Uhvatili smo Grad Zagreb u zataškavanju istine o vrtićima; zbog smanjenja dotacija djeca su gladna i jedu lošu hranu
Kroz ekstenzivne razgovore sa 17 zaposlenika gradskih vrtića, Telegramove reporterke u istraživačkom specijalu otkrivaju kako Gradonačelnik i pročelnik nadležnog Ureda zataškavaju činjenicu da su u veljači smanjili vrtićima dotacije za 25 posto. Zbog ovog smanjenja, djeca dijele peciva, na jednu vrtićku grupu raspoređuje se šest naranči, u ćuftama je 60 posto kruha, a variva su, da bi bila gušća, puna brašna
Početkom prošlog tjedna, jedna zaposlenica Telegrama pokupila je svoju petogodišnju kći u vrtiću. Dok su nevezano razgovarale na putu do kuće, prepričala joj je kako je to popodne bila snalažljiva. Za užinu je dobila pola puter štangice, ali nije ostala gladna jer je nažicala još nekoliko zalogaja od klinaca iz grupe s nešto manjim apetitom. “Kako misliš, pola puter štangice?”, zvučalo je kao da mala fabulira. No, sljedeće jutro njezina teta u vrtiću, s vidnom nelagodom, potvrdila je priču.
Dan kasnije, poslije kolegija, počeli smo istraživati razinu kvalitete vrtićke prehrane. Kroz ekstenzivne razgovore sa zaposlenicima, istražili smo kako Grad Zagreb zataškava činjenicu da je u veljači smanjio vrtićima dotacije za 25 posto i pritom vrši pritisak na ravnatelje koji nisu uspjeli srezati dnevni budžet na dozvoljenih devet kuna po djetetu. Zbog ovog smanjenja, djeca dijele peciva, na jednu vrtićku grupu raspoređuje se šest naranči, u ćuftama je 60 posto kruha, a variva su, da bi bila gušća, puna brašna. Kako djeca kućama ne bi dolazila gladna, popodnevne užine dopunjavaju grickalicama i keksima, koje ionako u vrtiće redovito donose roditelji.
Iskustvo kuharice koja je u vrtiću 30 godina
U osam dana, koliko su trajale pripreme za ovaj tekst, Telegramove reporterke razgovarale su s ukupno 17 zaposlenica zagrebačkih vrtića i autorima Prehrambenog standarda. Poslali smo dopise u svih 60 zagrebačkih gradskih vrtića i nadležni Ured. Pročelnik nam nije odgovorio, iako smo ga i telefonski kontaktirali, a većina ravnatelja uputila nas je na Ured. Samo četiri ravnateljice odlučile su razgovarati službeno. Ostale sugovornice pristale su sudjelovati u ovoj priči isključivo pod zaštićenim identitetom.
“U vrtićkoj kuhinji radim 30 godina. Nikada nije bilo ovako. Primjerice, faširanci koje pripremam djeci nisu ni slični onima kakve jedemo doma. Zbog štednje ih moram natrpavati s kruhom. Omjer kruha u mojim ćuftama najmanje je 60 posto. Jednostavno nemam dovoljno mesa”, priča nam gospođa iz jednog starog zagrebačkog vrtića u centru. Odgojateljica s 11-godišnjim iskustvom u jednom vrtiću na zapadnom dijelu grada smatra kako je hrana iznimno skromna. “Najgore mi je kada djeci moram priznati kako više nema ničega za jesti”, prepričava.
Kaže kako se prvoklasno meso, kao što su janjetina i teletina, na jelovniku nađe svakih nekoliko mjeseci. Donedavno je djeci, primjerice, petkom servirala ribu, najčešće pohani oslić ili iverak, a sada ih nudi isključivo nekvalitetnim ribljim štapićima. “U našem vrtiću variva su toliko razvodnjena da me djeca uvijek pitaju zašto je za ručak samo juha. Da bi ih koliko-toliko zasitile, kuharice u varivo moraju trpati brašno”, kaže.
