti zajedno u stranci, odluku neću donijeti samo ja. No, moj je stav da dok imamo obvezu propisanu Ustavom i izbornim zakonom, to moramo poštivati. To znači izlazak na izbore u svim izbornim jedinicama.

TELEGRAM: Stranke umjerene ljevice našle su se u golemom brendovskom problemu nakon što su desni populisti preuzeli dio krajnje lijeve retorike o korumpiranim bankama, elitama koje iskorištavaju malog čovjeka…

BERNARDIĆ: Dok god te stranke upozoravaju na društvene probleme i tjeraju velike stranke da riješe problem, to je poželjno i do te granice te pojave podržavam. Često je lakše s pozicije male stranke lupati i govoriti što da se radi. No nikad se više u Europi i svijetu ne smije dogoditi nešto kao nacizam, to je najuspješniji populistički pokret koji je milijune ljudi koštao života.

TELEGRAM: Postoji li mogućnost da na lokalnim izborima podržite kandidate stranaka koje su bliske SDP-u?

BERNARDIĆ: Naravno. To se događalo i prije, a i sad će biti takvih slučajeva. Vjerojatno ćemo, u mjestima u kojima nemamo svoje, podržati brojne nezavisne kandidate ili stranke koje su nam bliske. No govorim, uglavnom, o malim sredinama. U velikima SDP ima svoje kandidate.

TELEGRAM: Možete li biti konkretni oko SDP-ove strategije za Zagreb? Anka Mrak Taritaš, na primjer, kandidaturu je najavila uz nekoliko razrađenih inicijativa. Ima li SDP, pet mjeseci prije izbora, konkretizirane planove, ključne točke?

BERNARDIĆ: Mi već šest godina predlažemo brži, bolji i perspektivniji grad, bržu administraciju, bolji prijevoz, manji prirez i jeftinije režije. Zagreb se treba učiniti perspektivnijim gradom kroz privlačenje investicija, javno-privatnim partnerstvom i kroz snažniju ulogu grada u definiranju razvojnih projekata, poput žičare, prometnih rješenja, novog znanstveno-tehnološkog parka i svih projekata koji zadnjih 10-ak godina, nažalost, nisu ugledali svjetlo dana.

U zadnje četiri godine imali smo 130 incijativa u Gradskoj skupštini. SDP je jedina stvarna opozicija aktualnom gradonačelniku. Slikovito rečeno, mi smo kao onaj dobri stari majstor koji ima kvalitetu i tradiciju, a pred izbore se dogodi poplava fušera koji žele brzu zaradu. No, njihov program drži vodu dok majstori odu.

TELEGRAM: U medijima se u posljednje vrijeme često provlači vaša nekadašnja bliskost s Milanom Bandićem. Kako je točno izgledao vaš razlaz?

BERNARDIĆ: On je, kao predsjednik gradske organizacije, bio na odlasku iz SDP-a jer se planirao kandidirati za predsjednika države. Ja sam bio njegov prvi protukandidat, kandidirao sam se dok se drugi to još nisu usudili. Nakon mene to su učinili kolegica Željka Antunović i Ivo Jelušić.

Tada sam bio predsjednik Foruma mladih SDP-a na nacionalnoj razini, bio sam u korektnim odnosima sa svim ljudima, pričamo o 2010. godini. Počeo sam razmišljati kako se u Gradu Zagrebu može napraviti puno više i odlučio sam se kandidirati. A gospodin Bandić je, samom objavom da se kandidirao za predsjednika države, prestao biti član SDP-a.

TELEGRAM: Što vam je Bandić rekao kad ste se, nakon bliske suradnje, kandidirali protiv njega?

BERNARDIĆ: Pa ništa naročito. Rekao je da ga nije briga, da se svi mogu kandidirati jer je bolje da bude što više kandidata.