Dramatični sastanci ravnatelja
Razlog aktualnim problemima, za koje smo dobili potvrdu iz 13 nezavisnih izvora, recentna je odluka Ivice Lovrića, pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport. Gospodin Lovrić u veljači ove godine naredio je ravnateljima gradskih vrtića kako iznos cjelodnevne prehrane po djetetu ne smije prekoračiti devet kuna. Do tada su kuharice imale na raspolaganju između 11 i 13 kuna. U kasnijim medijskim istupima gospodin Lovrić tvrdio je kako budžet za prehranu nije smanjen te da Grad na vrtiće troši kao i prošle godine. Međutim, naši sugovornici ga demantiraju.
“Pročelnik je eksplicitno zatražio smanjenje. Bilo je to u veljači, na sastanku svih ravnatelja u novouređenom dječjem vrtiću na Kajzerici. Gospodin Lovrić rekao je kako dnevni limit ne smije biti viši od 9 kuna”, kaže nam ravnateljica jednog vrtića koji se nalazi u zapadnom dijelu Zagreba.
Tri mjeseca kasnije, u petak 13. svibnja, održan je, doznajemo, još jedan sastanak. Pročelnik Lovrić bio je vrlo dobro pripremljen, stigao je s popisom 21 vrtića u kojima smanjenje još nije provedeno. Otvoreno je prozvao ravnatelje tih ustanova. “Gospodin Lovrić nije bio grub, ali nam je naredio da izvolimo spuštati troškove dok ne dođemo ispod limita. Pojedine kolege trošile su po 11 kuna dnevno, a neki su prekoračili tih dozvoljenih 9 kuna za samo nekoliko lipa. No pročelnik ih je prozvao sve”, objašnjava naša sugovornica. Jedan dio prisutnih ravnatelja je šutio, drugi se branio, a pojedinci su predlagali rješenja. “Nitko od nas nije sankcioniran, ali smo svjesni da u narednom tromjesečju moramo smanjiti troškove do očekivane razine”, objašnjava ravnateljica.
Zašto pročelnik demantira smanjenja
S druge strane, Ivica Lovrić prije nekoliko tjedana u Večernjem listu i dalje je tvrdio kako nema nikakve uštede na djeci. Objasnio je kako se jedina promjena odnosi na nabavu hrane, odnosno da je Grad objedinio javnu nabavu i tako osigurao jeftinije namirnice za vrtiće. Naši sugovornici, međutim, objašnjavaju kako uštede zbog objedinjene nabave apsolutno ne pokrivaju razlike u gradskim dotacijama. Javnom nabavom naručuju samo kruh, mlijeko, meso i jaja. Voće, povrće i sve ostale namirnice, vrtići i dalje moraju nabavljati samostalno. “Za sve to jednostavno nam nije dovoljno devet kuna po djetetu”, objašnjava nam ravnateljica iz zapadnog dijela Zagreba.
Premda gospodin Lovrić, dakle, negira da je Grad eksplicitno tražio da se sruše cijene obroka vrtićke djece, i neke ravnateljice koje su u razgovoru za Telegram hvalile pročelnikovu odluku, indirektno su potvrdile kako od veljače provode direktivu o devet kuna dnevno.”Prehrana ne može biti upitna jer se pridržavamo svih pravila. Roditelji mogu biti bez brige jer njihova djeca u vrtiću jedu kvalitetno. To nisu uštede, na istoj smo razini kvalitete na kojoj smo uvijek bili”, tvrdi Snježana Vusić – Kodvanj, ravnateljica Dječjeg vrtića Jarun.
‘Roditelji nas često traže recepte’
Mira Božić, ravnateljica vrtića Ivane Brlić Mažuranić i predsjednica Udruge ravnatelja predškolskih ustanova grada Zagreba, smatra da su jelovnici u skladu s potrebama djece te da se najnovijom odlukom grada Zagreba cijena i kvaliteta hrane nisu smanjile. “Tome je naveliko doprinijela odluka da se većina hrane naručuje centralnom nabavom kako bi namirnice bile jeftinije”, objašnjava u telefonskom razgovoru ravnateljica Božić. Kristina Barbarić, ravnateljica Dječjeg vrtića Tatjane Marić, tvrdi da su djeca i roditelji jako zadovoljni vrtićkom hranom, čak ih ponekad pitaju za recepte.
“Naš dnevni jelovnik u jednom danu prekorači svotu od devet kuna, ali u drugom bude manji, pa se u prosjeku uspijevamo pridržavati dozvoljenog limita, i to prvenstveno zahvaljujući javnoj nabavi. Također se pridržavamo standarda”, tvrdi ravnateljica Barbarić. U Dječjem vrtiću Kolibri također tvrde kako se uspijevaju pridržavati preporučenog limita. “Podržavamo ovu odluku jer se njome žele izjednačiti cijene prehrane u svim zagrebačkim vrtićima”, kaže ravnateljica Vesna Aralica. Objasnila nam je kako će na sva naša daljnja pitanja odgovoriti mailom, no više nam se nije javljala.
Kako se rade jelovnici
Vrtićka kuhinja pokriva 75 posto dnevnih prehrambenih potreba djece koja u vrtiću prosječno borave više od osam sati. U sastavljanju jelovnika sudjeluju glavna vrtićka kuharica, zdravstvena voditeljica, ekonom i ravnatelj. U najvećem broju vrtića sastaju se četvrtkom.
Smišljaju jelovnik kako bi sljedeći dan, u petak, uspjeli naručiti namirnice i sastaviti jelovnik za dolazeći tjedan. “To su vam najčešće teške matematičke operacije. Moramo pokušati nabaviti kvalitetne namirnice po što povoljnijim cijenama”, objašnjava jedna ravnateljica. To je u praksi vrlo teško pa se kuharice moraju snalaziti. Jedna od njih, koja u vrtiću radi 22 godine, opisuje nam svoja iskustva. Za doručak im najčešće priprema kruh s margarinom i pekmezom.
Margarin umjesto putra
“Na jelovniku, koji je objavljen na našim internetskim stranicama, piše da je za doručak planiran maslac, ali zbog manjka novca djeci često serviramo margarin”, kaže. U deset sati ujutro, za tzv. međuobrok, djeci nudi voće. Donedavno im je posluživala sezonsko voće, ali u posljednje vrijeme djeci daje isključivo jabuke, naranče i banane. Za ručak najčešće priprema variva s nekoliko komadića mesa, redovito piletinom ili puretinom. “Nerijetko se dogodi da u jednu zdjelu za cijelu grupu stavim samo nekoliko komadića mesa”, objašnjava.
‘Ponekad moramo zbrajati njoke, pet do šest komada po djetetu, a sarme i ćufte su toliko male da stanu na dlan dječje ruke. Dijete ima pravo na jedan komad, objašnjava nam teta koja u jednom zagrebačkom vrtiću radi više od deset godina. Kaže da su vrtićka variva puna ulja i brašna’
To se događa zato što, kako kaže, na raspolaganju najčešće nema dovoljnu količinu mesa. Zbog toga se mora snalaziti pa, u nedostatku svježeg mesa, u variva ubaci komadiće prepečene slanine. “Variva bi trebala biti zdrav obrok, ali smo prisiljeni u njih stavljati mnogo brašna kako bi bila gušća i zasitna”, objašnjava. Vrtićke tete često joj govore kako se djeca žale na premalo hrane. “Naravno da im ne smijemo reći da smo dobili premalo novca od Grada i da moramo štedjeti. Jednostavno im kažemo se sve pojelo”, kaže. Za četvrti obrok u danu, odnosno užinu u 15 sati, djeci najčešće serviraju jogurt, voćni jogurt, bananu ili pecivo. Predviđeno je da svako dijete dobije jedan jogurt.
Roditelji ne znaju što im djeca jedu
Međutim, jedna od gospođa s kojom smo razgovarali, tvrdi kako vrtićke tete znaju koja djeca ne mogu popiti cijelu čašu pa jedan jogurt podijele u dvije. “Roditelji se ne žale previše ne prehranu jer nisu svjesni što njihova djeca kod nas jedu. Jelovnici na oglasnim pločama uopće ne djeluju loše. Druga stvar je ono što se servira njihovoj djeci”, kaže.
Naša sljedeća sugovornica, iz jednog prilično velikog vrtića u istočnom dijelu grada, radi kao odgojateljica više od 10 godina. Također tvrdi kako kvaliteta prehrane u vrtićima nikada nije bila loša kao danas. “Jelovnik na prvi pogled djeluje kao da je prilagođena vrtićkoj djeci, jer je sastavljen od dosta povrća i lako probavljivog mesa od peradi, ali realno je loše pripremljen i vrlo skroman”, kaže ova vrtićka teta.
Najgore se osjeća kada joj se u prostoriji s djecom pojavi kuharica koja u rukama drži tacnu sa šest naranči. “Moram ih podijeliti na 25-ero djece. Ogulim ih, podijelim na kriške i ponudim djeci. Djeca uzimaju krišku po krišku. Dok ne nestane”, opisuje. I ona tvrdi da u zagrebačkim vrtićima od voća djeca uglavnom dobivaju samo banane, naranče i jabuke. “Ne pamtim kada su djeca dobila cijelu jabuku. Najčešće dobijemo pet ili šest komada koje moramo razrezati na tanke kriške i podijeliti”, kaže.
Snalazimo se s keksićima koje donesu roditelji
“Ponekad moramo zbrajati njoke, pet do šest komada po djetetu, a sarme i ćufte toliko su male da stanu na dlan dječje ruke. A svaki klinac u grupi ima pravo samo na jedan komad”, objašnjava teta koja u jednom zagrebačkom vrtiću radi osam i pol godina. Kaže da su vrtićka variva puna ulja i brašna.
Svakoga jutra djeci poslužuje gotovo identičan obrok, kruh s tankim slojem maslaca i pekmeza. Ponekad ih iznenadi sirnim namazom, koji serviran u dvije male zdjelice, što je nedovoljno za grupu od najmanje 20 djece. “Premda sirni namaz na kruh namažemo u vrlo tankom sloju, ipak plane u sekundi, djeci je dosta pekmeza”, opisuje. I ona puter štangice redovito mora dijeliti na pola.
Osam voćki za cijelu grupu
Kada petkom ponekad dobiju cijele ribe, s kojih moraju odvajati kosti, strahuju da će ostati neki komadić. Druga pak teta kaže kako je prije posluživala kvalitetne Nesquick čokoladne kuglice, a danas im nudi loše i neukusne, koje djeca odbijaju jesti. Prošlog je tjedna na 25 djece trebala podijeliti dvije jabuke, dvije banane i četiri naranče. “Osjećala sam se užasno. Kao prvo, naranče sam jedva uspjela oguliti jer su bile suhe. A onda sam morala pronaći način da ih ravnomjerno razdijelim”, prepričava.
Još jedna odgojateljica s podužim stažom potvrdila nam je da su promjene očite. Na raspolaganju imaju bitno manje prehrambenih proizvoda poput mlijeka, jogurta, mesa. “U 90 posto slučajeva, topli obroci sada se sastoje od variva i polubijelog kruha, a djeca me često, nakon takvog obroka, pitaju što je za glavno jelo”, priča teta. “Kvaliteta namirnica, a pritom mislim na rižu, tjesteninu i voće loše je kvalitete”, potvrđuje.
“Evo, danas smo, na primjer, dobili meso narezano tanko kao papir, a za prilog je bio razvodnjen pire krumpir”, opisuje nam ručak odgajateljica s kojom smo razgovarali u utorak 17. svibnja. Iako su prošle godine u ovo vrijeme djeca redovito jela jagode, sada je tetama rečeno kako su preskupe. “Obroci se upotpunjuju keksima koje dobiju za užinu, jer su zasitni, da dijete, kad ide doma, ne kaže roditeljima da je gladno”, objašnjava nam sugovornica. “Čini mi se da u zatvoru imaju deset puta bolju prehranu nego djeca u zagrebačkim vrtićima”, tvrdi.
Inspekcije četiri puta godišnje
Većina naših sugovornika kaže da pojedine obroke, koje u vrtiću trebaju servirati, vlastitoj djeci nikada ne bi stavili na stol. Prilikom sastavljanja jelovnika svi gradski vrtići moraju se pridržavati Programa zdravstvene zaštite djece, higijene i pravilne prehrane djece u dječjim vrtićima, za koji naši sugovornici tvrde da je štur i preopćenit. Zbog toga su zdravstvene djelatnice iz dva zagrebačka vrtića, Ljiljana Vučemilović i Ljuba Vujić Šisler, još 2007. godine objavile Prehrambeni standard za planiranje prehrane djece u dječjem vrtiću. “On nema zakonsku snagu. Njime smo vrtićima htjeli ponuditi kvalitetne jelovnike i suvremene smjernice za zdravu prehranu djece”, objašnjava za Telegram pedijatrica Đurđa Španović, jedna od stručnih suradnica u izradi standarda, inače predsjednica Društva za preventivnu i socijalnu pedijatriju Hrvatskog liječničkog zbora.
Prema tom standardu, vrtićka bi djeca trebala svakodnevno jesti žitarice, i to u nekoliko navrata. Voće bi trebali konzumirati dvaput, a povrće triput dnevno. Djeca bi meso trebala jesti svakodnevno, ali u manjim količinama, ribu jednom ili dvaput, a jaja tri puta tjedno. Standard sugerira konzumaciju telećeg, janjećeg te mesa peradi i kunića. “Zagrebački vrtići bi se sigurno htjeli pridržavati standarda, ali nam financijski uvjeti to ne dozvoljavaju. O namirnicama, koje su u toj knjizi spominju, možemo samo sanjati”, objašnjava ravnateljica jednog zagrebačkog vrtića.
Dozvole za snimanje u vrtićima
‘Kada od kuharica zatražimo još hrane, one se naljute. Kažu da bi nam dale kada bi imale. Snalazimo se tako da ručak pojačamo s nekoliko keksića koje nam donose roditelji, kaže. Iako je na jelovniku predviđena cedevita, djeca je nisu pila mjesecima, uglavnom dobiju samo vodu’
Tijekom ovoga istraživanja u nekoliko smo navrata, pismeno i telefonski, kontaktirali Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport. Poslali smo im dopis s upitima, ali do objave teksta nismo dobili odgovor. Ignorirali su nas i prošle godine, kada smo radili usporedbu objeda u različitim hrvatskim državnim institucijama.
Dozvolu za snimanje ručka dobili smo od Hrvatskog sabora, zatvora u Remetincu, Doma za umirovljenike i pučke kuhinje, ali Grad Zagreb nije nam dozvolio fotografiranje obroka ni u jednom gradskom vrtiću. Fotografiju smo naposljetku snimili u vrtiću u Ivanić Gradu. Slično se nedavno dogodilo i jednoj nacionalnoj televiziji. Kada su htjeli raditi reportažu o aktualnim prosvjedima, Grad je dozvolio snimanje isključivo u novom vrtiću na Kajzerici koji standardom dramatično iskače od zagrebačkog prosjeka.